Kako je nastao prvi vibrator – Lek za žensku histeriju
U današnje vreme smo u većini slučajeva sami sebi lekar. Sami sebi postavimo dijagnozu…terapiju… Trknemo do apoteke da napunimo zalihe…
– Dobar dan…
ZA VREME JUGOSLAVIJE GOSTE SMO DOČEKIVALI SA PEČENJEM, A DANAS SA KAFOM I KUPOVNIM KEKSOM: Šta nam se to desilo?
Da li se sećate perioda iz najranijeg detinjstva? Nedeljnih ručkova, dolazak kumova, dočekivanje gostiju? Zašto toga danas više nema
Zašto nam više gosti ne dolaze u duge posete nedeljom? Šta se to desilo sa nama? Zašto sastanke zakazujemo u parkićima, na piknicima, u kafićima, igraonicama ili restoranima? Gde je nestala ona naša gostoprimljivost kad su se gosti dočekivali pažljivo pripremanim ručkom i domaćim kolačima?
Dobro se sećam, 1989. godine, nedelja je, početak leta: mama ubrzano posprema kuću, zateže miljee preko kreveta, tera nas da lepo složimo knjige, dok se ručak krčka u kuhinji.
“Još malo pa je sve spremno, samo još da pivom premažem prasetinu i smanjim rernu, da se krčka,” priča kao za sebe dok bukvalno leti po celoj kući..
Tata donosi flaše piva i stavlja ih u frižider, glanca ukrasnu flašu domaće rakije, traži čašice “da mu budu na dohvat ruke”, proverava da li ima “žutog i crvenog soka”…
Mi deca nemamo jasnu predstavu šta se dešava, ali znamo da je atmosfera vesela, pa smo zbog toga euforični. Imam utisak da i ja treba da budem korisna, pa užurbano preslažem igračke i tako pravim još veći nered od istih.
“Molim te lepo se očešljaj i obuci onu ispeglanu haljinici što sam je stavila na tvoj krevet,” kaže mama u prolazu.
Odlazim da se brzo spremim, bez pogovora, jer gosti samo što nisu stigli.
To je jedno od najlepših sećanja na detinjstvo.
Miris dobre, domaće hrane, euforija zbog gostiju, lepo obučeni mama i tata i neka praznična atmosfera u vazduhu…
Tako je bilo nekada! Sećam se, gosti bi došli i odmah bismo ih smeštali za veliki trpezarijski sto. Umesto “Kako ste?”, mama bi govorila “Mora da ste gladni,” kao da su prepešačili maraton, a ne prešli taj kratki put od centra do predgrađa.
Svi bismo zajedno jeli i pričali. Kako čovek jede mnogo govori o njemu. Tako smo se još bolje upoznavali. Kasnije bi muškarci prešli u dnevnu sobu da popiju “po čašicu domaće”, a žene bi zajedno u kuhinji prale suđe i još opuštenije pričale.
Deca bi se veselo igrala u sobi, deleći igračke bez svađe.
Kasnije je domaćica uz pomoć gošće kuvala kafu, pa bi se sladili domaćim kolačima dok su opušteno ćaskali.
Gosti su kasnije išli u obilazak stana ili kuće sa domaćinom. Očekivalo se da im se pokaže sve: od spavaće sobe, plakara, pa do kolekcije ploče i pića. Od gostiju se očekivalo da se pristojno zadive.
Danas te kulture više nema. Gosti se nerado primaju u kuću, a i kada dođu dočekani su sa kafom i kupovnim keksom.
Žene sada slabo kuvaju, a još slabije žele da to čine vikendom – lakše je u restoranu!
Domaćin više ne pravi “domaću rakiju”, pa je i ne služi.
Šta nam se desilo? Gde je nestala gostoprimljivost kojom smo zračili? Pišite nam u komentarima ispod teksta…
izvor: stil.kurir.rs
ČUDO POSLE MOLITVE U MANASTIRU TUMANE: Bračni par šest godina nije mogao da dobije dete, NA VELIKI PRAZNIK DOBILI SU DAR OD BOGA!
Manastir Tumane poznat je po isceliteljskim čudima, a ljudi često svedoče o sreći vernika koji posećuju ovaj srpski manastir.
Poslednje svedočenje je o roditeljima iz Beograda koje su svetitelji blagoslovili detetom, a na stranici manastira, objavljena je priča o detetu rođenom molitvama Tumanskih Svetitelja.
– Ovo je istinita priča o čudu Gospoda i Tumanskih Svetitelja, bračnog para Mićić Radeta i Aleksandre iz Beograda.
– Nakon duge i neuspešne borbe od šest godina, dolazimo na veliki praznik, Veliku Gospojinu leta gospodnjeg 2020.godine da se molimo za porod! Nakon čitanja molitve za zdravlje i porod, uzetog svetog ulja i vode odlazimo kući. Svakodnevno smo se molili i pomazivali uljem i umivali vodom.
– U februaru mesecu 2021. godine oboljevam od korone i ujedno saznajem da u utrobi raste Božiji dar! Uz Boga i molitve Svetima plod opstaje. Došli smo na isti praznik 2021. godine da se zahvalimo na čudu! Naš dar rađa se uoči Svetog Dimitrija 2021. godine!
– Danas smo došli da se poklonimo moštima Svetitelja i zahvalimo Bogu na ovom daru! Želimo još jednom da se zahvalimo bratiji manastira koji su čitali molitve Svetima za nas! Slava i hvala Bogu, Svetom Zosimu i Svetom Jakovu na Luki! Najvećem blagoslovu Gospoda! – napisala je Aleksandra, a preneli su na ovoj stranici.
IZVOR: kurir.rs
KAKO ŽIVOTINJE UTIČU NA DEČJI RAZVOJ?
Ako ste odrasli uz kućnog ljubimca, teško je zamisliti život bez njega. Mnoge pozitivne uspomene iz detinjstva su vam iskustva sa voljenim ljubimcem, kao na primer hranjenje, maženje, igranje, ili čak deljenje vaših tajni sa porodičnom kucom ili macom. Istraživanje je dokazalo da sva ta iskustva pomažu deci pri razvoju pozitivnih vrednosti. Ovakve interakcije sa životinjama su se takođe pokazale mnogo efikasnijima u razvoju socijalnih veština među decom sa posebnim potrebama ili decom koja su bila istraumirana, nego standardne metode.
Iako je posedovanje ljubimaca korisno iskustvo, postoji puno stvari o kojima treba razmisliti pre nego što porodici dodate još jednog člana. Postoje i alternative za kućne ljubimce ukoliko želite da vaše dete ima iskustva sa životinjama, ali niste u mogućnosti da čuvate ljubimca u kući. Osobine i psihološke prednosti koje vaše dete može razviti uz životinje će im pomoći u skoro svakom aspektu života.
IZBOR LJUBIMCA I NJEGOVE ALTERNATIVE
Istraživanje je veoma važno pre nego što odlučite koja životinja bi bila najbolja za vaš dom. Na primer, da li ste znali da šumska kornjača može da živi i do 120 godina? Ili da neke vrste udava mogu da porastu čak do oko 3,6 metara? Mnogi papagaji mogu da se oglašavaju glasnije od 100 decibela – to se može uporediti sa električnom kosilicom! Morate uzeti u obzir ponašanje vašeg deteta oko životinja, stil života vaše porodice, prostor, finansije, vreme, i raspodelu obaveza oko ljubimca pre nego što životinju dovedete kući.
Ako vam okolnosti ne dozvoljavaju da imate kućnog ljubimca, postoje i druga iskustva koja deci mogu omogućiti razvoj poželjnih osobina. Ako niste u mogućnosti da životinji obezbedite stalni dom, uvek možete da je uzmete na privremeno čuvanje. Čak i privremena briga o životinji dok ne nađe stalnu porodicu pruža deci priliku da razumeju odgovornosti koje dolaze sa kućnim ljubimcem.
PREDNOSTI ŽIVOTA SA KUĆNIM LJUBIMCEM
-
Poštovanje: Deca uče da se prema životinjama treba ponašati sa brigom i poštovanjem. Životinje imaju granice baš kao i ljudi i, iako mogu da uživaju u kontaktu, ponekad žele malo prostora. Razumevanje granica životinje i njenog govora tela je važno i tako naučeno poštovanje prenosi se i u odnose sa drugim ljudima.
-
Saosećanje: Vlasništvo nad kućnim ljubimcem pruža deci priliku da uđu u ulogu negovatelja. Deca uče da odgovaraju na potrebe svog ljubimca i da uočavaju njihov strah i anksioznost u nepoznatom okruženju ili pri glasnim zvukovima. Prepoznavanje potreba ljubimca i tešenje pomaže deci da nauče kako da saosećaju sa drugima i pojačaju svoju empatiju.
-
Odgovornost: Dete ne treba nikada da samostalno nosi odgovornost za ljubimca, jer odgovornost za njegovo zdravlje, naposletku, pripada roditeljima ili drugim odgovornim odraslim osobama, ali učešćem u brizi o životinji dete stiče dobre navike. Oni se uče odgovornosti i osećaju da se živo biće oslanja na njih. Ovo takođe pomaže deci da razviju svest.
-
Samopouzdanje: Ljubimci ne osuđuju. Deca znaju da, nevažno koliko loš dan imaju, ljubimac je uvek tu da “sasluša” i bude izvor naklonosti. Mnoga deca pronalaze utehu u plakanju ili deljenju tajni sa svojim porodičnim ljubimcem.
-
Prevazilaženje strahova: Deca koja rastu uz ljubimce generalno imaju manji strah od životinja. Oni postanu upoznati sa životinjama i njihovim ponašanjem, što ih čini manje nervoznim prema nepoznatom. Uz to, manje je verovatno da će deca verovati u mitove o životinjama sa lošijom reputacijom ukoliko su provela vreme sa njima.
-
Ciklus života: Kako zdravlje životinje opada zbog bolesti ili starosti, deca uče da život nije večan, ali da ljubav i uspomene jesu. Kada voljeni ljubimac ugine, dete nauči da može da preživi tugovanje i ceni život ovog posebnog člana porodice.
-
Ljubav prema prirodi: Zbog ljubimaca, deca nauče puno o divljim i domaćim životinjama. Posmatrajući njihovo ponašanje, deca uče o životinjskim instinktima i inteligenciji. Postoji toliko stvari koje možemo otkriti o divljini, da deca koja dolaze u dodir sa prirodom razviju osećaj prijatne začuđenosti i nauče da cene život na Zemlji.
