Sirup i čaj od mladih borovih iglica, jele i smreke-Pomaže kod bronhitisa, prehlade, oslabljenog imuniteta (recepti)
Prirodni sirup od borovih iglica se može koristiti prvenstveno za kašalj, a pored toga i za jačanje imuniteta, za bronhitis, za razne prehlade i druge zdravstvene probleme vezane za organe za disanje.
Za pripremu ovog sirupa, pored mladih borovih iglica, možete upotrebiti i svetlo zelene iglice jele i smreke. Važno je da znate da se ne sme koristiti bilo koja vrsta zimzelenog drveća, jer su neke vrste otrovne, kao na primer tuja i tisa, i njih treba da izbegavate. Savetujemo vas da u potragu za iglicama za izradu ovog sirupa povedete osobu koja se razume u četinare, jer ta osoba zna kako i koliko iglica može da se ubere sa jednog te istog drveta.
Borove iglice ćete prepoznati po njihovoj dužini i boji. Duge su oko 5-6cm, sivo-zelene boje i uvek idu po dve u jednom čuperku. Pored borovih iglica, koje služe za pripremu izvanrednog sirupa za bolesti disajnih organa, u lekovite svrhe se takođe koriste i smola, šišarke i kora bora.
Kada budete brali mlade borove iglice za ovaj sirup, naberite veću količinu, ali nemojte ih sve odmah iskoristiti za pripremu sirupa. Jedan deo borovih iglica odvojite, i kada se osuše od njih ćete moći da kuvate čaj, čiji recept možete pronaći na kraju ovog teksta. Ali za pripremu sirupa uvek koristite sveže mlade borove iglice, jer ukoliko ih dugo čuvate, slabi njihovo lekovito dejstvo.
Sirup od borovih iglica sadrži karotene i vitamin C, te je upravo zbog toga jako koristan ukoliko patite od kašlja, bronhitisa i dr, i ako vam je oslabio imunitet ili ako se oporavljate od neke duže bolesti.
Sastojci:
-
1 kg mladih borovih iglica
-
1 kg šećera
1 velika tegla
Priprema:
Operite borove iglice u čistoj vodi i stavite ih na krpu da se osuše, najbolje preko noći, poređajte red borovih iglica, red šećera u veliku teglu, zatvorite teglu i stavite na sunčan prozor oko 40 dana, s vremena na vreme protresite teglu (ne otvarajte).
Posle 40-45 dana sirup ocediti kroz gustu gazu i kada se zgusne koristiti 3-4 kašičice dnevno.
Umesto šećera može staviti med.
Kako spremiti čaj od borovih iglica?
Oko 20 borovih iglica operite hladnom vodom od nečistoće. Usitnite ih i dodajte u ključalu vodu, te ih prokuvajte oko 15min. kada 1/3 vode ispari, pomerite sa šporeta, poklopite i ostavite da odstoji oko 30min. Dobijeni čaj procedite, i pijte 3 puta dnevno. Kada se prohladi, možete ga piti uz dodatak meda i ceđenog limuna. Boja ovog čaja trebalo bi da bude crvenkasta.
Napomena: trudnicama i dojiljama se ne preporučuje konzumiranje čaja od borovih iglica.
Ukoliko nemate vremena da sami pripremite sirup od borovih iglica, možete ga kao gotov proizvod kupiti u bolje snabdevenim biljnim apotekama, ili ga potražiti na internetu.
Izvor: alo.rs
Ovako je govorio veliki VLADETA JEROTIĆ: U detinjstvu se postavljaju osnove buduće ličnosti – Otud značaj roditeljske, prvo međusobne ljubavi roditelja
Akademik Vladeta Jerotić, čovek je koga čitaocima ne treba predstavljati. Erudita intelektualne nesebičnosti, pronicljivog pogleda i blage reči. Lekar neuropsihijatar, psiholog i psihoterapeut, književnik, književni kritičar i esejista, znalac koji je ubiranjem mudrosti i ogromnim radnim i životnim iskustvom pronikao u tajanstvene predele religije, filozofije i književnosti, a u delu obgrlio kulturu i nauku.
Mnogo toga možete naučiti od njega kad procitate tekst sa detinjarije.com koji sledi:
“Normalno je da mlad čovek ima želja, nije dobro da ih nema. Dobro je da stariji nešto od mladih očekuju, a dobro je i da mladi znaju da su u očekivanju. Da li će se sve to ostvariti i te želje i te mogućnosti njihove, veliko je pitanje. Zavisi mnogo od tzv. individuacionog procesa koji traje celog života.
Pitanje je mladosti nešto što nije dovoljno određeno. Kaže se da je duh uvek mlad, a čovek je tročlano biće. Sastoji se iz tela, duše i duha. Godine ne moraju mnogo da znače. Imate starih u mladosti, u dobrom smislu reči i u rđavom smislu reči, i imate mladih u starosti koji takođe s jedne strane izgledaju mladi, a nisu. A hoće da se prave mladi. Tako da je to odgovor: od mnogo čega zavisi kako će da teče individuacioni proces kod mladih, ali i od očekivanja starijih.
Ustvari, proces zavisi pre svega od roditelja. Razume se i od sredine u kojoj se mlad čovek nađe. Roditelji su ti koji odgovaraju za početak individuacionog procesa. Razume se da svako dolazi na svet sa nekom određenom vitalnošću i sposobnošću da vodi taj proces, a ipak ga čovek sam vodi. On je i vođen, to je ta dijalektika između, biti vođen i voditi. Šta voditi? Voditi prvo samoga sebe. Ako bi nekoga drugog hteo da vodiš, prvo vodi samoga sebe. Nauči se da vodiš sebe, a onda ćeš valjda moći da vodiš i drugog. Nije dobra jedna strana, ona ako smo prepušteni da nas uvek drugi vode. To nije dobro, jer onda su roditelji opet ti koji su nas preterano vodili i preko onog vremena kad čovek treba da počne samog sebe da vodi. Koje je to vreme? Različito. Obaveze koje se deci daju već sa tri godine su vrlo važne. Da ne kažemo ranije, ali oko treće godine treba već neke obaveze da obavlja dete. Naravno, ako dobro obavlja onda je u stanju i da bude pohvaljeno. Decu treba hvaliti čak i kada nisu do kraja uradili šta treba. Do treće godine, četvrte, kaže se, decu treba uvek hvaliti. Ako ne urade nešto dobro, pokazati im po drugi put, po treći put i onda kad urade dobro, pohvaliti. Ako ne uradi dobro, ne treba nikako grditi, nego samo ponovo pokazati.
Onda dolazi adolescentno doba, mlado doba koje je puno kriza. U adolescentnom dobu se postavljaju osnove… Zapravo u detinjstvu se postavljaju osnove buduće ličnosti, ali adolescentno doba je onda ono koje će taj početak u detinjstvu, ili pojačati pozitivno, ili ga okretati dalje u negativnom pravcu, ako je negativno krenulo. Otud značaj roditeljske, prvo međusobne ljubavi roditelja. Od toga mnogo zavisi u kojoj meri će i sama deca kasnije moći da dočekaju tu adolescenciju.
Kao što znate, današnje vreme adolescencije puno je kriza. Kažu da tzv. primitivni narodi Afrike i nekih drugih primitivnih zemalja nemaju ovu krizu. Ja ne volim taj izraz primitivno, jer se davno otkrilo da tzv. primitivni narodi nisu primitivni, počevši od umetnosti i onoga što su ostavili za sobom, pa i način života, način ponašanja i razmišljanja… Ne znamo to šta je primitivno. Jeste, postoji nešto primitivno. To može biti u pozitivnom smislu rečeno „primitivno“, a onda i u negativnom. Vidite kako jedan običan izraz kao što je primitivno može da ima više značenja. Uglavnom pozitivno i negativno. Dakle, adolescencija je doba krize. U tim tzv. primitivnim zemljama etnolozi nisu nalazili krize, jer se sve ubrzano odigravalo, počevši od ženidbe i udaje u tim zemljama. Topla klima još pri tome! Žene već mlade dobijaju decu, svaki muž ima neku svoju obavezu, tako da su te porodice rasle u uslovima gde nije bilo krize. Krizu je donela civilizacija Evrope, kažu neki antropolozi. Naravno, to je sad trajna kriza i više nema povratka, pogotovu nema nikakvih uzdaha za nekadašnjim vremenima.
Sada sve počinje kasno, pa i adolescencija u psihičkom smislu. Fizički je ona pravovremena, čak i prevremena i kod devojaka i kod mladića. Danas postoji veliki nesklad između psihičkog i fizičkog razvoja. Taj psihički razvoj počinje u mladosti danas kasnije i teče mnogo sporije nego ranije. U naše vreme, kad sam ja polagao neuropsihijatriju, još uvek se adolescencija negde završavala, ili trebalo je da se završi oko dvadesete godine. Sada već uveliko, i to dosta davno, adolescencija se smatra da može da traje i do dvadeset pete godine. Da li će se to dalje produžavati? Pa će onda neko biti adolescent i sa dvadesetosam ili trideset? Naravno da ima adolescenata celoga života. Ako su stvaraoci, onda je dobro, jer u njima onda progovara dete igre – homo ludens, ali ako nisu stvaraoci, onda su infantilni. Pokazuju crte detinjaste i u starijim godinama.
Samo pazite, tu ne možemo praviti oštre granice. I tzv. zreli ljudi povremeno se ponašaju kao deca. To ne možemo smatrati nekom težom patologijom. Naravno, dosta je važno šta taj neko radi, kakav posao obavlja, da li je pedagog a infantilan, da li je političar a infantilan. To već nije dobro.”
Na pitanje šta bi poručio mladima danas i kojim outem treba da krenu on je odgovorio:
“Ne može da se ne zagube! Svako nailazi povremeno na neki ćorsokak. Važno je samo iz njega izaći. A kako ćemo izaći kad ne znamo kako smo ušli? A kad smo ušli i prepoznali da je to pogrešan put i ćorsokak, može se izaći. Ako nismo prepoznali, ostajemo jako dugo na krivom putu.
Uvek su postojali pravi i krivi putevi, ali su se ukrštali. Tako da je i pravi put nekada umeo da skrene, a krivi put sam od sebe dolazio na pravi put. To se u istoriji čovečanstva dešavalo. Naravno i sa državama je tako bilo. Ideš, ideš pravim putem neko vreme, pa ti dosadi da ideš pravim putem i da budeš dobar, pa onda napraviš nešto, a to što napraviš ponekad je i stvar igre. Malo pre smo rekli: homo ludens – čovek se igra. Svi se igramo. Samo je važno da li ta igra ima nečega u sebi stvaralačkog i vrednog ili je, kao što sam već rekao, infantilna igra koja ne vodi ničemu.
Poruka je uvek ista: Budi svoj! Nauči šta je individuacija, a onda u Hrišćanstvu i oboženje. Individuacija ne isključuje oboženje, a oboženje ne obuhvata po svaku cenu individuaciju. Bilo je hrišćanskih svetitelja koji nisu morali da vode taj mukotrpni put individuacije, koji ima mnogo prepreka. Kao što znate to je Jungova ideja. Prvo je to senka, drugo persona. Čovek izlazi pred druge ljude uvek sa nekom maskom. Ako ta maska ostane i u kući, u porodici, onda je to već jedna ozbiljnija patologija. Profesor univerziteta kome se svi klanjaju, on je gospodin profesor uvek. Ako kod kuće zadrži takvo ponašanje, pa onda treba i žena i deca da se ponašaju tako, i on smatra da treba da se ponašaju, a to nije dobro. To je jedna, čak ozbiljnija patologija. Ima još i drugih prepreka na putu individuacije.
Eto, to je pravi put do svoje ličnosti. Nikad se ne postiže do kraja. Promene su uvek neophodne. Moramo se menjati u toku života i kad se kaže, budi svoj Petar Petrović, Pavle Pavlović, a to ne znači da se taj Petar Petrović ne može i ne treba u toku života ipak da menja. Menjamo se nabolje, menjamo se nagore, najčešće i jedno i drugo. To opet treba prepoznati i opet smo na osnovi: Upoznaj samog sebe.”
Ovo cveće će pomoći u oporavku od bolesti i zdravlju starijih osoba
Postoji više hiljada vrsta begonija i još nekoliko varijeteta. Po građi korena, dele se na rizomske, gomoljaste i begonije sa vlaknastim korenom. Rizomi su debeli, mesnati izdanci koji u sebi skupljaju hranljive materije i vodu, koje biljka koristi u vreme suše. Ove biljke karakterišu lepi, puni cvetovi, kao i dekorativni listovi. Gomolji su zadebljali delovi iz kojih se granaju u svim pravcima tanke grančice korena. Stabljike ovih begonija odumiru u jesen, ali gomolji su trajni pa iz njih u proleće izrastaju novi izdanci. Begonije sa vlaknastim korenom nemaju ni gomolje ni rizome, već mrežasto korenje kao i većina biljaka. Ove begonije su uglavnom zimzelene.
Sve vrste brzo rastu, mada su različite veličine, od 10 do 60 centimetara. Cvetaju pretežno leti, ali to nije pravilo. Novi varijeteti cvetaju neprestano. Potiče iz tropskog pojasa Južne Amerike, Afrike i Azije. Najpopularnije vrste su reks, elatior i semperflorens.
Prema narodnom verovanju, begonija će pomoći u oporavku od bolesti i pomaže zdravlju starijih osoba. Predstavlja želju za produženjem života osobi koja ju je dobila na poklon.
Begonija reks
Ova kraljica begonija gaji se zbog ukrasnog lišća raznovrsnih boja, oblika i veličina. Voli osvetljeno mesto, ali ne direktno sunčevo svetlo. Osetljiva je na mraz, voli umerenu temperaturu (oko 18 stepeni Celzijusa) i umerenu vlažnost zemlje. Teško podnosi suv i topao vazduh u prostorima s radijatorima. U proleće i leto prihranjujte biljku svake dve nedelje. Lišće je osetljivo. Uklonite sve zaražene listove. Povremeno okrećite posudu da osigurate podjednak rast jer biljka raste prema svetlosti. Može se desiti da zimi miruje, prestane da raste i izgubi pokoji list. Ako se to dogodi, znatno manje zalivajte sve dok se ne pojavi novo lišće. Većina begonija ne zahteva podrezivanje, jedino ako se previše izdužila možete je orezati. Glavni neprijatelj su gljivice, koje se suzbijaju fungicidom. Ne dopustite preveliku vlažnost zemlje, osigurajte bolju cirkulaciju vazduha, jer vlaga samo pogoršava stanje.
Begonija semperflorens
Višegodišnja biljka poznata i pod nazivom „voštana begonija” zbog voštanog izgleda mesnatih sjajnih listova u boji od zelene, bronzane do mahagoni crvenkaste. Tokom cele godine daje bele, roze ili crvene cvetove. Najviše joj odgovara polusenka i umerena temperatura. Odgovara joj malo vlage i vlažna zemlja, ali nikako natopljena. Treba da se prihranjuje svake druge nedelje tokom cele godine. Redovno uklanjajte uvelo lišće i cvetove. Zaštitite biljku od prevelike količine vode tokom kišnih perioda.
Begonija elatior
Jednogodišnja biljka, voli osvetljeno prozračno mesto u stanu, ali može biti i na otvorenom. Voli temperaturu od 15 do 21 stepen Celzijusa tokom cele godine. Zalivajte umereno i pustite da se zemlja prosuši oko dva centimetra ispod površine do ponovnog zalivanja. Prihranjujte svake dve nedelje. Najveći neprijatelj begonije u zaštićenom prostoru je bela mušica ili štitasti moljac, sprečite njihovu pojavu redovnim provetravanjem prostorije. Cvetovi se ne prskaju zbog tamnih mrlja koje mogu da dobiju.
Presađivanje i razmnožavanje
Zimi se presađuje u zemlju u kojoj je izmešan treset sa peskom ili šljunkom.
Izvor: stil.kurir.rs
Budite kao Novak Đoković – Ovo pružite svojoj deci!
Novak Đoković postiže velike uspehe na teniskom terenu, ali ono što smatra svojim najvećim dostignućem jeste porodica.
Supruga Jelena i njihovo dvoje dece – Stefan i Tara, predstavljaju centar sveta za Novaka i trudi se da u svakom trenutku bude tu za njih i da im ništa ne fali.
Oni su dali sve od sebe da svojoj deci ulepšaju kutak u kom provode najviše vremena – dečijoj sobi.
Iako možda javnost očekuje, s obzirom na to da je Novak prvi teniser sveta, da će svojoj deci priuštiti samo luksuz, to nije slučaj.
Ako se gleda po fotografijama koje su objavljivali na društvenim mrežama, Novak i Jelena su spavaću sobu svoje dece uredili minimalistički, neutralnih tonova, a ono čega ima mnogo jesu igračke, uglavnom one koje će mališanima razviti inteligenciju.
Novak i Jelena poznati su po svojoj skromnosti, pa tome, nema sumnje, uče i svoju decu. Jelena je, jednom prilikom, otkrila da je njena želja da postavi neke drugačije temelje u vaspitanju dece. Pretpostavljamo da je zato i njihov dom uređen tako da svako ima ono što mu treba.
Najzdravije povrće – CRNA ŠARGAREPA – Kod bolesti digestivnog sistema, oštećenja funkcije jetre, bubrega…
Crna šargarepa je nastala prirodnim putem za razliku od narandzaste koja je nastala posebnim ‘ veštačkim ‘ ukrštanjem i dosta je starija od ostalih sorti.
Ljudi su počeli jesti crnu šargarepu i koristili je kao lekovitu biljku toekom srednjeg veka, uglavnom u jugozapadnoj Evropi. Na različitim kontinentima koren je nazvan drugačije crna šargarepa, scorzonera, slatki ili crni koren (ne sme se mešati s crnim korenjem – otrovna biljka), koza, slatki španjolski koren itd. Danas je povrće posebno popularno u zemljama Mediterana i u Americi.
Šargarepa je dvogodišnja biljka,tokom prve godine dostiže punu visinu i veličinu korena a tokom druge godine cveta. Smatra se za najzdravije povrće. U ishrani se koristi koren i list koji poseduje mnogo hranjivih sastojaka, vitamina i ima antibiotičko dejstvo. Crna šargarepa, ili koza, u vreme cvatnje može se prepoznati po žutim mirisnim cvetovima. Na dobro obrađenom tlu, zreli koren može doseći dužinu od 35 cm, debljine 3-4 cm, a pulpa ima gustu bielu strukturu koja sadrži mlečni sok. Miris korena podseća na aromu vanile.
Lekovita svojstva crne šargarepe prvenstveno su zbog činjenice da sadrži veliku količinu inulina koji se sastoji od fruktoze. Pored toga, koren je poznat po bogatom mineralnom sastavu, posebno kalijumu, magnezijumu, fosforu, kalcijumu i gvožđu. U crnoj šargarepi puno proteina, vitamina, uključujući A, C, E, PP, H, K i grupu B, kao i biološki aktivnih supstanci.
Crna šargarepa pomaže u normalizaciji metabolizma, korisna je za ljude koji pate od bolesti digestivnog sistema i kod oštećenja funkcije jetre i bubrega. Sok od šargarepe dobro jača imunitet.Crna šargarepa je posebno popularna u tibetanskoj i kineskoj medicini.
Uzgajanje crne šargarepe nije teže od obične pomorandže. Takođe nije zahtevan za poljoprivrednu tehnologiju, otporan je na hladnoću i može čak i da zimi u tlu. Takođe ne voli osenčena područja i podebljane saglasnosti (treba ih razblažiti).
Setva crne šargarepe može biti početkom proleća, krajem leta i pre zime. Kada se žetva prve godine primi u prolećnoj setvi. Ako se poseju u avgustu, mladi izdanci će imati vremena da se pravilno ukorene, formiraju velike korene druge godine i uspešno daju seme. Seme pre zime, šargarepa će klijati sledeće godine i doneće ranije nego u prolećnu setvu.
Koren useva treba iskopati pre mraza, pokušavajući da ih ne ošteti, jer se oštećena crna šargarepa ne čuva ni u ugodnim uslovima. Vrhovi se moraju ukloniti, a šargarepa dobro osušiti. Korensko povrće treba čuvati u vlažnom pesku u vertikalnom položaju na temperaturi od 0 do + 1-3 oC.
Najzdravije povrće – CRNA ŠARGAREPA – Kod bolesti digestivnog sistema, oštećenja funkcije jetre, bubrega
