Naslovna Blog Stranica 103

Cane Partibrejkers (praunuk Gavrila Principa): Bože, čuvaj nam decu, moli te jedan od roditelja

0

Frontmen Partibrejkersa, Zoran Kostić Cane ima bliske porodične veze sa Gavrilom Principom. O tome je zaista retko pričao, a sve je objasnio uredniku “Nedeljnika” Branku Rosiću u jednom intervjuu.
– Ja sam potomak Gavrila Principa. Majka Gavrila Principa i moj pradeda su rođeni brat i sestra – rekao je Cane.
Priča se logično nastavila: “Mi smo porodično partibrejkeri. Mi smo partibrejkeri kroz epohu i vreme. Svašta se pisalo o Gavrilu. Najgore je što su nas učili je to da je njegov metak ubio trudnu ženu. Nije istina. Sofija Hotek nije bila trudna. Ona je dva meseca pre dolaska u Sarajevo imala težak pobačaj. To čak nisu sami Austrijanci smislili već naši austrijski učenici. Suština je da je to bila borba za slobodu. Nije mogao on da napiše molbu ‘Ej, Ferdinande nemoj da nas ugnjetavaš’. Jer kako god gledaš kroz istoriju mi smo hteli da budemo Austriji pri ruci, ali uvek smo bili zloupotrebljeni. Gavrilo nije bio sam. Tu su bili i Hrvati, muslimani. Mehmedbašić je imao namazan nož otrovom i hteo je da cara ubode u samoj sarajevskoj većnici. Čabrinović je bacio bombu. Gavrilo je iz trećeg pokušaja uradio to što je uradio. Kao što znamo, hteli su cara da ubiju i Tin Ujević i ekipa. Gavrilo je sa svojih nepunih 19 godina dao život da bi svi mi živeli zajedno”.
Gde grešimo dok ih volimo?
Bio sam na „otvorenim vratima” kod svog sina u njegovoj gimnaziji. Ima 17 godina i slabe ocene, ali mislim da je fin momak. Svira gitaru, ima bend i u pubertetu je. Njegova priroda kao i svih nas u tim godinama doživljava zemljotres. Formira se da bude svoj. Razvučen odjednom na četiri strane sveta otkriva život.
Došao sam malo ranije. Nisam prvi put ovde. Kao bivši ponavljač brinem za svoje dete kao i svaki roditelj. Vreme je grozno u kom odrastaju. Već im je svaljeno na leđa da moraju sami da preuzimaju odgovornost neadekvatnu njihovim godinama.
Sedim na klupi u hodniku. Prepoznaju me neke srednjoškolke, kikoću se i pozdravljaju me sa puno poštovanja. Baš lepo da i toga još ima. Gledam momke koji promiču ispred mene. Tako su već grubi, prerano sazreli. Nisu oni krivi što su takvi već društvo koje nije briga kakva mu je budućnost. Oni postaju učesnici okrutne igre preživljavanja. Samo lična sreća im može pomoći da se snađu i prođu kvalifikacije. Siromaštvo diktira pravila da nema za svakog. Veseli su, bezbrižni i nesvesni. Mladost je jedino što čovek dobija ,a ostalo mu u životu ostaje kad nje nestane. Vidim, neka žena kod dežurnog učenika traži istog razrednog starešinu koji i meni treba. Ne mogu da provalim da li je moje godište ili ne. Izgleda gradski. Evo ga i on, stiže sa dnevnikom ispod miške.
Poziva nas da uđemo u zbornicu. Sedamo ispred stola na kojem leži dnevnik. Prva počinje ta žena, traži da vidi ocene svoje ćerke. Razredni odgovara da ne može da joj pokaže jer ih ona jednostavno nema zbog toga što ne dolazi u školu. „Nije ni danas u školi”, reče razredni. „Znam”, odgovori njena majka, „eno je kod kuće, spava”. Dobija savet da ispiše svoju ćerku iz škole da ne bi izgubila pravo na školovanje. Žena je u frci, što je i normalno. Raspituje se kako da spasi svoje dete, pritom se izvinjavajući što oduzima toliko vremena. Kažem da nema problema, dajući joj doznanja da saučestvujem u njenom problemu. Žena odlazi.
Dolazi red i na mene. Od poslednjeg puta i mog pritiska u vidu neromansirane priče šta može da mu se desi ako ne pazi, prošaranu visokom frekvencijom upozorenja, dobijam izjavu od razrednog da je popravio ocene, ponašanje i da ima manje izostanaka. Prošli put samo što nisam oslepeo od oštrine jedinica kojih je bilo mnogo. Sada je situacija bolja. Dobro se osećam; koliko je mogao, shvatio je ozbiljnost svoje situacije. Čovek se štimuje celoga života u potrazi za harmonijom svog akorda koji ga predstavlja celom svetu. Zadovoljan ustajem i izlazim iz zbornice.
Evo i njega, znojav. Gubili su fiziku, igrao je fudbal. Pitam ga da li ima majicu da se presvuče, lakonski odgovara da će je svući i na golo telo duks navući. Gledam ga. Izgleda nežno i nezrelo. Idemo ka izlazu iz škole i dvorišta. Klinci se podgurkuju i pozdravljaju se s njim, gotive ga. Prilazi neka devojčica i ljubi ga u obraz u prolazu, pitam ga ko mu je to? Kaže da nema pojma, pravi se važan. Kao i ja nekad. Kad se osmehne liči na mene. Pitam ga da li mu treba koja kinta? Naravno da mu treba. Dajem mu, kao i svaki ćale svom sinu. Grlim ga i ljubim u obraz. Samo jedno ćao i neizostavni osmeh sa moje i njegove strane. Dobro mi je. Javljam nadležnim organima o rezultatu moje posete njegovom školovanju. Kad sam obavio sve radnje koje se odnose na njega prođe mi kroz glavu događaj u vezi sa majkom i ćerkom. Ona spava dok majku boli glava.
Ko nam to krade decu od nas samih? Ko nam uzima vreme namenjeno njima? Gde grešimo dok ih volimo? Bože, čuvaj nam decu, moli te jedan od roditelja.
Autor: Cane Partibrejkers
Izvor: Politika

Novac je postao vredniji od obraza i ljudskosti – Izda te onaj kome najviše veruješ!

Momak sa leve strane gajio je ovog bika od njegovog rođenja. Godinama je brinuo o njemu, a zatim ga prodao matadorskoj areni.

Bik je tog dana imao svoju prvu koridu. Matadori su ga u početku plašili da bi “zabavili” publiku, a onda su počeli da ga bodu mačevima.

Bežao je po areni, međutim, preplašen i iscrpljen, pun povreda, ugledao je u publici poznato lice, svog vlasnika, čoveka koji ga je odgajio.

Potrčao je ka njemu prestravljen i pun nade u zaštitu i počeo da ga ljubi.

 Muškarac je uzvratio poljubac, i otišao korak unazad. To je sve što je čovek učinio.

Matadori su prišli i sa leđa ubili ovo divno stvorenje, koje je i dalje gledalo sa nadom u čoveka koji ga je izdao.

Fotografija je nazvana “judin poljubac”.

Izda te onaj kome najviše veruješ, onaj najbliži i to zbog čega?

Novac je postao vredniji od obraza i ljudskosti, vrhunska umetnost demagogije i nešto što je meni enigma!

BELU LUK u VINU – Lek za jetru, bubrege, srce i još 100 bolesti (RECEPT)

Kako bismo naš organizam održali u što boljem stanju, mogu pomoći dve jako moćne namirnice, koje idu u korist našem zdravlju, i koje zajedno mogu lečiti više od 100 različitih bolesti, koje se odnose na sistem organa za disanje, imunološki sistem, kardiovaskularni sistem, jetru, bubrege, limfni sistem itd. Te dve namirnice glavni su sastojci ovog prirodnog starog leka, čiji recept možete pročitati u ovom članku.

Zbog čega ovaj stari lek ima moć da leči više od 100 bolesti?

Ovaj stari prirodni lek kombinuje lekovita svojstva belog luka i crnog vina, i upravo ga to čini efikasnim u poboljšavanju opšteg zdravlja organizma i u sprečavanju velikog broja različitih zdravstvenih problema.

Koja su lekovita svojstva belog luka?

Sirov beli luk je namirnica koja sadrži antiseptičko, antigljivično, antibakterisjko i antioksidantno dejstvo, zahvaljujući alicinu koji je odgovoran za borbu protiv virusa i bakterija, i za pročišćavanje organizma. Zbog prisustva antioksidanasa, beli luk može sprečiti i lečiti mnoge zdravstvene probleme, kao što su visok holesterol, visok krvni pritisak, grip, prehlade, loše varenje, infekcije, loša cirkulacija i dr.

Skorašnja istraživanja pokazuju da beli luk ima antikancerogeno dejstvo i da može za čak 50% smanjiti rizik od pojave ove opake bolesti (za 66% smanjuje rizik od pojave raka debelog creva).

Da zaključimo, beli luk je ,,super namirnica” koja jača odbrambeni sistem, sprečava pojavu raka, smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih oboljenja i poboljšava zdravlje kože.

Koja su lekovita svojstva crnog vina?

Crno vino može biti jako zdravo, ukoliko se konzumira u umerenim količinama (ne više od 2 čaše dnevno). Ovo piće, prijatnog ukusa i poznato u celom svetu, bogato je antioksidansima i hranljivim supstancama koje su blagotvorne za organizam. Lekovita svojstva crnog vina duguju se visokom sadržaju rasveratrola i flavonoida, koji poboljšavaju zdrvlje srca, smanjuju holesterol, pospešuju cirkulaciju, obnavljaju ćelije, smanjuju sklonost ka gojenju, pročišćavaju organizam, poboljšavaju mozdanu funkciju i sprečavaju prerano starenje. Crno vino otklanja bakterije u ustima koje dovode do pojave karijesa, ima antiupalno dejstvo, umanjuje posledice sedelačkog načina života i utiče na održavanje organizma u dobrom stanju.

Mnogim istraživanjima došlo se do zaključka da konzumiranje crnog vina u umerenim količinama, smanjuje rizik od pojave kancera. Takav zaključak povezuje se sa prisustvom rasveratrola, koji pomaže u sprečavanju raka pluća, dojke i prostate.

Kako napraviti stari lek od belog luka i crnog vina?

Imajući u vidu sva lekovita svojstva belog luka i crnog vina, slobodno se može reći da je ovaj prirodni stari lek pravi ,,saveznik” za opšte zdravlje organizma, jer pročišćava krv, jača imuni sistem, eliminiše loš holesterol, poboljšava rad srca i cirkulaciju, sprečava mnoge bolesti, poboljšava zdravlje kože, pobeđuje infekcije itd.

Pored svih lekovitih svojstva, treba istaći da ovaj prirodni lek ima antikancerogeno dejstvo, jer oba sastojka koja ga čine, sadrže materije koje sprečavaju i pobeđuju rak.

Sastojci:

Za pripremu ovo leka potrebni su vam sledeći sastojci:

– 12 čenova belog luka

– o,5 litra crnog vina

Priprema:

U staklenu posudu sipajte crno vino. Svaki češanj belog luka iseckajte na 4 dela i dodajte u posudu sa vinom, i dobro promešajte.

Staklenu posudu dobro zatvoriti i ostaviti je da odstoji 2 nedelje, na mestu u kući gde ima najviše sunca.

Tokom te 2 nedelje, staklenu posudu svakodnevno promućkajte, 2-3 puta na dan.

Kada prođu 2 nedelje, dobijenu tečnost procedite i presipajte u tamnu posudu, u kojoj ćete čuvati dobijeni lek.

Konzumiranje leka:

Tokom mesec dana uzimati po jednu kašičicu ovog leka, 3 puta na dan. Najbolje bi bilo da ovaj stari lek, koji leči više od 100 bolesti, pravite najmanje dvaput godišnje.

Dr Pejović: Svako od nas može da dobije epileptični napad, evo šta ga izaziva

Utisak utrnulosti, mravinjanja dela tela, zvuci, iskrivljene slike predmeta, doživljaj sreće, straha, stezanja u grlu, mučnine u stomaku, trzanje ekstremiteta, pokreti nalik vožnji bicikla, svi mogu predstavljati epileptične fenomene. Pomućenje svesti, premda klinički značajno, ne mora biti ekskluzivni deo napada, kaže neurolog dr Aleksa Pejović

Epilepsija je bolest kore velikog mozga i kako takva ekskluzivitet sisara i čoveka. Nije uniformna bolest već, kako objašnjavaju lekari, entitet koji obuhvata desetine različitih oboljenja koji imaju zajedničku karakteristiku – spontanu pojavu epileptičnih napada. U određenim okolnostima svaki čovek može da dobije epileptični napad. I pored toga u nekim delovima Srbije epilepsija je još bolest koja se krije, bolest zbog koje ljudi ostaju bez posla, bolest zbog koje se ruše bračne zajednice.

Šta je „moždana oluja“, kako dolazi do epileptičnih napada?

Nema do kraja preciznih podataka, ali smatra se da u Srbiji skoro svaka 100. osoba pati od nekog oblika epilepsije. Reč je o neizlečivoj bolesti, osim u slučajevima, na primer rezistentne epilepsije, kada je moguća operacija. Uz adekvatnu terapiju osobe sa epilepsijom mogu da imaju dobar kvalitet života, da imaju porodicu i decu. Stručnjaci naglašavaju da nisu sve epilepsije nasledne bolesti.

“Mozak čoveka čine grupe neurona koji su međusobno povezani u mreže, od kojih svaka ima svoju određenu funkciju. U stanju budne aktivnosti neuroni se nadražuju asinhrono i u odgovoru na stimuluse. Međutim, u trenucima kada dođe do „moždane oluje“ u kojoj se javlja hipersinhronija neurona (grupe neurona unutar mreža se aktiviraju istovremeno) dolazi do pojave koju nazivamo epileptičnim napadom. Ako se epileptični napadi spontano ponavljaju, onda govorimo o epilepsiji kao bolesti. Postoje forme bolesti koje su nasledne prema Mendelovskim pravilima (sa roditelja na decu), ali za većinu epilepsija to ne možemo reći. To znači da je rizik za potomstvo, ukoliko jedan roditelj boluje od epilepsije, za nijansu (beznačajno veći) nego za decu bilo koga u opštoj populaciji”, kaže za portal eKlinika specijalista neurologije dr Aleksa Pejović, sa Odeljenja za epilepsije i poremećaje spavanja, Klinike za neurologiju, Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.

Epileptični napad može dobiti u određenim uslovima svaki sisar

Mozak svakog čoveka u određenim uslovima može generisati epileptični napad. Dr Pejović nam objašnjava da se svi rađamo sa određenim konvulzivnim pragom, čije prekoračenje dovodi do pojave napada.

“Taj prag (možemo ga zamisliti kao lestvicu u atletskoj disciplini skoka uvis) nekada je postavljen visoko da se u realnim životnim okolnostima ne može „preskočiti“ ili se pak „preskoči“ posle neprospavane noći tokom koje je pojedinac popio na primer 7 piva i 6 energetskih pića. Sa druge strane, kod pacijenata koji boluju od epilepsije taj prag je nisko spušten, tako da do napada dolazi spontano ili nakon minornih stimulusa, na primer delimično neprespavane noći, koja kod zdravog pojedinca ne bi izazvala napad. Za postavljanje dijagnoze epilepsije, još jednom naglašavam, bitno je da napad nije bio provociran, već da se desio spontano. Provocirajući faktori su brojni, a neki od najčešćih jesu visoka temepratura/infekcija, upotreba prokonvulzivnih supstanci i lekova, nespavanje, alkohol, povreda glave… Ovakve pacijente često srećem u svakodnevnoj kliničkoj praksi, prevashodno kroz rad u neurološkoj ambulanti Urgentnog centra”, naglašava dr Pejović.

Na naše pitanje da li je moguće da čovek samo jednom u životu dobije epileptični napad, doktor odgovara primerima studija sa kraja osamdesetih godina prošlog veka. Prema tim studijama, postoji 35 odsto verovatnoće da se posle prvog spontanog epileptičnog napada, desi i drugi. To znači da će samo jedan od tri pacijenta koji doživi spontani epileptični napad na kraju razviti i epilepsiju, precizira dr Pejović.

Napad traje kratko

Stručnjaci naglašavaju da postoji više od 100 različitih oblika epilepsije. Nekada se smatralo da su i migrene jedan od oblika epilepsije. Dr Aleksa Pejović objašnjava da je ideja dovođenja u vezu migrene i epilepsije medicinski atavizam koji seže u dalju prošlost.

“Odavno je poznato da, iako u nekim graničnim slučajevima migrenske aure i glavobolje mogu ličiti na epileptične fenomene, one to nisu. Postoje retke situacije u kojima napad migrene može provocirati epileptični napad i tada govorimo o entitetu koji se naziva migralepsija (tu se svaka veza migrene i epilepsije u patofiziološkom smislu završava). Zajedničko skoro svim epileptičnim napadima je da se javljaju na paroksizmalan (iznenadan), stereotipan (istovetan, uniforman), repetitivan način, te da traju kratko, nakon čega se pacijent vraća urednom funkcionisanju”. kaže doktor.

Česti su napadi kada je svest pacijenata očuvana

Ispoljavanje epileptičnog napada direktno zavisi od dela mozga zahvaćenog „električnom olujom“. U slučaju da je, na primer, zahvaćen deo mozga za percepciju mirisa, pacijent može imati autentičan doživljaj različitih mirisa.

“Utisak utrnulosti, mravinjanja dela tela, zvuci, iskrivljene slike predmeta, doživljaj sreće, straha, stezanja u grlu, mučnine u stomaku, trzanje ekstremiteta, pokreti nalik vožnji bicikla, svi mogu predstavljati epileptične fenomene. Pomućenje svesti, premda klinički značajno, ne mora biti ekskluzivni deo napada, to jest vrlo su česti napadi u kojim je svest pacijenta očuvana u potpunosti ili samo delimično narušena”, naglašava dr Pejović.
Kako se dijagnostikuje epilepsija?

Epilepsija se dijagnostikuje razgovorom. Anamneza je ključna u postavljanju dijagnoze ove bolesti, kaže dr Pejović.

“Postoje i dopunske dijagnostičke procedure (poput magnetne rezonancije ili elektroencefalografije) koje povećavaju tačnost postavljene dijagnoze, ali često nisu neophodne”, kaže doktor.

Izvor: b92.net

Ernst Gunter – Recept za lečenje artritisa, gihta, išijasa, reume, ostalih upalnih i bolnih stanja na zglobovima, kukovima, prstima ruku i nogu, kolenima i bolnoj peti

“Otac” sirove ishrane i autor knjige “Živeti bez bolesti”, Ernst Gunter svojevremeno je objavio zanimljiv recept za lečenje artritisa, gihta, išijasa, reume te ostalih upalnih i bolnih stanja na zglobovima, kukovima, prstima ruku i nogu, kolenima i bolnoj peti (trn u peti).

Lek se sastoji u vidu obloga koje stavljate na bolna mesta i koji deluju direktno na mesto na kojem se problem manifestuje.

Potrebni su vam krompir, crveni luk i seme lana.

Potopite punu supenu kašiku semenki lana u 2-3 dcl vode. Vodu kuvajte desetak minuta dok semenke lana ne naprave skrobasu smesu.

Istovremeno operite sav krompir i izrendajte ga skupa s korom. Izrendajte i srednju glavicu crvenog luka. Kada se voda s lanenim semenom ohladi dodajte luk i krumpir i sve dobro izmešajte. Ocedite višak tečnosti iz smese.

Ukoliko se radi o problemima na prstima ruku ili nogu , odnosno peti, smesu stavite u stare rukavice ili čarapu obucite na ruke ili noge te preko navucite najlonske kese koje ćete vezati tako da višak tečnosti ne može izlaziti vani.

Na druge delove tela kao što su kukovi, kičma, rebra, kolena i sl. predlažemo da smesu umotate prvo u gazu te položite na obolelo mesto, nakon toga celo područje omotajte nekim zavojem ili prozirnom folijom za domaćinstvo koja će smesu držati pripijenu za obolelo mesto.

Ove obloge potrebno je držati tokom noći, odnosno za vreme spavanja, na obolelim mestima te ujutro baciti, a mesta oprati sapunom i vodom.

Lek se sastoji u vidu obloga koje stavljate na bolna mesta i koji deluju direktno na mesto na kojem se problem manifestuje.

Stiže revolucionarna PILULA koja UNIŠTAVA sve tipove čvrstih TUMORA u ranoj fazi!

0

Naučnici su stvorili “sveti gral”, lek za rak koji ubija sve oformljene ćelije tumora, dok ne nanosi štetu zdravim ćelijama.

Novi molekul – kodnog naziva AOH1996 – cilja na protein prisutan u većini karcinoma koji pomaže tumorima da rastu i razmnožavaju se u telu.

Značajno je zato što se ranije smatralo da je za ovaj protein – proliferirajući ćelijski nuklearni antigen (PCNA) – “nelekovit”.
Lek je testiran na 70 različitih ćelija raka u laboratoriji – uključujući i one izvedene iz raka dojke, prostate, mozga, jajnika, grlića materice, kože i pluća – i bio je efikasan protiv svih njih.

Lek je rezultat dvadesetogodišnjeg istraživanja i razvoja bolnice Citi of Hope u Los Anđelesu, jednog od najvećih američkih centara za rak.

Lek je razvijen iz uverenja da će rak biti izlečiv u narednoj deceniji, a to je tvrdnja koju su izneli naučnici koji su izmislili Fajzerovu vakcinu protiv kovida.

Lečenje raka je takođe bio ključni cilj predsednika Džoa Bajdena – sa njegovom ponovnom operacijom Cancer Moonshot 2022. godine sa ciljem da smanji stopu smrtnosti od raka za polovinu u narednih 25 godina.

Nova terapija dolazi iz 20 godina istraživanja i razvoja i cilja na kancerogenu varijantu PCNA, proteina koji je u svom mutiranom obliku kritičan u replikaciji DNK i popravci svih tumora koji se šire, što pomaže raku da raste.

Tim je razvio molekul, AOH1996, koji cilja i ubija mutiranu PCNA. Čini se da tretman uništava sve čvrste tumore u pretkliničkim istraživanjima.

Dr Linda Malkas, profesorka na Odeljenju za molekularnu dijagnostiku i eksperimentalnu terapiju Citi of Hopea i M.T. & B.A., profesork molekularne onkologije iz Ahmadinije, predvodi tim.

Ona je objasnila kako molekul selektivno remeti replikaciju DNK i popravku u ćelijama raka, ostavljajući zdrave ćelije netaknutim.

Rekla je: “Većina ciljanih terapija fokusira se na jedan put, koji omogućava lukavom raku da mutira i na kraju postane otporan. PCNA je poput glavnog čvorišta avio-terminala koji sadrži više kapija za avione. Podaci sugerišu da je PCNA jedinstveno izmenjen u ćelijama raka, a ova činjenica nam je omogućila da dizajniramo lek koji cilja samo na oblik PCNA u ćelijama raka. Naša pilula za ubijanje raka je poput snežne oluje koja zatvara ključno čvorište avio-kompanije, zatvarajući sve letove samo u avionima koji nose ćelije raka.”

Dr Malkas je rekao da su dosadašnji rezultati bili “obećavajući” jer molekul može da potisne rast tumora sam ili u kombinaciji sa drugim tretmanima raka “bez rezultovanja toksičnosti”.

Studija, objavljena u časopisu Cell Chemical Biologi, tvrdi da je AOH1996 bio efikasan u pretkliničkim istraživanjima u lečenju ćelija koje potiču od raka dojke, prostate, mozga, jajnika, grlića materice, kože i pluća.

Istraživači su testirali AOH1996 u više od 70 ćelijskih linija raka i nekoliko normalnih kontrolnih ćelija.

Otkrili su da molekul selektivno ubija ćelije raka narušavajući normalan ćelijski reproduktivni ciklus.

U svom istraživanju otkrili su da sprečava ćelije sa oštećenom DNK da se podele i da naprave kopiju neispravne DNK, uzrokujući smrt ćelija raka, poznatu kao apoptoza, ali nije uništio zdrave matične ćelije.

Koautor studije, vanredni profesor za istraživanje, dr Long Gu, rekao je: “Niko nikada nije ciljao PCNA kao terapeutski lek jer se smatralo nelekovitim, ali je jasno da je Citi of Hope bio u stanju da razvije istraživački lek za izazovnu metu proteina. Otkrili smo da je PCNA jedan od potencijalnih uzroka povećane greške u replikaciji nukleinske kiseline u ćelijama raka. Sada kada znamo problematičnu oblast i možemo da je sprečimo, kopaćemo dublje da razumemo proces razvoja personalizovanijih, ciljanih lekova protiv raka.”

Eksperimenti su pokazali da je ispitivana pilula učinila ćelije raka podložnijim hemijskim agensima koji uzrokuju oštećenje DNK ili hromozoma, nagoveštavajući da bi AOH1996 mogao biti od pomoći u kombinovanim terapijama i novim hemoterapeuticima.

Kao sledeći korak, istraživači će nastojati da bolje razumeju mehanizam delovanja kako bi dodatno unapredili tekuće kliničko ispitivanje na ljudima.

Izvor: b92.net

Paraliza SNA – “Budna sam, ali ne mogu da se pomerim…”

Ljudi širom sveta bore se sa paralizom sna, što predstavlja veliki problem, gde je osoba svega svesna, ali ne može da pomeri svoje telo.

Paraliza sna nastaje u toku REM faze i može da traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, ali i da se ponavlja više puta tokom jedne noći, a neretko dovodi i do halucinacija.

Može da nastane kod svakoga, ali je najčešće povezana sa narkolepsijom (hronični poremećaj spavanja), a šansu od ove pojave povećavaju i stres, prekomerno konzumiranje alkohola uz nedostatak sna i neredovno spavanje.

Jedna žena iz Srbije je na društvenim mrežama odlučila da podeli svoje zastrašujuće iskustvo sa paralizom sna, prenosimo vam njenu objavu u celosti:

“Pišem ovo jer sam se upravo probudila iz veoma uznemiravajuće agonije koja je trajala celu noć. Legla sam da spavam oko ponoći i dok sam tonula u san, strefila me je klasična paraliza sna – osećaj vibracija, budnog i svesnog uma, ali uspavanog tela u nemogućnosti da se pomeri, propraćeno generalno nelagodnom, mračnom atmosferom”, rekla je uzrujana žena.

Ona je istakla da joj to nije bio prvi put da joj se ovako nešto desi, već da se sa paralizom sna susretala dva puta pre ovoga.

“Iz teorije znam kako da se prepustim i ne uzbuđujem previše. Ali ovaj put se razlikuje od prethodnih, zbog toga što je bilo repetativno. Celo veče nisam uspela da utonem u normalan san, već bi se, čim bih krenula da sklapam oči, automatski javljala paraliza. Ono što je novo, je to da mi se javljao osećaj beskonačnih lažnih buđenja i ozbiljnih zvučnih i vizuelnih halucinacija čiji ciklus nisam mogla da prekinem”, iskrena je ona.

Objasnila je da je proces započeo tako što je imala jasne halucinacije glasova, dok je svesno videla i osećala sebe kako leži u sopstvenom krevetu u sobi. Potom je pokušala da se trgne i “probudi”, a kada je mislila da se konačno probudila, bila je jako srećna. Ali ovo nije bilo pravo već lažno buđenje.

“Nekako budem sigurna da sam budna dok ne probam da odem da upalim svetlo, odem da ga upalim i neće da se upali i tu opet skapiram da ipak nisam zapravo budna. Opet se istrgnem iz sna i mislim da sam sad ipak budna. Opet hrlim ka svetlu i manično pokušavam da ga upalim ali neće. Gledam na sat i vidim kako kazaljke pokazuju na neko vreme koje nema nikakvog smisla, a sve je to propraćeno generalno jako sablasnim osećajem prisustva neke energije strave i užasa”.

Rekla je da se ovaj ciklus se ponavljao jedno 7-8 puta i da je svaki put počinjao u poznatom okruženju njene sobe i trpezarije ali bi uvek neka sitnica bila izmenjena, što joj je dokazivalo da se ipak ne radi o pravom budnom stanju. Kaže da se agonija završila tek posle 5-6 sati.

“Nisam uopšte uspela da se naspavam u kakvom god položaju da sam spavala. Doslovno se osećam kao zombi”, kaže ona.

Priznaje da je svakom njenom iskustvu paralize sna do sad prethodila ili konzumacija alkohola u prethodnih 48 sati, ili stanje anksioznosti, pa čak i depresija.

Izvor: objektiv.rs

Čudotvorni izvor manastira Đunis – Voda od koje su nepokretni prohodali, slepi progledali, a nemi progovorili!

Legenda o nastanku manastira Đunisa vezuje se za davno predanje o pojavljivanju Majke Božje i izvora svete vode na mestu na kome će kasnije seljani podići manastir.

Čudotvordna voda manastira Đunis

Predanje o čudotvornoj vodi manastira Đunis potiče još iz 1898. godine. U njemu se kaže da se Bogorodica prikazala trinaestogodišnjoj devojčici, pred kojom se tada otvorio izvor. Majka Božija ga je blagoslovila i prorekla da će lečiti bolesne.

Majka Božja kazala je tada devojčici da prenese seljanima da na tom mestu podignu crkvu, a da bi označila tačno mesto gradnje, bacila je krčag vode na kamen.

Manastir Đunis sa Crkvom Pokrova Presvete Bogorodice osvetio je patrijarh srpski Pavle.

Svake godine, 14. oktobra kada se slavi praznik Pokrov Presvete Bogorodice,, u manastir Đunis dođe i po nekoliko hiljada vernika, koji žele da prisustvuju bdenju i jutarnjoj liturgiji.

Čudesna isceljenja izvorske vode od manastira Đunis načinila su pravo mesto hodočašća. Meštani okolnih sela prepričavaju da su mnogi nepokretni, pošto su se napili vode sa izvora pored crkve, prohodali, slepi progledali, a nemi progovorili.

Izvo: kurir.rs

 

 

Crna TAMJANIKA, sorta sa mitskim statusom

Rođenje naslednika ili naslednice “zaliva se” vinom koje i sastavni deo obreda krštenja, venčanja, smrti. Vino zauzima i važno mesto u slavskim običajima. I ne samo tada, jer sve češće je ono neizostavni deo svakodnevnih obroka. Čini mi se da domaća vina, kad kažem domaća mislim na ona proizvedena u Srbiji, polako vraćaju primat nad inostranim – francuskim, italijanskim, argentinskim, makedonskim… A zašto i ne bi kada se u Srbiji spravljaju vina vrhunskog kvaliteta. U takva se sigurno ubraja tamjanika, jer malo je onih koji su je probali, a da im ona nije postala omiljeno vino. Možda iz mene govori i lokalpatriotizam, budući da mi je Negotinska krajina, jedan od najpoznatijih vinogradarskih krajeva u Srbiji, bliži komšiluk. S druge strane, veliki broj inostranih i domaćih turista koje vinski put s namerom dovede u Negotinsku krajinu, dokaz su da današnji vinari i vinogradari veoma uspešno nastavljaju tradiciju svojih predaka.

A sve je počelo jako davno, u vreme Rimljana kada se gajenje vinove loze proširilo sa Fruške gore gde su prvi čokoti posađeni, preko Smedereva prateći Dunav stiglo do Negotinske krajine. Proizvodnja vina u Negotinu prvi se put u pisanom dokumentu pominje 1530. godine, a pravi “bum” bio je sedamdesetih godina 19. veka kada je filoksera desetkovala francuske vinograde. Tada su se negotinska vina izvozila u Francusku, Austrougarsku, Nemačku, Rusiju jer je ovdašnja loza odolela ovoj boljci. U Negotinu je 1890. osnovana prva vinogradarska zadruga, godinu dana kasnije na zemljištu zakupljenom od Manastira Bukovo ukazom kralja Aleksandra I Obrenovića osnovana je Škola za vinodelje i voćarstvo kojoj je inače prethodila prva vinogradarska škola koju je 1887. na svom imanju osnovao Manastir Bukovo. Najveće površine pod vinovom lozom u Srbiji krajem 19. veka bile su baš u Negotinskoj krajini. Dakle, nimalo čudno što je Vinarija manastira Bukovo poznata poodavno, a sam manastir je, slobodno se može reći, bezmalo sinonim i glavno obeležje vinogradarstva i vinarstva ovog kraja. Ta vekovna tradicija Manastira Bukovo motivisala je tadašnjeg Episkopa timočkog Justina, da sa manastirskim bratstvom obnovi i nastavi tradiciju vinogradarstva i vinarstva. Podignut je zasad crne tamjanike čime je ova drevna sorta sačuvana od zaborava, a od nje se u Vinariji manastira Bukovo spravlja jedinstveno vino, neponovljivog mirisa i ukusa.

Tamjanika je sorta koja ima bezmalo mitski status i crna tamjanika je lokalna i autentična sorta grožđa u Negotinskoj krajini. NJeno se vreme vraća i sve češće vina od crne tamjanike mogu da se sretnu u ovdašnjim malim podrumima i vinarijama. Poznavaoci vina kažu da je sa pravom proizvodnjom vina od ove sorte najviše odmakao Manastir Bukovo koji ima nekoliko hektara pod crnom tamjanikom. Šta je ono što nju, proizvedenu u Vinariji Manastira Bukovo razlikuje bilo je prvo pitanje kojim je započeo razgovor sa monahom Platonom kome je vinarija poslušanje.

– Današnji ljubitelji vina, pogotovu strani turisti, koji su uglavnom zasićeni standardnim sortama poput “šardonea” i “kaberne sovinjona”, sa velikim interesovanjem tragaju za nečim novim. To ih često dovodi u Negotinsku krajinu, koja, slobodno možemo reći, ponovo postaje ono za šta je, uvereni smo, Bogom dana – vinogradarska regija. Glasine o crnoj tamjanici koja je očigledno bila zaboravljena i svedena na mit, su bile izazov da pre skoro deset godina Manastir Bukovo odluči da mit prevede u stvarnost, time što sadi dva hektara vinograda crne tamjanike. Ujedno, ovo je početak jedne nove priče, zasnovane na tradiciji koju je manastir oduvek imao. Ovim se takođe, obnavlja i čuva jedna autohtona srpska sorta grožđa od koje i te kako može da se spravi dobro vino. Mislimo da bukovsku crnu tamjaniku izdvaja od ostalih to što je stoprocentno čista, suva i što se pravi od grožđa isključivo iz našeg vinograda, bez dodataka i kupaže sa bilo kojom drugom sortom, što mislimo da nije praksa kod ostalih proizvođača, mada ne tvrdimo, jer je sorta prilično nepoznata i postoje različitosti u klonovima. Radimo na tome, da uz pomoć selekcije izvučemo najbolje i postavimo standarde – kaže monah Platon.

Treba reći da je crna tamjanika specifična muskatna sorta retka u svetu koja je teška za uzgajanje zbog problema sa cvetanjem. Sve to ide u drugi plan kada se dobije vino neponovljivog ukusa i mirisa u kome se se prepliću cvetni, voćni i začinski tonovi (ruža, suvo grožđe, bosiljak). Zato bukovski monasi svojim trudom i predanošću neguju manastirski vinograd i drevnu crnu tamjaniku, trudeći se da ujedine tradiciju i savremenu tehnologiju u proizvodnji vina.

– Uz pomoć današnje nauke i tehnologije čoveku je omogućeno da se više približi i da skoro mikroskopski vidi i spozna ono što grožđe može da da i ono što će ljudskim receptorima najviše da prija. Ali, ne treba otići u krajnost i proizvesti laboratorijski proizvod, već pronaći balans između prirodnog procesa i ljudskih težnji. Tradicionalno pravljenje vina je prilično jednostavno, ali ono što ga čini boljim, kvalitetnijim i svakako sigurnijim procesom je primena današnjih novih tehnologija koja se tiče opreme, mehanizacije kako u samom vinogradu, tako i kasnije u vinariji – objašnjava monah Platon.

Budući da je zahtevna, zanimalo me je i koliko je majstorstvo, znanje, iskustvo potrebno za crnu tamjaniku, kao i da li je i ljubav prema onome što se radi još jedan neophodan sastojak?

– Iskustvo je početničko, skoro da ga nema. Uzdajući se najpre u Božji blagoslov bez koga ne bismo uspeli da ostvarimo ništa od ovoga pomenutog započinjemo i upuštamo se u upoznavanje ove vrlo kompleksne sorte. Bez stručne pomoći koja se ogleda u zajedničkom radu sa dr Radovanom Đorđevićem, našim tehnologom, kao i Milanom Aleksićem, zaštitarom, praktično ne bismo mogli da za ovako kratko vreme dođemo do ovakvih rezultata. Mi kao monasi koji smo na prvom mestu dužni da imamo ljubav prema Bogu, a sve oko nas je ruku Božijih delo, a svako naše delo je žrtva Bogu i bližnjima, te stoga imamo ogromnu odgovornost – kaže monah Platon.

Crna tamjanika nije jedino vino koje se spravlja u manastirskoj vinariji, šta je opredeljujeće kod odabira vinskih sorti koje će se uzgajati i od kojih će se spravljati vino bilo je sledeće pitanje za monaha Platona.

– Obnavljajući stare manastirske vinograde čiji su zasadi uglavnom Šardone, Burgundac, Game, Merlo i Kaberne Sovinjon, razvili smo i samu proizvodnju vina od ovih sorti. Pored ovoga, opredeljenje nam je svakako očuvanje i povratak starim autohtonim vinskim sortama Negotinske krajine kao što su “začinjak”, “bagrina” itd. Negotinska vinska regija sa 265 sunčanih dana, u toku godine, po čemu je ona jedinstvena u odnosu na sve ostale regije u Srbiji, omogućava uspešno uzgajanje skoro bilo koje sorte grožđa. Šteta što se ovakav potencijal ne koristi više – smatra monah Platon

Filigran je majstorski rad u izradi nakita, majstorstvo u spravljanju vina je takođe potrebno koje je oličeno, pretpostavljam, u proizvodnji vina u manastirskoj vinariji te je verovatno to bio jedan od razloga što je “filigran” naziv brenda vaših vina?

– Samo ime “filigran” je blagoslov vladike Justina koji je praktično obnovitelj i utemeljitelj današnjeg bratstva manastira Bukovo. I ne znajući na početku šta iziskuje pravljenje vina uvideli smo da je to zaista pravo ime za vino, jer ono traži da se svakom detalju obrati pažnja, što i jeste u neku ruku filigranski rad – objašnjava sagovornik Danasa od koga saznajemo i kako izgleda jedan običan dan.

– Opštežiteljni način života koji je ustanovljen u našem manastiru podrazumeva da je bilo koji uspeh na bilo kom poslušanju od najprostijih do najkomplikovanijih uspeh svih nas u celini, počev od igumana do najmlađih. Svako doprinosi na svoj način. Naravno, poslušanje u vinariji je poslušanje jednog monaha i ono nosi odgovornost, ali bez molitvene podrške ostalih monaha sve to ne bi bilo moguće. Dan počinje i završava bogosluženjem, sve ostalo vreme je ispunjeno trudom monaha na raznim poslušanjima – kaže monah Platon.

Ozbiljan i predan rad ne ostaju bez rezultata koji predstavljaju temelj za budućnost.Vina proizvedena u Vinariji Manastira Bukovo sve prisutnija su u javnosti i specijalizovanim sajmovima vina. Ocene i komentari dobri.

– I sami smo iznenađeni dobrim komentarima ljudi koji se ovim poslom bave godinama i na taj način dobijamo odgovor i potvrdu da smo na dobrom putu i podstiče nas da se još više trudimo i istrajemo. Pošto se ugled i istinski uspeh ogleda tek kada nešto postoji i živi generacijski, trudimo se prvenstveno na postavljanju dobrih temelja koji su održavanje kvaliteta, proučavanje i unapređenje proizvodnje, na kojima će buduće generacije, uz Božiju pomoć, moći da nastave započeto i stvore nešto zaista vredno – kaže monah Platon završavajući razgovor.

Proizvodeći vrhunska vina dostojna Negotinske krajine bratstvo Manastira Bukovo, kao i drugi već kvalitetom potvrđeni vinari, pokušavaju da negotinskom kraju vrate renome koji je nekad imao. I kako monah Platon reče na dobrom su putu.

Izvor: danas.rs