Prepoznajte ZLE LJUDE: Svaki psihopata ima ove osobine!
Nekada vas mogu zavarati slatkorečivošću, a zapravo nemaju savest, niti se kaju
Po ko zna koji put ste povređeni i iznevereni jer vam je prosto teško da poverujete da postoje ljudi koji su u biti zli.
Ljudi koji imaju pokvareno srce i ispoljavaju psihopatsko ponašanje često se dobro kriju iza raznih maski. A vama je teško da zamislite da vas neko vara, obmanjuje ili povređuje (kako nas, tako i druge) bez imalo savesti, širi laži i izmošljotine kako bi uništio nečiji ugled ili da se pretvara i izdaje za nešto što nije, a sve s ciljem kako bi naneo štetu drugima – fizičku, materijalnu, emotivnu.
Ipak, činjenica je da oni i te kako postoje, a otkriva ih sledećih pet znakova.
Kada prepoznate da imate posla sa ljudima čije je srce pokvareno, najbolje bi bilo da ih se klonite. “Popravljanje” takve osobe i psihičko isceljenje možda ipak prepustite stručnijim osobama.
-
Ljudi pokvarenog srca majstori su u stvaranju zabuna, pometnji i u svađama.
Stalno izvrću činjenice, obmanjuju, lažu, izbegavaju preuzimanje odgovornosti, negiraju stvarnost, izmišljaju priče, zadržavaju informacije za sebe…
-
Ljudi pokvarenog srca eksperti su u zavaravanju drugih svojom slatkorečivošću.
Dovoljno je da pogledate plodove njihovog života ili ako se povedete njihovim rečima, videćete da se takve osobe nikada ne menjaju i da ne ulažu u svoj rast i razvoj. Njihov život je iluzija i duševna hrana im je patnja drugih ljudi.
-
Ljudi pokvarenog srca uvek žele da kontrolišu druge ljude, a oni su sami sebi najviši autoritet.
Odbacuju povratne informacije i konstruktivni kriticizam, sami stvaraju pravila po kojima žive, ne obraćajući pažnju na moralne norme.
-
Ljudi pokvarenog srca često igraju na simpatije dobrodušnih ljudi sa svrhom obmanjivanja.
A izgleda ovako – traže samilost, ali je sami ne pružaju. Traže toplinu, oprost i intimnost od osoba o koje su se ogrešili bez imalo empatije prema bolu koji su uzrokovali i bez stvarne namere da pokušaju popraviti ono što su učinili ili da pokušaju vratiti izgubljeno poverenje.
-
Ljudi pokvarenog srca nemaju savesti i ne znaju šta je kajanje.
Čak i nemaju nameru da pokušaju da se bore protiv svoje zlobe – zapravo, uživaju u njoj – a sve pod maskom određenog plemenitog karaktera.
Izvor: 24sedam.rs
Ruska travarka Elena tvrdi: Ova tri korova su dar od Boga! Leče celo telo! (RECEPT)
Bog nam ih je bukvalno bacio pod noge, tvrdi ova svetski poznata travarka
Ruska travarka Elena Feodorova Zitseva tvrdi da će nas korov spasiti od bolesti. Ona se kune u ove tri biljke: čičak, pirevinu i maslačak.
Od ova tri korova može da se napravi piće ili čaj, a njihova kombinacija donosi telu apsolutno zdavlje.
Pirevina
Pirevina je ozloglašen korov koji nam je Bog bukvalno bacio pod noge. Ne postoji ni jedna bašta bez pirevine.
Ne postoji bolest koju pirevina ne leč: od oftamologije do onkologije.
Pogledajte samo mačke i pse koji često znaju da pasu pirevinu. Za čoveka je ovaj korov neprocenljiv jer obnavlja poremećen metabolizam.
Odvar od pirevine leči ciste, urinarne infekcije, izbacuje kamenje iz bubrega i žučnim kesama, leči bolesti pluća, hroničnog bronhitisa, crevnih bolesti, dijabetesa, hipertenziju.
Koren pirevine leči disfunkciju jajnika kod žena, tuberkolozu, furunkulozu.
Jednostavno ne postoji kontradikcija kada se koristi pirevina. Zdravija je i ukusnija od pšenice. Od suvog korena se može napraviti i kafa ili kaša, a oni koji su živeli u ratno vreme dobro se sećaju ukusa ove biljke.
Maslačak
Maslačak je takođe korov. U rano proleće neophodno je obrati mlade listove maslačka, potopiti ih vodu da bi se oslobodili gorčine pa od njih napraviti salatu.
Od ovog lišća se može skuvati i čorbica, a koren može da se ispeče sa krompirom.
Lišće maslačka leči anemiju, rak želudca i jetre, artritis, osteoporozu, upalu limfnih čvorova…
U jesen ako vidite maslačak koji nije procvetao, iskopajte koren i osušite ga – to je čisto blago.
Čičak
Danas rak bukvalno kosi ljude. Čičak je biljka koja bukvalno staje na kraj svim kancerima.
Čičak je u stanju da izleči dijabetes, bronhitis, artritis, reumatizam, osteoporozu, frakture kostiju, herniju, retke bolesti… Čičak je u stanju da izleči i hepatitis C.
Čičak leči tumor jetre kao i cirozu jetre. Pomaže u smanjenju holesterola, leči bubrege, izbacuje kamen iz bubrega i žuči.
Koren čička sprečava grip i normalizuje temperaturu. Čaj od korena čička i cveta lipe uspešno leči prehladu i grip.
Od suvog i mlevenog korena čička može da se peče hleb i kuva kaša, a od lišća da se napravi ukusna čorbica ili salata.
Kafa koju svi pijemo je otrov. Kafa treba da se pravi od suvog korena čička, maslačka i pirevine.
Elena Feodorova Zitseva savetuje da se korenje ovog korova vadi u rano proleće, ali može i u jesen. Da se prirodno suši, zatim melje i koristi za kuvanje kaša, kafe i pravljenje hleba.
Kako kuvati čaj od korenja ovog korova?
Elena preporučuje da uzmete supenu kašiku suvog i mlevenog korova jedne biljke i potopite je u 400 ml ključale vode. Pustite da čaj vri 10 minuta a zatim ga sklanjate sa ringle. Ostavite čaj da odstoji dva sata i pijete po pola šoljice tri puta dnevno, pre svakog obroka.
Nemojte mešati korenje ovog korova. Pijte nedelju dana čaj od maslačka, zatim druge nedelje čaj od čička, a onda treće nedelje pijte čaj od pirevine.
Izvor: Stil.kurir.rs
Potopite SMOKVE u MASLINOVO ULJE, kada prenoće postaće LEK KOJI ĆE PREPORODITI VAŠ ORGANIZAM (RECEPT)
Smokve su izuzetno korisne, kako sveže, tako i suve, a konzumiranje svežeg, tek ubranog ploda je luksuz koji nije svakome dostupan. Maslinovo ulje i smokve leče bakterije u organima za probavu, ali i neplodnost. U smokvama se nalazi mnogo kalcijuma, kalijuma i cinka. Osim toga, dobar su izvor gvožđa, beta karotena, kao i mnoštva vitamina, poput C, A, E i K vitamina.
Ipak, morate paziti jer su suve smokve kaloričnije od svežih. Zbog toga ih je potrebno konzumirati u određenim količinama. Imajte na umu kako smokva pomaže i kod hemeroida, reguliše holesterol, a mleko iz smokve ima sposobnost ukloniti bradavice. Postoji odličan recept sa suvim smokvama koji će bukvalno preporoditi vaše telo.
Blagotvorno dejstvo smokve:
Pomažu kod regulisanja rada gastrointestinalnog trakta, Visok sadržaj vlakana u smokvama pomaže mršavljenju i čišćenju organizma od toksina, Smokva je bogata kalcijumom koji se lako apsorbuje i nezamenljiv je ljudima sa netolerancijom na laktozu, Kalijum, koji je prisutan u smokvama, jača srce, Smokve sadrže veliku količinu antioksidanata, koji poboljšavaju imuni sistem i opšte zdravlje, Poboljšava stanje kože i izjednačava ten lica, Smatra se odličnim sredstvom za lečenje nesanice i jutarnje mučnine.
Sastojci za prirodni lek od smokava:
40 plodova suvih smokava i maslinovo ulje.
Priprema:
Stavite smokve u staklenu teglu i prelijte ih maslinovim uljem. Zatvorite poklopcem i ostavite u frižideru. Nakon 40 dana, možete konzumirati ovaj prirodni lek.
Primena:
1 smokva u ulju na prazan stomak pomoći će jačanju i zdravlju i rešiće već prisutne zdravstvene probleme.
Izvor: njamm.com
Poučna priča – Čiji je posao teži muški ili ženski…
U nekom selu živjeli su čovjek i žena,:čovjek na njivi, a žena radila u kući. Čovjek bi odmah, čim bi dan osvanuo, uhvatio volove i otišao u polje orati, a žena bi ostala kod kuće radeći, te bi mu uvijek donijela ručak na njivu.
Ali čovjeku je uvijek bilo krivo misleći, da žena nikakva posla ne radi, već samo da ljenčari kod kuće; te najposle reče on ženi:
– Ti, ženo, samo džaba ležiš kod kuće i jedeš, a ne radiš ništa. Ja bih vaš ženski posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vas dan se pržimo na suncu.
Žena se na to stane smijati, te reče čovjeku:
– Šuti, bolan ne bio! Naš je posao stoput teži od vašeg, a vi ga ne bi nikad mogli svršiti.
Ali on joj ne dade ni govoriti, već opet zasu, kako ljudi više rade, a žene ništa. Na to mu ona reče:
– E, pa dobro! Ja ću sjutra uhvatiti volove, pa ću ići orati, a ti ćeš raditi moj posao.
On to jedva dočeka, te ugovore, da će tako raditi, čim zora zabijeli. Sutradan žena uhvati volove, a onda poče naređivati čovjeku, šta treba da on radi:
– Ti ostaješ kod kuće i dobro mi pazi, što ćeš uraditi. Čuvaj mi piliće, da ih štogod ne odnese; onda pomuzi krave, ama čuvaj da telad ne pokusaju sve. Skuhaj hljeb, izmeti mlijeko, spremi ručak, pa mi donesi na njivu.
Žena potjera volove, dok joj nešto pade na pamet, te se povrati i reče čovjeku:
– Da, zaboravila sam ti kazati: na tavanu ima u ćupu otrov. Čuvaj se, nemoj se prevariti, pa izjesti ni malo tog otrova, jer ćeš odmah umrijeti.
– Taman, – reče on, – ti nemaj brige, ja ću sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzoreš štogod više možeš.
Zatim ona ode s volovima na njivu, a on ostane kod kuće da radi.
Čim je žena otišla od kuće, a čovjek se razleti te stane da radi. Najprije pomete kuću i naloži vatru, a onda ugleda kvočku i piliće, te se sjeti, da mu je žena rekla da ih čuva; pa se malo promisli, kako će ih najbolje učuvati, te se domisli, uzme kanafe, te poveže sve piliće za kvočkine noge, da ih što ne odnese. Zatim ode, te pomuze krave, a onda se vrati u kuću i stane zagrtati rukave, da umijesi hljeb. Počne sijati brašno, pa mu na um pane, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotlen mu je prošlo dosta vremena, te mu nešto na um padne, i on reče:
– Ha, bogme, ja ću svezati štap na leđa, pa dok ja budem sijao brašno, mlijeko će se pomalo mesti, i tako ću dva posla uraditi.
To on i učini, sveže stap za leđa i stane sijati brašno. Dok je on sijao brašno, mlijeko se je malo melo, a dok je umijesio hljeb, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio hljeb, da ga zapeče, nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na vatru i potrne je. On se razljuti, te iziđe pred kuću, da vidi piliće, a u isti čas doleti nekakva tičurina, te uhvati kvočku; a kako su bili pilići povezani za nj, to odmah i njih odnese. Kad i to vidi, još se vise razljuti, te pođe u stalu, da vidi krave. Pošto je unišao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravio zatvoriti vrata od telećaka, te su telad izišli i bogme se posluzili . Sada mu omrzne život, te stane lupati šakama o glavu i reče:
– Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem, vala, na tavan pa ću se otrovat, nek ne živim.
Što je mislio, to i učinio. Kada se je popeo na tavan, nađe taj ćup, te zasjedne i stane jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta založio, stane se okretati oko sebe, kad će se otegnuti i umrijeti. Uto već dođe vrijeme ručku, te žene dođe i dotjera volove.
Pošto je ušla u kuću, ugleda hljeb na ognjištu nepečen, a po ognjištu proliveno mlijeko; zatim ode u stalu. Kad tamo, telad sve mlijeko popili, krave gladne i žedne; a kad se htjede vratiti u kuću, opazi da nema ni kvočke ni pilića. Uđe u kuću, te stane vikati muža.
Ali se on ušutio i načinio se, da je već umro. Žena se sjeti, da je na tavanu, te se odmah popne gore. Ugleda ga, gdje jede med, a ona zaviče:
– Uh, šta to radiš? Ako si Turčin, što mi sve zijan za zijanom radiš?
On se okrene, pa već vidi da nije mrtav, te zato joj odvrati:
– Ma prođi me se ženo! Eto si vidjela, šta je bilo zijana, pa sam se evo popeo na tavan, da se otrujem. Kad sam toliko zijana počinio, nek’ i ne živim.
– Hajde, budalo, kako ćeš se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga eto pojede. Idi, moj junače, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se kvartati u ženske poslove, kad te za to bog nije stvorio.
Kad to on čuje, jedva dočeka. Brže bolje uhvati volove i ode i bez ručka orati, a žena ostane svoj posao radeći.
Poslije nije više govorio, da su ženski poslovi lahki, već je iza toga uvijek govorio, da su ženski poslovi još teži od muških.
Izvor: nkp.ba
Ovo smo jeli dok smo kosili I žnjeli ručno (RECEPTI)
U stara vremena poslovi kosidbe i žetve obavljali su se ručno, srpom i kosom. Obzirom da ti poslovi kreću kada i velike vrućine, na njivu se odlazilo rano ujutru, vec oko 5 h, da bi se kući vraćali do 10 h najkasnije. Kosidbu su obavljali isključivo muškarci. Seno bi se ostavljalo na livadi par dana da se osuši, a zatim bi žene i devojke dolazile da ga skupljaju. Žetvu bi obavljali uglavnom devojke i momci. Tada bi se sve vreme čula pesma i veselje.
Najčešće se za te prilike pržila slanina i spremao kačamak u kastroli. Kastrola je posuda koja se nosila na njivu i u kojoj se spremalo jelo na licu mesta, na otvorenoj vatri.
Pored slanine i kačamaka, služen je sir i salata, jednostavnog imena Sirće, koja je pravljena tako što bi se perca mladog luka i krastavci sitno naseckali i zakiselili domaćim vinskim sirćetom, ali bi se napravila tako da bude retka (povrće pliva u tečnosti i kusa se kašikama) i na kraju se doda sveža sitno seckana mirođija. Zbog vrućina žeteocima i kosačima je bila potrebna lakša hrana, a ova salata je bila nešto što ih je osvežavalo i nadoknađivalo tečnost.
Recept za Kačamak
Kačamak može da se pravi od belog ili žutog kukuruznog brašna, a još je bolji i zdraviji ako mu se, kada im je vreme, dodaju i sveže koprive.
Sastojci:
2 šolje kukuruznog brašna
8 šolja vode
2 kašike masti
So
Priprema:
U šerpu sipajte vodu. Posolite je i stavite na vatru da proključa.U ključalu vodu postepeno sipajte kukuruzno brašno, najbolje ono samleveno na vodenici potočari, stalno mešajući varjačom.
Smanjite temperaturu i uz neprestano mešanje kuvajte dvadesetak minuta.Kad se smesa zgusne i vidi se dno šerpe kačamak je gotov.
Zagrejte mast tako da se otopi i “zacvrči”, pa prelijte kačamak. Izmešajte i služite kao doručak. Ukoliko imate koprive malo ih blanširajte, sitno iscekajte, pa dodajte kačamaku. Tako će biti još zdraviji i hranljiviji.
Ono bez čega se skoro ne može zamisliti ovo starinsko jelo su kajmak, odnosno sir koji savršeno “idu” uz topao kačamak.
Izvor: MEZZE
Naučnici su napokon dokazali – Kako Mesec i njegove mene utiču na spavanje ljudi
Naučnici su napokon dokazali kako mesečeve mene utiču na vreme uspavljivanja, ali i na kvalitet sna
Sigurno ste čuli kako se ljudi žale da nisu mogli da spavaju zbog punog Meseca. Dok su jedni ubeđeni da je tako, drugi misle da je to samo mit. Sada su se i naučnici pozabavili ovom temom, a zaključci će vas iznenaditi.
Poznato je da Mesec diktira plimu i oseku, ali što se tiče njegovog uticaja na spavanje, za mnoge mesečeve mene spadaju u domen narodnih verovanja.
Tako se verovanje da Mesec ima posebnu moć zadržalo vekovima u narodnim predanjima – o njegovom odnosu sa čovekom i prirodom svedoče brojni mitovi, legende i predrasude. A savremeni čovek postavlja pitanje zašto svemirsko telo koje može da pomera mora, ne bi uticalo i na čoveka jer čak 75 odsto ljudskog tela čini voda.
Ima li u tome istine ili se sve svodi na mit, odlučili su da istraže naučnici koji su svoju studiju objavili u časopisu Science Advances.
Oni su otkrili da u danima koji prethode pojavi punog Meseca, ljudi odlaze kasnije u krevet i manje spavaju, prenosi CNN.
– U proseku, učesnici su zaspali 30 minuta kasnije, a spavali su 50 minuta manje noću pre punog Meseca – rekao je koautor studije Horacio de la Iglesia, profesor na odseku za biologiju na Univerzitetu Vašington u Sijetlu.
Istraživači su opremili svakog učesnika monitorom spavanja na ručnom zglobu kako bi pratili rasporede spavanja tokom jednog do dva lunarna ciklusa koji traje 29,5 dana. U istraživanju je učestvovalo devedeset osam ljudi iz tri različite autohtone zajednice Toba, poznatih i kao narod Kuom.
– Svetlost s Meseca nakon zalaska Sunca jaka je u dane koji vode do punog Meseca – rekao je koautor studije Leandro Kaziragi, postdoktorand na odseku za biologiju Univerziteta Vašington.
Jedna zajednica u studiji nije imala pristup električnoj energiji, druga je imala ograničen pristup, a treća puni pristup. Bez obzira na to, postojao je snažan obrazac koji je pokazivao da su svi išli na spavanje kasnije i manje spavali u danima koji su vodili do punog Meseca, prenosi CNN.
U gradovima još gore
U urbanoj zajednici učesnici su odlazili na spavanje čak i kasnije i spavali su manje od učesnika u ruralnim zajednicama. Kaziragi je rekao da je iznenađen što je urbana zajednica pogođena jer je pretpostavio da će mesečeve faze uticati samo na ljude u ruralnim zajednicama.
– Činjenica da je ova modulacija bila prisutna čak i u zajednicama s punim pristupom električnom svetlu sugerše da na ove učinke deluje i nešto drugo osim same mesečine – rekao je Kaziragi.
Efekat mesečine i zatamnjivanje spavaće sobe
Efekat punog Meseca na spavanje, stručnjaci objašnjavaju kao pojačanu svetlost koja ometa naš cirkadijalni ritam. Uostalom, zato preporučuju i potpunu tamu za vreme sna (ili u najmanju ruku neku noćnu crvenu rasvetu) kako biste optimizirali spavanje. No, studija je utvrdila da je čak i pun Mesec u vreme oblačnih noći ometao san mnogih učesnika.
Biologija ljudi i društveni obrasci zajednice takođe mogu da igraju ulogu u ciklusu spavanja pronađenom u ovoj studiji. Spavanjem ljudi upravlja naš cirkadijalni ritam, unutrašnji sat koji reguliše san tokom otprilike 24 sata, ali neki ljudi bi mogli imati duže unutrašnje satove, rekao je Polotski, direktor Osnovnih istraživanja spavanja i profesor na Medicinskom fakultetu Džon Hopkins.
Primarni primer ljudskog tela koje se reguliše kroz duže vremensko razdoblje je menstrualni ciklus žene, rekao je, koji traje otprilike mesec dana. Ostali sisari imaju sezonski raspored spavanja i hiberniraju mesecima, primetio je Polotski.
Najviše utiče na one koji i inače imaju problema s nesanicom
Pun Mesec najgore utiče na ljude koji se i inače bore s zaspivanjem. Kod njih je on najveći remetitelj REM sna. Tada im je trebalo devet odsto više vremena da zaspu, a izgubili su i sedam odsto manje dubokog sna nakon što su uspešno zaspali, u odnosu na njihov san “normalnih” dana.
Mesečeve mene
Mesečeve mene posledica su okretanja Meseca oko planeta Zemlje. Ovo kretanje se može pratiti svakim danom i pri tome primetiti da Mesec putuje od zapada prema istoku i to u približno istom pojasu kao i Sunce i svakim danom se pojavljuje i nestaje kasnije. Ovo kretanje Meseca menja i međusobni odnos položaja Sunca, Zemlje i Meseca.
Kad se Mesec na svojoj putanji nađe u blizini Sunca, više se ne može videti i tada se naziva mlad Mesec ili mladina. Moguće ga je videti idućih večeri po zalasku Sunca, kao neki tanki srp na nebu.
U sledećih sedam dana Mesec postupno dolazi u položaj u kojem se u odnosu na Sunce vidi pod pravim uglom i tada je osvetljena desna polovina, jer je tom stranom okrenut prema Suncu i to je tzv. prva četvrt.
Posle toga, njegova osvetljena strana se povećava svakim danom dok se ne nađe na suprotnoj strani Sunca. Kad prođe 14,5 dana od mladog Meseca potpuno osvetljena strana je okrenuta prema Zemlji i ta se pojava naziva pun Mesec ili uštap.
Zatim se osvetljena strana postupno smanjuje i pri tome se Sunce nalazi s leve strane i kad se smanji na tačno polovinu, to je zadnja faza koja se naziva poslednja četvrt.
Mesec se potom ponovo prividno približava Suncu, sve je manje njegove površine obasjano svetlošću, gubi se u odsjaju Sunca te se nakon 29,5 dana ponovno vraća u položaj gde započinje novi ciklus kao mlad Mesec ili mladina. Ovaj početak se često u književnosti naziva rađanje Meseca, piše 24sata.hr.
Najlepše sećanja iz mog detinjstva su lubenice na vašarskoj poljani
Nisam odlazila često u rodni kraj dok sam bila mala. A ni posle, kada sam prestala da rastem i počela… pa da starim, šta bi drugo. Ne kažu džabe da počneš da stariš već u prvom minutu rođenja, ali ajd…
Najbližu rodbinu u selu nismo imali… što je bilo, to je ili pomrlo, nažalost, ili i samo krenulo trbuhom za jeftinijim kruhom, u neke gradove, od Vlasotinca, Leskovca, Niša, pa sve do Požarevca. Ovo za Vlasotince, Leskovac, Niš, to mi je jasno, ali nikako nisam mogla da shvatim zašto su morali da odlaze “čak” u Požarevac, kuda mnoge Zaplanjce i danas životni putevi odnose. A nije nam ni blizu, ni usput, niti smo ikad imali tamo nekog svog, pa da nas sve prevede i udomi, kako to lepo znaju Crnogorci da čine kad je čak i deseto koleno saplemeničko u pitanju.
Pa smo gostovali kod nekadašnjih komšija, prijatelja ili dalje rodbine. Retko, ali dovoljno da u mirise svog detinjstva koje pamtim, uvrstim i miris sveže poorane zemlje ili požnjevenog žita, pokošene deteline, tek odsečenog drveta. Da od najmanjih nogu znam šta su svici, krtice i kako se lastavice organizuju spremajući se u jesen na dalek put. Da znam da nema lepšeg buđenja od onog kada ti oči prvo ugledaju dizanje magle u svim mogućim koncentracijama plavičastobelih nijansi, nad brdašcima koja se pružaju svud unaokolo, a reka tvog detinjstva, Ropot, dzmni, što bi Vranjanci najlepše na svetu rekli, a što ću saznati mnogo kasnije.
Za ono kratko vreme dok mi je nebo nad rodnim selom bilo jedino na svetu, naučili su me da pijem tek pomuženo mleko. I da se posle hvalim “bikovima”, zaostalim tragovima tog mleka na rubu gornje usne. Da se oprezno penjem kamenim stepenicama, od kojih i danas nosim beleg ispod donje usne. Da volim sve bake izboranih obraza i šaka, iako mi je ona koja je trebalo mojom da se zove okrenula leđa još pre nego što je trebalo da se rodim. Valjda je mislila da mora da bira između porodice i novog muža, izabravši ga još dok je onaj prvi, moj deda Sibin na koga kažu da sam pametna, beležio zadnju godinu svog života. Koji je bio najzagriženiji čitalac Politike onog vremena: pretplati se na šest meseci, tokom kojih čita taze vesti. Onda otkaže pretplatu pa ih narednih šest meseci čita ponovo. I sve tako, dok je mogao da čita.
Jedno od najupečatljivijih sećanja iz seoskog dela mog detinjstva su sabori. Seoski praznici, pretvoreni u vašare. Dva puta godišnje, o Svetom Jovanu koji je jedno vreme, pod prisilom, nazivan 7. juli i o Preobraženju Gospodnjem.
Živela su, za te dane seoskih praznika, nevažno o kojem je selu reč, a svako je imalo svoj, bar jedan, sva obližnja i mnoga udaljena sela. Staro i mlado, podjednako željno promene svakodnevice koja se svodila na rmbanje od jutra do sutra, slivalo se tokom čitavog dana na ogromnu poljanu, prepunu šarenih tezgi s kućnim potrepštinama, konopcima, sladoledom u ručnom frižideru, kolačima koje je pravio Mita Simidžija, liciderskim srcima, lizalicama i lušama, šarenim staklićima nanizanim na beli konac i ostalom bižuterijom, koritima s ledom ranije pripremljenim u nekim jamama Suve planine, na kojem su hlađeni žuti i crveni klaker… trgovalo se krupnom i sitnom stokom, ispod oka su se pogleđivale udavače i potencijalne mladoženje, dimile su se pljeskavice na bar četiri-pet mesta, od Lunetove kafane pa do velikih roštilja na privremenim lokacijama, kolko dok vašar prođe.
O Peobraženju, obavezno su se jele lubenice, onako, s nogu i bez noža. Skupilo bi se društvo, nekako bi se nabavio onaj jedan nož kolko da se naseku kriške, a onda bi svako zagnjurio glavu u svoje parče. Dok od njega ne bi ostala samo kora.
Odavno nema seoskih vašara, ni nakupaca, matrapaza, domaćina i raskućnika, udavača i mladoženja, ringišpila i preglasne muzike, klakera na ledu i konopčara. Ni fudbalskih turnira u predvečerje sobora. Nema ni devojčica koje su se kinđurile kako bi se pokazale starijim nego što jesu, ni baba koje iz prikrajka osmatraju situaciju.
Ogromno polje na koje se slivao toliki narod, danas je uraslo u travu. Na asfaltu koji vodi kroz Drajčinu Baru, centar naša dva Prisjana, kažu oni koji su bili, tek nekoliko meštana. I isto toliko tezgi sa povrćem i švercovanom robom.
Lubenice odavno niko ne jede na vašarskoj poljani. Seljani ih ne bi ni okusili, da nije momka koji povremeno navrati svojim kombijem i na čije se povike “boooooostaaaaaan” poneko uputi ka njemu. Da li da kupe osveženje ili sećanje na mladost, to samo oni znaju.
Posvećeno mojim zemljacima sa kojima delim ista sećanja
Izvor: negoslava.blogspot.com
Najtužnija pesma DINA MERLINA posvećena je ženi koje više nema: „Nisam mogao da joj poklonim cipele jer ne hoda, knjigu jer ne vidi” (VIDEO)
Pesma Dina Merlina ” Da šutiš” posvećena je Emki Huseinbegović, ženi pevača i tekstopisca Eldina.
Dino Merlin je odpevao mnoge nežne balade, ali najtužnija priča se odnosi na pesmu “Da šutiš”. Ona je posvećena Emki Huseinbegović, ženi bosanskohercegovačkog pevača i tekstopisa Eldina.
Emka se razbolela od multipla skleroze, Eldin je svoju tugu izrazio na jednom od koncerata.
Jednom prilikom je, gostujući na koncertu Dina Merlina, rekao:
“Osobi koju najviše volim nisam mogao da poklonim cipele, jer ona ne hoda. Ni knjigu, jer ne vidi”, kazao je Eldin. “Moja žena je slepa i u kolicima je. Zato sam došao na ideju da supruzi Emki poklonim album“, rekao je pevač.
On je brinuo o supruzi dok je bolovala i dok su joj funkcije polako otkazivale. Preminula je u 32. godini. “Kad bih mogao da vratim vreme i kad bih znao da će ona da oslepi i bude u kolicima, opet bih je oženio”, kaže Eldin.
Pesmu ” Da šutiš” pogledajte na https://www.youtube.com/watch?v=En_zVVHatKQ&t=54s
Izvor: mondo.rs