NAJTRAGIČNIJA LJUBAVNA PRIČA – Bila je verenica Ive Lole Ribara, cenu te ljubavi platila je glavom!
Sloboda Trajković nikada nije saznala da je njoj upućeno jedno od najlepših ljubavnih pisama na ovim prostorima, a upravo ono je zapečatilo sudbinu cele njene porodice.
Rođena je u porodici uglednog apotekara Svetolika Trajkovića 7. oktobra 1918. godine u Vrnjačkoj Banji.
Dobila je ime Sloboda zato što je rođena u godini kada se završio Prvi svetski rat i došla dugo iščekivana sloboda.
Njen otac je kao veliki rodoljub pomagao partizanima slanjem lekova, a brat Miroslav je bio aktivni učesnik Antifašističkog pokreta,
pa je upravo zahvaljujući njemu, ona jednom pilikom upoznala čuvenog sekretara SKOJ-a – Ivu Lolu Ribara.
Ljubavno pismo izazvalo porodičnu tragediju
Po očevom zahtevu, brat Miroslav i sestra Milica su nastavili porodičnu tradiciju i upisali studije farmacije, dok je Sloboda bila student hemije.
Porodice Ribar i Trajković je za večerom 6. aprila 1941. godine trebalo da se dogovore oko svadbe Ive i Slobode,ali do ovog susreta nikada nije došlo zbog bombardovanja Beograda tog dana.
Kada je počeo rat, a Lola krenuo u partizane, Sloboda je želela da krene sa njim,
ali je on odbio rekavši joj da je suviše krhke građe i da neće izdržati surove uslove narodnoslobodilačke borbe.
Na njegov zahtev, ona se tada sklonila iz Beograda kod tetke u Vrnjačku Banju, ali nažalost,
tako nije uspela da izbegne strašnu sudbinu.
Ljubav između mladog para je bila veoma jaka, o čemu svedoči i Ivino pismo upućeno Slobodi, koje se danas smatra jednim od najlepših ljubavnih pisama ikada napisanih na ovim prostorima.
“Najdraža jedina moja!
Pišući ovo pismo ja se pouzdano nadam – optimista sam, kao i uvijek! – da te ono nikad neće stići već da ćemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno. Jer ovo pismo je zato i pisano.
U ovom trenutku, kada polazimo u posljednju, odlučnu etapu boja od kojeg zavisi, pored ostalog i naša lična budućnost i sreća, – želim da ti kažem nekoliko prostih i jednostavnih stvari.
U mom životu postoje samo dvije stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Našu sreću i život koji smo htjeli nismo, kao ni milioni drugih,mogli ostvariti izolovano, već samo preko naše borbe i nase pobjede. I zato su te dvije stvari u suštini, u meni samom, jedno.
Znaj dušo, da si ti jedina koju sam volio i koju volim. Sanjao sam i sanjam o našoj zajedničkoj sreći – onakvoj kakvu smo željeli, o sreći dostojnoj slobodnih ljudi. To je jedina prava sreća, jedina koju treba željeti.
Ako primiš ovo pismo – ako dakle ja ne doživim taj veliki čas, nemoj mnogo tugovati, najdraža! U svijetu u kome budeš tad živjela, naći ćeš , uvijek živ, najbolji dio mene samog i svu moju ljubav prema tebi.
Za tebe sam siguran da će tvoj put biti prav i onakav kakav mora da bude. Na njemu, na putu života naći ćeš osvetu i sreću.
Mnogo, mnogo te volim, jedina moja! I želim da nikad ne dobiješ ovo pismo, već da zajedno s’ tobom dočekam veliki čas pobjede. Želim da te svojom ljubavi učinim onako srećnom kao što to zaslužuješ.
Uvijek tvoj.”
Sloboda pismo nikada nije pročitala. Ono je došlo u ruke Gestapoa koji je zbog njega priveo celu porodicu Trajković,
izuzev Slobode i sestre Milice, koja je tada živela u svom stanu i zahvaljujući tome jedina preživela tragediju.
Nemačka policija je deset dana mučila Slobodinu sestru Veru, misleći da je ona,
a kada su shvatili da se Sloboda nalazi u Vrnjačkoj Banji, uhapsili su je tamo.
Sloboda se tada našla pred nemogućim izborom
– Gestapo joj je nudio da napiše Loli odgovor u kom će ga namamiti da dođe u Beograd, gde bi bio uhapšen u zamenu za živote sebe i svoje porodice.
I tako je Sloboda odlučila…
Lolu nikada nije izdala i zajedno sa ostatnkom porodice je prebačena u logor na Banjici gde su 9. maja 1942. svi ugušeni u gasnoj komori.
Slobodin život kao inspiracija
Slobodina sestra Milica je mnogo godina kasnije, prisećajući se ove tragedije, u jednom intervjuu izjavila da Gestapo nije mogao da zna da je Sloboda Lolina verenica i da je tu informaciju Nemcima preneo neko blizak paru.
Ni Ivo Lola Ribar nije stigao da taj slučaj „istraži“. Poginuo je 27. novembra 1943. godine na Glamočkom polju,
neposredno pre poletanja aviona kojim je trebalo da otputuje u Kairo, kao prvi diplomata nove Jugoslavije i šef prve vojne misije NOVJ.
U poslednjem pismu koje je poslao ocu Lola je pomenuo i Slobodu.
– Mojа Slobodа, onаko mаlа i nježnа, pošlа je u smrt kаo nа šetnju, s osmjehom, koji je uvijek bio njezin – napisao je.
Ime Slobode Trajković nosi jedna ulica na beogradskoj opštini Voždovac, a književnica Nada Marinković napisala je 1980. godine njenu romansiranu biografiju „Legenda o devojci Slobodi“.
Mirjana Bobić Mojsilović: Kad smo mi bili mali, roditelji su bili zakon Sada, kada svi govore o roditeljstvu, i o tome šta da se radi, pala mi je na pamet geneza naših odrastanja.
Kad smo mi bili mali, roditelji su bili zakon. Bilo je dovoljno da te mama
pogleda, i tu je bio kraj. A ako nije bio kraj, bilo je „pričaćemo kad dođemo
kući”, a ako ni to nije upalilo, radila je varjača. Moja strina se uvek šalila da
je morala da krije varjače kada bi nas mama dovodila kod nje u posetu. Išli
smo bespogovorno na spavanje posle crtaća u 7.15. Nikada nismo smeli
roditeljima da kažemo „neću”. Ružne reči bile su zabranjene. „Dobar dan”
je bilo pod obavezno, svima. I „hvala”. Pre nego što krenemo da se žalimo
na profesora, bili smo krivi. Naši roditelji išli su u školu samo na roditeljske
sastanke i drhtali su od profesora. Nismo smeli da kasnimo, ni da lažemo,
ni da se bacakamo po podu kad nešto ne dobijemo. Bilo je normalno da
nam kažu „ne može” i „nemamo”. Jeli smo ono što je bilo na stolu. Nosili
smo školske uniforme. Bili smo dobri drugovi. Nikada nas nisu pitali kako
smo raspoloženi, jer to nije bila tema, pošto smo bili dobro raspoloženi i sa
odranim kolenima, i sa paštetom na hlebu, i sa „Bajkama iz celog sveta”.
Nikada nam nisu govorili da nas vole, da smo genijalni, i nikada nam nisu
govorili da su depresivni, i nisu nas vodili u kafane, niti smo sedeli sa
odraslima.
Kad smo mi postali roditelji, hteli smo da budemo drugačiji. Nežniji, mekši.
Ljubili smo i hvalili našu decu, kupovali smo im barbike i transformerse,
brinuli se kako su raspoloženi i hteli smo da im budemo drugovi. Neki od
nas čitali su deci priče svake noći pred spavanje, neki su vodili decu u
školu, i posle na časove stranih jezika. Bili smo ambiciozniji od naših
roditelja – oni nisu morali da budu ambiciozni – znalo se da je naš jedini
zadatak da dobro učimo. Mi smo hteli da naša deca budu uspešna. I
srećna. I zadovoljna, u vreme u kome su već socijalne razlike postale
ogromne, a nesigurnost i nepravda bili svuda oko nas.
Današnja deca sede u kafanama i u kafićima sa svojim roditeljima,
zagledana u telefone. I roditelji su zabavljeni Instagramom, i vestima, i rade
i po dva posla da bi ovaj život nekako držali pod kontrolom. Deca imaju
privatne profesore iz svih predmeta, jer roditelji nemaju vremena da se
bave svojom decom. Sve češće, roditelji dolaze u školu sa advokatima, da
pokažu kako su deca u pravu i kako profesori pred pravima dece imaju da
budu manji od makovog zrna. Niko nema vremena ni za šta. Pa ipak,
dosada vreba iza svakog ćoška. Otuda je glavna tema – da budemo
zabavljeni. Da deca budu zabavljena, jer ako su zabavljena, onda je sve u
redu, onda nema problema.
Znate kako se kaže: Jaki ljudi stvaraju dobra vremena, dobra vremena
stvaraju meke ljude, meki ljudi stvaraju teška vremena, teška vremena
stvaraju jake ljude.
Mirjana Bobić Mojsilović
Izvor: tosamja.media
Ovaj MED jede Novak Đoković: Najskuplji je, a jedan sastojak je ključan
U svojoj knjizi “Serviraj za pobedu” iz 2013. godine, Novak Đoković je otkrio da je novozelanski manuka med jedna od najvećih tajni njegove ishrane.
Konzumira ga tako što svakog jutra pojede dve kašičice ovog meda uz veliku čašu vode na sobnoj temperaturi. Uz to, ponekad ga uzme i tokom dana, kao i na terenu između setova.
Jednom prilikom je otkrio da će vam čokolada dati “vau” efekat, ali kroz pola sata izgubićete energiju. Novaku je energija potrebna tokom celog dana, zbog čega konzumira najskuplji med na svetu. Zašto je najskuplji?
Manuka med je proizvod čije se “lažne” varijante šire širom sveta. Dobija se od cvetova biljke manuke, odnosno od grma koji raste na Novom Zeladnu. Med je poznat po glavnom sastojku koji mu ujedno i diže cenu – metilglioksal (MGO), supstanci snažnog antibakterijskog dejstva koja je zapravo nuspojava pčelinje proizvodnje meda. Zato se manuka meda smatra najzdravijim na svetu.
O ovoj supstanci sprovedeno je i istraživanje. Nemački naučnici odlučili su da uporede uzorke zaključili da najbolji manuka med sadrži od 38 do 761 mg/kg, dok običan ima do 5 mg/kg. Med koji sadrži mnogo ovoj sastojka, uvek bude skuplji. Primera radi, med sa 100 mg/kg košta oko 6.000 dinara, ali cena meda sa 500 mg/kg metilglioksala iznosi više od 16.000 dinara za pola kilograma. Razlika u količini zavisi od sezone i tačnog porekla, a najbolji je onaj sa divljih područja Novog Zelanda.
Ipak, na tržištu se nalazi puno “lažnog” manuka meda. Stručnjaci savetuju da se uvek kupuje samo od sertifikovanih proizvođača.Pravi manuka med nosi oznaku UMF (Unique Manuka Factor) što u prevodu znači “jedinstveni manuka faktor”. Uz tu oznaku stoji i broj, a što je taj broj veći, veći je i kvalitet meda, odnosno, sadrži veće koncetracije MGO-a.
Izvor: mondo.rs
BOG NIKAD NE KASNI – U životu se sve događa sa razlogom i u pravo vreme!
Niko od nas ne može ni da pretpostavi šta nam donosi naredni dan. Božji planovi su poznati samo njemu. Na nama je da svaki dan iskoristimo maksimalno i uživamo u njemu najviše što možemo.
Toliko smo opsednuti problemima da gotovo nikada ne izdvojimo ni par minuta vremena kako bismo se pomolili i zahvalili Bogu na svemu što trenunutno imamo.
Ljudi su uglavnom usredsređeni na ono negativno i nikada ne pronađu vreme da zahvale životu za ono dobro što im se događa.
Takva je priroda čoveka. Kad mu je sve po volji, on zaboravlja na Boga. Pre odlaska u krevet, radije gledamo fotografije na društvenim mrežama, čitamo tračeve o zvezdama, ali ne pronalazimo vreme za ono najvažnije.
U onom trenutku kada nas zadesi neka nevolja, setimo se Boga. Po pravilu, čovek se okreće religiji tek kada se nađe u nekom problemu. Kada izgubimo posao ili je neko nama blizak bolestan. U situacijama kada ne znamo šta i kako dalje, okrećemo se Bogu.
Kada doživimo neko odbijanje iako smo sve uradili kako treba, sledi pitanje zašto se to tako dogodilo. Obično nas muče pitanja da li smo ispravno postupili, da li je naša krivica. Jedini odgovor na ova pitanja je da Bog ima svoj tajming. Ako nešto ne ide po planu, to je zato jer trenutno za ostvarenje neke želje nije pravo vreme.
Vrlo je teško pomiriti se sa idejom da se ono što je zamišljeno ne realizuje odmah. Javlja se se osećaj ljutnje, uznemirenosti i nervoze. Činjenica je da bi ostvarenje cilja prouzrokovalo neke druge probleme, jer za sve u životu postoji pravi tajming.
Zato, umesto da tugujete nad onim što se nije ostvarilo, prihvatite takvu situaciju i krenite dalje.
U prirodi čoveka je da želi sve i odmah, ali posmatrajte to na ovaj način, odlaganje nekih stvari nas zapravo štiti od nekih loših.
Ono što je suđeno dogodiće se pre ili kasnije, a ono što nije zapisano u sudbini je bolje da se nikada ni ne realizuje.
Umesto da jurite za nečim za šta trenutno niste spremni, bolje je biti strpljiv i verovati Bogu.
Žurba i nestrpljenje su glavni neprijatelji. Budite strpljivi i videćete šta vam život sledeće sprema.
Kada gledate neki film ne počinjete od kraja, jer ne možete da sačekate finale. Tako je i u životu, on je putovanje, a ne odredište.
Jeste li primetili da zreli ljudi nikada ne žure i ne nerviraju kada ne dobiju ono što žele?
Oni su mirni i sigurni u sebe i svoj put, jer razumeju da je Bog svestan svih njihovih želja i ciljeva.
Nije važno koliko su religiozni ili koliko često idu u crkvu.
Bog se i danas brine da se u vašem životu dogodi upravo ono što treba.
Svi smo isti, kada se planovi urušavaju, počinjemo da sumnjamo u Boga, ali on nikada ne greši.
On samo radi prave stvari u pravo vreme. Bez obzira koliko snažno se trudimo da isplaniramo željene događaje, sve ima svoje vreme.
Kada prihvatite ovu činjenicu dušom i srcem, život postaje lakši.
Pravo vreme nije ono koje ste vi planirali, već ono koje vam je suđeno.
Prihvatite činjenicu da se nikada stvari neće 100 posto odvijati po vašem planu i uzdajte se u Božji savršen plan.
Jasno je da se za ciljeve treba boriti, a ne sedeti i čekati to pravo vreme, ali u slučaju neuspeha ne treba očajavati, već nastaviti i biti strpljiv.
Na kraju ćete uvek dobiti ono što ste zaslužili i to u onom trenutku koji je najbolji za vas.
Izvor: skynews.rs
“Smešni muškarci” – Dal zaista misliš da nju inspiriše ta stomačina, kvrgava kolena i ogromni čukljevi?
Jednom sam se raspravljala sa tipom koji ima 60+ i stomak kome je potrebna još jedna noga da nosi teret, oko toga da mlade devojke ne vole mnogo starije muškarce, nego su sa njima iz koristi.
Jer nisam videla nigde veliku razliku u godinama a da nije u pitanju korist ili patologija.
On je zastupao tezu da su stariji muškarci zanimljiviji jer su dosta toga prošli, putovali, videli…
Ja sam mu rekla da to jeste tako dok pricaju u restoranu ili na ulici. A kad dodješ kući i skineš se, dal zaista misliš da nju inspiriše ta stomačina, kvrgava kolena i ogromni čukljevi?
Voliš mlado i zategnuto?
Pa zašto misliš da ona ne voli?
I kako to da su ti stariji uvek imućni?
Bio je smešan u ubedjivanju sebe da ga njegova devojka voli. Ona je imala 30.
Zato je ova slika iz albuma “Smešni muškarci”.
Autor: Žiža Radivojević
Ljudi misle ako si dobar da si glup – Zašto ne trebamo tolerisati ničije bezobrazluke!
Tolerisanje tuđeg bezobrazluka može nas dovesti u ozbiljne probleme ukoliko na vrijeme ne preduzmemo potrebne mjere. Ovo govorim za vaše dobro jer u većini slučajeva bezobrazne osobe nemaju ni u čemu granice. 10 razloga zašto ne trebamo tolerisati ničije bezobrazluke:
-
Drugi će te koristiti dok vide da to mogu
Ljudima sve dok dozvoljavate da vas koriste, oni u tome neće imati nit mjere, nit granice. Na kraju samo jednom im ne uradi nešto što nije po njihovoj volji, bićeš najgori. Kao da im nikada u životu nisi u susret izašao.
-
Ne dajite nikome drugu šansu
Puno ljudi kaže “Ajd daću mu drugu šansu al treću neću nikada”. Zapitajte se, zbog čega bi nekome davali drugu šansu ? On je trebao voditi računa da vas ne povrijedi, i samim tim on je krivac. U većini slučajeva druga šansa znači, dozvoliti ljudima da vas ponovo povrijede.
-
Ljudima dajte prst, oni žele čitavu ruku
Takvi su ljudi danas, pokvareni i koristoljubivi. Ako imaju od nekog koristi spremni su ga nosati na ramenu čitavog dana, da bi dobili ono što žele. Jel im taj neko više nije potreban, spremni su od njeg okrenuti glavu, kao da ga nikad u životu nisu poznavali
.4. Svakome po zasluzi
Ako vam je neko pomogao u nečemu, sa takvom osobom nemojte ni u čemu da gledate. Vratite mu ako treba i duplo više. Jer takvih ljudi je veoma mali postotak na današnjem vremenu. Većina ih je tu samo da vas koristi, bez trunke sažaljenja.
-
Ljudi misle ako si dobar da si glup
Ovaj citat dobro zapamtite. Većina njih dobrotu će iskoristiti u svoju korist. Dobri ljudi su pretežno veoma popustljivi, upravo ta popustljivost ih prikazuje glupim u očima koristoljubivih osoba. Moj vam je savjet, ako već niste od toga da nekoga grubo otkačite, onda se fino i kulturno distancirajte od takvih osoba.
-
Popusti ljudima i pronaćes se na dnu
Danas dobar čovjek mora dobro uključiti mozak i razmisliti koga pušta u svoj život. Ljudi su jako pokvareni i veoma nemilosrdni. Čak šta više, da bi sebe izdigli u nebesa, spremni su vas baciti na dno, bez imalo savjesti i trunke sažaljenja.
-
Danas ljudi cijene svoje a potcjenjuju tuđe
Najgori su ljudi koji svoje veličaju a tuđe omalovažavaju. Takvih danas ima veoma mnogo. Takve osobe mi zaista nikada nisu bile jasne. Međutim, treba ih se dobro čuvati. Samo ću vam jedno reći, takvi uživaju u vašoj propast, jer smatraju da će vašom propasti sebe uzdići.
-
Pravih prijatelja više nema
Prijatelji na ovom vremenu, samo su tu kada im nešto treba. Rijetkost je da će se neki od njih sjetiti tek onako da vam se javi, da pita kako ste. U većini slučajeva javit će vam se, al sa nekim razlogom.
-
Sa nepoznatima moraš “oštro”
Novi ljudi u vašem životu, prvo što će uradit jeste, čitat će vaše osobine, kako bi procjenili kakvi ste zaista. To će im dati jasnu sliku o vašoj ličnosti, kako bi uspjeli zaključiti kako se zapravo mogu ponjeti prema vama. Ljudska priroda je, kada vide slabije od sebe, da to i iskoriste. Rijetkost je da će se neko sažaliti na takve.
-
Čuvaj se prijatelja više nego neprijatelja
Prijatelja pravih skoro da i nema, mala je vjerovatnoća da u cijelom životu uspijete pronaći jednog pravog. Prijateljstva danas su veoma kratka. Zarad toga, dobro razmislite kome otkrivate svoje tajne. Neko na kraju može ispasti previše pametan, pa će ih znati vrlo dobro iskoristiti u svoju korist.
Izvor: fazon.info
Labkovski: ZAŠTO ŽENE GODINAMA OSTAJU U BRAKU IAKO ZNAJU DA IH MUŽ VARA?
Često se u društvu nameće pitanje “Treba li žena da oprosti prevaru?”, a čuveni ruski psiholog dao je odgovor
Sve česće smo svedoci veza i brakova u kojima je jedan od partnera sklon prevari. Uglavnom se radi o muškarcima koji varaju svoje supruge koje i kada saznaju za preljubu, pređu reko toga.
Zašto, zapravo, neke žene biraju da ostanu u takvoj vezi i zašto se ne osećaju dovoljno motivisano da promene svoj život nabolje? Ovo pitanje duboko analizira poznati psiholog M. Labkovski. On objašnjava da žene koje ostaju u vezama gde su godinama izložene prevari i nepoštovanju često to čine iz osećaja ljutnje. Unutar sebe osećaju gorčinu, bes i povređenost, ali možda ne vide opciju iskrenog oprosta ili čak izlaska iz takve veze.
Na taj način, zapravo, same sebi nametnu ciklus patnje i nezadovoljstva, nastavljajući živeti unutar negativnog porodičnog okruženja. Njihova nada često počiva na verovanju u neku vrstu univerzalne pravde ili karme, očekujući da će se nepravda ispraviti sama od sebe. Međutim, Labkovski ističe da je ovakav temelj za odluke pogrešan.
Partner često nastavlja svoje ponašanje, bez trunke odgovornosti ili moralnog zazivanja, dok žena ostaje u istom mestu, noseći teret nezadovoljstva i nesreće, uverena da će se pravda sama pobrinuti za ispravljanje situacije. No, ulaganje vremena i truda u takva razmišljanja i očekivanja ne predstavlja stvarno rešenje. Ako osećate da ste izloženi nepravdi jer partner ne snosi posljedice svojih postupaka, umesto da se zadržavate u tom osećaju, možda je bolje da ga prihvatite kao deo stvarnosti.
Na taj način, nećete propustiti priliku da preuzmete kontrolu nad svojim životom i oblikujete ga prema vlastitim željama. Labkovski nas podseća da veze izgrađene na temeljima ljutnje često budu najotpornije. To je razlog zbog kojeg ljudi ponekad ostaju u situacijama koje im ne donose sreću, nadajući se da će se pravda jednom uspostaviti.
Kako zaključuje, ostati u vezi u kojoj niste sretni samo da biste postigli neku vrstu moralne zadovoljštine nije pravo rešenje. Ako niste u mogućnosti iskreno oprostiti prevaru i prevazići je, ostati u toj vezi neće vam doneti pravu sreću. Možda će biti teško, ali ponekad je najbolje prekinuti takvu vezu i krenuti dalje.
Fokusirajte se na sebe, na svoj rast i zadovoljstvo, bez očekivanja da će se drugima nepravda nekako vratiti. Neka svako donese svoje izbore, a vi se usmerite na vlastiti put i uživajte u svim čarima koje vam život pruža, udaljavajući se od toksičnih iskustava.
Izvor: novosti.rs
Kvas od cvekle – Blagotvorno deluje na jetru, srce, krvni pritisak, dijabetes… (RECEPT)
Kvas od cvekle je još jedan u nizu čudotvornih prirodnih lekova iz tradicionalne ruske medicine. Rusi smatraju ovaj preparat za najbolji narodni lek protiv povišenog krvnog pritiska.
Ovaj napitak je poznat i po blagotvornom dejstvu na jetru i deluje kao prirodni čistač organizma, braneći ga od otrova i otpadnih štetnih materija.
Za šta je sve dobar kvas od cvekle?
Ovaj interesantan napitak pomalo čudnog slatko-slanog i zemljanog ukusa je bogat hranljivim materijama i pre svega sadrži pregršt korisnih minerala koji su neophodni za zdrav organizam. Kvas od cvekle je prirodni probiotički preparat koji je popularizovala knjiga o ruskog tradicionalnoj kuhinji, Nourishing Traditions.
Čišćenje organizma – Izvrstan spoj hranljivosti cvekle i fermentisane hrane čini kvas od cvekle izuzetnim preparatom za pročišćavanje organizma. Sama cvekla je poznata kao jak antioksidans. Blagotvorno deluje na jetru i pospešuje njenu funkciju.
Preventiva kardiovaskularnih bolesti – Zbog hranljivih sastojaka koje sadrži, kvas od cvekle je odličan za krvnu sliku. Takođe reguliše i krvni pritisak, što je važno u prevenciji oboljenja srca i krvnih sudova.
Preventiva dijabetesa i malignih oboljenja – Neka istraživanja pokazuju da kvas od cvekle može da deluje povoljno kao prevencija nastanka i progresa dijabetesa, pa čak i nekih vrsta kancera.
Jačanje muniteta i digestivnog sistema – Kako se procesom fermentacije pojačavaju sve nutritivne osobine, podiže se nivo enzima i vitamina B kompleksa, tako ovaj čudotvorni napitak postaje odličan izvor dobrih bakterija koje ojačavaju imunitet, a digestivni sistem održavaju funkcionalnim i zdravim.
Kako napraviti kvas od cvekle?
Kvas od cvekle je prirodan probiotički tonik koji nastaje procesom fermentacije. Kvas se u ruskoj tradicionalnoj kuhinji priprema od trave, ražanog hleba, vode, sirila i malo soli, a za ukus se često dodaje bobičasto voće, jabuke ili suvo grožđe. Kvas od cvekle se pravi samo od ove tamno crvene povrćke i u njemu preovladava ukus cvekle mnogo više nego soli.
Recept – Kvas od cvekle može da se pripremi u kućnoj varijanti, uz nekoliko jednostavnih sastojaka i koraka spremanja. Za postupak pripreme je potrebno:
-
700 gr cvekle, odnosno oko 3 komada cvekle srednje veličine
-
2 kašike brašna
-
200 gr šećera
-
100 gr suvog grožđa
-
Staklena tegla od 3 l ili glineni sud