Naslovna Blog Stranica 8

Lekovi za lečenje DEMENCIJE – Novi lek se smatra prekretnicom u borbi protiv Alchajmerove bolesti

0

Demencija predstavlja stečeno ili permanetno sniženje dve ili više intelektualnih funkcija.

Od srednje teškog do teškog oblika ovog oboljenja pati 5% populacije od 65 godina i više, a u grupi od 85-89 godina čak 20-22%.

Postoji više tipova demencije, a najčešće su Alchajmerovog tipa (AD) i vaskularna demencija (VD).

Opšti simptomi demencije

Opšti simptomi demencije su: opadanje intelektualnih sposobnosti, psihička inertnost, teškoće u pamćenju, fiksacija za događaje iz prošlosti, teškoće u prilagođavanju i sl.

U tipičnim slučajevima počinje sa smetnjama pamćenja, teškoćama nalaženja reči ili izmenama raspoloženja. Posle najmanje šest meseci uočavaju se problemi za razliku od obične zaboravnosti koja se ne pogoršava.

Sa napredovanjem bolesti mogu da se razviju i drugi problemi: Stalno zaboravljanje skorašnjih događaja, sastanaka, imena i lica kao i teškoće da razumeju šta je rečeno.

Postaju konfuzni u rukovanju sa novcem, vožnji automobila ili upotrebi kućnih aparata.

Nastaju izmene ličnosti, prestaju da brinu za osobe iz neposredne okoline, postaju razdražljivi ili ravnodušni.

Mogu da se jave promene raspoloženja sa plačljivošću, postaju sumnjičavi, misle da ih neko potkrada ili želi da im naudi. U kasnijoj fazi bolesti mogu da postanu uznemireni, ustaju noću, spremaju se da idu negde, odlutaju i izgube se ili se stalno šetaju u istom prostoru.

U završnoj fazi senilnosti bolesnici su vezani za postelju, gubi se normalna komunikacija, ne kontrolišu više mokrenje i stolicu. Ličnost može da se u toj meri promeni da bliske osobe imaju utisak kao da se radi o stranoj osobi.

Lečenje demencije, moguća terapija

Terapija podrazumeva inhibitore enzima acetilholin-esteraze, NMDA antagoniste i ekstrakt ginka bilobe.

Inhibitori holinesteraze su se pojavili 1997. godine i deluju tako sprečavaju razlaganje acetil-holina neurotransmitera  koji je odgovoran za pamćenje, time što inhibiraju enzim acetiholin esterazu,

Donepezil je inhibitor holinesteraze koji je registrovan u terapiji blage i umerene teške Alzheimerove demencije. Donepezil se pokazao i kao efikasan lek za terapiju vaskularne demencije koja je drugi najčešći uzročnik demencije.

Rivastigmin je noviji lek koji ima selektivnije dejstvo na centralnu holinesterazu, u odnosu na perifernu, a ima i selektivnije dejstvo u moždanoj kori i hipokampusu.

Osim inhibicije acetilholinesteraze, rivastigmin ima inhibitorno dejstvo i na butirilholinesterazu, što postaje značajno u uznapredovaloj bolesti.
Memantin je najnoviji lek koji je odobren za lečenje umerenog do težeg oblika Alzheimerove bolesti. Deluje tako da smanjuje delovanje glutamata na određene receptore u mozgu i time smanjuje simptome Alzheimerove bolesti.

Memantin kontroliše Alzheimerovu bolest, ali je ne leči. Efekat memantina vidi se u poboljšanju kognitivnih i psihomotornih sposobnosti i obavljanju dnevnih aktivnosti, i dobroj toleranciji i kod duže primene.
Memantin je slab do umereni nekompetitivni antagonist N-metil-D-aspartat receptora. Blokadom receptora, smanjen je ulaz kalcijuma u ćeliju i postiže se neuroprotekcija.

Tokom uzimanja ovog leka potreban je oprez pri vožnji i pri radu sa mašinama, zbog moguće vrtoglavice, pospanosti, slabosti. Ako se pojave značajne alergijske reakcije, primena se prekida. Neke od nuspojava su i pospanost, povišen krvni pritisak, glavobolja, kašalj, konfuznost, umor.

Ginkgo drveće (Ginkgo biloba) potiče iz Istočne Azije. Prvi put je preneto u Evropu iz Japana u 18. veku, a u današnje vreme se koristi kao ukrasno drvo u Evropi i Severnoj Americi.

Plod ginkgo drveta, kao i njegovo seme, se koristilo u medicinske svrhe u Kini pre više od 2000 godina. U tradicionalnoj kineskoj medicini, gingko se koristi za lečenje astme, a ekstrakt napravljen od lišća ginkgo se koristi za isceljivanje rana.

Danas se ginkgo preparati prave od osušenog lišća ove biljke. Listovi se skupljaju u mesecu maju, kada je njihov sastav bogat flavinoidima, jednom od aktivnih supstanci.

Smatra se da flavinoidi imaju antioksidantno dejstvo, a da ginkoglidi (druga aktivna supstanca) sprečavaju zgrušavanje trombocita.
Antioksidantna svojstva biljke, pretpostavlja se, usporavaju starošću uslovljeno opadanje broja receptora moždanih ćelija hipokampusa odgovomih za memoriju i na taj način poboljšavaju saznajne sposobnosti onih koji boluju od Alchajmerove demencije.

S druge strane, efekat ginkgo ekstrakta na trombocite sprečava razvoj tromba u moždanim krvnim sudovima, smanjujući rizik od razvoja vaksularnih demencija.

Rezullati raznih studija vezanih za korišćenje ginkgo ekstrakta u lečenju demencije nagoveštavaju da je optimalna doza preparata 120mg/dan podeljena u 2-3 dnevne doze. Za sada je pokazano da ovaj preparat može da uspori razvoj demencije, ali ne i da poboljša već postojeće stanje.

Registrovani lekovi

  • donepezil – ARICEPT (Pfizer Manufacturing Center USA), YASNAL (Krka Slovenija),
  • rivastigmin – EXELON (Novartis Švajcarska),
  • galantamin – REMINYL (Janssen Pharmaceutica Belgija),
  • memantin – EBIXA (H.Lunbeck A/S Danska),
  • ginko biloba – TANAKAN (Beaufour Ipsen Industrie Francuska), BILOBIL (Krka Slovenija), BILOBIL FORTE (Krka Slovenija).

Novi lek, donanemab, smatra se prekretnicom u borbi protiv Alchajmerove bolesti nakon što su globalna ispitivanja potvrdila da usporava kognitivno opadanje.

Lek sa antitelima pomaže u ranim fazama bolesti tako što uklanja protein koji se nagomilava u mozgu ljudi koji boluju od ove vrste demencije.

Iako lek ne znači i izlečenje, humanitarne organizacije kažu da rezultati objavljeni u časopisu JAMA označavaju početak nove ere u kojoj Alchajmerova bolest može da se leči.

Lek deluje na Alchajmerovu bolest, ali ne i na druge vrste demencije, kao što je vaskularna demencija.

Tokom ispitivanja, pokazalo se da je lek usporio tempo razvoja bolesti za oko trećinu, i tako je omogućio ljudima da i dalje budu sposobni da obavljaju pojedine svakodnevne aktivnosti, kao što su pripremanje hrane i bavljenje hobijem.

Britansko telo za zdravstvene standarde počelo je ispitivanje leka za moguću nacionalnu upotrebu.

Osamdesetogodišnjak Majk Koli samo je jedan od nekoliko desetina pacijenata u Velikoj Britaniji koji su učestvovali u globalnom ispitivanju.

On i njegova porodica govorili su ekskluzivno za BBC.

Majk svakog meseca dobija infuziju na klinici u Londonu i kaže da je „jedan od najsrećnijih ljudi koje ćete sresti”.

Majk i njegova porodica primetili su da ima problema sa pamćenjem i donošenjem odluka nedugo pre nego je otišao na ispitivanje.

Njegov sin Mark rekao je da je na početku bilo vrlo teško.

„Bilo je veoma teško gledati ga kako se muči da obradi informacije i reši probleme. Ali mislim da je sada kognitivno opadanje zaustavljeno.”

Majk, koji je iz Kenta, kaže: „Svakog dana imam sve više samopouzdanja.”

Lek donanemab, koji je napravila kompanija Eli Lili (Eli Lilly), deluje na isti način kao i lek lekanemab, koji je razvila kompanija Eisai i Biodžen (Eisai and Biogen), bio je udarna vest širom sveta kada je dokazano da usporava bolest.

Iako lekovi veoma obećavaju, nisu potpuno bez rizika.

Oticanje mozga bila je uobičajena neželjena reakcija kod do trećine pacijenata tokom ispitivanja donanemaba.

Kod većine je ovaj problem rešen bez drugih simptoma.

Međutim, dva dobrovoljca, a možda i treći, umrli su od posledica opasnog otoka na mogu.

Drugi lek protiv Alchajmerove bolesti, adukanumab, nadležna evropska tela za lekove nedavno su odbacile zbog neželjenih reakcija i nedovoljne koristi za pacijente.

Tokom ispitivanja donanemaba, istraživači su pregledali 1.736 ljudi starosti između 60 i 85 godina koji imaju Alchajmerovu bolest u ranoj fazi.

Polovina njih dobijala je lek kroz infuziju na mesečnom nivou, a druga polovina je primala lažni lek, poznat i kao placebo, tokom 18 meseci.

Nalazi pokazuju:

  • Lek je pokazao da daje značajne rezultate, barem kod pojedinih pacijenata
  • Oni koji imaju bolest u ranoj fazi i manje amilioda izvukli su veću korist od leka, u pogledu odsustva naslaga, što pokazuju snimci mozga
  • Pacijenti koji su primili lek takođe su zadržali sposobnost obavljanje više svakodnevnih aktivnosti, kao što su razgovor o aktuelnim temama, javljanje na telefon i bavljenje hobijem
  • Tempo razvoja bolesti, procenjen na osnovu toga šta ljudi još uvek mogu svakodnevno da rade, usporen je oko 20-30 odsto kod svih, i oko 30-40 odsto kod grupe pacijenata za koju su istraživači smatrali da će bolje odgovoriti na tretman
  • Bilo je značajnih neželjenih dejstava i pacijenti će morati da budu svesni rizika lečenja
  • Polovina pacijenta koja je uzimala donanemab mogla je da prekine tretman posle godinu dana, jer su uklonjene suvišne naslage na mozgu

Amiloid je samo deo složene slike Alchajmerove bolesti i nije jasno je da li bi lekovi nastavili da daju još bolje rezultate ukoliko bi se duže uzimali, upozoravaju stručnjaci.

Učinak leka je možda skroman, ali rezultati ispitivanja pružaju dodatnu potvrdu da uklanjanje amiloida iz mozga može da promeni tok Alchajmerove bolesti i pomogne ljudima koji pate od ove razorne bolesti ukoliko lečenje počnu pravovremeno, kažu stručnjaci.

„Sjajno je videti ove celokupne rezultate”, kaže profesor Džil Hardingem iz britanskog Instituta za istraživanje demencije.

„Dugo smo čekali na lek protiv Alchajmera, tako da je zaista ohrabrujuće videti da se opipljivi napredak u ovoj oblasti ubrzava”.

Dr Suzan Kolhas iz britanskog Centra za istraživanje Alchajmerove bolesti dodaje: „Objava ovih rezultata je još jedno važno dostignuće”.

„Zahvaljujući decenijama istraživanja, konačno se menjaju izgledi u pogledu lečenja demencije i njenog uticaja na ljude i društvo, i ulazimo u novo doba kada Alchajmerova bolest može da se leči”.

U razgovoru za BBC Radio 4, bivši premijer Dejvid Kameron je rekao da sredstva treba da budu usmerena na dalja istraživanja u, kako ga je nazvao, „statin (lek protiv holesterola) za mozak”.

„Želimo pilulu koju ljudi koji imaju ove nagomilane proteine u mozgu mogu da uzimaju svakog dana ili svake nedelje i da očiste mozak od tih proteina i tako smanje šanse da dobiju bolest koja uzrokuje demenciju”, rekao je on.

Upitan da li je vlada spremna da ulaže gde treba za razvijanje novih lekova, Kameron je odgovorio da postoji veliki podsticaj da se to učini:

„Naša zemlja ima 65 miliona ljudi, od kojih milion pati od demencije, a mnogi od njih su smešteni u veoma skupim ustanovama, tako da bi delotvorno lečenje ljudi dovelo do velikih ušteda…

„Verujem da naš sistem može to da izvede”.

Lekanemab košta oko 27.500 dolara u SAD-u, gde je registrovan za upotrebu.

Nije poznato koliko bi donanemab mogao da košta niti koliko će biti potrebno vremena da dobije dozvolu za upotrebu u Velikoj Britaniji, ali stručnjaci za Alchajmerovu bolest smatraju da bi dostupnost dva leka na tržištu podstaklo konkurenciju cena.

Majk Koli je napunio 80 godina u aprilu.

Na njegovoj rođendanskoj žurci iznenadio je porodicu otpevavši My Way (Moj način) pred 40 gostiju.

„To je samopouzdanje koje sada imam. Tako nešto ne bih uradio pre 12 meseci”, rekao je za BBC Njuz.

Njegov sin Maj je dodao: „Nisam verovao da ću ikada više videti oca tako punog života. Bio je to neverovatan trenutak”.

Dr Emer Meksvini, neuroradiološkinja i direktorka ustanove Re:Cognition Health, predvodila je tim koji je ispitivao lek donanemab u Velikoj Britaniji.

„Ovo je stvarno značajno i jedno od najvećih dostignuća”, rekla je.

Društvo za borbu protiv Alchajmerove bolesti navodi da je „ovo prekretnica u borbi protiv Alchajmerove bolesti i nauka dokazuje da je moguće usporiti bolest”.

Oko 720.000 ljudi u Velikoj Britaniji bi moglo da ima korist od ovih novih lekova protiv Alchajmerove bolesti ukoliko budu odobreni za upotrebu.

Ali Društvo za borbu protiv Alchajmerove bolest kaže da Nacionalna zdravstvena služba „jednostavno nije spremna da ih obezbedi”.

„Pravovremena i precizna dijagnoza je ključna, a trenutno samo dva odsto ljudi u Engleskoj i Velsu dobija dijagnozu na osnovu specijalističkih pregleda koji su neophodni da bi se dobilo pravo na ovakvo lečenje”, kaže Kejt Li, izvršna direktorka Društva.

„Dodatno, ovi novi lekovi protiv Alchajmera zahtevaju redovno davanje infuzije i praćenje pacijenata, a Nacionalna zdravstvena služba još nije spremna za takav masivni poduhvat”.

Izvor: stetoskop.info: bbc.com  

Artur Šopenhauer: Volja za životom

Volja — koja je, gledana čisto po sebi, nesvesna i samo slepi, nezaustavni nagon, to jest onakva kakvu viđamo da se pojavljuje još u neorganskoj i biljnoj prirodi i njenim zakonima, kao i u vegetativnom delu našeg sopstvenog života — zahvaljujući pridodanom, za njenu službu razvijenom svetu kao predstavi stiče saznanje o svom htenju i o onom šta je to što ona hoće, saznanje, naime, da to nije ništa drugo do ovaj svet, život upravo onakav kakav postoji. Zato smo pojavni svet nazvali njenim ogledalom, njenim objektivitetom; i kako je ono što volja hoće svagda život upravo stoga što život nije ništa drugo do pokazivanje tog htenja za predstavljanjem — to je onda nebitno i puki pleonazam kada kažemo »volja za život«, umesto prosto — »volja«.

 Kako je volja stvar po sebi, unutrašnji sadržaj, suština sveta, i kako život, vidljivi svet, pojava jeste samo ogledalo volje — to će ovaj svet da tako nerazdvojno prati volju, kao što je telo praćeno svojom senkom: i ako postoji volja, postojaće i život, svet. Dakle, volji za život zajemčen je život, i sve dok smo ispunjeni voljom za život, ne treba da brinemo za svoju egzistenciju, čak ni pred prizorom smrti. Naravno, mi vidimo kako jedinka nastaje i nestaje; ali ona je samo pojava, postoji jedino za saznanje, potčinjeno načelu razloga, principium-u individuationis; razume se, u okvirima tog saznanja, jedinka prima život kao poklon, niče iz ništavila, a zatim smrću gubi taj poklon i vraća se u ništavilo. Međutim, upravo život mi hoćemo da razmatramo filozofski, to jest shodno njegovim idejama, i tada ćemo otkriti da rađanje i smrt ne dotiču ni volju, stvar po sebi u svim pojavama, ni saznajni subjekt — posmatrača svih pojava. Rađanje i smrt pripadaju baš pojavi volje, znači, životu, a životu je svojstveno da se javlja u jedinkama koje nastaju i nestaju kao prolazne, u formi vremena ispoljavajuće pojave onoga što po sebi ne zna za vreme, ali što se na upravo opisani inačin mora pojaviti, da bi objektizovalo svoju istinsku suštinu.

Rađanje i smrt podjednako pripadaju životu i nalaze se u ravnoteži kao uzajamni uslovi, ili — drugim recima — kao polovi celokupne pojave života. Najmudrija od svih mitologija, indijska, to izražava tako što upravo bogu, koji simbolizuje uništenje, smrt (kao što Brama, najgrešniji i najniži bog trimurtija, simbolizuje rađanje, nastajanje, a Višnu — održanje), što ona — velim — upravo Sivi, pored ogrlice od lobanja, kao atribut pridaje lingam, taj simbol rađanja koje se ovde, dakle, javlja kao protivteža smrti, čime se naznačava da su rađanje i smrt suštinski korelati koji se uzajamno neutralizuju i ukidaju. —

 Sasvim ista misao nagnala je Grke i Rimljane da dragocene sarkofage ukrašavaju prizorima svetkovina, igara, svadbi, lova, životinjskih borbi, bahanalija, koje kao da još gledamo, dakle, prizorima najsilovitijeg životnog nagona, koji nam se pokazuje prikazivanjem ne samo takvih zabava, već i razvratnih grupa, čak parenja satirâ i koza. Očigledno je cilj bio da se sa smrti oplakanog pokojnika pažnja najjače skrene na besmrtni život prirode i da se itime, iako bez apstraktnog znanja, nagovesti kako celokupna priroda jeste pojava — a i ispunjenje — volje za život.

Forma te pojave jesu vreme, prostor i kauzalitet, a posredstvom njih individuacija koja dovodi do toga da jedinka mora da nastane i nestane, što — međutim — volju za život, a jedinka je tako reći samo pojedinačni primer ili uzorak te volje, tako malo narušava, kao što smrt neke jedinke narušava celinu prirode. Jer, prirodi je stalo ne do jedinke, već samo do vrste, i ona sa svom ozbiljnošću teži njenom održanju, brinući se o njoj tako izdašno — bezbrojnim klicama i velikom snagom oplodnog nagona. S druge strane, za prirodu jedinka ništa ne znači, i ne može da znači, jer beskrajno vreme, beskonačni prostor i u njima bezbroj mogućih jedinki čine njeno carstvo; zato je ona uvek spremna da zanemari jedinku koja je, shodno tome, ne samo na hiljadu načina, posredstvom najbeznačajnijih slučajeva, izložena propasti, već je za propast prvobitno predodređena i ka njoj je sama priroda vodi od trenutka kada jedinka ispuni svoj zadatak održanja vrste.

Time priroda sasvim naivno izražava veliku istinu da samo ideje, a ne i jedinke, poseduju istinski realitet, ito jest da su potpuni objektivitet volje. Pošto je čovek sama priroda, i to priroda na najvišem stupnju njene samosvesti, i pošto je priroda, međutim, jedino objektizovana volja za život — čovek može, ako je ovo stanovište shvatio i ostaje pri njemu, da sebe — pomišljajući na svoju smrt i smrt svojih prijatelja — potpuno i opravdano uteši pogledom na besmrtni život prirode koja je on sâm. Dakle, tako treba razumeti Šivu s lingamom, tako treba razumeti i one antičke sarkofage koji svojim slikama najvatrenijeg života dovikuju žalobnom posmatraču: Natura non contristatur.

 Da rađanje i smrt valja posmatrati kao nešto što pripada živoitu i što je za tu pojavu volje bitno — to takođe proističe iz činjenice da nam se i rađanje i smrt pokazuju samo kao viši stepeni izraza onog od čega se sastoji i sav ostali život. Naime, ono što je životu svojstveno nije ništa drugo do stalna promena materije, pri čemu forma ostaje nepromenjena: a upravo je to prolaznost jedinki i neprolaznost vrste. Neprekidno uzimanje hrane i obnavljanje organizma samo se u pogledu nivoa razlikuju od rađanja; i stalna se ekskrecija jedino po nivou razlikuje od smrti. Prvo se najjednostavnije i najočiglednije pokazuje u biljke. Ona je u celosti samo neprekidno ponavljanje istog nagona, njenog najprostijeg vlakna koje se grupiše u list i granu; ona je sistematski agregat istorodnih biljaka što nose jedna drugu, biljaka čija stalna reprodukcija jeste njen jedini nagon.

Ka potpunijem zadovoljenju tog nagona biljka dospeva putem stupnjevite metamorfoze, da bi najzad dosegla cvet i plod, onaj kompendijum svog života i stremljenja, u kojem ona kraćim putem postiže ono što joj je jedini cilj, i sada u jedan mah hiljadustruko ostvaruje ono što je dotad ostvarivala u pojedinačnom slučaju: ponavljanje same sebe. Njeno raščenje do ploda odnosi se prema plodu, kao što se pisanje odnosi prema štampanju. Nema sumnje da je isto i u životinje. Proces hranjenja neprekidno je rađanje; proces rađanja viši je stepen hranjenja, a zadovoljstvo pri rađanju — viši stepen lagodnosti životnog osećanja.

 S druge strane, ekskrekecija, stalno izdisanje i izbacivanje materije, isto je što i — na povišenom stupnju — smrt, suprotnost rađanja. Dakle, ako smo uvek skloni da zadržimo formu, ne žaleći za izbačenom materijom — mi se moramo na isti način ponašati i onda kad se smrću, na povišenom stupnju i u celosti, dogodi isto što se svakog dana i časa delimično zbiva pri ekskreciji: kao što smo prema prvome ravnodušni, ne bi trebalo ni da pred drugim ustuknemo. Otuda, s ovog stanovišta, kao što je besmisleno da priželjkujemo trajanje svog individualiteta, koji zamenjuju druge jedinke, isto je tako besmislena i naša želja za postojanošću materije našeg tela, materije koju neprekidno zamenjuje nova: balzamovanje leševa podjednako je glupo kao kada bismo brižljivo čuvali svoje izmetine.

Što se tiče individualne svesti, povezane s individualnim telom, nju svakodnevno sasvim prekida spavanje. Dok traje, dubok san se nimalo ne razlikuje od smrti u koju stalno prelazi, na primer: u slučaju smrzavanja; razlika između njih pokazuje se samo u odnosu na budućnost, naime, u odnosu na buđenje. Smrt je ono u kojem se zaboravlja individualitet: sve ostalo se opet budi ili je, štaviše, ostalo budno.

 Svet kao volja i predstava, s nemačkog preveo: Božidar Zec, Grafos, Beograd 

Izvor: Filozofski magazin

Evo gde će vas muškarac prvo pogledati ako ga privlačite

Ponekad se pitamo šta muškarci prvo primećuju kod žena. Da li je to oči, usne ili možda nešto drugo? Naučnici sa koleža Velsli univerziteta u Kanzasu sproveli su istraživanje da bi otkrili šta zapravo privlači muškarce. Rezultati su iznenadili i potvrdili neke stare klišee i otkrili neke nove zanimljivosti.

Psihologija muškaraca i njihove preferencije u izboru partnera oduvek su bile predmet istraživanja i debata. Evoluciona biologija otkriva da muškarci imaju urođenu sklonost da posmatraju određene fizičke karakteristike kod žena. To nije iznenađujuće, jer su naši preci tražili znake plodnosti i zdravlja, što je osiguralo opstanak njihovog potomstva. Štaviše, moderne studije pokazuju da muškarci brzo sude o ženama na osnovu vizuelnih znakova, ali njihova percepcija se može promeniti sa društvenom interakcijom. I fizičke i lične osobine igraju važnu ulogu u privlačnosti, što znači da je kombinacija izgleda i ličnosti ključ uspeha.

Evoluciona privlačnost: Grudi i kukovi

Istraživanja su pokazala da muškarci koji gledaju ženu u lice često nemaju ništa više od prijateljskog interesa. Ali ako su zaista zainteresovani za ženu, prvo gledaju u njene grudi i bokove. Ovo može zvučati kao kliše, ali ima duboke evolucione korene. Primordijalni muškarci su svoju pažnju usmeravali na telo žene, jer su tako procenjivali njenu plodnost i sposobnost rađanja potomstva.

Oči i osmeh: Lični dodir

Iako grudni koš i kukovi igraju važnu ulogu, oči i osmeh ne zaostaju mnogo. Muškarci često prvo primete ženine oči, jer su oči prozor u dušu. Iskren i prijateljski osmeh je takođe izuzetno privlačan, jer signalizira pristupačnost i ljubaznost.

Glas i komunikacija: Melodija privlačnosti

Muškarci su takođe veoma pažljivi prema glasovnim i komunikacijskim veštinama. Meki i prijatni glasovi, uz dobar smisao za humor i inteligentne razgovore, veoma su privlačni. Dobar razgovor može premostiti praznine koje fizički izgled ne može.

Grudi za bolje zdravlje

Zanimljivo je da su neke studije pokazale da gledanje u ženske grudi može pozitivno uticati na zdravlje muškaraca. Studija iz 2012. objavljena u Arhivu interne medicine istraživala je efekte pozitivnog razmišljanja na dugovečnost muškaraca. Otkrili su da gledanje ženskih grudi može doprineti boljoj kardiovaskularnoj kondiciji. Druga nemačka studija pokazala je da 10 minuta gledanja u grudi dnevno može pozitivno uticati na zdravlje srca kod muškaraca. Naravno, ovo važi samo ako žena to dozvoli, inače ovakvo ponašanje može dovesti do veoma neprijatnih situacija.

Prirodnost i samopouzdanje

Muškarci cene prirodan izgled i samopouzdanje. Prekomerna upotreba šminke i previše veštačkih korekcija mogu biti odvratni. Samouverena žena koja se oseća dobro u sopstvenoj koži je izuzetno privlačna. Prirodna lepota i samopouzdanje su ključne osobine koje muškarci primećuju i cene.

Zaključak

Privlačnost je složena i višestruka. Iako fizički izgled često dobija početnu pažnju, osobine ličnosti, samopouzdanje, humor i komunikacijske veštine zaista privlače i zadržavaju pažnju muškarca. Neophodno je da žena ostane verna sebi i da odiše prirodnom lepotom i samopouzdanjem.

www.krstarica.com

7 osobina ukazuje na nizak IQ: Glupi ili ne zainteresovani?!

1. Nisu mnogo radoznali

Ljudi sa niskim koeficijentom inteligencije pokazuju malo interesovanja za učenje novih stvari ili dublje kopanje u teme koje već razumeju. Zadovoljni su što imaju plitku konceptualizaciju problema, bez razmišljanja o osnovnim uzrocima. Takođe imaju manji rečnik i nižu intelektualnu radoznalost u celini. Ne razmišljaju izvan svog sopstvenog pogleda na svet i imaju ograničenu sposobnost da vide perspektive drugih ljudi, što ih može učiniti prilično bliskom.

2. Teško se prilagođavaju novim situacijama

Ljudi sa niskim koeficijentom inteligencije često imaju teškoće u novom okruženju. Mogu imati problema sa planiranjem i rešavanjem problema, što se pretvara u poteškoće da se naviknu na nova mesta ili nove uloge. Iako neko sa niskim koeficijentom inteligencije može da ima veštine koje izgledaju dobro na papiru, često su u izazovu kada budu bačeni u stvarne životne situacije i nemaju mentalni kapacitet da pronađu izlaz.

3. Ne znaju šta sve ne znaju

Ljudi koji imaju nizak koeficijent inteligencije mogu misliti da su zapravo veoma inteligentni, što se naziva Dunning-Krugerov efekat. Prema tom efektu, ljudi koji zapravo vrlo malo znaju o određenoj temi pretpostavljaju da su veoma upućeni u to. Psiholog Dejvid Daning napisao je da je “obim neznanja ljudi za njih često nevidljiv“. On je to nerazumevanje sopstvenih mentalnih ograničenja nazvao “meta-neznanjem“ ili neznanjem o “mnoštvu načina na koje pokazuju praznine u znanju“. Dok ljudi sa visokom inteligencijom otvoreno prepoznaju ono što ne znaju, ljudi sa niskom inteligencijom idu suprotnim putem. Nedostaje im intelektualna poniznost, što znači da ne priznaju da se bore da razumeju određene teme. To stvara nivo niske svesti o sebi i često naduvan osećaj sebe ili ega.

4. Vide svet crno-belo

Nizak koeficijent inteligencije obično znači da neko vidi svet oko sebe veoma crno-belo. Definišu društvo na rigidan način i imaju problema da vide da postoji sivi prostor ili dvosmislenost. Američka psihološka asocijacija naziva misaoni proces “dihotomno mišljenje“ ili “polarizovano mišljenje“, a definiše se razmišljanjem u terminima polarnih suprotnosti, ne priznajući da postoje i drugi mogući ishodi osim dva ekstrema – dobrog i lošeg. Ljudi koji pokazuju dihotomno razmišljanje vole da koriste reči poput “uvek”“nikad” i “nemoguće” kada opisuju sebe ili svoju situaciju u životu. Takvo razmišljanje može izazvati stres u odnosima jer ljudi vide druge kao da čvrsto padaju na jednu stranu spektra i ne mogu da prepoznaju svoje urođene nijanse.

Japanska studija iz 2021. otkrila je vezu između dihotomnog razmišljanja i niskih kognitivnih sposobnosti, zajedno sa niskom težnjom za obrazovnim dostignućima. Ljudi koj tako misle ne rade na tome da prošire svoj pogled na svet i ne pokušavaju da nauče nove stvari – zadovoljni što postoje u svojoj strogo definisanoj kutiji, bez prihvatanja složenosti ljudskog iskustva.

5. Ne menjaju mišljenje često

Ljudima sa niskim IQ nedostaje kognitivna fleksibilnost ili sposobnost da budu otvorenog uma. Kao rezultat toga, oni su tvrdokorni u svom razmišljanju i ne menjaju svoje mišljenja često i često nikad. Čak i kada im se predoče nove informacije, odbijaju da promene svoje mišljenje. Ovi ljudi takođe ne prihvataju intelektualno izazove i mogu postati oštri i agresivni ako se njihov stav dovede u pitanje. Ta osobina je povezana sa vrlo malo radoznalosti, jer ne žele ili ne mogu da vide da postoje drugi načini postojanja.

6. Nedostaje im empatija

Prema jednoj istraživačkoj studiji iz Kine iz 2019. godine, visoko inteligentni ljudi su više empatični od ljudi sa niskom inteligencijom. Studija je definisala inteligenciju kao sposobnost “rasuđivanja, planiranja, rešavanja problema, razmišljanja apstraktno, razumevanja složenih ideja, brzog učenja i učenja iz iskustva“. Ljudi sa višom inteligencijom imaju veću emocionalnu osetljivost i više brige za druge, za razliku od ljudi sa niskom inteligencijom. Ljudi sa niskim IK-om mogu pokazati manje empatije prema drugim ljudima.

7. Oni su egocentrični

Sagledavanje sveta iz tuđe tačke gledišta zahteva određenu količinu praktične i emocionalne inteligencije. Nizak IQ može učiniti da se neko previše fokusira na sopstveno iskustvo sveta i ne može da vidi van obrisa sopstvenog života. Istraživačka studija iz 2023. procenila je poglede na svet i svrstala ih u pet kategorija: lokalizovani, ortodoksni, pragmatičari, nagrada i preživeli. Lokalizovani pogled na svet nastoji da se pozabavi društvenim nejednakostima, dok ortodoksni pogled na svet želi da očuva status kvo, a pragmatistički pogled na svet se fokusira na zaštitu sopstvenih interesa. Istraživači uspostavljaju vezu između pristupa obrazovanju i informacijama i otvorenog pogleda na svet, za razliku od onih sa ograničenijim pogledima na svet, gde ljudi imaju tendenciju da misle samo o sebi i sopstvenoj koristi.

www.sensa.rs

Šta dovodi do anksioznosti kod dece!

 

30-tak % dece starosti od 13 do 18 godina pate od anksioznosti, a to je najčešći mentalni poremećaj kod odraslih koji je prisutan kod 18% populacije, prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje.

O čemu se radi?

Prema ekspertima, glavni uzrok problema je zaštitnički stav roditelja. Neka istraživanja sugerišu da deca moraju istraživati više i igrati rizične igre kako bi povećali njihov otpor.

Prekomerna zaštita dece povećava nivo anksioznosti

Istraživači iz Norveške otkrili su da prekomerna zaštita dece dovodi do povećanog nivoa anksioznosti. Deca treba da se popnu na drveće i krovove kuća, pa čak i po cenu lomljenja kostiju tokom procesa.

Današnja igrališta su tako zaštićena da dete ne može ni da se ogrebe. Kada ste poslednji put videli kako se dečaci penju na drvo? Da li se sećate ljuljaški koji su bile toliko visoke da ste mislili da ćete poleteti? Ova dečja zadovoljstva nisu dozvoljena u današnjem načinu vaspitanja.

Deca treba da učestvuju u rizičnim aktivnostima:

Deca treba da dožive efekte rizične igre, prema studiji objavljenoj u časopisu „Evolutionary Psychology“. Istraživači objašnjavaju ovaj stav na sledeći način:

„Reč je o avanturističkim i uzbudljivim fizičkim aktivnostima koje deci omogućavaju da probaju nešto novo. Treba istražiti osećaj gubitka kontrole (uglavnom zbog visine ili brzine) i prevladati strah.“

Međutim, u savremenom društvu, roditelji se više fokusiraju na bezbednost dece, posebno kada je u pitanju način njihovog igranja. Ovo je veoma problematično, jer iako deca ne smeju biti povređena s jedne strane, s druge strane su im potrebni izazovi i različiti podsticaji za pravilan fizički i psihički razvoj.

Rizične igre, kao što su igranje u blizini brda ili stena, mogu izazvati pozitivne emocije kod dece i izložiti ih stimulansima kojih su se ranije plašili.

Istraživači su grupisali rizične igre u 6 kategorija:

Velike visine – Ove igre podrazumevaju penjanje, skakanje sa stabilnih ili pokretnih površina, održavanje ravnoteže na velikim predmetima ili ljuljanje visoko iznad zemlje.

Velike brzine – Ove igre uključuju ljuljanje, klizanje, trčanje, vožnju biciklom i na rolerima i nekontrolisano skijanje.

Opasni objekti – Ova grupa uključuje sve oštre predmete sa kojima se deca mogu povrediti i konopci koji bi ih mogli povrediti.

Opasni elementi – Uključuje kamenje, duboku hladnu vodu i vatru.

Gruba aktivnost – Uključuje rvanje i ubod u kome deca mogu biti povređena.

Imajući ovo na umu, sledeći put kada odvedete svoje dete u park, dozvolite mu da se popne na drvo, umesto spuštanja na mali zaštićeni tobogan.

www.krstarica.com

Uzimanje ovih lekova povećava rizik od MOŽDANOG UDARA za 45 % !

0

Velika klinička studija sprovedena u SAD-u ispitivano je blizu 150 0000 žena starosti između 50 i 79 godina i one su praćene u proseku 8 godina. Žene koje su koristile antidepresivne lekove imale su za 45% povećani rizik od nastanka moždanog udara u poređenju sa ženama koje nisu koristile ove lekove. I ako se smatra se da sama depresija povećava rizik od moždanog udara nije sa preciznošću utvrđen ukupan uticaj.

Ispitivano je da li postoji razlika u procentu nastanka moždanog udara u zavisnosti od toga da li osoba koristi triciklične antidepresivne lekove ili lekove iz grupe SSRI (selektivni inhibitori serotonina). Osobe koje koriste lekove iz grupe SSRI sklonije su moždanom udaru koji je nastao usled krvarenja u mozgu.

Istraživači su upozorili na to da osobe koje koriste antidepresivne lekove ne smeju nikako da prekinu uzimanje lekova na svoju ruku! Ukoliko imaju neku dilemu, treba da se jave svom lekaru i da sa njim prodiskutuju o tome koje su prednosti, odnosno neželjeni efekti prilikom uzimanja ovih lekova.

Nikada ne treba antidepresivne lekove uzimati na “svoju ruku”, uvek i obavezno uz pratnju stručnog lica.

www.otrinacija.tv

Prof. dr Lazar Velicki: Zamena AORTNOG ZALISKA SRCA je moguća i bez bez otvaranja grudnog koša – TAVI procedura

0

Klasična hirurška zamena aortnog zaliska kroz otvoren grudni koš predstavlja najefikasniji modalitet lečenja bolesti aortnog zaliska, uključujući i aortnu stenozu i insuficijenciju aortnog zaliska. Međutim, postoje situacije kada operacija srca može da stvori ogromno opterećenje za organizam uz veliki rizik po pacijenta i tada su potrebni alternativni postupci. Jedan od ovih postupaka jeste i TAVI ili TAVR – minimalno invazivno implantiranje novog aortnog zaliska. Ovaj pristup polako postaje standardni vid lečenja za određene pacijente i već sada zauzima značajno mesto u terapiji bolesti aortnog zaliska.

Šta je transkateterska zamena aortnog zaliska (TAVI)?

Transkateterska zamena aortnog zaliska (TAVI – transcatheter aortic valve implantation ili TAVR – transcatheter aortic valve replacement) je postupak kojim se koriguje funkcija obolelog aortnog zaliska kroz implantaciju veštačkog zaliska. Zamena aortnog zaliska takođe se može izvršiti hirurgijom na otvorenom srcu; ovaj postupak se naziva hirurška zamena aortnog zaliska (SAVR).

Aortni zalistak kontroliše protok krvi iz srca u telo. Ako se ovaj zalistak izmeni i degeneriše u smislu da postane kalcifikovan i sužen, imate stanje koje se naziva aortna stenoza. U tom slučaju, snaga koju srce koristi tokom izbacivanja krvi kroz zalistak je značajno veća budući da je i otpor protoku krvi kroz ovako izmenjen zalistak značajno veći. Vremenom, to može dovesti do nastanka srčane slabosti.

Regulatorna tela u Americi i Evropi odobrila su TAVI za upotrebu kod širokog spektra pacijenata nakon sprovedenih brojnih istraživačkih studija u kojima je delotvornost TAVI-ja upoređivana sa hirurškom zamenom zaliska. TAVI može biti opcija za ljude koji imaju umeren i visok rizik od komplikacija zbog hirurške zamene aortnog zaliska (hirurgija na otvorenom srcu). Da li je TAVR ili SAVR prikladniji za datog pojedinca, zavisi od više faktora, a sa svakim pacijentom razgovaraju i interventni kardiolog i kardiohirurg. Tokom TAVR procedure, vaš lekar uvodi kateter kroz krvni sud u nozi kako bi dopremio i ugradio veštački zalistak u vaše srce.

Zašto bi mi trebao TAVI?

Ako vam je preporučena TAVI procedura, to najverovatnije znači da imate degenerativnu bolest aortnog zaliska koja je progredirala do stepena da mora da se interveniše. Faktori zbog kojih se pacijent upućuje na TAVI, a ne na hiruršku zamenu aortnog zaliska uključuju stanja koja bi povećala rizik od klasične operacije, a to su:

Transkateterska implantacija aortnog zaliska – TAVI

Transkateterska implantacija aortnog zaliska – TAVI podrazumeva plasiranje katetera kroz krvni sud u preponi ili, ponekad, direktno u srce kroz grudni koš i potom implantaciju novog zaliska na poziciju prirodnog aortnog zaliska. Ova dva pristupa se nazivaju:

  • Transfemoralni pristup (kroz arteriju u preponi)
  • Transapikalni pristup (kroz zid grudnog koša i kroz srce)

Lekar će izvršiti postupak u bolnici. U zavisnosti od vašeg zdravstvenog stanja, lekari će odrediti koja vrsta anestezije je najbolja za vas. Možda ćete spavati tokom procedure ili ćete biti budni, ali ćete dobiti lekove koji će vam pomoći da se opustite i ne osetite bol. Vaše srce će i dalje kucati tokom postupka. Ovo je sasvim drugačije od operacije na otvorenom srcu tokom koje se srce zaustavlja dok njegovu funkciju preuzima aparat srce-pluća.

Lekarski tim će kontinuirano nadgledati vaš krvni pritisak, rad srca i ritam i paziće na bilo kakve promene koje mogu da iziskuju lečenje i korekciju lekovima.

Kroz pristupnu tačku se ubacuje šuplja cev (kateter) u vašu cirkulaciju. Lekar koristi napredne tehnike snimanja (imidžinga) kako bi kateter vodio kroz vaše krvne sudove sve do vašeg srca i do vašeg aortnog zaliska. Kada se novi zalistak postavi, balon na vrhu katetera se naduvava kako bi se ovaj zalistak implantirao preko prirodnog i na tom mestu ostao fiksiran. Postoje i zalisci koji se mogu proširiti bez upotrebe balona (samoekspandirajući zalisci). Kada je lekar siguran da je zalistak sigurno postavljen, kateter se uklanja.

Glavne prednosti TAVI tehnike su u tome što srce ne treba zaustavljati tokom procedure, pa ne treba koristiti mašinu za vantelesni krvotok i što se izbegava pravljenje velikog reza na grudima i presecanje grudne kosti. Ovo manje utiče i opterećuje organizam i znači da je TAVI pogodniji za ljude koji su slabi i teško bolesni da bi imali uobičajenu zamenu zaliska.

Istraživanja su pokazala da je TAVI jednako efikasan kao i operacija za ljude kod kojih bi operacija bila teška ili rizična, a pokazano je da TAVI dovodi do bržeg oporavka.

Nakon TAVI procedure

Posle postupka najverovatnije ćete provesti noć u jedinici intenzivne nege radi praćenja. Smatra se da ćete provesti oko tri do pet dana oporavljajući se u bolnici. Nakon toga idete kući.

Nakon TAVR-a biće vam potrebni redovni lekarski pregledi. Važno je da obavestite svog lekara ako razvijete nove ili imate pogoršavajuće znake ili simptome.

Verovatno ćete morati da uzmete određene lekove nakon postupka. Na primer, moraćete da uzimate lekove za razređivanje krvi kako biste sprečili stvaranje krvnih ugrušaka. Lekar će razgovarati sa vama koliko će dugo biti potrebe da uzimate ove lekove. Uvek uzimajte lekove kako je propisano.

Veštački srčani zalisci, uključujući transkateterski aortni zalistak, mogu se inficirati bakterijama. Većina bakterija koje uzrokuju infekcije srčanih zalistaka potiču od bakterija u ustima. Odlična higijena zuba, uključujući rutinsko čišćenje zuba, može pomoći u prevenciji ovih infekcija. Lekar će vam preporučiti uzimanje lekova (antibiotika) pre određenih stomatoloških zahvata kako biste sprečili nastanak infekcije.

Lekar vam može preporučiti određene promene u vašem načinu života, kao što je ishrana zdrava za srce, redovno vežbanje, održavanje zdrave težine i izbegavanje pušenja.

Rizici tokom i nakon TAVI procedure

Klinička ispitivanja pokazala su da je TAVI siguran i efikasan metod lečenja, a lečenje obično obavljaju najiskusniji lekari. Ipak, procedura nosi određene rizike sa kojima morate biti detaljno upoznati.

  • Paravalvularno propuštanje: Ponekad se krv vraća oko novog zaliska zato što zalistak nije dovoljno velik, nije se u potpunosti proširio ili ima smetnje od depozita kalcijuma.
  • Pejsmejkeri: Kada se zalistak otvori tokom postavljanja, ponekad može da pritisne električni sistem srca i dovode do stanja kada je neophodan pejsmejker.
  • Oštećenje bubrega: Kontrastno sredstvo koje se koristi za snimanje može da povredi vaše bubrege, mada je problem obično reverzibilan.
  • Moždani udar: Mali procenat ljudi koji su podvrgnuti TAVI-ju razvija moždani udar, bilo tokom postupka ili u danima koji slede.
  • Smrtni ishod: Iako je TAVI efikasan i često jedina opcija za teško bolesne ljude, oni se suočavaju sa malom mogućnošću da ne prežive postupak.

Izvor: drvelicki.com

dr Ivana Begović Lazarević – GRIP napada pluća, slabi srčani mišić, dovodi do upale mozga – Sve što treba znati o njemu

0

Svako može da se razboli od gripa, čak i zdravi ljudi, a ozbiljni problemi povezani sa gripom mogu da se dese svakome u bilo kom uzrastu, ali pojedine grupe ljudi, a pogotovo osobe sa hroničnim bolestima, imaju veći rizik od razvoja ozbiljnih komplikacija.

Simptomi gripa se obično javljaju iznenada. Kako je za “Blic zdravlje” objasnila ranije dr Ivana Begović Lazarević, načelnik Jedinice za imunizaciju Gradskog zavoda za javno zdravlje u Beogradu simptomi se ponekada javljaju u roku od nekoliko sati i mogu da traju od nekoliko dana do nekoliko nedelja, ukoliko se javi komplikacija gripa ili razvije teža forma bolesti.

Način prenosa

Kako navodi dr Begović Lazarević, virus gripa se na zdravu osobu prenosi kapljicama koje prilikom kašljanja, kijanja i govora izbacuju zaražene osobe, direktnim kontaktom – rukovanjem ili poljupcem, ili u kontaktu sa kontaminiranim predmetima.

Simptomi virusa gripa

Ljudi koji imaju ovaj virus mogu da osete neke pa čak i sve simptome gripa, a to su:

  • povišena temperatura (ne moraju je imati svi sa gripom)
  • groznica
  • kašalj
  • bol u grlu
  • curenje ili začepljen nos
  • bolovi u mišićima ili telu
  • glavobolja
  • umor
  • povraćanje i dijareju (češće se javljaju kod dece nego kod odraslih)

Komplikacije gripa

Većina ljudi koji dobiju grip će se oporaviti za nekoliko dana do manje od dve nedelje, ali neki ljudi će razviti komplikacije kao što je pneumonija – upala pluća, od kojih neke mogu biti opasne po život i da dovedu do smrti.

Infekcije sinusa i uha su primeri umerenih komplikacija od gripa, a druge moguće ozbiljne komplikacije izazvane gripom, po podacima Centra za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti CDC su:

  • upala srca
  • upala mozga
  • upala mišićnog tkiva (miozitis, rabdomioliza)
  • bubrežna insuficijencija.

Takođe, infekcija respiratornog trakta virusom gripa može da izazove ekstremni inflamatorni odgovor u telu i može dovesti do sepse, po život opasnog odgovora tela na infekciju.

Grip može da pogorša i hronične zdravstvene probleme. Na primer, ljudi sa astmom mogu da imaju napade astme dok imaju grip, a ljudima sa hroničnim srčanim oboljenjima može da se pogorša ovo stanje usled zaraze gripom.

Ljudi u većem riziku od komplikacija

Među ljudima koji imaju veći rizik od razvoja ozbiljnih komplikacija povezanih sa gripom su:

  • osobe starije od 65 godina
  • osobe bilo kog uzrasta sa određenim hroničnim zdravstvenim stanjima – astma, dijabetes ili srčana oboljenja
  • trudnice
  • deca mlađu od 5 godina, posebno mlađa od 2 godine
  • osobe sa hroničnom bolešću pluća – hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP) i cistična fibroza
  • osobe sa neurološkim i neurorazvojnim stanjima
  • osobe sa poremećajima krvi, kao što je bolest srpastih ćelija
  • osobe sa poremećajima rada bubrega
  • osobe sa poremećajima rada jetre
  • osobe sa metaboličkim poremećajima – nasledni metabolički poremećaji, mitohondrijski poremećaji
  • gojazne osobe
  • osobe mlađe od 19 godina koje dugotrajno uzimaju lekove koji sadrže aspirin ili salicilate
  • osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom zbog bolesti (kao što su ljudi sa HIV-om ili AIDS-om, ili nekim vrstama raka kao što je leukemija) ili lekovima (kao što su oni koji primaju hemoterapiju ili zračenje zbog raka, ili osobe sa hroničnim stanjima koja zahtevaju hronične kortikosteroide ili druge lekove koji potiskuju imuni sistem)
  • osobe koje su imali moždani udar
  • osobe sa određenim invaliditetom-posebno oni koji imaju problema sa funkcionisanjem mišića, plućnim funkcijama ili teškoćama sa kašljem, gutanjem ili čišćenjem tečnosti iz disajnih puteva.
  • osobe koje žive u staračkim domovima i drugim ustanovama za dugotrajnu negu

Grip i ljudi sa srčanim oboljenjima ili istorijom moždanog udara

Ljudi sa srčanim oboljenjima i oni koji su imali moždani udar imaju veći rizik od razvoja ozbiljnih komplikacija gripa.

Među odraslim osobama hospitalizovanim sa gripom tokom nedavnih sezona gripa, srčana oboljenja su bila jedno od najčešćih hroničnih (dugoročnih) stanja – oko polovine odraslih hospitalizovanih sa gripom ima srčano oboljenje. Studije su pokazale da je bolest gripa povezana sa porastom srčanih i moždanih udara.

Rizik od srčanog udara 6 puta veći nakon infekcije gripom

Studija iz 2018. pokazala je da je rizik od srčanog udara bio 6 puta veći u roku od nedelju dana nakon potvrđene infekcije gripom. Ovi nalazi su bili najizraženiji kod starijih osoba i onih koji su doživeli prvi srčani udar. Pored toga, studija iz 2020. koja je posmatrala više od 80.000 odraslih američkih osoba hospitalizovanih sa gripom tokom osam sezona gripa (2010-11 do 2017-18) otkrila je da su se iznenadne, ozbiljne srčane komplikacije dogodile kod jednog od svakih osam pacijenata, navodi CDC. Odrasli sa određenim hroničnim stanjima imaju veći rizik od razvoja ozbiljnih komplikacija od gripa.

Najviše se hospitalizuju osobe sa osnovnim oboljenjem

Tokom nedavnih sezona gripa, 9 od 10 ljudi hospitalizovanih sa gripom imalo je najmanje jednu osnovnu bolest – zato je dobijanje godišnje vakcine protiv gripa posebno važno za ljude sa određenim hroničnim zdravstvenim stanjima

Vakcina protiv gripa smanjuje rizik od obolijevanja od gripa. Za osobe sa određenim hroničnim zdravstvenim stanjima pokazalo se da vakcina protiv gripa smanjuje rizik od pogoršanja hroničnih stanja uzrokovanih gripom i sprečava hospitalizaciju uzrokovanu gripom.

Grip i deca

Grip može biti opasniji od obične prehlade za decu. Deca mlađa od 5 godina, posebno ona mlađa od 2 godine, i deca bilo kog uzrasta sa određenim hroničnim zdravstvenim stanjima, imaju veći rizik od razvoja potencijalno ozbiljnih komplikacija povezanih sa gripom.

Komplikacije od gripa kod dece u ovoj starosnoj grupi mogu biti:

  • Pneumonija
  • Dehidracija
  • Pogoršanje dugotrajnih zdravstvenih problema kao što su bolesti srca ili astma
  • Disfunkcija mozga kao što je encefalopatija
  • Problemi sa sinusima i infekcije uha

Kome se preporučuje vakcinacija

Vakcina protiv gripa је nајеfеktivniјi i nајbеzbedniјi vid individuаlnе i kоlеktivnе zаštitе оd gripа.

Vrеmе nеоphоdnо zа sticаnjе imunitеtа iznоsi dvе dо tri nеdеljе nаkоn vakcinacije, а pоstvаkcinаlni imunitеt vаrirа i trаје оd 6 dо 12 mеsеci.

– Kоd kаtеgоriја stаnоvništvа kоје su u pоvеćаnоm riziku, bоlеst mоžе imаti zа pоslеdicu i smrtni ishоd zbоg sеkundаrnо nаstаlih kоmplikаciја a nајčеšćа је zаpаljеnjа plućа – podsetili su na i ove godine iz Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”.

U sklаdu sа Prаvilnikom о prоgrаmu оbаvеznе i prеpоručеnе imunizаciје stаnоvništvа prоtiv оdrеđеnih zаrаznih bоlеsti, sprоvоdi sе оbаvеznа imunizаciја osoba u pоsеbnоm riziku оd tеških fоrmi i kоmplikаciја gripа.

Tо su:

  1. trudnicе
  2. licа stаriја оd šеst mеsеci živоtа sа – hrоničnim pоrеmеćајimа plućnоg sistеmа (uključuјući аstmu); hrоničnim pоrеmеćајimа kаrdiоvаskulаrnоg sistеmа (isključuјući hipеrtеnziјu); mеtаbоličkim pоrеmеćајimа (uključuјući šеćеrnu bоlеst, gојаznоst sа BMI > 40); bubrеžnоm disfunkciјоm; hеmоglоbinоpаtiјоm; hrоničnim nеurоlоškim pоrеmеćајimа; mаlignim оbоljеnjimа, bеz оbzirа nа trеnutni tеrаpiјski stаtus; imunоsuprеsiјоm (uključuјući licа sа HIV/AIDS, оsоbе sа funkciоnаlnоm ili аnаtоmskоm аsplеniјоm); kоd kојih је izvršеnо prеsаđivаnjе tkivа i оrgаnа/ili sе priprеmајu zа prеsаđivаnjе;
  3. osobe starije od 65 gоdinа
  4. člаnоvi pоrоdicе bоlеsnikа u pоvеćаnоm riziku оd kоmplikаciја kоd kојih је kоntrаindikоvаnо dаvаnjе vаkcinе.

Prеmа еpidеmiоlоškim indikаciјаmа, vаkcinаciја sе sprоvоdi kоd:

  • osobasmеštеnih i zаpоslеnih u gеrоntоlоškim cеntrimа
  • dеcе, оmlаdinе i stаrih licа smеštеnih u sоciјаlnо-zdrаvstvеnim ustаnоvаmа i licа zаpоslеnih u tim ustаnоvаmа

Pоrеd tоgа, оbаvеznа imunizаciја prоtiv gripа sprоvоdi sе i kоd osoba zаpоslеnih u zdrаvstvеnim ustаnоvаmа.

Оsim u slučајu pоtvrđеnе privrеmеnе ili trајnе kоntrаindikаciје, vаkcinu је mоgućе аplikоvаti kоd оsоbа stаriјih оd nаvršеnih 6 mеsеci živоtа kаdа је u pitаnju čеtvоrоvаlеntnа, оdnоsnо 18 gоdinа živоtа kаdа је u pitаnju nаvеdеnа trоvаlеntnа vаkcinа, prеmа sаžеtku kаrаktеristikа lеkа.

Opšte mere prevencije

Opšte mere prevencije obuhvataju:

  • izbegavanje bliskih kontakta sa obolelim osobama
  • redovno pranje ruku uz izbegavanje dodirivanja očiju, nosa i usta
  • provetravanje prostorija

Jačanje opšte otpornosti organizma podrazumeva adekvatan režim rada i odmora, umerenu fizičku aktivnost i ishranu bogatu vitaminima – navodi dr Ivana Begović Lazarević, Načelnica Jedinice za imunizaciju u Gradskom zavodu za javno zdravlje Beograd.

Izvor: blic.rs

Dr Marija Trifunović: Popravite vid na prirodan način (RECEPT)

0

Godinama unazad postoje preporuke u vezi sa ishranom koje pomažu da popravimo svoj vid, međutim u oftalmologiji se ne priča dovoljno o tome. Kako da popravite vid na prirodan način?

Zašto je to tako?

Da li smo zaboravili koliko je ishrana lek, da li smo zaboravili koje blagodeti ima po naš, ne samo vid, već i ceo organizam?

Unazad 5 godina se bavim nutricionizmom. Jedan od hobija koji sam ozbiljno shvatila dok sam završavala studije medicine, a evo i dan danas nastavljam dok završavam specijalizaciju iz oftalmologije.

Kada spojite dve oblasti u jednu, nutricionizam i oftalmologiju, dolazite do fascinantnih činjenica.

Trenutno sam pri kraju volonterske specijalizacije iz oftalmologije, smatram da sam dosta toga naučila u praksi i jedva čekam da proširim svoja znanja i steknem novo iskustvo.

Pacijenti često znaju da kažu: “Jaoj doktorka, pa ja imam tu žutu mrlju, da li je to veliki problem?”

Nije nepoznanica da su pacijenti neupućeni u osnovne pojmove u oftalmologiji.

Kada mi pišu apelujem da sve što im nije jasno, a odu na pregled, slobodno pitaju svog izabranog lekara šta koji pojam znači, a do tad se trudim da izbacujem interesantne činjenice, pojmove i vežbice koje će im pomoći da poboljšaju svoj vid i preveniraju razna oftalmološka oboljenja.

A sada da se vratimo na žutu mrlju i zašto je ona bitna?

Žuta mrlja/makula (lat. macula lutea) se nalazi na zadnjem polu oka (očnom dnu), kružne je površine i predstavlja centar jasnog vida. Centralni deo makule naziva se fovea, dok se u samom centru fovee, nalazi foveola, koja je mesto najjasnijeg vida. Foveola je takođe mesto najboljeg prepoznavanja oblika, predmeta i boja.

U makuli se akumuliraju pigmenti iz grupe karotenoida: lutein, zeaksantin i mezozeaksantin, a jedna od interesantnih činjenica je da ove pigmente možemo pronaći u namirnicama poput: zelenog lisnatog povrća, paradajzu, pomorandžama, kiviju, lososu, tuni, sardini, jogurtu, kefiru, nektarinama, orasima, čia semenkama, lanu, bundevi, jagodama.

Na koji način možemo prevenirati bolesti makule, kao što je makularna degeneracija?

Bolest koja se javlja kao rezultat starenja organizma kod starijih osoba, međutim, u poslednje vreme se javlja i u ranijoj fazi, kada su u pitanju i mlađe osobe, te je zato jako bitno prevenirati je na vreme.

S obzirom na tu činjenicu da makularnu degeneraciju prate dve forme, suva i vlažna, javljaju se i drugačiji simptomi.

Suva forma makularne degeneracije sporije napreduje, te se simptomi ne javljaju odmah, već u uznapredovaloj fazi kao što su: otežano čitanje, otežano uočavanje detalja, izmenjeno viđenje boja, problemi sa adaptacijom svetlo/tama.

Vlažna forma makularne degeneracije ima mnogo izraženije simptome, koji dovode do ozbiljnijih oštećenja vida poput izmene kontrasta i intenziteta boja u oba oka, gubitak centralnog vida, linije koje su prave se vide iskrivljeno, javljanje praznih ili sivih polja u vidnom polju.

Kada je u pitanju ishrana, savetujem da se redukuju alkoholna pića, gazirani sokovi, testo, masna, ljuta, prezačinjena hrana, pohovana hrana kao i fast food.

Studija rađena pre par godina na 60 pacijenata koji boluju od makularne degeneracije pokazuje da izbacivanjem gore navedenih namirnica popravlja vid čak 5-25 % za nepunih mesec dana. Osobe koje jedu najviše masnoća imaju do 50% šanse da obole od makularne degeneracije u odnosu na one koje vode računa o ishrani.

Obogatite svoju ishranu ponajviše namirnicama koje sam već pominjala kada sam pisala o pigmentima, a pune su antioksidanasa, vitamina A, C, E, K, gvožđa, magnezijuma, kalcijuma, kalijuma, folata i drugih mikroelemenata.

Kada bismo 3-4 puta u toku nedelje konzumirali zeleno lisnato povrće (a bilo bi lepo da konzumiramo svaki dan), mogli bismo drastično smanjiti rizik od makularne degeneracije.

Pošto obožavam smutije, ispisaću odličan i ukusan recept koji možete uvrstiti u svoj jelovnik.

Potreban vam je blender uz sledeće namirnice: puna šaka sirovog kelja, 1 kivi, komad cvekle (veličine šake), manja banana, 2 urme, kafena kašika chia semenki uz šolju do šolju i po vode. Dobro izblendate sastojke i pijte u doba dana kada vam najviše bude prijalo. Organizam će vam biti zahvalan.

Uz dobru ishranu, hidrataciju, što više vremena provodite na čistom vazduhu i suncu, pokušajte da eliminišite stres i videćete, kako će se pokrenuti svet oko vas.

Dr Marija Trifunović

Izvor: mojvid.rs