Naslovna Blog Stranica 66

Očistite JETRU sa suvim grožđem za 30 dana (RECEPT)

Poznato je da je grožđe superhrana jer sadrži čitav niz vitamina i minerala značajnih za zdravlje, a suvo grožđe predstavlja koncentrisan izvor svih hranljivih materija koje su sadržane u svežim voćkama. Možete ih dodavati u kolače, doručak od žitarica, praviti od njih namaz nalik džemu, grickati  ih umesto nezdravih slatkiša i sl. U nastavku teksta saznajte kako se upotrebljava suvo grožđe kao lek za dobru probavu, bolji vid, potenciju i još puno toga…

Kakav je sastav suvog grožđa?

Suvo grožđe je izvor prirodnog šećera, vlakana, vitamina i minerala, posebno kalcijuma i gvožđa. Takođe, sadrži dragocene polifenole i fitonutrijente, koji imaju snažno antioksidansno dejstvo, i izvor je velike količine beta-karotena i karotenoida. U brojkama to izgleda ovako:

  • u 100 grama suvih grožđica nalazimo 69,7 g ugljenih hidrata, 2,6 grama proteina i oko 0,9 g masti biljnog porekla.

Ukoliko se pitate sadrži li suvo grožđe kalorije, znajte da ih ima dosta – čak 268 kcal u pomenutoj količini, ali ovo ne treba previše da vas zabrinjava, jer količinski nećete pojesti više od šake suvih plodova dnevno – svakako umerenost je važna.

Našem organizmu su itekako potrebni minerali i vitamini tokom zime, a njih ćete svakako pronaći u ovom izvanrednom sušenom voću.

Kojih sve vitamina ima u suvom grožđu?

Ukratko od vitamina prisutni su C i E, ali i A, B1,B2, B6, evo kako to izgleda u brojevima:

Vitamina A ima do 0,2 mg na 100 grama suvog grožđa,

B1 je prisutan u količini od 0,15 mg,

B2 oko 0,08 miligrama,

B3 Vitamin je prisutan do 0,30 mg

C i E Vitamin su prisutni u značajnoj meri.

Od minerala suve grožđice sadrže: magnezijum, kalijum, kalcijum fosfor, bor, natrijum i značajne količine gvožđa. Interesentno je i to da suvo grožđe kao lek pomaže apsorpciju vitamina i minerala iz drugih namirnica, te može uticati na jačanje imuniteta.

Zašto je suvo grožđe toliko zdravo i korisno:

Povećava energiju i poboljšava koncentraciju

Zahvaljujući visokom sadržaju glukoze i fruktoze, odnosno šećera koji se brzo pretvaraju u energiju, suvo grožđe je idealna hrana za sportiste, osobe koje pate od hroničnog umora i sve oni koji imaju problem s manjkom energije i lošom koncentracijom. Ako se jede u većim količinama, osobama koje su mršave može pomoći da dobiju na težini.

Prirodan lek za dobru probavu

Suvo grožđe je dobar izvor vlakana, te je korisno za poboljšanje varenja I otklanjanje ostipacije (zatvora). Može se kombinovati i s drugim suvim voćem, poput smokava I suvih šljiva.

Antioksidans katehin iz ovog voća sprečava stvaranje slobodnih radikala, te smanjuje rizik od pojave raka debelog creva i nekih drugih malignih oboljenja.

Odličan izbor za jake kosti i zube

Malo je poznato da suvo grožđe sadrži priličnu količinu kalcijuma, minerala neophodnog za zdravlje kostiju i zuba. Pored kalcijuma, značajan je i bor, koji podstiče njegovu apsorpciju i doprinosi izgradnji koštane mase. Ako redovno jedete suve grožđice, možete smanjiti rizik od pojave osteoporoze.

Osim toga, oleinska kiselina iz njegovog sastava doprinosi zdravlju zuba i desni sprečavajući zapaljenja, i  pojavu karijesa. Zbog blagodatnog uticaja na kosti, suvo grožđe savetuje se i deci u razvoju, iako im često ovo nije omiljena namirnica.

Afrodizijak za bolji seksuanii život

Stručnjaci tvrde da svakodnevno konzumiranje suvog grožđa pojačava seksualni nagon. Naime, amino-kiselina arginin iz suvog grožđa pomaže u podizanju libida i samim tim poboljšava seksualni život.

Borac protiv anemije

S obzirom na to daje izuzetno bogato gvožđem, suvo grožđe kao lek se preporučuje se u dodatnoj terapiji anemičnim osobama. Poželjno je da ga koriste i trudnice i dojilje, upravo radi poboljšanja krvne slike.

Odličan lek za anemiju dobićete ako izblendirate po 100 grama suvog grožđa, suvih kajsija, oraha, meda, 50 grama bundevinih semenki ijedan manji limun ili narandžu.

Za dobar vid jedite suve grožđice

Prema najnovijim istraživanjima, suvo grožđe poboljšava vid, i to zahvaljujući polifenolima i fitonutrijentima, koji imaju snažno antioksidansno dejstvo, pa štite oči od degenerativnih promena, makularne degeneracije i katarakte.

Pored toga, u svom sastavu ima i veliku količinu vitamina A, beta-karotena i karotenoida, koji takođe igraju važnu ulogu u očuvanju zdravlja očiju.

Efikasno čišćenje jetre suvim grožđem

U prvom delu teksta spomenuli smo da je suvo grožđe itekako efikasno u čišćenju jetre od različitih štetnih toksina, a sada ćemo se ovoj temi dodatno posvetiti. Ono o čemu treba naročito da posvetitie računa jeste izbor suvih grožđica za ovu namenu, jer definitivno nije svuda isto.

Kako izabrati kvalitetan organski proizvod

Najkvalitetnije je ono suvo grožđe koje nema sjaja, koje je blago naborano, nije previše tvrdo, ali ni premekano. Bobice ne smeju biti oštećene. Dobre suve grožđice moraju biti tamnobraon ili svetlobraon boje, u zavisnosti od sorte.

Takođe, postoji, i crno suvo grožđe s plavičastom nijansom koje se dobija iz tamnih sorti vinove loze. Jedan od pokazatelja prirodnosti suvog grožđa jesu i repići, to jest peteljkice, pa obratite pažnju na njih prilikom kupovine.

Za kompletno čišćenje jetre od toksina treba da uradite sledeće:

  1. Potopite u vodu suve grožđice (pola šolje) i pričekajte nekih 15-tak minuta da malo omeknu, iscedite i dobro ih isperite pod jačim mlazom vode.

  2. Zrna koja ste oprali izručite u šolju ohlađene i prethodno prokuvane vode. Pustite da sve zajedno odstoji ceo dan (24 sata).

  3. Narednog dana, najbolje izjutra pre jela, popijte tečnost iz šolje i pojedite suve grožđice.

  4. Nakon toga potrebno je da ponovo legnete ponovo u krevet i to celih 2 sata, te da na stomaku sa desne strane,držite flašu sa toplom vodom ili kompresu.

Ceo proces čišćenja jetre sa suvim grožđem ponovite i sledeće sedmice i tako postupajte 30 dana (ukupno 4 kure), nakon 6 meseci sve ponovite.

Ukoliko imate višegodišnje probleme sa jetrom, pre nego što primenite suvo grožđe kao lek, obavezno konsultujte vašeg lekara, kako bi vas usmerio na pravi način za dalje.

Izvor: topvita.info

Svinjska MAST kod bolesti PLUĆA – Umiruje upalne procese i “izvlači” temperaturu (RECEPTI)

Tradicionalna kućna apoteka obavezno je sadržavala brojne prirodne lekove protiv kašlja, a među njima je uvek bila i svinjska mast, “preprana” u devet voda.

Domaćice su posebno pripremale mast za lečenje, tako što bi odvojile jednu količinu nakon topljenja i temeljno je prale. Na kašiku masti, sipa se pola čaše hladne vode, muti se sve drvenom varjačom desetak sekundi, ostavi kratko da odstoji, pa se voda sa površine odlije. Postupak se ponavlja devet puta i tako dobija izrazito bela mast.

Za bolesna pluća, ona se koristi na više načina. Kod dece se može samo blago ugrejati pa namazati na grudni koš, prekriti gazom pa tkaninom, a onda obući detetu majicu i pidžamu. Treba da tako prespava, a sutradan uveče se ceo postupak može ponoviti.

Kod starijih, može se prvo namazati koža prepranom mašću, pa zatim priviti obloga od komovice. Takođe valja utopliti osobu i ostaviti je da tako prespava.

Prema trećem starinskom receptu, preprana mast se može pomešati sa malo rakije, pa ovom mešavinom natopiti oblogu.

Smatra se da mast umiruje upalne procese i “izvlači” temperaturu, a pobornici narodne medicine preporučuju je i kod upale sinusa, hemoroida i bubuljica na koži.

 

 

 

KISELICA – Biljka koja pomaže kod prehlade, gripa, krvnog pritiska, oslabljenog imuniteta, probavnih problema… (RECEPT)

Ukoliko niste imali priliku da probate kiselicu, mi vam toplo preporučujemo da to što pre uradite. Na prvu loptu će vam ukus ovog povrća izgledati kao ukus bilo koje druge salate, ali kasnije ćete uvideti njen jasni, sveži, gotovo citrusni ukus. Stari Egipćani koristili su kiseljak kod probavnih smetnji uzrokovanih masnom hranom, za bolji rad jetre i izlučivanje žuči.

Kiselica je veoma bogata vitaminima C, B1, B2, PP, karotenom, proteinima, mineralnim solima kalijuma,gvožđa, magnezijuma i fosfora, jabučnom, limunskom i ćilibarnom kiselinom. Ova biljka sadrži oksalnu kiselinu, koja joj daje karakterističan ukus. 100 g kiseljaka ima jedva 21 kaloriju.

Možete je jesti sirovu ili termički obrađivati.

Kupovina i čuvanje

Ako berete ili kupujete ovu biljku vodite se istim onim pravilima koja poštujete kad kupujete bilo koju drugu vrstu zeleniša: rukolu, spanać, blitvu…

Zeleniš obavezno kupujte onog dana kad mislite da ga pripremate nikako ranije, a to je kod kiseliceveoma važno jer gotovo preko noći može da uvene bez obzira na način na koji je čivate.

Izbegavajte listove koji su promenili boju ili su oštećeni. Iako u većini slučajeva znači da su plodovi ne toliko privlačnog izgleda organskog porekla i da ih ne treba zaobilaziti, kad je kiselica u pitanju to nije slučaj i zato birajte samo lepe listove.

Kad je u pitanju čuvanje ove namirnice, najbolje bi bilo da je potrošite odmah, ali ako već morate da je ostavite za sutradan onda pripazite da bude na suvom, jer će je vlaga upropastiti. Zamotajte kiselicu u papirni ubrus koji će upiti višak tečnosti i nemojte je prati pa ostavljati u frižider.

Upotreba u kulinarstvu

Pre upotrebe kiselicu dobro operite jer raste blizu zemlje i zato je neophodno da listić po listić perete u hladnoj vodi, a kasnije ih posušite kuhinjskim ubrusom. Neki ljudi tvrde da je neophodno odstraniti peteljku, ali po našem mišljenju ukoliko je mlada i mekana slobodno je ostavite.

Kiselica je poprilično skupa i retka namirnica i zato je iskoritite na najbolji mogući način.

Pesto – Zamenite peršun ili bosiljak kiselicom i pripremite pesto na standardni način. Daće vašoj testenini neverovatno osvežavajuću notu. Za početak kiselicu možete pomešati sa nekom drugom začinskom biljkom, a kasnije povećavajte količinu prema vašem ukusu.

Varivo –  U vaše prolećno varivo prepuno raznog povrća, pred sami kraj kuvanja ubacite vezicu kiselice.

Salate – Ako ste imali tu sreću pa ste pronašli mladu kiselicu, nemojte je uništavati termičkom obradom već je dodajte u omiljenu salatu.

Kiselica za zdravlje

Ova biljka je veoma bogata vitaminom C i vekovima se ceni u prirodnoj medicini kao jedna od zdravijih. U nedostatku drugih lekova, u davna vremena koristila se za prevenciju i lečenje ozbiljnih stanja kao što je skorbut. Engleski lekari 19. veka su koristili kiselicu za lečenje svih upalnih procesa u telu.

Kiselica pospešuje probavu i ima blago laksativno dejstvo, što znači da povećava nivo tečnosti u crevima, poboljšava njihov rad i omekšava stolicu.

–  Smatra se potencijalnim antioksidantom.

– Ima antikancerogena i antiupalna svojstva.

– Koristi se za lečenje prehlade, gripa, bolnog grla i sličnig obolenja.

Recept za supu od Kiselice

Ova supa može se jesti i hladna, i topla, Rusi je često prave, i u Rusiji se naziva skavelja, ili samo skav, a ovo je tradicionalni recept!

Sastojci:

500 grama kiselice

1 šargarepa

3 krompira

1 kocka pileće supe

3 lista lovora

1 kašika maslaca

1 kašika brašna

3 kašike kisele pavlake

Sveži peršun

2 jaja

So, biber

Priprema:

Krompir i šargarepu isecite na kockice, izdinstajte u malo vode a potom dodajte kocku, lovor i nalijte litar vode u šerpu. U odvojenom sudu, kiselicu izdinstajte na maslacu, pa preručite u šerpu sa čorbom. U šolji pomešajte brašno i pavlaku, pa dodajte čorbi. Dobro izmešajte i začinite solju i biberom. Ova supa služi se posuta peršunom, uz režnjeve tvrdo kuvanih jaja.

 

Izvor: alo.rs

Čaj protiv valunga i noćnog znojenja u menopauzi koji smanjuje tegobe (RECEPT)

Verovatno znate koliko valunzi u menopauzi mogu narušiti kvalitet života. Srećom postoje biljni preparati, a naročito čajevi koji će značajno smanjiti tegobe. Među njima je i čaj od hmelja. Saznajte više o njegovim prednostima i dobrobitima za zdravlje.

Hmelj se smatra najjačim prirodnim estrogenom, a njegov učinak zabeležen je u medicinskoj literaturi još u 18.
veku. Pored toga fitoestrogenski preparati na bazi hmelja relativno su novi i nepoznati.  Iako je on glavni sastojak piva, u slučaju valunga ne preporučuje se upotreba alkohola.

Mnogo bolje je koristiti lekoviti čaj  ili pak neki preparat na bazi hmelja koji se može nabaviti u apotekama.

Recept za čaj

Jednu kašiku cvetova hmelja prelijte sa punom šoljom provrele vode. Poklopite i sklonite sa strane dobrih dvadeset minuta. Posle procedite, po vašoj želji medom zasladite i pijte lagano u gutljajima. Ukoliko imate noćno znojenje, najbolje je mlak napitak piti 30 min. pre spavanja

 

 

 

 

 

 

KOSTA KECMANOVIĆ POŠAO U ŠKOLU – Evo kako mu teku školski dani!

Kosta Kecmanović , koji je 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar” usmrtio devetoro drugara I čuvara škole Dragana Vlahovića, a koji se trenutno nalazi na Klinici za neuropsihijatriju za decu i omladinu, školsku nastavu prati onlajn, iz posebne prostorije koja se nalazi u sklopu klinike.

Prema rečima dobro obaveštenog izvora s klinike, Kosti Kecmanoviću obezbeđena je prostorija u kojoj ima sve što mu je potrebno da bi pratio nastavu onlajn, a zasad sve teče po planu.

Od početka je bilo jasno da Kosta neće moći da ide u školu i izlazi iz ustanove u kojoj se trenutno nalazi. Zbog celokupne situacije nije bilo prihvatljivo ni da mu profesori dolaze, te je odlučeno da u sklopu klinike dobije prostoriju iz koje će pratiti nastavu. Nastavno osoblje iz Osnovne škole “Dr Dragan Hercog” u Beogradu mu drži časove onlajn i to se zasad pokazalo kao dobro – ispričao je izvor za Republiku.

JOŠ NIJE OCENJEN

Ističe i da u toj prostoriji Kosta ima svu potrebnu opremu, ali da se s ocenama još nije krenulo.

Njemu je obezbeđena tehnologija, pomoću koje prati nastavu, a ocene, koliko mi je poznato, još nisu počele. I samim profesorima je u početku bilo čudno, imali su određenu zadršku jer treba da predaju učeniku koji je pre nekoliko meseci ubio drugare, čuvara škole i počinio stravičan masakr, ali ipak, zasad, sve teče kako treba – objasnio je naš sagovornik.

On dodaje da je sve ovo bila novina i za profesore koji drže nastavu Kosti Kecmanoviću jer oni uglavnom rade s teško obolelom decom.

Kosta Kecmanović je zdravo dete, nema nikakve smetnje u razvoju, tako da s te strane nastavnici nemaju problem, ali svakako da im je novina. Prvenstveno zbog cele situacije jer se radi o dečaku koji je počinio stravičan zločin, a drugo jer s njim nemaju poseban sistem rada, kao što to obično imaju s decom koja inače pohađaju ovu školu – naveo je izvor Srpskog telegrafa.

POSEBAN PRISTUP NASTAVI

Podsetimo, direktor Osnovne škole “Dr Dragan Hercog” u Beogradu Zoran Aleksić svojevremeno je potvrdio da je Kosta Kecmanović zvanično učenik te škole.

Sve u vezi s ovim pitanjem je rađeno s Ministarstvom prosvete i dečak će biti upisan u našu školu, koja je kod nas jedina škola ovog tipa. Lekari koji su pozvani da ocene sposobnost deteta s problemom zbog kog ne može da pohađa nastavu u normalnim okolnostima uvek mogu da procene da dete ne može iz nekog razloga da pohađa nastavu ni u našoj školi, na bilo koji način. Međutim, i to može da se promeni. Kod nas se radi s decom koja su bolesna i koja zahtevaju poseban pristup nastavi. Moje kolege rade u bolničkim uslovima, koji nisu učionički, i potrebno je mnogo fleksibilnosti da bi program prilagodili zdravstvenom stanju učenika u svakom trenutku – ispričao je tada Aleksić.

Izvor: republika.rs

Deca rođena u oktobru imaju sjajan karakter: Ovo su osobine koje ih krase, ne zna se koja je bolja i lepša

Deca rođena u oktobru imaju sjajan karakter, evo šta ih krasi.

Ukoliko se vasa porodica ovog meseca proširila za malenog člana, i ukoliko ih očekujete do kraja oktobra, možda je dobro da znate sve o osobinama rođenih u oktobru. Kako se veruje, ove bebe izrastaju u vrlo romantične ali i vrlo odgovorne poslovne ljude.

Predstavljamo vam sedam zanimljivosti o onima koji su rođeni u oktorbru:

Sportski tipovi

Osobe rođene u oktobru su sportski tipovi. Naime, što je više majka tokom trudnoće izloženija letnim sunčevim zracima, to će više pogodnosti vitamina D uticati na njeno još nerođeno dete. Upravo je jedna od tih pogodnosti rast kostiju i mišića.

Njihov cvet rođenja je neven

Neven je biljka koja može da poraste do 60 centimetara i koja je cenjena zbog svoje lekovite moći. Tako se neven često koristi za ublažavanje posekotina, opekotina, rana, pa čak i za ugriz ili ubod insekta.

Romantične su

Osobe rođene u oktobru vrlo su šarmantne te su vrlo dobri romantični partneri. Njima vlada Venera, stoga stvaraju sklad i poznate su kao “mirotvorci”.

Vredni su i grabe ka svojim ciljevima

Marljive su i odlučne te su vrlo poslovno orijentisane. Kada nešto započnu, to onda moraju i da dovrše.

Harizmatične su

Osobe rođene u oktobru veoma su harizmatične. Svojim šarmantnim stavom sposobne su da osvoje svačije srce. Upravo zbog svoje harizme osobe rođene u oktobru veoma su popularne i svi žele da budu njihovi prijatelji.

Iskrene su i cene istinu

Osobe rođene u oktobru vrlo su iskrene i drže se istine. S njima ćete uvek znati na čemu ste i neće vas ogovarati iza leđa. Takođe, imaju “šesto čulo” za otkrivanje laži i nanjušiće ako prema njima niste iskreni. Budući da su uvek iskrene prema vama, jednaku dozu iskrenosti očekuju zauzvrat.

Kreativne su

Osobe rođene u oktobru kreativni su umovi. Njihova kreativnost veoma im je korisna u životu, posebno u radnom okruženju. Kreativnost je razlog zbog kojeg su osobe rođene u oktobru uspešne na području umetnosti i dizajna.

Izvor: mondo.rs

Detinjstvo na selu: Istinski dodir sa prirodom, biljkama, životinjama…

Postoji nešto magično kada slušam priče ljudi koji su detinjstvo proveli na selu kod rođaka. Bilo da je to letnji raspust, ili godine provedene “zbog zdravlja”, pa sve do ljudi koji su rođeni i odrasli na selu. Svi se slažu u jednom: to je bio njihov najlepši period u životu.

Kada pričaju o danima provedenim na selu, oni pričaju o pravom, živom dodiru prirode, koja se ulije u malu dušu za čitav život. Zašto je to tako?

Ako darujete detetu igračku konja, vrlo brzo ćete primetiti kako dete u igri oponaša pravog konja, i kako vrlo brzo pronalazi neki novi rečnik kojim se obraća igrački. Tako je sa bilo kojom igračkom životinje, tako je i sa igračkama koje su simboli prirode. To je samo nagon da se priroda doživi u svom živom obliku, i ništa više.

Boravak na selu = avantura

Postavlja se pitanje koliko danas deca u gradovima imaju priliku da svakodnevno doživljavaju taj istinski dodir sa prirodom, sa biljkama ili životinjama, a da to nije ZOO vrt, parkić, ili neki domaći ljubimac.

Sve to što dete u gradu ima priliku da vidi ili dodirne, davno je izgubilo svoje prave prirodne osobine. Možemo reći da je taj dodir samo puko markiranje pravog života u prirodi. Nažalost, televizija ili kompjuter su pojačali veštački osećaj da dete ima dodira sa prirodom. Tek odlazak u selo, ili boravak u prirodi na duže vreme, deci daje osećaj prave avanture.

Istinski dodir s prirodom

Neretko, na putu do mora, neko u kolima u kojima je udobno smeštena porodica, uzvikne: “Jao, vidi krava!”. I uvek, iznova, uzvici oduševljenja kada se prolazi kroz neko selo, ili preko neke planine. Svi uzvikuju: “Vidi, krava!”, ili: “Vidi, ovca!”, i svi se dive planini, šumama, kanjonima… svemu što čini pravu, nepotrošenu prirodu. Kao da je krava nešto što se viđa jednom u životu.

Šta je to? To je samo prirodni sled stvari. Životinja koja pase na obroncima neke planine, stvara u nama osećaj nekog čudnog povratka prirodi – nešto što smo nasledili, a zatim negde zaturili. Kod dece je to još izraženije, jer su deca po svom biću i senzibilitetu mnogo bliža prirodi, i nisu još uvek primila uticaj virtuelnog života.

Osećaj pripadnost

Za početak, trebalo bi da decu što češće vodite na selo. Ako ga nemate – vi ga izmislite.

Nađite nekog ko još uvek ima nešto na selu i “prilepite mu se”, barem zbog dece. Zašto da vaše dete bude zakinuto za onaj osećaj pripadnosti prirodi, za sve one priče o životinjama i šumama – gde drveće “zaista miriše”, i pod čijim korenjem se možda stvarno kriju patuljci.

To neprocenjivo blago doživljaja koje ima veliki, pozitivan uticaj na razvoj deteta, ne bi nikako trebalo ukinuti deci.

Ljubav prema ekologiji

Znam da je zamena za sve to, nešto što se zove rekreativna nastava, boravak u prirodi, i slično. I da većina gradske dece jednom godišnje odlazi po sedam ili deset dana u uređene, specijalne “mini rezervate”, u kojima uči o prirodi. To je lepo, ali to nije pravi doživljaj prirode.

Dete na selu živi život ljudi sa sela, ono ulazi u ritam seoskog života, a samim tim i u ritam prirode. Dete na selu nauči šta i koliko priroda daje i koliko traži, ono nauči da se obraća prirodi kao svom drugaru u školi ili na ulici. Tih nekoliko nedelja provedenih u zajednici sa čistom prirodom, ima uticaja na čitav život, jer se prenosi i na život u gradu.

Veoma je važno da se dete u svom odrastanju što češće susreće sa što čistijom prirodom, i da se iz tog susreta nešto prenese na neposredno okruženje (u stanu, zgradi, školi, itd.). U nekim zemljama su se dosetili, pa se preko leta organizuju skautski kampovi, vožnja bicikla u čistoj prirodi, i niz aktivnosti koje ulaze u obavezan školski program.

Najlepše uspomene

Bilo je slučajeva da se u okviru ekskurzije organizuju posete selima, gde deca imaju organizovan boravak, ali i rad na selu. Kažu da su to najpopularnije ekskurzije.

Turistički boravak gradske dece u prirodi ima efekat, ali on je kratkog daha. Bilo bi dobro da se deca uključuju u sam rad na selu, da u potpunosti osete dah žive, nepokvarene prirode. Verujem da bi im to ostalo u dužem sećanju nego samo puko razgledanje.
Vrlo rado ću u najlepša i najbogatija detinjstva da uvrstim ona u kojima je značajno mesto imao boravak leti kod bake i dede na selu.

Kao odrasli ljudi, takva deca imaju potpuno drukčiji odnos prema svom okruženju u gradu, mnogo su kreativniji i kod kuće i na poslu. Psiholozi bi, svakako, imali svoje tumačenje cele ove priče, a ekolozi znaju samo jedno: aktivirajte svoje sećanje na čistu prirodu, i poštujte je sa istim oduševljenjem kao dete kome dozvolite da prvi put pipne kravu, ili zasadi neku “jako važnu” biljku.

Izvor. mondo.rs

Boravak na otvorenom – Deca će imati jači imunitet, rašće srećna i naučiti da čuvaju okolinu!

„Nema lošeg vremena, samo loše opreme!“ izreka je iskusnih ribolovaca, planinara, biciklista i ostalih ljubitelja aktivnosti na otvorenom.
Za početak, moraju se ispraviti neke vekovne nepravde! Dugo je igranje napolju, po hladnom vremenu, proglašavano za glavnog krivca za svaku sezonsku prehladu ili grip. To su nam u svakoj mogućoj prilici spočitavali naši roditelji, a sasvim izvesno i njima njihovi. I iako je činjenica da nije previše mudro biti napolju po hladnom vremenu u neadekvatnoj odeći i obući, važno je da utvrdimo da se prenos mikroorganizama koji uzrokuju sezonske infekcije dešava uglavnom u zatvorenom prostoru, sa čoveka na čoveka, sa deteta na dete, a ne putem mističnog delovanja hladnog vazduha na pojedine delove našeg tela.

Hladan, oštar, vlažan, nekad čak i istinski neprijatan vazduh jesenjih i zimskih dana ipak nije i ne sme biti nepremostiva prepreka igri na otvorenom! Ona je zapravo tek mali izazov i savladava se sasvim jednostavno – adekvatnim odevanjem! Ključ je, naime, u slojevitom oblačenju – važno je da zimi na sebi, a to važi i za odrasle i za decu, imamo više slojeva relativno lagane garderobe, kako bi bilo moguće nešto od tih slojeva skinuti, kada se u igri zagrejemo. Pritom je važno napomenuti da bebama i sasvim maloj deci samo treba omogućiti jedan dodatni sloj u odnosu na nas odrasle, jer njihova mala tela lakše i brže odaju toplotu pa ih od toga treba dodatno zaštititi. Naravno, ne treba zaboraviti i sav koristan jesenji i zimski asesoar – kabanice, gumene čizme, rukavice, kape i šalove – u onoj formi koja najefikasnije štiti glavu, vrat, šake i stopala, a istovremeno što manje ograničava dečje pokrete i kretanje.

Prema nekim podacima, deca u Americi provedu u proseku tek sedam minuta dnevno u igranju napolju, dok s druge strane, provedu i do sedam sati svakog dana ispred različitih ekrana.

Podsetimo se, s druge strane, preporuka Svetske zdravstvene organizacije – najmanje 60 minuta dnevno fizičke aktivnosti je neophodno za decu, a 30 minuta za odrasle, kako bi se smanjile posledice sedentarnog načina života a ujedno i rizici za nastanak vodećih hroničnih bolesti današnjice.

Možda nema savršene temperature za boravak i igranje napolju, ali je sasvim sigurno da od igranja napolju, na bilo kojoj temperaturi, nema većeg benefita – i to kako za fizički i umni razvoj, tako i za emocionalno blagostanje dece!

Deca će biti fizički zdravija.

Trčati, skakati, bacati, hvatati, gurati, vući, podizati, nositi – gde bolje nego napolju? Deca koja provode više vremena u spoljnoj sredini brže stiču neophodne motoričke veštine, važne za adekvatan razvoj lokomotornog sistema. Pored toga, ova deca su u aerobnom treningu koji pomaže da se adekvatno potroše unete kalorije, pa se tako smanjuje i mogućnost od razvoja gojaznosti. Boravak napolju značajno utiče na genezu vitamina D, jer – čak i onda kada dan nije savršeno sunčan, do nas dopire određeni sunčev uticaj i stimuliše organizam na sintezu ovog vitamina-hormona koji je esencijalan za ispravan rast i razvoj kostiju, ali i za prevenciju brojnih hroničnih oboljenja, ne samo kod dece, već i kod odraslih.

Doprinos kognitivnom, socijalnom i emocionalnom razvoju.

Slobodna igra – upravo ona bez strukture i jasnih pravila, ima presudan uticaj na razvoj brojnih socijalnih i bihejvioralnih veština. Deca prepuštena ovakvoj vrsti nestruktuirane zabave imaju veće šanse da budu inventivna, da se upuste u spontano istraživanje sveta oko sebe koristeći i nadgrađujući sopstvene potencijale. Igra sa vršnjacima temelj je za izgradnju dobrih interpersonalnih, organizacionih i komunikacionih veština, dok igra sa roditeljima doprinosi intenzivnijem i kvalitetnijem upoznavanju i povezivanju. Uz to – svež vazduh i igra redukuju nivo stresa – čak i kod dece!

Aktiviraju se sva čula.

Deca, naročito u predškolskom uzrastu, intenzivno upoznaju svet oko sebe, i to putem čula. Primera radi, dokazano je da deca koja provode vreme u igri na otvorenom imaju bolji vid na daljinu u odnosu na svoje vršnjake koji se uglavnom igraju u kući. Deca „zakucana“ pred ekrane i brojne elektronske uređaje dominantno koriste samo dva čula – vid i sluh. S druge strane, boravak napolju, u prirodi, neminovno kontinuirano aktivira sva čula.

Deca će imati bolju pažnju i koncentraciju.

Igranje napolju je nepogrešiv recept za buđenje radoznalosti kod dece, ali istovremeno, i te kako pomaže i da ona duže zadrže pažnju i fokus na određenim zadacima. Isto tako, deca koja dosta vremena provode u igri napolju pokazuju više inventivnosi i kreativnosti, te tako češće iniciraju nove igre i lakše uzimaju učešće u njima. Interesantno je da je čak utvrđeno da i deca koja imaju neki od poremećaja iz spektra hiperaktivnosti, uz pojačan boravak napolju, počinju da ispoljavaju sve manje simptoma.

Deca će imati jači imunitet, rašće srećna i naučiti da čuvaju okolinu!

Prirodna svetlost stimuliše pinealnu žlezdu. Ona je veoma važna za stanje imuniteta, ali i za generalni osećaj sreće i zadovoljstva. Sam boravak u prirodi je takođe blagotvoran za stanje tela, uma i poboljšava opšte raspoloženje. Deca koja se redovno igraju na svežem vazduhu lakše tonu u san i kvalitetnije spavaju. I ono što se nikako ne sme zanemariti – deca koja borave u prirodi, naučiće da se identifikuju kao njen sastavni deo – time se povećavaju šanse da baš ta deca sutra postanu odgovorni, osvešćeni pojedinci koji će umeti da tu prirodu cene i čuvaju njene vrednosti.

Boravak na otvorenom, u prirodi ili parku, pruža mogućnost svima, posebno roditeljima s decom, da zajedničko slobodno vreme provedu na zabavan način i da se dodatno povežu. Takav način života značajan je i u borbi protiv depresije, koja postaje sve veći zdravstveni problem današnjice, i to u svim životnim dobima. Uz to, važno je napomenuti da su u porodicama s aktivnim načinom življenja ređe čak i bolesti zavisnosti.

I iako to ponekad zahteva složenu dnevnu organizaciju i ulaganje dodatne energije, nijedan izgovor da se izbegne boravak i aktivnost napolju, nije dovoljno dobar, naročito to ne smeju biti vremenske prilike! Posebno ne ove godine, kada su upravo zatvoreni prostori pretnja po naše zdravlje veća nego ikada pre, i to naročito tokom hladnijih meseci koji dolaze. Cirkulacija brojnih infektivnih agenasa, uključujući i sam virus korone, mnogo je intenzivnija u zatvorenim prostorima, te je i mogućnost zaražavanja u njima mnogo verovatnija nego na otvorenom.

Stoga, umesto da proklinjete loše vreme ili ga, još verovatnije, koristite kao odličan izgovor za ostanak u kući, preporučujemo da sebe i svoje mališane samo naoružate adekvatnom opremom, po mogućstvu – u vedrim, jarkim bojama. Razbijte sivilo jeseni, prkosite oštrim zimskim danima koji dolaze. Šljapkanje po baricama i te kako ume da izmami osmeh, a grudvanje da poboljša cirkulaciju i natera krv u obraze. Eto dobrog provoda i dnevne porcije zdravlja za celu porodicu! Razume se – uz neophodan oprez – održavanje bezbedne fizičke distance, odnosno nošenje maski kada god ta distanca nije moguća, kao i uz adekvatne higijenske mere tokom i nakon igre u spoljnoj sredini.

Na odraslima je odgovornost. Važno jeste, ali nikako ne i dovoljno otvoriti prozor da u kuću uđe malo svežeg vazduha. Neophodno je na taj vazduh, što češće, izvesti i sebe i svoje mališane!

Izvor: halobeba.rs

Ovak smo odrastali u Jugoslaviji

U Jugoslaviji odrastanje je bilo potpuno drugačije od današnjeg. Nije bilo interneta, mobilnih telefona, bezbroj kanala na kablovskoj, ali je bilo više druženja među decom.

Deca su se spontano okupljala i družila. Sedeli su po klupama, drveću, panjevima i ćaskali o svemu i svačemu.

To su stvari koje su nezamislive u našem vremenu. Pa se postavlja pitanje kako je moguće da je tadašnje odrastanje ipak bilo bezbedno? Roditelji su dopuštali deci određene stvari koje današnji ne bi nikako, a evo kojih su to 11 “smrtnih grehova” tadašnjeg roditeljstva:

  1. Deca su sama ostajala kod kuće i po nekoliko sati dok su roditelji na poslu ili kod prijatelja. Deca su često sama pravila ručak ili obavljala osnovne kućne poslove, pa su tek onda išla u školu, dok su roditelji bili na poslu.

  2. Deca su slobodno vozila bicikl i niko nije nosio nikakvu zaštitu: ni na kolenima, ni na glavi.

  3. Deca su se vozila u automobilima, a auto-sedišta specijalno za njih nisu ni postojala. Često nisu bila ni vezana na zadnjem sedištu, a neke su roditelji držali u krilu tokom vožnje.

  4. Bilo im je dopušteno da se igraju – bilo gde i s kim god žele. Izlazili su napolje odmah nakon buđenja, a vraćala se kući pred večeru. Deca su tada imala mnogo više slobode.

  5. Roditelji nisu obraćali veliku pažnju na to šta deca jedu i koliko jedu. Danas majke imaju opsesiju da deci spreme zdravu hranu, te da deca ne preteraju sa nezdravom hranom. Pre toga nije bilo. Deca su mogla da piju vodu direktno sa česme i iz baštanskog creva. Danas roditelje plaši činjenica da voda sa česme nije dovoljno zdrava, pa deci daju filtriranu vodu ili flaširanu.

  6. Starija deca su čuvala mlađu decu. Recimo, šestogodišnje dete je čuvalo mlađeg brata ili sestru. Danas to ne dolazi u obzir. Samo odrasle i odgovorne osobe mogu da čuvaju decu.

  7. Deca su na televiziji mogla da gledaju šta su htela.Tako danije bilo limita po tom pitanju.

  8. Od automobila u Jugoslaviji su bili najpopularniji fića i stojadin, deca su se vozila bez auto – sedišta, često i bez pojasa, dok je majka na sav glas vikala da će nas dati prvom ko naiđe ako ne ućutimo.

  9. Tokom letnjeg raspusta ujutru se izlazilo napolje, a vraćalo se kasno uveče. Kako prvi sumrak padne, majke su zvale decu u kuće, ali mnogi nisu slušali v eć su ostajali da se igraju sa drugarima. Mobilnih telefona nije bilo, niko nije mogao da nas zove da se vratimo kući.

  10. Voće se kralo tako što smo se peli na visoke komšijske trešnje ili jabuke. Padali smo, lomili se, izbijali zube i niko nikog nije tužakao. Ogrebotine i posekotine su se ignorisale, a sve zbog još igre. Jer je pravilo bilo se takvi vratimo u kuću, roditelji nam taj dan neće dozvoliti više da izađemo napolje.

  11. Jeli su se kolači, štrudle, sladoledi, palačinke, ali niko od toga nije bio debeo, jer smo stalno trčali, skakali, žurili, peli se. Nekoliko nas je pilo vodu ili sok iz iste flaše, ali niko nije dobio afte ili se razboleo od toga.

  Izvor: alo.rs