Zajedno su ležali u domu, jedan pored drugoga. Kada je on ostao prikovan za krevet, ni ona se više nije željela ustajati.

Bilo je divno sunčano australsko jutro. Vrata male crkve bila su otvorena. Unutra su bila dva lijesa, a svećenik pored njih. Jedan lijes je bio manji, u njemu je ležala Norma June Platell (90), a pored nje suprug Francis Ernest (92).

– Tatin lijes je bio s lijeve strane, a mamin s desne, baš onako kako su uvijek spavali u krevetu. Ako je moguće da srce pukne od tuge, moje se raspalo tog dana dok sam ih gledala zajedno posljednji put, jedno uz drugo kao što su bili zadnjih više od 70 godina – rekla je njihova kći Amanda.

Dodala je kako su njezini roditelji pred kraj živjeli u domu. Tamo ne samo da su dijelili istu sobu, već su im i kreveti bili skroz blizu, dovoljno da se mogu držati za ruke kad požele. Nikada se nisu željeli razdvojiti. Život je iščezao iz njih 6. siječnja, nešto prije ponoći. Ona je čudno disala, a on je bio neuobičajeno nemiran.

Medicinska sestra ih je obišla, a kada se vratila deset minuta kasnije, oboje su bili mrtvi. Umrli su mirno i zajedno, baš kao što su priželjkivali. Razmak između njihove smrti bio je toliko kratak da liječnik nije mogao ustvrditi tko je umro prvi pa je u izvještaj stavio isto vrijeme, prenosi Daily Mail.

Norma je, na čuđenje liječnika, živjela dulje nego što su prognozirali jer je imala uznapredovalu Alzheimerovu bolest. Prije tri godine rekli su da neće doživjeti Božić. Lani je izgubila moć govora. Francis je pokušavao sve kako bi suprugu zadržao kod kuće, ali iako je imao pomoć, više nije imao snage brinuti se o njoj kako treba, i on je već postao slab.

Norma je završila u domu. To mu je slomilo srce. Svaki dan je dolazio u dom taksijem i provodio vrijeme sa svojom ljubavi. Hranio ju je, pričao joj, držao je za ruku… Zajedno su gledali televiziju na malom kauču u dnevnom boravku i ona mu je često znala zaspati na ramenu, a on je pokušavao biti što mirniji kako je ne bi probudio.

Uskoro ni on više nije mogao živjeti sam, nakon moždanog udara, pa su ga smjestili u sobu do Norme. On je spavao s lijeve strane njezinog kreveta. Govorio je da je njegov dom tamo gdje je ona.

Njihova kći prisjetila se kako je izgledao dan kada ih je zadnji put vidjela žive.

– Ušla sam u sobu i kleknula pored tate. Uhvatila sam ga za ruku. Otvorio je oči i rekao: ‘Oh, Mandy, ljupka Mandy. Sada bih želio poći kući.’. Ne znam je li mislio natrag u obiteljski dom ili u raj. Nikada neću znati. Ali, znam da se umorio od života i želio je pronaći mir. Mama je ležala u krevetu pored njega i smiješila se – prisjetila se Amanda.

Kaže, da kada je tata imao moždani udar i ostao vezan za krevet, njezina majka, iako je bila mobilna, samo je ležala u krevetu pokraj njega. Kada je on odbijao hranu, niti ona nije željela jesti. Ako nije želio piti vodu, nije ni ona. Njihova povezanost i privrženost bili su nevjerojatni.

– Tata je rado prepričavao kako su se upoznali. Bilo je to na plesu. Ona je odjenula svjetlo plavu haljinu, a u crvenkastu kosu stavila je svježe cvijeće. Mislio je da gleda filmsku zvijezdu. I mama je prepričavala njihov susret. Često je pričala kako je poslije tog plesa odjurila kući i sestri blizanki rekla da je upoznala momka za kojeg će se udati – dodala je Amanda.

Da bi joj kupio zaručnički prsten u obliku ruže, prodao je svoj stari Harley Davidson.

Amanda je pronašla pismo koje je njezina majka poslala tati, na samom početku njihove veze. U njemu je pisalo:

‘Moj dragi voljeni Francis, toliko sam uzbuđena što ću postati tvoja žena. Zavjetujem ti se sada pred Bogom da ću te voljeti svim svojim srcem i više od bilo koga drugog, do kraja života.’ 

Tijekom života dobili su troje djece, kćer i dva sina.

Izvor: 24sata.hr

Teško je kad izgubimo onoga za koga smo mislili da će biti uz nas zauvijek, nekog ko se nije ni borio da ostane pored nas.

U vašem životu biće mnogo ljudi koji će imati veliki uticaj na vas. Mnogim ljudima uopšte nije mesto pored vas, ma koliko ih želeli za sebe. Neke veze bi se trebale raskinuti i prije nego što dođe presudni trenutak. čak i kada vam je teško zamisliti da više nećete biti zajedno.

Neki ljudi jednostavno ne primjećuju mogućnosti koje im se pružaju. Ali to nije vaša greška, to je nešto jače od vas i nemojte biti ljuti na sebe što možda ne primjećujete sada. Svaki muškarac koji je otišao iz vašeg života zapravo je propustio šansu da uživa pored vas.

Taj njegov čin pokazuje da ste zaslužili bolje. Vaše samopouzdanje ne bi trebalo pasti u vodu samo zato što je neki tip lijen da uloži malo truda. Ako muškarac ode od vas kao da nikada niste ni bili zajedno, shvatite da vas nikada nije ni volio iskreno.

Ako muškarac ne pokušava pronaći vremena da vas vidi, ne biste se trebali zadržavati na njemu. Imate toliko toga za ponuditi ovom svijetu i zaslužujete biti s nekim ko to ceniti. Zaslužujete nekoga ko će rado sa vama stvarati uspomene.

Zaslužujete nekoga ko će vas pogledati i znati da najljepša djevojka na svijetu trenutno stoji ispred njega. Zato prestanite gubiti vrijeme na ljude koji su spremni otići od vas kao da nikada niste ni postojali u njihovom životu. Prestanite trošiti snagu i energiju na nekoga ko tvrdi da zaslužuje bolje – vi zaslužujete bolje!

Izvor: pult24.info

Nema svrhe neprestano potiskivati stvari koje nam ne odgovaraju i šutjeti o onome što trebamo izgovoriti. Nema smisla ostajati u bitkama koje ne vode nikuda, nadajući se da će one donijeti značajne promjene u našem životu, dok istovremeno pokušavamo dokazati sebi i drugima, iako drugima nije ni stalo do naših riječi, šutnji, djela ili nedjela.

Dođe trenutak kada je potrebno reći “dosta” jer nema smisla dopustiti da svaka oluja uništi naš život. Ne samo da moramo reći “dosta” drugima, već i samima sebi. Dosta više trpljenju stvari koje nam ne trebaju. Dosta više ponavljanju uvjerenja koja nas ne vode nigdje. Dosta više navika koje drže naš život u začaranom krugu. Nema smisla tragati za mirom ako ne slušamo svoje srce.

Trebamo reći “ne” svemu što povređuje naše srce, bilo da to činimo tiho ili glasno, površno ili duboko. Dođe trenutak kada je potrebno reći “dosta” i prestati igrati igre koje nisu igre, već besmisleno natjecanje. Natjecanje tko ima više, tko može bolje, tko zna više. Nema smisla suzdržavati suze, gušiti čežnje i pretvarati se da se ništa nije dogodilo.

Moramo shvatiti da fizička snaga nije dovoljna za život dobar i kvalitetan život. Moramo više ulagati u našu duhovnu snagu, koliko god to bilo teško i koliko god malo ljudi to čini. Kada jednom kažemo “dosta je”, sve počinje mijenjati se. Postavljamo nove kriterije i nova pravila. Nećemo se više žaliti na prošle neuspjehe, već ćemo shvatiti da moramo postavljati nove rekorde u našem životu.

Kada jednom kažemo “dosta je”, možemo započeti ispočetka, shvaćajući sve dosadašnje trenutke kao lekcije i školu za naš rast. Možemo donositi bolje odluke, mudrije ulagati u odnose i odbacivati sve što nas ne čini sretnima i što nema vrijednosti za nas.

Izvor: svezazenu.net