Da li uz terapiju moze da se koristi alkohol i u kojoj meri?
Pre svega, alkohol kao najviše korišćena”društveno prihvatljiva droga”, nema samo veliki sociološki i toksikološki značaj, već je jedan od bitnih faktora koji utiču na zdravlje ljudi. Samo jedan od aspekata tog uticaja su brojne interakcije lekova i alkohola. Zato je sasvim opravdan stav da se pri korišćenju lekova isključi upotreba alkohola.
U prilog tome ide i činjenica da samo 1 do 2 čase vina ili piva ili 1 do 2 časice jakih pića mogu izazvati brojne štetne interakcije. Metabolizam alkohola se, kao i većine lekova, u najvećoj meri (90-98%) odvija u jetri.
Oksidacija alkohola se vrši na dva načina:
Pod uticajem enzima alkoholne dehidrogenaze on prelazi u acetaldehid, koji se pod uticajem aldehidne dehidrogenaze pretvara u acetat i to je najvažniji metabolički put.
Posredstvom mikrozomnih enzima jetre.
U normalnim uslovima ovaj put je manje važan, ali postaje značajan kada je koncentracija alkohola u krvi visoka, kao i kod hronične upotrebe. Sposobnost alkohola da stimuliše (hronična intoksikacija), odnosno inhibira (akutna intoksikacija) mikrozomni oksidativni sistem, osnova je poznatih interakcija izmedju alkohola i velikog broja lekova.
Kod akutne konzumacije alkohola dolazi do inhibicije enzima jetre, usporavanja metabolizma lekova, pojačanog farmakološkog odgovora i toksičnih efekata. S druge strane, hronično uzimanje alkohola indukuje aktivnost enzima jetre koji učestvuju u metabolizmu lekova, čime se smanjuje njihova efikasnost (na pr. varfarinu). Jedna od najpoznatijih interakcija lek – alkohol je disulfiramska reakcija. Disulfiram je lek koji koči metabolizam alkohola tako što inhibira aldehidnu dehidrogenazu i sprečava transformaciju acetaldehida u acetat. To dovodi do nakupljanja acetaldehida koji je toksičan i izaziva brojne neželjene, a nekad i po život opasne tegobe. Ovo je našlo kliničku primenu u terapiji alkoholizma, jer se pri istovremenij primeni disulfirama i alkohola stvara odbojnost prema piću. Slično disulfiramu, i brojni antibiotici, antidepresivi iz grupe inhibitora monoaminooksidaze, antidijabetici (derivati sulfonilureje) i drugi stupaju u interakciju sa alkoholom.
Najčešći znaci i simptomi interakcije alkohola i disulfirama (i drugih lekova) su:
Koža: obilno znojenje, osećaj vreline, svrab, crvenilo (lice i grudni koš )
Vitalne funkcije: hipotenzija, tahikardija, otežano disanje
Gastrointestinalni trakt: bol u abdomenu, mučnina i povraćanje
Neurološki sistem: poremećaj vida, konfuzija, vrtoglavica, pulsirajuća glavobolja, slabost
Disulfiramska reakcija kao najčesći oblik interakcije antibiotika i alkohola, pripada grupi nepredvidivih reakcija. Zato treba upozoriti pacijente da pri korišćenju antibiotika izbegavaju ne samo alkoholna pića, nego i lekove koji sadrže alkohol (npr. biljne kapi, tinkture), pa čak i lokalno primenjen alkohol. Ovo se odnosi na period korisćenja antibiotika, kao i naredna tri dana, a kod osoba sa oboljenjima jetre i bubrega tokom narednih sedam dana. Antibiotici koji u kombinaciji sa alkoholom najčešće daju reakciju sličnu disulfiramskoj su: cefalosporini-cefahlor (alfacet), ceftriakson (longacef) i dr. (izuzetak je cefaleksin), hloramfenikol, antimikrobni lekovi kao sto su metronidazol (orvagil) i grizeofulvin. Antituberkulotici, kao što je izoniazid, zatim penicilini (ampicilin, amoksicilin, panklav), tetraciklini (doksiciklin), sulfonamidi (trimosul), takođe stupaju u interakciju sa alkoholom, ali drugim mehanizmom.
Najčešći primeri interakcije lekova i alkohola i njihove komplikacije su:
Antihipertenzivi (blokatori kalcijumskih kanala, ACE inhibitori, beta adrenergički blokatori)
pojačano hipotenzivno dejstvo
Organski nitrati
teška hipotenzija
kolaps
S obzirom da alkohol deluje depresivno na centralni nervni sistem (CNS), delovanje svih lekova čije se dejstvo zasniva na inhibiciji CNS-a ima sabirni efekat sa alkoholom:
Antidepresivi: depresija CNS-a, sniženje temperature
Anksiolitici i hipnotici: pojačan sedativni efekat
Antiepileptici: smanjen efekat, grčevi, povećan broj neželjenih dejstava (npr. karbamazepina)
Antipsihotici: pojačan sedativni efekat Analgetici: pojacan sedativni efekat i hipotenzivno dejstvo opioidnih analgetika
Antihistaminici,cisaprid: pojačano sedativno dejstvo
Barbiturati: po život opasna depresija CNS-a
Miorelaksansi: pojacano hipotenzivno dejstvo pri istovremenoj primeni npr. tizanidina (sirdalud)
I antikoagulansi (na primer varfarin i drugi kumarinski derivati) interreaguju sa alkoholom koji u velikim količinama pojačava njihovo dejstvo. Alkohol u kombinaciji sa antidijabeticima pojačava hipoglikemijski efekat i daje reakcije slične disulfiramskoj (lekovi iz grupe sulfonilureje). U prilog ovome ide i činjenica da su švedski naučnici vršeći eksperimente na životinjama došli do zaključka da alkohol izaziva masovnu redistribuciju krvnog toka u pankreasu i da time pomaže da više krvi dospe do dela pankreasa koji luči insulin. Pojačano lučenje insulina izaziva hipoglikemiju koja može biti opasna, pa čak i smrtonosna. Svi ovi primeri ne treba da se shvate samo kao iznošenje informacija, već su dati da bi se stekao utisak koliki je broj lekova koji interreaguju sa alkoholom i koliko ta interakcija moze biti opasna.
Ako i posle ovog teksta ima onih koji misle da jedna čašica ne može nikome da škodi, onda su u velikom problemu. Odluka je ipak na njima.
Apoteka Kraljevo
KAKO SE LECE GLJIVICNE INFEKCIJE koje možete dobiti na javnim kupalištima, u saunama, koristeći peškire i posteljinu osobe inficirane gljivicama…
Gljivice su samostalna grupa organizama koji nemaju hlorofil, a time ni sposobnost fotosinteze. To znači da ne mogu da sintetišu hranljive sastojke, zbog čega žive kao saprofiti ili paraziti biljaka, životinja i ljudi. Rasprostranjenost gljivičnih infekcija kože i noktiju veoma je velika, a kod imunosuprimiranih osoba sistemske mikoze mogu značajno da naruše zdravlje.
Gljivičnu infekciju dobije barem jedanput u životu svaki drugi čovek na planeti. Broj osoba obolelih od gljivičnih infekcija značajno raste. Samo infekcije dermatofitima (jednom grupom gljivica) predstavljaju 10-20% svih poseta dermatologu.
Gljivične infekcije napadaju najčešće osobe sa oslabljenim imunim sistemom (HIV/AIDS), dijabetičare sa slabo kontrolisanom bolešću, osobe koje su imale dugotrajnu terapiju antibioticima, gojazne osobe, osobe koje nose usku odeću koja ne dozvoljava da znoj sa tela isparava. Gljivičnu infekciju možete dobiti na javnim kupalištima, u saunama, koristeći peškire i posteljinu osobe inficirane gljivicama, i ona se prenosi sa jednog dela tela na drugi.
Najčešće su gljivične infekcije stopala (atletsko stopalo), prepona i unutrašnje strane butina i pregiba gde je koža produženo vlažna. Na stopalima su vrlo često zahvaćene i nokatne ploče što usložnjava i produžuje terapiju (sistemsko lečenje antrimikoticima). Antimikotici za sistemsku primenu su lekovi koji stupaju u interakcije sa velikim brojem lekova i zato je veoma važno znati da se takva terapija ne sme uzimati bez saveta lekara. Važno je razlikovati gljivičnu infekciju kože od infekcije koja pored kože zahvata i nokte. Takođe, veoma je važno napraviti razliku između gljivične infekcije koja zahvata kožu obraslu dlakom, jer je u tom slučaju terapija dugotrajnija.
Nekada se lečenje gljivičnih oboljenja sprovodilo isključivo zračenjem rendgenskim zracima i čupanjem obolelih dlaka pincetama. Ovakvo lečenje trajalo je dva do tri meseca, pa i više, uz obaveznu kontrolu i mikroskopske preglede. Danas se za gljivične infekcije kože koriste antimikotici u vidu krema, rastvora, praškova i šampona i kada je neophodno sistemska terapija tabletama.
Gljivična oboljena su uporna i često se ponavljaju. Terapija traje od 4-6 nedelja ali se i po iščezavanju promena nastavlja sa tretmanom još 2 nedelje. Ako lečenje prekinete odmah pošto nestanu simptomi, infekcija će se ponoviti jer gljivice još nisu uklonjene.
Preventivne mere koje mogu sprečiti razvoj gljivične infekcije (a trebalo bi da ih se pridržavate i u toku terapije):
dobro osušite kožu posle pranja
odeću i posteljinu perite često i na visokoj temperaturi
nosite papuče na mestima gde ljudi obično hodaju bosi (bazeni, saune,
hotelske sobe…)
nosite odeću od prirodnih materijala da bi znoj lako isparavao
ne delite peškire, češljeve i četke za kosu
ako imate dijabetes držite pod kontrolom nivo šećera u krvi
dipl.pharm.spec Bošković Ana
Apoteka Niš
Da bi koža ostala zdrava pored sredstava za zaštitu od sunca, koristiti i preparate posle sunčanja
Štetno dejstvo UV zračenja se u osnovi sastoji od direktnog oštećenja ćelija i promena u funkcionisanju imunog sistema. Direktna oštećenja podrazumevaju fotostarenje, kancerogenezu i oštećenja DNK. Zbir fotohemijskih reakcija, zajedno sa sekundarnim interakcijama, pre svega sa slobodnim radikalima, su odgovorni za oštećenja izazvana UV zracima.
Smatra se da su promene DNK izazvana UV zracima glavni uzrok oštećenja kože.
Hronično izlaganje sunčevoj svetlosti ističe i ubrzva starenje kože (teleangiektazije, neravnomerna pigmentacija, gubitak elastičnosti i stanjivanje kože). Da bi koža ostala zdrava neophodno je pored sredstava za zaštitu od sunca, koristiti i preparate za negu kože posle sunčanja.
Aktivne materije u formulacijama preparata za negu kože posle sunčanja su alantoin, ulje pšeničnih klica, uljani ekstarkt nevena, ekstarakt pupoljka kaparisa, ekstarkt ploda oraha, aleuritinska kiselina, vitamin E, pantenol, glicerol, mioinozitol.
Alantoin je najvažniji sastojak korena gaveza. Podstiče proliferaciju ćelija, omekšava i vlaži kožu. Nanet na rane ubrzava zarastanje i ublažava bol, može se koristiti u tretmanu ulcera na koži, psorijaze i suve kože.
Ulje pšeničnih klica dobijeno metodom hladnog ceđenja sadrži gliceride sa visokim sadržajem linolenske i oleinske kiseline. Tako dobijeno ulje je bogato i fitosterolima i vitaminom E.
Uljani ekstrakt nevena ima emolijentni, antiinflamatorni, antimikrobni, antiseptični, antvirusni, adstrigentni, epitelizirajući antiiritantni efekat, a sadrži terpene, karotinoide, flavonide, tokoferole.
Ekstrakt pupoljka kaparisa (žbun ili malo drvo zasupljeno u Sredozemlju) sadrži palmitinsku, linolnu i alfa oleinsku kiselinu, a deluje antinflamatorno, antioskidantno i štiti od UV zračenja.
Ekstrakt ploda oraha ima sposobnost da spreči obrazovanje zapaljenskih medijatora posle UV zračenja, a sadrži heksa-cis-mioinozitol fosfat, polifenole, amino kiseliene, peptide, vitamine i minerale.
Aleuritinska kiselina je 9,10,16-trihidrokski palmitinska kiselina i zahvaljujući brojnim hidrokslinim grupama obrazuje brojne međumolekularne vodonične mostove i čuva i uspostavlja barijernu funkciju kože.
Vitamin E je zajednički termin za grupu sastojaka: tokoferoli i tokotrienoli. Osnovna funkcija mu je da održi integritet membrane čuvajući njenu fizičku stabilnost i štiteći od oštećenja izavanih oksidacijom. Učestvuje u hidartaciji kože a ima i epitelizirajuće funkcije.
Pantenol je biološki aktivni alkohol, analog pantotenske kiseline. On je normalni sastojak kože i kose. Nedostatak pantotenske kiseline se na koži manifestuje orožavanjem, depigmentacijom i deskvamacijom.
Glicerol je jedan od najboljih ovlaživača, održava osmoregulaciju interćelijske sredine, učestvuje u održavanju tečno-kristalnog stanja ćelijskih membrana i intercelularnih lipida i normalne deskvamacije hidratacijom enzima koji uzrokuju razgradnju dezmozoma.
Mioinozitol je polihidroksilni alkohol, čiji su prirodni izvor žitarice (pšenica, ovas, pirinač).
Uslovi koji treba da budu ispunjeni da bi brak bio uspešan
1. EKONOMSKA NEZAVISNOST
Ako su supružnici ekonomski zavisni od roditelja, to može da im pravi teškoće. Roditeljima će time dati priliku da im se upliću u brak, čime će smanjiti mogućnost da grade nezavisne međusobne odnose koji su temelj stabilnog braka.
2. EMOCIONLNA ZRELOST
Ljudi su spremni na bračni život samo kada su socijalno, emocionalno i psihološki sazreli za preuzimanje odgovornosti. Uslov za to je da se psihološki odvojite od primarne porodice, odnosno da ste sposobni da samostalno donosite odluke.
3. SAOSEĆAJNOST
Značajna odlika stabilnog braka je saosećajnost i umeće pažljivog slušanja i razumevanja tuđih potreba. Razlog za nezadovoljstvo kod većine mladih parova upravo je osećaj da ih partner ne sluša i ne razume.
4. ZAJEDNIČKI CILJEVI
Brak podrazumeva dvoje ljudi koji su sposobni da imaju nezavisne živote. Za zdrav brak potrebno je da imate viziju života koji želite, da svaki dan doprinosite toj viziji i podržite partnera svojim primerom da čini to isto.
5. PODRŠKA OKOLINE
Da bi čovek bio zadovoljan, potrebna mu je podrška okoline. Najsrećniji parovi su oni koji neguju istovremeno svoj odnos i podršku izvan svoje zajednice.
Psihološkinja Ljiljana Filipović
www.psihoterapija.biz
ZA POLA SATA NESTAJU DLAČICE IZNAD USANA uz pomoć ruske narodne medicine
Maljavost muči većinu žena i iznalazimo različite načine da se rešimo neželjenih dlačica – najviše muke zadaju vam dlačice na licu! No, rešenje postoji, bar ako ste zagovornice narodnih melema i drevnih recepata koje su koristili dame pre nego što su na scenu stupili različiti kozmetički preparati…
Dlačice na licu jesu posebno estetski ružne, i uglavnom ih sve redovno uklanjamo – neke voskom, neke kremom. Ali, to je kratkotrajno i ne tako idealno rešenje – vrlo brzo one ponovo počinju da rastu. Većina žena najveći problem ima sa dlačicama iznad usana, a ima i onih kojima su pojačane oko ušiju i brade.
No, iz ruske narodne “medicine” dolazi nam jedan recept koji će vam pomoći da se “otarasite” nepoželjnih dlaka.
Potrebni sastojci:
-
Orasi
-
Voda
