Šta treba znati o polno prenosivim bolestima
Seksualnost je jedna od osnovnih i najlepših karakteristika ljudskih bića. Seksualnost čini da se međusobno privlačimo. Nažalost, uporedo sa radostima koje donosi, raste i opasnost koju seksualni odnos nosi sa sobom. Opasnost od polne bolesti.
Polne bolesti tj. venerične bolesti i virusi koji ih izazivaju, u današnje vreme šire se brzinom šumskog požara i potrebno je preduzeti određene korake kako bismo se zaštitili.
“Muške” i “ženske” polne bolesti
Polne bolesti kod muškaraca su prilično raširene kao. Neki smatraju da postoje “ženske polne bolesti” i “muške polne bolesti”, ali je bitno reći da su to iste polne bolesti, jer su virusi ili bakterije koje ih izazivaju isti, ali se simptomi polnih bolesti kod muškaraca razlikuju od simptoma bolesti kod žena, i u tom smislu možemo govoriti o razlikama.
Mogu se prenositi polnim odnosom, poljupcima, oralno-genitalnim kontaktom (oralni seks), kao i korišćenjem zajedničkih igračaka za seks. Pogledajte detalje polne bolesti na koju sumnjate, a u jednom od narednih pasusa možete pogledati da li vaši simptomi ukazuju na polne bolesti.
Simptomi
Polno prenosive bolesti (PPB) su infektivne bolesti koje se prenose bilo kojom vrstom seksualnog odnosa, bilo vaginalnim, bilo analnim.
‘’Tradicionalne‘’ PPB su gonoreja, sifilis, meki šankr i venerični limfogranulom.
Ipak, postoje i druge bolesti koje se mogu preneti polnim kontaktom. To su:
Virusne infekcije: AIDS, genitalni herpes, hepatitis B, hepatitis C, genitalne bradavice
Bakterijske infekcije: hlamidija
Gljivične infekcije: kandidijaza
Protozoalne infekcije: trihomonijaza
Osim AIDS-a postoje dobre šanse za izlečenje za sve pomenute PPB – pod uslovom da medicinsko lečenje počne dovoljno rano. U suprotnom, mogu nastati ozbiljne komplikacije
Ako želite da znate koji simptomi su pokazatelj polne bolesti ili polne infekcije, napravili smo kratku ali prilično efikasnu Listu koju možete proveriti, pre nego što posetite vašeg doktora ili kliniku. Dakle, evo liste na kojoj se nalazi spisak najčešćih simptoma polnih bolesti:
- Imate li pojačanu sekreciju neprijatnog mirisa iz vaših genitalija?
- Imate li osip ili svrab u genitalnom predelu?
- Da li imate bilo kakve otoke, bradavice ili plikove u pubičnom regionu ili u blizini analnog otvora?
- Da li ste primetili neuobičajen-neprijatan miris u predelu genitalija?
- Da li ste primetili čudan plik ili otvorenu ranu u blizini genitalija?
- Imate li bol tokom seksualnog odnosa?
- Imate li krvarenje prilikom seksualnog odnosa?
- Da li imate bol u stomaku?
- Da li ste primetili ikakvu neuobičajenu ili neobjašnjivu natečenost?
- Da li je vaša mokraća tamna ili ima neprijatan, čudan miris?
- Da li imate osećaj pečenja prilikom mokrenja?
Ako imate bilo koji od navedenih simptoma, odmah se obratite vašem doktoru. Većina polnih bolesti je izlečiva, i to jako brzo ako se sa lečenjem počne blagovremeno. Dakle vreme je bitan faktor, ne čekajte ni sekunda. Čak i najopasnije polne bolesti mogu se uspešno lečiti ako se sa lečenjem počne na vreme, kako se stanje ne bi pogoršalo.
- Žene su više osetljive na polno prenosive bolesti nego muškarci
To nema nikakve veze s promiskuitetom. Žene su više osetljive na infekcije u odnosu na muškarce, to je stvar anatomije. Lakše muškarac prenosi infekciju ženi, nego obrnuto. Polne bolesti se takođe teško otkrivaju kod žena. - Postoji više od 25 poznatih polno prenosivih bolesti
Najčešće polno prenosive bolesti su klamidija, gonoreja, hepatitis B, genitalni herpes, HIV, humani papiloma virus (HPV), sifilis, stidne uši i trihomonijaze. Infekcije mogu biti virusne, bakterijske ili parazitske. - Polno prenosive bolesti mogu se preneti putem oralnog seksa
Suprotno ustaljenom mišljenju, oralni seks ne znači da igrate na sigurno. U stvari, nakon nezaštićenog oralnog seksa ste u posebno visokom riziku za gonoreju, sifilis, herpes i hepatitis B. Uvek koristite kondom kad imate oralni seks s novim partnerom. Ženski kondom takođe može pomoći i smanjiti rizik od polno prenosivih bolesti, te bi trebao biti korićen prilikom oralnog seks.
Polno prenosive bolesti se mogu dobiti vaginalnim, analnim i oralnim putem, ako dođete u kontakt sa semenom. vaginalnom tečnošću i krvlju. Neke polno prenosive bolesti također mogu ući u telo kroz malene posekotine, genitalije i čmar. - Polne bolesti su izlečive, ali ne sve
Bakterijske polno prenosive bolesti poput klamidije, gonoreje i sifilisa mogu biti izlečene. Virusne polno prenosive bolesti kao što su herpes, hepatitis B, HIV, HPV i genitalne bradavice su neizlečive, iako ih se može kontrolisati.
Ako imate neku polno prenosivu bolest, recite potencijalnim partnerima prje nego dođete u seksualni kontakt s njima. Budite jednostavno iskreni. - Neke polno prenosive bolesti su asimptomatske
Budući da određene bolesti nemaju vidljivih simptoma, možda ne znate da ste vi ili vaš partner zaraženi. Hlamidija, na primer, je posebno asimptomatska. Isto tako, može potrajati i do 10 ili više godina da žena razvije simptome HIV-a.
Simptomi su često slični onima koje uzrokuju druge infekcije, pa je lako pogriešiti. Zapamtite: ne morate imati simptome da bi bili zaraženi.
Budući da su mnoge polno prenosive bolesti asimptomatske, teško je znati koliko se ljudi zarazi svake godine. - Nelečene polno prenosive bolesti mogu imati ozbiljne posledice
Žene više pate od čestih i ozbiljnih zdravstvenih komplikacija od polno prenosive bolesti nego muškarci.
Polno prenosive bolesti mogu uzrokovati upalnu bolest karlice, rak grlića maternice, bolesti jetre i neplodnost. Neke se mogu preneti s majke na dete pre, u toku ili nakon rođenja. Trudne žene sa polno prenosivim bolestima imaju takođe veći rizik za pobačaj i prevremeni porođaj. U najgorem slučaju, nelečen sifilis može dovesti do smrti. - Hlamidija je najčešća polno prenosiva bolest
Većina obolelih od hlamidije ni ne zna da boluju. Hlamidija inficira vrat materice, koji je kod adolescentkinja najosetljiviji, jer se njihov vrat materice menja tokom puberteta.
Većina žena s hlamidijom nema simptome. Ukoliko se ne leči, hlamidija može uzrokovati zapaljenje karlice, vanmaterničnu trudnoću i neplodnost. Srećom, ako se rano otkrije, hlamidija se može lako izlečiti antibioticima, s obzirom da je bakterijska infekcija. - Većina lekara ne testira pacijente na polno prenosive bolesti
Manje od jedne trećine lekara rutinski testira pacijente za polno prenosive bolesti. I ne pretpostavljajte da normalan PAPA test znači da ste zdravi. Papa test samo detektuje promene u ćelijama vrata materice, ali nije pouzdan za određene bolesti. Međutim, abnormalni papa test može ukazivati na HPV i daljnji testovi su preporučljivi. - Kondomi nisu 100% garancija protiv polno prenosivih bolesti
Osim apstinencije, kondomi su najbolji i jedini način zaštite protiv polno prenosivih bolesti. Koristite novi kondom svaki put kada imate oralni, analni ili vaginalni seks s novim partnerom izvan monogamnog odnosa.
Oko 50% polno aktivnih žena dobit će HPV infekciju u nekom trenutku u životu
Od 100 sojeva HPV-a, oko 30 su polno prenosivi. Oko 10 su “visokog rizika” i mogu dovesti do raka vrata materice. Tipovi “niskog rizika” mogu uzrokovati genitalne bradavice.
Većina nikada neće znati da ima HPV, jer imunološki sistem može eliminisati manje agresivne oblike HPV-a. Međutim, agresivniji sojevi HPV-a mogu uzrokovati višestruke zdravstvene probleme, poput raka vrata materice. Jedini način za otkrivanje HPV-a je kroz Papa test, gdje su vidljive prekancerozne promene vrata materice.
Izvor: izjzkg.rs
Tajna srećnog braka: 9 faza kroz koje prolazi svaki brak
Jedan krevet, različiti snovi! Nakon deset godina braka, mnoge žene kažu kako im prija nekoliko dana razdvojenosti od partnera…
Suzan Šapiro Baraš, autor nekoliko bestselera o vezama, bavila se temom braka u svom istraživanju, kako bi pomogla ženama da prepoznaju probleme u vezi i ojačaju je.
Prva faza: Mlada sa mnogo nade
Ovo je faza koja se najviše idealizuje, kada mladi par još uvek uživa u fazama srećnog braka kao što su strast, intimnost i posvećenost. Iako su strast i intimnost veoma važni u ovoj fazi, potrebno je raditi i na razvijanju prijateljstva, kako bi se održao brak.
Druga faza: Savršena supruga
Pre venčanja budući supružnici su se dogovorili o podeli kućnih poslova. Međutim, nakon dve ili tri godine braka, stvari se menjaju. Muškarci počinju da se opuštaju i misle da su svoju posvećenost braku dovoljno pokazali izgovaranjem sudbonosnog “da”. Suzan kaže da je većina žena, u prvim godinama braka, bila razočarana navikama i ponašanjem svojih muževa. Kada ružne navike isplivaju na površinu, bilo da su to prljave čarape ispod trpezarijskog stola, ili pretrpane kante za smeće, treba raditi na svojoj toleranciji i imati na umu da nijedan brak nije savršen.
Treća faza: Dete kao centar sveta
Ženini stavovi i ponašanje se menjaju sa dolaskom bebe, što se odražava na odnose sa partnerom. Savet je da se žena ne prepusti potpuno ulozi majke, već je potrebno negovati odnos sa mužem kao i sa detetom. Ukoliko su bračni partneri zadovoljni stanjem u kome je dete centar sveta, važan je dogovor o načinu podizanja porodice.
Četvrta faza: Jedan krevet, različiti snovi
U ovoj fazi, koja nastaje obično nakon deset godina braka, mnoge žene su istakle da im nekoliko dana razdvojenosti od partnera prija. Čak i one koje su odlučne da ostanu u braku, izjavile su da postoji određena netrpeljivost u odnosu sa partnerom. Suzan savetuje da se očekivanja od bračnog života usklađuju sa promenama koje brak donosi, samim tim, i eventualna razočaranja će biti manja.
Peta faza: Distanca
Nakon 15 godina braka, kako deca postaju samostalnija, žene koje su bile posvećene samo porodici, počinju da razmišljaju o povratku na posao. Ova faza može predstavljati plodno tlo za avanturu. Suzan kaže da čak 60 procenata žena učini fizičku ili psihičku preljubu tokom braka.
Kad nedostaje bliskosti u braku…
Takozvane psihičke avanture se uglavnom događaju na poslu, a ljubavnik se, uglavnom, po svim osobinama razlikuje od muža. Žene kojima nedostaje bliskost sa početka braka, treba da se potrude i poprave stvari tako što će više vremena provoditi sa svojim mužem.
Šesta faza: Razvod u srednjim godinama
Afere započete u petoj fazi, mogu postati razlog za razvod braka u srednjim godinama. Mnoge žene počinju da se pitaju šta dobijaju od svog braka. Sada zarađuju, deca više ne zavise od njih, i ovo može uticati na porast samopouzdanja i eventualni razvod braka. Pre nego što se odluči za bračnog savetnika, najpre se savetuje obraćanje sopstvenom terapeutu. Privremeno razdvajanje može biti jedno od rešenja, pre nego što se supružnici odluče za konačan razvod.
Sedma faza: Pregovaranje
U ovoj fazi, između 15 i 30 godina braka, moguće je ponovo preispitivanje i, na kraju, odustajanje od razvoda. Razvedeni prijatelji možda ipak nisu toliko srećni i bezbrižni kao što se činilo. Suzan savetuje žene da se zapitaju da li njihove slobodne prijateljice utiču na njih hvalospevima o svom ljubavnom životu. Neki novi plan može ponovo ojačati vezu sa bračnim partnerom.
Osma faza: Ravnoteža
Za razne manipulacije i nadigravanje je kasno nakon 30 ili 40 godina braka. Supružnici već dobro poznaju svoje i partnerove slabosti. U ovom trenutku, dolazak unuka može promeniti ravnotežu. Savetuje se međusobna podrška u promenama koje nosi zajednički život, kao što je, na primer, prisustvo unuka.
Deveta faza: Ljubav i saosećajnost
Kako se približavaju srebrna i zlatna godišnjica braka, žene shvataju koliko je važno da ne omalovažavaju muževe. Takođe su naučile i da opraštaju. Suzan kaže da u ovoj fazi žena stoji uspravno u braku, uspela je da prilagodi svoje ponašanje i stavove, poštujući osnovne pretpostavke posvećenosti i bračne zajednice. Supružnici treba jedno drugom da pružaju kao podršku i sigurnost, bez podsećanja na ružne događaje iz prošlosti, koji mogu uneti nemir u zlatno doba života.
Izvor: zenskimagazin.rs
Ukoliko ne radiš ono što voliš, potrudi se da zavoliš ono što radiš!
Skoro sam bila u prilici da čujem priču jedne majke koja je svom detetu samo jednom rečenicom u detinjstvu prenela vrlo lepu i korisnu životnu filozofiju. Jednom, dok je dečak učio gradivo koje mu se uopšte nije dopadalo, mrzovoljnim i plačljivim glasom je rekao majci kako on ne može da zapamti ono što mu je zadato. Majka mu je tada rekla: „Kada ne voliš ono što moraš da učiš, potrudi se da zavoliš ili nađeš nešto lepo u svemu tome i biće ti lakše.“ Kasnije, kada je odrastao, dečak je sve radio po istom principu. Ni u čemu nije video nemoguću misiju. U svakom poslu, pa i u životu, iako je teško, nezanimljivo, ispod njegovih očekivanja, mogućnosti ili želja, on bi nalazio radost i svoju logiku koja bi ga činila srećnim u tom trenutku.
Da li ste razmišljali o tome koliko jedna poruka ili misao naših roditelja može da nam odredi smisao koji dajemo životu? Koja je rečenica vama ostala u sećanju? Na koji način ona oblikuje danas vaš život?
Ono što bi bilo lepo na početku jeste da svi razmislite o tome šta za vas znači ŽIVOT? Kako biste opisali u nekoliko reči ovaj apstraktan i neopipljiv pojam? Upravo način na koji ga opišete govori o tome koliko zapravo vaše misli i uverenja utiču na to kakav će kvalitet vašeg življenja biti.
Da li mislite da je život težak? Sigurno će vam onda takav i biti. Da li mislite da život čini više negativnih nego pozitivnih događaja? Sigurno će ih onda i biti, ali ne zapravo, nego zbog toga što će ih vaša dominantna misao izbaciti u prvi plan. Da li mislite da je život lep, jer sa svime što vam donosi, možete da se nosite i uživate? Sigurno će vam takav i biti.
Život, niti bilo šta što se dešava oko nas, nema svoje značenje. Mi smo ti koji mu značenje ili smisao dajemo. Da li ste nekada vi i neko vama blizak prošli kroz istu životnu situaciju, pa ste različito na nju odreagovali? Ljudi su skloni tome da kažu kako je neko jači ili slabiji, pa na taj način preživi ono što mu se dešava. Svi mi možemo biti jaki. Ukoliko uspemo da u svemu što nam se dešava vidimo makar tračak korisnosti ili lepote za nas kao ljude, sigurno ćemo kvalitetnije živeti.
Našoj kulturi je svojstven manir da sve što je lepo, sve što treba pohvaliti, nagraditi ili primetiti se podrazumeva i ne vrednuje baš mnogo, a ono što je loše, pogrešno ili nije nama svojstveno treba kritikovati i omalovažiti. Kao da smo u svojim i tuđim očima veći i inteligentniji ukoliko imamo šta da zamerimo. Zamislite samo koliko životnih radosti okusi čovek koji uvek prvo primeti greške i nelogičnosti?
Poenta pozitivnog stava u životu nikako nije samozavaravanje. Uspešan čovek sa kvalitetnim životnim stilom nije onaj koji potiskuje neprijatne emocije ili ne vidi pravi smisao onoga što se oko njega dešava.
Uspešan je onaj koji u svemu što radi, govori ili misli vidi lepotu i lično iskustvo kroz koje uči. U svemu crnom ima nešto belo, kao što i u svemu belom ima nešto crno. Pitanje je samo čemu vi pridajete važnost!
Olivera Kovačević
master psiholog
porodični i partnerski savetnik
Izvor: Psihologično
Vaš omiljen sladoled otkriva kakvi ste u seksu!
Sladoled je seksi, to ne treba posebno naglašavati, pa ne čudi da su psiholozi već odavno pokušali pronaći vezu između omiljene vrste sladoleda i seksa. Evo do kojih su zaključaka došli.
Čokolada – vi ste osoba koja je strastvena i voli uživati, što u hrani, što u seksu. Dobri ste i izdržljivi u krevetu, a imate i šesto čulo kojim nepogrešivo gađate u tačke koje partner obožava.
Kafa i karamela – nisu klasični ukusi sladoleda. To su pragmatični ljudi bez prevelikog smisla za eksperimentiranje, njima je ljubav više intelektualna nego telesna kategorija.
Orašasti plodovi – oni koji vole ukuse badema, lešnika, pistaća ili oraha vole svoj ukus više od svega, pa tako i jednu osobu u svom životu. Kod njih nema šaranja, romantičari tog tipa su uvek usredotočeni na trenutnog partnera i nevera im nikad ne pada na pamet, pa je logično da imaju vrlo izraženu želju za porodicu.
Limun – popularan ukus zbog svoje svežine koja leti donosi stvarno olakšanje, a jedu ga sanjari koji vole egzotično, stoga je uz njih erotika uvek nešto više, a pravoj se ljubavi predaju u potpunosti.
Vanila – možda i deli prvo mjsto popularnosti s čokoladom, a osoba kojoj je to omiljeni ukus čvrsto stoji na zemlji i voli klasičan sladoled i klasičan seks. Eksperimenti u krevetu vam nisu nešto posebno, redovno odbijate ponude za seksom na čudnim mestima, ali ste nežni i tražite pravu ljubav.
Izvor: Ljepotaizdravlje.hr
Magnetna rezonanca u dijagnozi glavobolja, bolova u vratu i leđima
Magnetna rezonanca je veoma moćno sredstvo u dijagnostici mnogih oboljenja, a samim tim i u dijagnostici hroničnih bolnih stanja. Uz to, dijagnostički pregled na ovom aparatu je bezbolan i potpuno neškodljiv.
Zapravo, magnetna rezonanca (MRI) je metoda koja omogućava vrlo preciznu vizualizaciju struktura unutar lobanje, kičmenog stuba, ekstremiteta, kao i u mekim tkivima glave i ostalih delova tela. Jednostavno, jedino pomoću nje lekari mogu da “zavire” u osetljive unutrašnje strukture organizma, te dobiju jasan uvid u oštećenja, tumore, anomalije…
Bezbolna, ali ponekad blago neugodna metoda
MRI (Magnetic resonance imaging) je metoda bez jonizujućeg zračenja, bezbolna je i neškodljiva, mada ponekad i blago neugodna. Naime, mnogim ljudima koji se izlože ovom pregledu može da smeta jak pulsirajući zvuk, koji jeste neprijatan, ali je ipak podnošljiv. Problem može da predstavlja i sama dužina pregleda, najčešće oko 15-45 minuta, tokom kojih pacijent praktično mora da bude potpuno nepomičan. Ponekad snimanje magnetnom rezonancom zahteva i prethodno intravensko ubrizgavanje kontrasnog sredstva, koje može, mada veoma retko, da izazove neželjene efekte i alergijske reakcije.
Snimak magnetnom rezonancom daje lekarima mogućnost da zavire u unutrašnje strukture tela
Postoje dva osnovna tipa aparata za magnetnu rezonancu. Otvoreni koriste permanentne magnete, a zatvoreni se služe magnetnim poljem koje se uspostavlja električnom energijom. Zatvoreni aparati su jačeg polja, uglavnom od 0,5 do 3 T (Tesla) i na njima pregledi traju kraće. U našoj zemlji, standardni su aparati od 1,5 T.
S druge strane, aparati sa stalnim magnetom manjeg polja (0,2-0,4 T) odlikuju se dužim trajanjem pregleda i manjim brojem mogućnosti, ali su zato mnogo zgodniji (komforniji) i praktično su jedino rešenje za pregled klaustrofobičnih pacijenata.
Svaki MRI aparat sastoji se od jakog magneta, predajnika i prijemnika radiotalasa, te računara.
Ko ne sme na pregled magnetnom rezonancom?
U prostoriju sa aparatom se ne smeju unositi predmeti od magnetnog materijala. Uz to, u aparat ne smeju “ući” ni baš svi ljudi. Pacijenti sa pejsmejkorom, metalnim stranim telima u blizini velikih krvnih sudova, oka i u glavi, zatim pacijenti sa operisanim moždanim aneurizmama pomoću starog tipa metalnih štipaljki, kao i pacijenti sa nekim veštačkim zaliscima srca i pumpama, kako insulinskim tako i onima za kontrolu bolova, ne mogu se izlagati ovom pegledu.
Naime, upravo je ekspanzija aparata za magnetnu rezonancu u modernoj medicini “naterala” proizvođače raznih implantata, pumpi i pomagala, koji se “ugrađuju” u pacijente, da prestanu da koriste metal. Danas se takve štipaljke, zavrtnji, ploče, šipke, endoproteze, veštački zalisci i dr, izrađuju od materijala koji može biti bez posledica izložen MRI aparatu, ali poneki od njih ipak uzrokuju artefakte koji smanjuju kvalitet dobijenih snimaka.
Magnetna rezonanca u dijagnozi bolova u vratu i leđima
Kod bolova u vratu i leđima, MRI je nezamenljiva dijagnostička metoda! Jako dobro se vide:
• anomalije kičmenog stuba
• povrede kičmenog stuba
• zapaljenski procesi na pršljenovima i kičmenoj moždini
• diskus hernija (izletanje kičmenih pršljenova iz svog ležišta)
• tumori pršljenova, nerava i kičmene moždine
• bolesti koje zahvataju koštanu srž
• ciste (arahnoidne, perineuralne, dermoidne, ciste međupršljenskih zglobova)
Magnetna rezonanca u dijagnozi glavobolja
MRI pregled, ma koliko bio kvalitetan, nije koristan u dijagnozi primarnih glavobolja (tenziona glavobolja, migrena, Cluster glavobolja).
Razlog je jednostavan – ove glavobolje su oboljenja sama za sebe i nisu uzrokovane tumorima, oštećenjima i anomalijama unutrašnjih struktura i tkiva, kakve MRI aparat inače izvanredno otkriva. Izuzetak je migrenozni infarkt – komplikovana migrena praćena možadnim infarktom.
S druge strane, magnetna rezonanca je nezamenljivo sredstvo za dijagnostiku sekundarnih glavobolja, tačnije oboljenja koja ih izazivaju. Uzroci sekundarnih glavobolja su, dakle, druga, ponekad ozbiljna oboljenja, oštećenja ili tumori.
Otvoreni aparat za magnetnu rezonancu je komforniji, ali nema sve mogućnosti i pregledi na njemu traju duže
Evo nekih stanja povezanih sa glavoboljama koje je relativno lako dijagnostikovati uz pomoć magnetne rezonance:
• Lakše prolazne sekundarne glavobolje, kakve su uglavnom uzrkovane zapaljenskim procesima (upalama) u sinusima, na licu, u ustima, kao i promenama u zglobovima (temporomandibularni zglob)
• zapaljenski procesi u mozgu, na moždanim ovojnicama, abscesi
• specifična zapaljenja, tuberkuloza, sarkoidoza
• tumori mozga, moždanih ovojnica i živaca
• krvarenje unutar lobanje, bilo u moždanom tkivu ili van njega (krvarenje kod povišenog krvnog pritiska, pucanja aneurizmi ili abnormalnih arteriovenskih komunikacija)
• tromboza venskih sinusa
• povišen intrakranijalni pritisak
• epizode jako povišenog krvnog pritiska bez krvarenja
• zapaljenja arterija, npr. kod sistemskih bolesti vezvnog tkiva
• parazitne bolesti (cisticerkoza, ehinokokus)
MRI pregledom se mogu dijagnostikovati i glavobolje nastale kontaktom krvnih sudova sa kranijalnim nervima. Najčešće je to slučaj kod neuralgija petog moždanog živca (trigeminalna neuralgija).
Dr med. Aleksandar Radosavljević radiolog
Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Kneginje Zorke 25 – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd
Tel: 011 400 9 100
www.affidea.rs
