Naslovna Blog Stranica 439

Plava lincura kod anemije, skorbuta, rahitisa, za opšte jačanje organizma

0

Plava lincura je višegodišnja zeljasta biljka do 100 cm visoka. Koren valjkast snažan. Veći broj nadzemnih stabala, okrugla, glatka. Listovi 5-8 cm dugački i oko 5 cm široki. Cvetovi pojedinačni ili po 3 u grupicama, u pazuhu gornjih listova, plavi, dugi 3-5 cm.

Vreme cvetanja: od jula do septembra

Stanište i rasprostranjenost: na visokoplaninskim pašnjacima, na ivici šuma, do subalpijskih vrhova, na Staroj planini iznad 1800 mnv., na Babinom zubu i dr.

Droga: koren (Gentianae asclepiadeae radih). Vadi se u jesen ili rano proleće, očisti od zemlje, uzduž rascepi i suši na suncu ili u sušnici na temperaturi od 50-60 stepeni.

Hemijski sastav: koren sadrži gorke materije genciopikrin, genciamarin, genciazin, alkaloid gencianin, šećer gencianozu, nešto masti i pektine.

Narodna medicina: koren se koristi kod poremećaja verenja, pre svega kao profilaktičko sredstvo, za poboljšanje apetita, stimuliše lučenje želudačno-crevnih sokova, a zatim i kod anemije, skorbuta, rahitisa, za opšte jačanje organizma.

Upotreba: čaj se priprema tako što se  2 kašike osušenog i samlevenog korena preliju sa 1 litrom hladne vode, nakon 10 sati sadržaj procediti. U toku dana uzimati 3 puta po 1 čašicu pripremljenog čaja, pre obroka.

Vino se priprema od 30-50 g osušenog i sasitnjenog korena na 1 l belog vina. Rakija se priprema od 50-100 g osušenog i sasitnjenog korena na 1 l prepečenice. Kao i vino, nakon 10 dana sadržaj procediti i uzimati u toku dana pre obroka po 1 kašiku, za pobuđivanje apetita.

Izvor: travarisrbije.com

Majčina dušica – lekovita svojstva

0

Majčina dušica ,timijan (Thymus vulgaris), je biljke koja se još od davnina koristi u kulinarstvu kao začin, a u narodnoj medicini čajevima od ove biljke ublažavaju se mnoga zdravstvena stanja.
Antioksidant
Timol, jedno od eteričnih ulja u majčinoj dušici, izuzetno je snažan antioksidans koji pomaže u podizanju omega 3 masnih kiselina u moždanim ćelijama, koje su ključne za naše zdravlje.
Brojne studije su potvrdile da timol pomaže u usporavanju procesa starenja u moždanim ćelijama, a naučnici su ga čak povezivali s prevencijom Alchajmerove bolesti.

Kašalj
Topao čaj od majčine dušice je idealan napitak za kašalj i druge simptome prehlade, a istraživanja su pokazala da pomaže u tretiranju bronhitisa i smanjenju kašlja. Sastojci iz timijana deluju opuštajuće na bronhije.

Varenje
Čaj od majčine dušice često se preporučuje kao napitak koji pomaže u varenju jer smanjuje nadustost, budući da sadrži sastojke koji reduciraju gasove i deluju antispazmatički, tj. smanjuju grčeve creva.

Minerali i vitamini
Kad pomislite na namirnice bogate gvožđem, čaj od majčine dušice je najverovatnije poslednje što vam pada na pamet. Ali čaj od dve supene kašike sušene majčine dušice, snabdeće vas sa 3,56 mg gvožđa, što je zapravo petina dnevnih potreba za ovim mineralom.
Majčina dušica je takođe odličan izvor vitamina K, koji je bitan za normalnu cirkulaciju, a u samo jednoj šolji čaja (2 supene kašike) nalazi se 60 posto preporučene dnevne količine ovog vitamina. Ovaj čaj je takođe dobar izvor mangana jer sadrži 12 posto preporučenih dnevnih vrednosti i kalcijuma 5,4 posto.

 

Izvor: magicnobilje.com

Gavez – za slomljene kosti, rane, posekotine, reumatizam

0

Gavez je biljka koja uživa ogromno poverenje u narodu, naročito kada se radi o zarastanju slomljenih kostiju i zaceljivanju sporozarastajućih rana.

Gavez (Symphytum officinale) je korovska biljka koja se vrlo brzo širi i za kratko vreme osvaja velike površine, naročito na vlažnim livadama, pored potoka, na senovitim mestima kakva, ova biljka, voli. Gavez se vekovima koristi u narodnom vidarstvu za  ubrzavanje zarastanja slomljenih kostiju. Koren se kuva u mleku dok se ne dobije homogena kaša koja se nanosi na prelom u tankom sloju i ostavlja da deluje dva sata. Potrebno je biti jako požljiv i ne stavljati ovu oblogu preko zgloba jer se lako može dogoditi da zglob okošta. Naravno potrebno je kost namestiti odnosno vratiti na pravo mesto. U narodu se veruje da ako oblogu od gaveza držite dovoljno dugo preko dva prsta da će oni srasti.

Ove čudotvorne efekte gaveza potvrdila je i nauka. Ova biljka sadrži visok procenat purinskog derivata, alantoina koji stimuliše stvaranje novih ćelija (pored gaveza u manjem procentu sadrže ga i neven-Calendula officinalis i bokvica-Plantago major).Pored alantoina u ovoj biljci otkriveni su i hidrokoloidni polisaharidi, imunostimulativne supstance koje su nađene i u korenu čička, matičnjaku, bokvici, imeli, zovi i nevenu. Zbog sadržaja alantoina ova biljka ulazi u sastav raznih melema za zarastanje rana, protiv hemoroida i proširenih vena. Melem od listova gaveza od velike je pomoći onima koji pate od reumatizma. Takođe ekstrakt korena stavlja se u kreme za lice jer odlično ispravlja bore, a zahvaljujući alantoinu delotvoran je i kod akni i u tretmanima problematične kože.

Tinktura od korena gaveza je jako korisna iz ispiranje rana i uboja a delotvorana je i kod modrica i otoka. Kašiku tinkture potrebno je razblažiti sa 100ml prokuvane vode, pa to koristiti za ispiranje ili za obloge.

Čajevi od korena, ređe od lista gaveza koriste se u lečenju gastritisa i čira na želudcu i dvanaestopalačnom crevu (najčešće u kombinaciji sa iđirotom, slatkim korenom i bokvicom). Ovo se objašnjava delovanjem sluzi, tanina i naravno alantoina. Čajne mešavine sa gavezom preporučuju se i kod problema sa debelim crevom, u slučajevima diverkulitisa i kolitisa. Zbog visokog sadržaja tanina i sluzi gavez efikasno zaustavlja proliv. Gavez ublažava kašalj i pospešuje izbacivanje sluzi, pomaže kod bronhitisa i emfizema pluća.

U poslednjih nekoliko godina sve više travara ne preporučuje unutrašnju upotrebu gaveza zbog toga što su u njemu, u tragovima, prisutni pirolizinski alkaloidi (otkriveni i u podbelu-Tussilago farfara). Za ove supstance je utvrđeno da mogu da oštete jetru. Međutim čini se da je ova bojazan prilično neopravdana s obzirom da u čaši piva ima više ovih jedinjenja nego u šolji čaja od gaveza. Međutim nemojte piti više od tri šolje čaja na dan i izbegavajte ovu lekovitu biljku ako vam jetra nije zdrava. Spoljašnja upotreba ove biljke je potpuno bezbedna.

U Nemačkoj mlade listove gaveza dobro operu, iseckaju i stavljaju u omlet.

Od listova gaveza, potopljenih u kišnicu, može se napraviti odlično sredstvo za prskanje baštenskih biljaka, jer ih gavez štiti od insekata.

Obloge za brže zarastanje kostiju:

Punu šaku isitnjenog (svežeg ili suvog) korena gaveza kuvati na tihoj vatri u 750 ml mleka. Uz stalno mešanje kuvati oko 10 minuta dok se ne dobije homogena masa. Kad se malo prohladi, rastanjiti i staviti na mesto preloma, pazeći da zglob ostane slobodan. Preko toga uviti zavojem i držati 2 sata. Ponavljati svakodnevno deset dana.

Tinktura gaveza:

100g usitnjenog korena gaveza preliti litrom alkohola (70%) ili jake rakije. Za pravljenje tinkture najpogodnije su staklene tegle sa dobrim poklopcem. Teglu dobro zatvoriti i ostaviti da stoji na tamnom mestu dvanaest dana uz češće mućkanje. Procediti i čuvati u tamnoj staklenoj flaši sa dobrim poklopcem. Koristiti razblaženo (1 supena kašika na 100ml prokuvane vode).

Melem od gaveza:

100g korena i 50g listova gaveza dodati u 1 kilogram istopljene svinjske masti. Mast je prethodno potrebno isprati hladnom vodom, od soli. Kad je mast jako zagrejana, dodati biljku, promešati i kada zapeni skinuti sa vatre i mešati neko vreme. Poklopiti i ostaviti da odstoji 24 sata. Nakon toga smesu blago zagrevati uz stalno mešanje. Kada masa postane tečna, procediti i sipati u čiste i suve staklene tegle. Kada se malo prohladi možete dodati po 15 kapi etarskih ulja ruzmarina i lavande. Ostaviti da se ohladi i čuvati u frižideru. Ovo je jedan od najboljih biljnih melema protiv reumatizma i išijasa. Takođe je vrlo delotvoran i protiv hemoroida.

Čajna mešavina protiv čira na želudcu i dvanaestopalačnom crevu:

  • Kantarion (Hypericum perforatum) …………………………..30g

  • Bokvica (Plantago major)…………………………………………20g

  • Gavez (Symphytum officinale)………………………………….20g

  • Slatki koren (Glycyrhiza glabra)………………………………..10g

  • Matičnjak (Melissa officinalis)………………………………….10g

  • Iđirot (Acorus calamus)……………………………………………10g

Sve biljke pomešati, pa tri supene kašike smeše preliti sa 750ml ključale vode, promešati, poklopiti i ostaviti pola sata. Procediti i piti po jednu šolju tri puta na dan pola sata pre jela.

Čajna mešavina protiv bronhitisa i upale pluća:

  • Oman (Inula helenium)…………………………30g

  • Morač (Foeniculum vulgare)…………………20g

  • Gavez (Symphytum officinale)………………20g

  • Bokvica (Plantago major)……………………..20g

  • Slatki koren (Glycyrhiza glabra)…………….10g

Sve biljke pomešati, pa tri supene kašike smeše preliti sa 750ml ključale vode, promešati, poklopiti i ostaviti pola sata. Procediti i piti po jednu šolju tri puta na dan pola sata pre jela.

Čajna mešavina protiv proliva:
Gavez sadrži puno tanina i sluzi, supstanci koje su od pomoći u slučaju dijareje.

  • Gavez (Symphytum officinale)……………………..30g

  • Virak (Alchemila vulgaris)……………………………30g

  • Plod divlje jabuke (Prunus malus)………………….30g

  • Majčina dušica(Thymus serpillium)…………………10g

Sve biljke pomešati, pa dve supene kašike smeše preliti sa 500ml ključale vode, promešati, poklopiti i ostaviti pola sata. Procediti i popiti u gutljajima.

Momčilo Antonijević

Izvor: .snagabilja.rs

Cikorija – čisti i jača želudac, jetru, bubrege, slezinu, popravlja varenje

0

Cikorija (Cichorium intybus) poznata je u narodu još i kao konjogriz, vodopija, gologuza, želtenica, konjska trava, modrica, cigura… To je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. Koren je vretenast. Prizemni listovi su okupljeni u rozetu, krupni, dugački, po obodu duboko i nejednako urezani. Listovi na stabljici su kraći, duguljasto kopljasti, manje deljeni. Stabljika je prava, veoma tvrda, u gornjem delu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlačicama. Cvetovi su svetloplavi, jezičasti, pojedinačni ili udruženi u cvasti. Cveta preko celog leta.

Raste svuda kao korov, najviše pored staza i puteva, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma. Voli suva tla. Gaji se i kao kulturna biljka.

Kad i kako se bere

Za lečenje se koristi koren, koji se vadi od druge polovine marta do kraja maja, i ređe cvetovi i listovi, koji se beru od jula do septembra. Koren se očisti, iseče se po dužini i naniže na konac, i suši okačen u hladu na promajnom mestu. Može da se samelje i od njega priprema napitak sličan kafi, ili da se isecka na komadiće i koristi za čaj.

Šta leči

Cikorija čisti i jača želudac, jetru, bubrege i slezinu, popravlja varenje, odvaja prekomernu žuč, leči žuticu i anemiju. Efikasan je lek i u snižavanju holesterola i rizika koji su povezani s visokim holesterolom, kao što su visok krvni pritisak, arterioskleroza, infarkt i moždani udar. Koren ne sadrži skrob, već inulin, što ga čini pogodnim i za ishranu dijabetičara jer ne utiče na porast nivoa šećera u krvi.

Čaj od korena

Pola kafene kašičice suvog korena prokuva se u 2 dl vode 5 do 8 minuta na tihoj vatri. Zatim se ostavi na strani da odstoji poklopljeno 15 minuta, pa procedi. Ovako spremljen čaj pije se tri do četiri puta na dan.

Čaj od cvetova

Kafena kašičica suvih cvetova prelije sa sa 2 dl ključale vode i to se ostavi poklopljeno 2 sata. Nakon toga se procedi i pije po 1 dl dva puta dnevno. Cikorija u ovakvom obliku deluje umirujuće na nervni sistem, ublažava nesanicu i usporava otkucaje srca.

Oblog

Prokuva se 20 g biljke u 0,5 litara vode 5 do 8 minuta, ostavi da se prohladi pa se procedi. Ovim čajem nakva

Cikorija – čisti i jača želudac, jetru, bubrege, slezinu, popravlja varenje

Cikorija (Cichorium intybus) poznata je u narodu još i kao konjogriz, vodopija, gologuza, želtenica, konjska trava, modrica, cigura… To je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. Koren je vretenast. Prizemni listovi su okupljeni u rozetu, krupni, dugački, po obodu duboko i nejednako urezani. Listovi na stabljici su kraći, duguljasto kopljasti, manje deljeni. Stabljika je prava, veoma tvrda, u gornjem delu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlačicama. Cvetovi su svetloplavi, jezičasti, pojedinačni ili udruženi u cvasti. Cveta preko celog leta.

Raste svuda kao korov, najviše pored staza i puteva, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma. Voli suva tla. Gaji se i kao kulturna biljka.

Kad i kako se bere

Za lečenje se koristi koren, koji se vadi od druge polovine marta do kraja maja, i ređe cvetovi i listovi, koji se beru od jula do septembra. Koren se očisti, iseče se po dužini i naniže na konac, i suši okačen u hladu na promajnom mestu. Može da se samelje i od njega priprema napitak sličan kafi, ili da se isecka na komadiće i koristi za čaj.

Šta leči

Cikorija čisti i jača želudac, jetru, bubrege i slezinu, popravlja varenje, odvaja prekomernu žuč, leči žuticu i anemiju. Efikasan je lek i u snižavanju holesterola i rizika koji su povezani s visokim holesterolom, kao što su visok krvni pritisak, arterioskleroza, infarkt i moždani udar. Koren ne sadrži skrob, već inulin, što ga čini pogodnim i za ishranu dijabetičara jer ne utiče na porast nivoa šećera u krvi.

Čaj od korena

Pola kafene kašičice suvog korena prokuva se u 2 dl vode 5 do 8 minuta na tihoj vatri. Zatim se ostavi na strani da odstoji poklopljeno 15 minuta, pa procedi. Ovako spremljen čaj pije se tri do četiri puta na dan.

Čaj od cvetova

Kafena kašičica suvih cvetova prelije sa sa 2 dl ključale vode i to se ostavi poklopljeno 2 sata. Nakon toga se procedi i pije po 1 dl dva puta dnevno. Cikorija u ovakvom obliku deluje umirujuće na nervni sistem, ublažava nesanicu i usporava otkucaje srca.

Oblog

Prokuva se 20 g biljke u 0,5 litara vode 5 do 8 minuta, ostavi da se prohladi pa se procedi. Ovim čajem nakvasi se gaza ili pogodna tkanina i stavlja kao oblog na ekcem ili potkožne čireve.

UPOZORENJE

Čaj od cvetova cikorije ne smeju piti trudnice jer povećava amplitudu trudova, pa može izazvati prevremeni porođaj.

Izvor: kurir.rs

 

Doktor koji leči bebe dok su još u stomaku

0

Bebe se u Srbiji sve češće rađaju s anomalijama srca, centralnog nervnog sistema, bubrega i urogenitalnog sistema, a prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije, oko 2.000 dece godišnje rodi se s urođenim poremećajima, uključujući i mrtvorođenu decu.

Akademik profesor dr Nebojša Radunović, načelnik Odeljenja za humanu reprodukciju u GAK-u u Višegradskoj, leči bebe dok su još u maminom stomaku! Zahvaljujući fetalnoj hirurgiji i spretnim rukama ovog doktora, mnogim bebama pružena je šansa za život.

– Anomalije kod beba u današnje vreme nisu retke, ali ni tako česte. Mnoge generacije dramatično su izložene problemima nakon bombardovanja, a osiromašeni uranijum uticao je na procenat malignih oboljenja i poremećaja čak i kod beba u stomaku. Danas imamo jednu bebu na 100 kod koje je neophodno uraditi hiruršku intervenciju, dok su znatno češći endokrini poremećaji koji zahtevaju terapiju lekovima – objašnjava dr Radunović.

Prema njegovim rečima, fetalna medicina u Srbiji svakim danom sve više napreduje, ali uprkos stručnjacima, nedostatak opreme nas sputava da budemo pri samom vrhu u ovoj oblasti.

– Najčešći problemi kod kojih je neophodna hirurška intervencija kod beba u stomaku su opstrukcija mokraćovoda i uretre, problemi vezani za digestivni trakt, pluća, srce, ciste na jajnicima, ali i pojedini tumori. Sve te anomalije mogu da budu fatalne po bebu, a moj zadatak je da ona preživi u trbuhu majke do termina porođaja, nakon čega se može operisati i klasičnim metodama – kaže naš sagovornik.

Krišom sam radio preglede na ultrazvuku, dok su mi babice čuvale stražu, sve dok jednog dana nisam razotkriven dr Nebojša Radunović

Doktor objašnjava da je cela ova oblast medicine krenula s početkom primene ultrazvučnih aparata.

– Ultrazvuk zaključan u sobi u Višegradskoj bio je jedina mašina te vrste u bivšoj Jugoslaviji i tada ga je koristio isključivo načelnik. Mene je radoznalost naterala da počnem da koristim taj aparat. Krišom sam radio preglede, dok su mi babice čuvale stražu, sve dok jednog dana nisam razotkriven – priča uz osmeh profesor Radunović.

A prvi aparati za ultrazvuk nisu imali pokretnu sliku, te je bilo teško uraditi bilo kakvu intervenciju na fetusu. Nakon što su ga “uhvatili na delu”, nadređeni su profesoru dali zadatak da izabere najbolje aparate koji će se koristiti u svrhu lečenja. Nekoliko godina kasnije, klinika dobija tada najkvalitetniji ADR (Advanced Diagnostic Research) ultrazvuk iz Amerike i profesor pokreće potpuno novi pristup nadziranja bebe i njenog lečenja, što se ubrzo pretvara u disciplinu fetomaternalne medicine, učinivši našu zemlju jednom od pionira u toj oblasti.

– To je bio jedini aparat u to vreme, prvi koji je omogućio da se vidi slika u pokretu. Tada smo prvi put videli kako beba živi u utrobi majke, kontrolisali njeno srce i imali šansu da radimo intervencije dok je beba još u stomaku, bez bojazni da ćemo je povrediti – kaže naš sagovornik.

Ultrazvuk je bio početak fetalne medicine nakon kojeg su lekari uvodili nove tehnologije i širili spektar mogućnosti lečenja beba. Trudnicama u Srbiji su, u okviru javnog zdravstva, danas dostupni ultrazvučni pregledi, koji su nezaobilazni u savremenoj kontroli trudnoće.

Prestižna nagrada

Zbog inovacija i neprekidnog usavršavanja fetomaternalne medicine, akademik Nebojša Radunović nagrađen je prestižnom međunarodnom nagradom “William Liley Award” koja nosi ime po čoveku koji je prvi u svetu počeo da razmišlja o lečenju beba u stomaku, a dodeljuje se za značajan doprinos u perinatologiji.

Izvor: blic.rs

Da li je zdravo piti pivo?

0

Pivo je alkoholno piće koje se često pije, obično uz određenu hranu, a najviše u Evropi i SAD. Pivo ima više proteina i B vitamina od vina, a kao antioksidans može da parira vinu jer sadrži flavonoide, koji smanjuju oksidativni stres.

Pivo sadrži i minerale važne za zdravo funkcionisanje metabolizma:

1. Pivo održava bubrege zdravim

Novije studije su pokazale da je pivo zaista dobro za bubrege i da svaka popijena čaša ili flaša smanjuje razvoj bubrežnog kamenca za 40 posto.

2. Pivo smanjuje loš holesterol

Vlakna iz piva pomažu da se u krvi smanji nivo LDL holesterola (tzv. lošeg holesterola)

3. Ispijanjem piva povećava se unos B vitamina (B1, B2, B6 i B12)

Istraživanja su pokazala da osobe koje piju pivo imaju 30 posto veći udeo vitamina B6 u organizmu od osoba koje uopšte ne konzumiraju pivo. Pivo je, takođe, dragocen izvor vitamina B12.

4. Pivo doprinosi čvrstoći kostiju

Studije su pokazale da povišeni udeo silicijuma u pivu doprinosi čvrstoći kostiju.

5. Dobro je protiv nesanice

Laktoflavin i nikotinska kiselina, koje su prisutne u pivu, mogu da pomognu kod nesanice.

6. Pivo smanjuje mogućnost od srčanog udara

Prema tvrdnjama stručnjaka, osobe koje piju pivo imaju od 40 do 60 posto manje šanse da dobiju srčani udar u poređenju sa onima koji uopšte ne konzumiraju pivo.

7. Pivo sprečava nastanak krvnih ugrušaka

Stručnjaci navode da sastojci koje sadrži pivo sprečavaju formiranje krvnih ugrušaka.

8. Pivo poboljšava pamćenje

Novije studije su pokazale da ljubitelji piva ređe imaju Alchajmerovu bolest i demenciju od osoba koje ne konzumiraju pivo.

9. Pivo smanjuje stres

Grupa stručnjaka sa Univerziteta u Montrealu otkrila je da konzumacija dve čaše piva smanjuje stres izazvan poslom.

10. Pivo doprinosi lepoti kose i kože

Stručnjaci tvrde da određeni vitamini u pivu obnavljaju kožu i smanjuju mogućnost za nastanak hiperpigmentacijskih mrlja.

Izvor: b92.net

Magnetno rezonantne tehnike pregleda centralnog nervnog sistema

0

Savremeni uređaj za magnetnu rezonancu u specijalnojbolnici “Affidea” u Beogradu omogućava i izvođenje mnogobrojnih zahtevnih i naprednih tehnika pri pregledima najrazličitijih organskih sistema celog tela, među kojima su i mnogobrojne napredne magnetno rezonantne tehnike pregleda centralnog nervnog sistema, u sklopu multiparametrijskog neuroimidžinga.

Prof. Dr Miloš Lučić, radiolog/neuroradiolog, potpredsednik Udruženja neuroradiologa Srbije  : Zamisliti lečenje neuroloških bolesnika bez upotrebe naprednih neuroimidžing tehnika danas je potpuno nemoguće. Iako je konvencionalni MR imidžing danas najšire korišćena radiološka metoda za dijagnostičku vizualizaciju centralnog nervnog sistema, njegova specifičnost relativno je mala, naročito u dijagnostičkom određivanju gradusa tumora mozga.

Široki spektar visokosofisticiranih naprednih magnetno rezonantnih tehnika danas omogućava izvođenje multiparametrijskog imidžinga, koji potpuno neinvazivno pruža uvid u različite odlike uočene promene u zdravom tkivu, uključujući ćelijsku gustinu lezije, merenje stepena njene unutrašnje prokrvljenosti i vaskularne potke, in vivo određivanje njenog metaboličkog statusa, odnos sa važnim moždanim putevima i nervnim traktovima, kao i u slučaju tumora mozga, procenu stepena ćelijske dediferencijacije i malignosti, te kompleksnog uvida u tumorsku unutrašnju bioarhitektoniku, što je od nezamenljive koristi u optimizaciji i individualnom prilagođavanju terapije svakom pacijentu.

Izvođenje multiparametrijskog neuroimidžinga upotrebom difuzionih i difuzionih tenzorskih MR tehnika, perfuzionih CT i MR tehnika (uključujući i bezkontrastnu magnetno rezonantnu 3D ASL perfuziju), tehnika vizualizacije magnetne osetljivosti (SWI tehnika), kao i jednovokselske i multivokselske protonske MR spektroskopije na uređaju za magnetnu rezonancu u specijalnoj bolnici “Affidea” u Beogradu deoje rutinske radiološke dijagnostičke prakse, kako u preterapijskoj dijagnostičkoj obradi, tako i u praćenju efekata neurološke, neurohirurške i/ili neuroonkološke terapije i radioterapijskih efekata, uključujući i dinamičko magnetno rezonantno ispitivanje cirkulacije likvora.

Prof. Dr Miloš Lučić : Jedna od naprednih tehnika koja zahteva značajan stepen radiološke ekspertize i posvećenosti je dinamičko MR ispitivanje cirkulacije likvora u moždanim komorama i subarahoidalnim cisternama i prostorima. Ovo potpuno neinvazivno MR snimanje upotrebom posebnih sekvenci, a koje se radi po indikaciji neurohirurga ili neurologa, omogućuje kvantitativnu procenu kretanja likvora kroz unutrašnje likvorske trase. Time se dobijaju važni podaci o prirodi poremećaja cirkulacije likvora u mozgu, ali u slučajevima uvećanja volumena likvorskih prostora, odnosno moždanih komora ili centralnog ependimalnog kanala u kičmenoj moždini, i o prirodi ili verovatnom uzroku njihovog uvećanja, što je dragocen podatak u neurohirurškom zbrinjavanju bolesnika sa poremećajima cirkulacije likvora ili hidrocefalusom.

Sve ovo upućuje da dijagnostička slika danas nije samo obična slika, koja prikazuje klasične radiološke parametre u smislu prisustva lezije u nervnom tkivu, veličine lezije, njene ograničenosti u odnosu na okolna, zdrava tkiva i druge morfometrijske podatke, već da je dijagnostička slika danas istinska digitalna baza podataka, koja u sebi nosi mnoštvo izuzetnih i u velikoj meri merljivih informacija, toliko potrebnih za pravovremeno i maksimalno prilagođeno lečenje bolesnika.

U eri maksimalno individualizovanog pristupa pacijentu i prilagođavanja terapije svakom pojedinačnom bolesniku, multiparametrijski imidžing donosi potpuno nov iskorak u preterapijskoj obradi, kao i praćenju ranog i kasnog terapijskog odgovora u brojnim neurološkim i neuroonkološkim oboljenjima.

Svaki pacijent zasigurno želi da na pregled ne mora dugo da čeka i da pregled ne bude komplikovan, da brzo sazna rezultate nalaza i da mu lekari specijalisti jasno objasne sve što ga zanima o njegovom zdravstvenom problemu.

Najbolje medicinske stručnjake sa dugogodišnjim iskustvom, koji su posebno posvećeni pacijentu, i vrhunsku, najnoviju medicinsku opremu, ima Dijagnostički centar “Affidea” u Beogradu. Ovaj centar omogućava pacijentima da brzo dođu do tačne dijagnoze, što je i te kako važno za pravovremeno određivanje odgovarajuće terapije i put ka ozdravljenju.

U ovom centru s najsavremenijom radiološkom dijagnostikom pacijenti iz Srbije, ali i iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore mogu veoma brzo zakazati pregled, a omogućen je praktičan pristup dijagnostičkim uslugama uz najkvalitetniju interpretaciju rezultata pregleda. “Affidea” u Beogradu je deo najvećeg evropskog lanca u oblasti radioloških medicinskih usluga “Affidea” iz Amsterdama, koji je u vlasništvu vodeće švajcarske investicione kompanije “Waypoint Capital” i ima takve zdravstvene ustanove u 16 država širom Evrope.

“Affidea” pruža oko devet miliona dijagnostičkih usluga godišnje za preko 4,4 miliona pacijenata. Sa oko 4.000 zaposlenih i oko 800 lekara specijalista zadovoljava najviše standarde u medicini.

Kompanija “Affidea” trenutno poseduje više od 220 centara za dijagnostiku i radioterapiju u 16 država Evrope, i to u Irskoj, Portugalu, Švajcarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj Republici, Litvaniji, Mađarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (kroz Centar za radioterapiju u Banjaluci), Grčkoj, Španiji, Turskoj i Srbiji.

U ovaj prvi dijagnostički centar u Srbiji, koji je registrovan kao Specijalna bolnica iz neurologije “Affidea”, koja se nalazi na adresi Kneginje Zorke 25 na Vračaru, uloženo je oko četiri miliona evra, što i finansijski govori o ozbiljnosti investicije i prva je direktna strana investicija u zdravstvo Srbije.

U Dijagnostičkom centru “Affidea” u Beogradu je zaposlen stručni kadar, koji je prošao mnogobrojne programe obuke i usavršavanja za rad na novim medicinskim aparatima.U Centru su instalirani uređaji posljednje tehnološke generacije, kao što su magnetna rezonanca, kompjuterizovana tomografija (skener), mamograf s tomosintezom, najsavremeniji digitalni rendgen, ultrazvučna dijagnostika u premijum klasi, neurološka funkcionalna dijagnostika (EEG, EMNG) itd.

“Affidea” raspolaže s oko 200 magnetnih rezonanci, više od 140 skenera, 23 najnovija aparata za zračnu terapiju, tri gama noža, 21 PET/CT skenerom i oko 1.000 drugih dijagnostičkih aparata.

Osim vrhunske tehnologije, instaliran je i integrisani informacioni sistem, koji pruža neograničene mogućnosti razmene znanja i iskustava, kao i mogućnost zdravstvenih konsultacija sa stručnjacima iz “Affidea” sistema u celoj Evropi i svetu.

U mnogobrojnim državama u kojima posluje, “Affidea” predstavlja glavnog operatera zdravstvenih usluga u oblasti radiološke dijagnostike i radioterapije o trošku fondova zdravstvenog osiguranja, a po modelu javnoprivatnog partnerstva.

Želja menadžmenta je da “Affidea” u Srbiji postane nezaobilazna stanica u potrazi za zdravljem, kako privatnih pacijenata tako i pacijenata javnog zdravstvenog osiguranja. “Affidea” u Beogradu trenutno nema ugovor s Republičkim fondom zdravstvenog osiguranja Srbije, ali se nadaju da će ih država prepoznati kao partnera.

Menadžment “Affidee” planira nastavak ulaganja i otvaranje ovakvih dijagnostičkih centara u drugim gradovima u Srbiji i regionu.

Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Kneginje Zorke 25  – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd

Tel: 011 400 9 100
www.affidea.rs

Preporučujemo da pogledate video prilog :https://www.youtube.com/watch?v=vX3JBxCv6Ro

Zašto nastaju bolovi usled rada na računaru i kako ih lečiti

0

Iako nam moderan način života nameće svakodnevni rad na računaru, mi nismo stvoreni za to. Dugotrajno sedenje ispred ekrana može izazvati odgovarajuća, relativno ozbiljna oboljenja, praćena veoma jakim bolom i narušavanjem kvaliteta svakodnevnog života.

Ovakva oboljenja nastaju kao posledica ponavljanih pokreta ili prinudnog (neprirodnog) položaja tela. Jednostavno, priroda za nas nije predvidela ovakve aktivnosti, što sa sobom vuče određene posledice. Najčešće su to bolovi u šaci (naročito kažiprstu i korenu šake), te bolovi u leđima i vratu.

Zašto nastaju bolovi kod ponavljanih pokreta?

Svi pokreti u telu praćeni su trenjem, usled čega dolazi do mikroskopskog oštećenja tkiva. U normalnim okolnostima, nakon završenog pokreta, organizam veoma brzo regeneriše nastalo oštećenje. Međutim, u situacijama kada se odgovarajući (isti) pokreti stalno ponavlajaju u dužem periodu, organizam nema vremena za oporavak. Dolazi do gomilanja mikroskopskih oštećenja, što na kraju dovodi do lokalnog zapaljenja i bola. Ovakvim oboljenjima se pridaje dosta pažnje u razvijenim zemljama, pa ćete na svakoj tastaturi i mišu poznatijeg proizvođača naći adekvatno upozorenje. Inače, na zapadu se oboljenja ovog tipa najčešće opisuju skraćenicom RSI (Repetitive strain injury) ili RMI (Repetitive motion injury).

Najčešće oboljenje ponavljanih pokreta je tendinitis, tj. zapaljenje tetiva. Tetiva je čvrsto vezivno tkivo u obliku vrpce, preko kojeg se mišić pripaja za kost. Kod ponavljanih pokreta, zapaljenje tetiva najčešće nastaje na mestu samog pripoja za kost. Pošto se tetiva nalazi u svom omotaču (sinovija), kod ponavljanih pokreta može doći i do njegovog zapaljenja. Tada se govori o tenosinovitisu. U odnosu na mehanizam nastanka, simptomatologiju i načine lečenja, nema bitne razlike između tendinitisa i tenosinovitisa.

Prsti i šake su najizloženiji RSI povredama

Prilikom rada na računaru, najčešće nastaju promene na tetivama prstiju i šake. Tipičan primer je zapaljenje tetive kažiprsta, koje nastaje usled dugotrajne upotrebe miša. Oboljenje će se češće pojaviti ako se koristi miš neadekvatnog oblika za korisnika, koji njegove prste stavlja u neprirodan položaj, čime se stvara dodatno opterećenje tetiva.

Simptomi i uzroci tendinitisa

Vodeći simptom tendinitisa je bol koji se javlja na zahvaćenom mestu i pojačava se pri pokretima koji angažuju zapaljenu tetivu. Koža iznad tetive može biti crvena i topla. Bol je ponekad prisutan i noću ili kada se ruka “odmara”. U težim slučajevima, pokreti u kojima učestvuje zapaljena tetiva mogu biti bolni do mere da onemogućavaju neke jednostavne svakodnevene radnje, kao što su pisanje, pranje zuba i slično.

U smislu rada na računaru, osnovni rizici za nastanak tendinitisa su:

  • loš položaj tela i/ili ruku pri radu na računaru

  • loša “tehnika” kucanja ili držanja miša

  • posao pretežno vezan za rad na računaru

  • preduga upotreba računara (više od četiri sata dnevno)

  • izbegavanje pauza tokom rada na računaru

  • izbegavanje vežbi (razgibavanje, fizička aktivnost)

  • dugi nokti (uzrokuju nepravilan položaj prstiju)

  • sedeći stil života uopšte

  • nedovoljno spavanje

  • druga oboljenja (dijabetes, reumatična oboljenja)

Zašto nastaju bolovi kod prinudnog položaja tela?

Opterećenje donjeg dela leđa, slabinskog dela kičmenog stuba, nije jednako u svim položajima. Opterećenost je najmanja u ležećem položaju, nešto veća u stojećem, još veća u sedećem, a najveća u pognutom položaju tela. Rad na računaru je povezan sa dugim sedenjem, što samo po sebi znatno opterećuje ovaj segment kičme. Problem je još veći ukoliko je sedenje nepravilno, bez pravog oslonca za leđa, u povijenom ili iskrivljenom položaju, što najčešće i jeste slučaj kod velikog broja ljudi.

Nepravilan položaj leđa tokom sedenja dovodi do neravnomernog opterećenja leđnih mišića, odnosno prekomernog opterećenja pojedinih mišića, usled čega dolazi do njihovog zamora. U lakšim slučajevima, to se manifestuje umerenim, prolaznim bolom u leđima. U težim slučajevima, razvija se miofascijalni sindrom. Osnove karakteristike miofacijalnog sindroma su bol, lokalna osetljivost na pritisak, otvrdnuće zahvaćenog mišića, kao i smanjena snaga mišića, bez atrofičnih promena.

Pri radu na računaru veoma je važan i položaj glave. Glava treba da je u uspravnom položaju, oslonjena na kičmeni stub kao “osovinu”. Svaka povijenst (iskrivljenost) glave pri radu opteterećuje vratne mišiće, izazivajući bol u lakšim, te miofascijalni sindrom u težim slučajevima.

Kako sprečiti bolove usled rada na računaru?

Za sprečavanje nastanka ovakvih bolova, od presudnog značaja je adekvatan položaj za vreme rada na računaru. Sedeti treba tako da stopala celom svojom površinom “leže” na podu, a kolena treba da su direktno iznad stopala (pod uglom od 90 stepeni ili nešto većim). Karlica treba da je lako zabačena, u ravni sa kolenima, ili malo iznad njih. Leđa moraju biti pravilno naslonjena, ramena opuštena, vrat relaksiran i oslonjen na kičmeni stub, a glava uspravna, tako da se njome može lako “balansirati”.

Tastatura treba da je postavljena iznad prepona, tako da ruke budu blizu tela, a podlaktice paralelne sa podlogom. Laktovi i ramena moraju biti pod uglom od 90 stepeni ili nešto većim. Miš treba da je sa strane tastature, i u istoj ravni sa njom. Navika određenog broja ljudi da miša postavljaju ispod nivoa tastature izuzetno je pogrešna! Monitor mora biti direktno ispred glave, a oči u visini ili nešto malo ispod gornje ivice ekrana. Monitor nikada ne treba postavljati tako da se vrat mora kriviti prilikom rada!

Još jedna značajna preventivna mera je doziranje rada. Ovo podrazumeva odgovarajući ritam rada i pauza, te odgovarajuće vežbe u pauzama. Preporučuju se blago razgibavanje, naročito leđa i ručnih zglobova, zatim kratka šetnja, boravak na otvorenom itd. Zdrav stil života (pravilna ishrana, redovan san, rekreacija, izbegavanje stresa), takođe su dobra prevencija oboljenja koja nastaju usled rada na kompjuteru.

Osnovne smernice za pravilan položaj tela tokom rada na računaru

Kako lečiti?

U blažim oblicima pomenutih oboljenja, najbolje je primeniti produženi odmor. Potrebno je staviti ruku u uzdignut, “antigravitacioni” položaj. Druga efikasna metoda je hlađenje bolnog mesta – ukoliko imate ovakve probleme, masirajte bolno mesto ledom, tri puta dnevno, po dvadesetak minuta.

Medikamentozno lečenje ovakvih bolova podrazumeva upotrebu tzv. nesteroidnih antiinflamatornih lekova (ibuprofen, diklofenak, naproksen, acetilsalicilat), koji smanjuju bol i saniraju upalu. U najekstremnijim slučajevima, primenjuje se i lokalna infiltracija kortikosterodinim rastvorima, koji imaju jak antizapaljenski (antiupalni) efekat.

Prof. dr sc. med.Branislav Antić Neurohirurg

Bele fleke na koži (Lihen skleroza) – simptomi, lečenje

0

Lihen skleroza je retka bolest nepoznatog uzroka koja izaziva pojavu belih fleka na koži posle čega se na tim mestima stvaraju ožiljci. Najčešće su to sjajne, bele promene koje podsećaju na porcelan. Promene se mogu javiti na koži, i na sluzokoži usne duplje i genitalija. Ipak u predelu genitalija i oko anusa javlja se u 98% slučajeva. U početku su promene u vidu crvenkastih plaža sa proširenim folikularnim otvorima ispunjenim keratinskim čepovima. Vremenom, nastaju hipopigmentacije, atrofija pa i skleroza. Daleko češće se bolest javlja kod žena nego kod muškaraca (10:1). Pacijenti se žale na svrab, bol, sklonost infekciji, nekada otežano mokrenje otežanu defekaciju i bolne, neprijatne polne odnose. Kod muškaraca postoji nemogućnost prevlačenja kožice (fimosa). Takođe,ne treba zaboraviti, ova bolest izaziva ozbiljne emocionalne probleme. Osobe sa ovim problemom gube interesovanje za seksualne odnose, povlače se u sebe ,gube samopouzdanje.

Ukoliko imaju razumevanje svog partnera, problem se svakako lakše prevazilazi. Faktori rizika za pojavu ove bolesti su: postojanje neke druge autoimuna bolest, infekcija i genetska sklonost.

Autoimunu etiologiju dokazuju specifična antitela koja su pronadjena kod ovih bolesnika. Potom, Lihen skleroza je često udružena sa drugim autoimunim bolestima (šećerna bolest,vitiligo,bolesti štitne žlezde).Takođe,ispitivanjem tkiva obolelog pronađene su bakterija Borelia burgdoferi,
humani papiloma virus kao i virus Hepatitisa C.To ukazuje na moguću povezanost ovih agenasa i Lihen skleroze. Neka istraživanja pokazuju da se češće javlja kod žena sa niskim nivoom estrogena (pre puberteta i u menopauzi) ali nema čvrstih dokaza da estrogen ima ključnu ulogu. Postoje podaci da ožiljak ili zračenje mogu da postaknu pojavu bolesti ali ni za to nema sigurnih dokaza.

Dijagnoza

Obično prođe više meseci ili godina dok se ne postavi prava dijagnoza. Razlog leži u tome što je Lihen skleroza relativno retka bolest kojoj se ne zna tačan uzrok. Dijagnozu je teško postaviti i zato što postoji više naziva za ovu bolest: Lihen balanitis xerotica, Lihen sclerosis atrophicus, Lihen albus, Kraurosis vulve, Distrofična hipopolazija, Bolest belih tačaka. Nekada se leči pod pogrešnom dijagnozom Colpitis ili Atrofija vulve.

Pacijentkinje se leče kod lekara ili samoinicijativno, koriste različite lokalne lekove, vaginalete čime se simptomi ne povlače, čak se i pogoršavaju. Prekomernom upotrebom lekova, remeti se Ph vrednost kože i sluzokože,uništava se normalna flora,dolazi do pojave bakterijske infekcije ili kandidijaze. Zbog određenog kliničkog nalaza savetuje se upotreba antibiotika ili antimikotika i pacijent ulazi u začarani krug.

Biopsija je najsigurniji način da se postavi tačna dijagnoza. Treba praktikovati ekscizionu biopsiju koja daje dovoljno veliki uzorak.Nalaz ukazuje na hiperkeratozu,atrofiju epiderma,sklerozu dermisa i T linfocitnu aktivnost.

Lečenje

Ne postoji kauzalni lek. Ipak, simptomi se mogu staviti pod kontrolu dobrom higijenom uz održavanje normalnog Ph vrednosti sluzokože,primenom kortikosteroida i lokalne hormonske terapije (testosteron,estrogen/ progesteron za vaginalnu sklerozu).Takođe,primenjuju se retinoidi i ultraljubičasto zračenje sa promenljivim uspehom.  Antibiotici se nekada primenjuju ako kortikoterapija nije dala nikakav efekat. Hirurško lečenje treba preduzeti kad postoje tako uznapredovali ožiljci koji daju funkcionalne smetnje.Kod muškaraca se najčešće radi operacija cirkumcizija  ili obrezivanje a kod žena uklanjanje ožiljaka i priraslica i rekonstrukcija vaginalnog ulaza.

Nove nade pruža PRP metoda. To je primena plazme bogate trombocitima koja se izdvaja iz krvi samog pacijenta i koja donosi veliku koncentraciju faktora rasta u samu obolelu regiju što podstiče obnavljanje oštećenih struktura.

Prognoza bolesti

Bolest može da traje više godina.Veoma retko (kod mladih devojaka) može doći do spontanog povlačenja bolesti. Pacijenti koji hronično pate od ove bolesti, moraju se redovno kontrolisati jer u 7% slučajeva kod ovih pacijenata se može pojaviti karcinom na mestu hronične Lihen skleroze.

Izvor: .dr-rakic.rs