Kantarion: Biljka za lečenje depresije, stresa, PMS-a…
Kantarion (Drugi nazivi: Bogorodičina trava, gospin cvet, gorčac, gorac) je višegodišnja zeljasta biljka koja može da naraste do 100 cm visine. Listovi su duguljasti, naspramno raspoređeni u paru. Cvetovi su svetložute boje, smešteni na vrhu stabljike, imaju pet latica i mnogobrojne prašnike. Kada se protrljaju, cvetovi ispuštaju crveni sok. Kantarion raste na mnogim livadama i brežuljcima.Sakuplja se u vreme cvetanja i to u periodu jun-jul.
Lekovitost kantariona
Kantarion se najčešće koristi za lečenje blage depresije, a pomaže i kod mnogih stanja povezanih sa depresijom, kao što su stres, anksioznost, predmenstrualni sindrom (PMS), sindrom hroničnog umora, a može imati i efekata na ublažavanje bola. Kantarion potpomaže zdrav san i posebno je koristan kod depresije praćene umorom, pospanošću i niskim nivoima energije. Takođe, pomaže kod tzv. “zimske depresije” koja se javlja u jesen ili zimu, a nestaje sa dolaskom proleća ili leta.
Kantarion je blaža alternativa konvencionalnim lekovima, ali sa znatno manje pratećih efekata. On ne vrši interakciju sa većinom ostalih lekova, pa je tako koristan za starije osobe koje obično uzimaju veći broj lekova.
Osim kao antidepresiv, kantarion se koristi i u borbi protiiv bakterija i virusa, a poboljšava i funkciju jetre. Mast napravljena od kantariona, naneta na hemoroide, ublažava peckanje i svrab. Takođe, može biti koristan kao pomoć u gubljenju telesne težine.
Kantarionovo ulje se od davnina u narodu upotrebljava za lečenje povreda i opekotina. Koristi se tako što se ulje od kantariona direktno nanese na opekotine, posekotine i druge vidove rana koje krvare, ili se uljem natopi gaza ili parče tkanine kojima se povređeno mesto obloži.
Uzimanje kantariona
Ako koristite kantarion u obliku kapsula ili tableta, pri kupovini izaberite preparate koji su standardizovani da sadrže 0,3 % hipericina, jednog od lekovitih sastojaka ove lekovite biljke. Preporučena doza je 300 mg ekstrakta tri puta na dan.
Kao i konvencionalni antidepresivi, kantarion mora da se akumulira u organizmu pre nego što postane efikasan, tako da tek nakon četiri nedelje korišćenja (ili više) možete ustanoviti da li na vas deluje.
Čaj od kantariona
Mentalna iscrpljenost, problemi sa snom:
Kašičicu sušene biljke preliti šoljom ključale vode, ostaviti da odstoji pet minuta i procediti.
Piti dve do tri šolje na dan tokom obroka.
Kantarionovo ulje
Kantarionovo ulje se priprema na sledeći način:
Sakupljene cvetove staviti u bocu i preko njih naliti maslinovo ulje, tako da cvetovi budu potpuno prekriveni uljem (bocu ne prepunjavati već ostaviti malo slobodnog prostora pri vrhu).
Bocu dobro zatvoriti i držati izloženu suncu 5-6 sedmica.
Ulje se iz boce uzima po potrebi, a ostatak se čuva u boci.
Umesto maslinovog ulja, može se upotrebiti i suncokretovo ulje. Protiv opekotina, upotrtebljava se laneno ulje.
Neželjena dejstva
Iako su malo verovatna, neželjena dejstva mogu da uključe stomačne tegobe, zatvor, suva usta i vrtoglavicu. Savetuje se osobama osobama svetle kože da izbegavaju duže izlaganje sunčevoj svetlosti za vreme uzimanja kantariona. Ako uzimate prepisane lekove (konvencionalne antidepresive), obavezno se posavetujte sa svojim lekarom pre uzimanja kantariona.
Iako kod trudnica i dojilja koje koriste kantarion nije zabeleženo nikakvo neželjeno dejstvo, ipak se savetuje opreznost.
Izvor: prirodni-lekovi.com
Gorocvet: Biljka za srce, nesanicu, anginu pektoris, reumu
Od ranog proleća do kraja maja pašnjake i livade svojom predivnom žutom bojom ukrašava višegodišnja zeljasta biljka gorocvet (Adonis vernalis). Latinsko ime je dobila po lepom lovcu Adonisu iz grčke mitologije, dok vernalis otkriva da cveta u rano proleće, pa ga smatraju vesnikom ovog godišnjeg doba.
Zovu ga i gospina vlas ili zečji mak, izuzetno je lekovita biljka i zaštićena u mnogim zemljama Evrope, pa i kod nas od 1978. godine. Kod nas gorocvet poput tepiha ukrašava Deliblatsku peščaru, obronke Fruške gore i ostale delove Vojvodine, a u rasprostranjen je i u okolini Niša i Kragujevca kao i na Kosovu i Metohiji. Raste širom Evrope, u evropskom delu Rusije i zapadnoj Aziji, severnom Kavkazu i jugozapadnom Sibiru, Ukrajini, Krimu.
Za lekovite svrhe i preparate se sakuplja nadzemni deo biljke u vreme cvetanja. Ubrane stabljike sa listovima i cvetovima treba što pre osušiti u hladu, na promaji ili u sušari da bi se što više sačuvali delotvorni sastojci. Precvetali gorocvet je manje lekovit. Prilikom branja treba voditi računa da bude manje plodova.
Lekovite sastojke sadrži i koren koji se takođe sakuplja u proleće, mada je bolje u jesen jer tada ima najviše aktivnih materija. Izvađeni koren se prvo opere i odmah osuši, na isti način kao nadzemni deo.
Biljka sadrži kardiotonične glikozide, među kojima izuzetno važne adonitoksozid i cimarin, kao i saponine, flavonoide, kumarin, fitosterin. Upravo je i proređena i zakonom zaštićena zbog ovih sastojaka, jer se koristi za proizvodnju lekova protiv srčanih obolenja. Sastojci osušenog gorocveta su izuzetno sredstvo za jačanje oslabljenog srčanog mišića. Osim što obnavljaju izgubljenu snagu srca, poboljšavaju i krvotok, deluju kod srčanih edema i podstiču mokrenje. Deluje brzo i kratkotrajno, nema kumulativno dejstvo i ne stvara naviku. Veoma je efikasan i kao sedativ, a koristi se kod neurovegetativnih smetnji, nesanice i epilepsije.
Deluje i na bazedovljevu bolest, a u homeopatiji se upotrebljava za lečenje hipertireoze, zapalenja pluća, angine pektoris, reume.
Kao kardiotonik se uzima u vidu tinkture, praška ili u kombinaciji sa drugim kardiotonicima u obliku kapi ili dražeja. Poznavaoci tvrde da se pokazao delotvornim kod lakih do srednje teških dekompenzacija srca i drugih funkcionalnih srčanih tegoba.
Izvor: Novosti.rs
Suncokret za snižavanje holesterola, kardiovaskularna i maligna obolenja
Jedna od prvih biljaka uzgajanih na američkom kontinentu. Indijanci iz Meksika i Perua su ga proizvodili pre više od 5000 godina.
Uvršten je među 20 namirnica koje svojim sastavom štite od karcinoma, a takođe nosi etiketu superhrane. Od vitamina, nekako se najviše ističe vitamin E, ali tu su još i vitamini iz B kompleksa, beta karotin, D6.
Minerali smešteni u suncokretu: magnezijum, bakar, cink, selen, mangan, kalcijum, fosfor, natrijum, kalijum, gvožđe. Proteina ima nešto više od 20 odsto, pri čemu su to uglavnom esencijalne aminokiseline neophodne našem organizmu, jer sam ne može da ih proizvede.
Procenat masnoća je veći, a polovinu masnoća čine polinezasićene masne kiseline, najviše linolna (prethodnica omega – 6 masnih kiselina koje utiču na snižavanje nivoa holesterola u krvi). Ove polinezasićene masne kiseline organizam ne može da sintetiše, zato su nam i one esencijalne.Tu je i oleinska, omega – 9 mononezasićena kiselina.
Takođe su prisutni fitoseroli i oni utiču na snižavanje nivoa holesterola u krvi. Prehrambena vlakna su još jedan važan element. Čuveni antioksidansi iz suncokreta su vitamin E i selen.
Zato je on poželjan u prevenciji i lečenju kardiovaskularnih i malignih obolenja. Ako je koža suva ili je prisutan ekcem, suncokret je vlaži i štiti zahvaljujući linolnoj masnoj kiselini, vitaminu E i proteinima.
Ako ne možete da se mimoiđete sa stresom, vitamin E iz suncokreta je pravi izbor, kao i kod nervoze, infekcija i starenja. Učenicima i studentima se preporučuje zbog intenzivne mentalne gimnastike kojoj su izloženi.
Jedna supena kašika suncokreta na dan obezbeđuje vam dnevnu dozu (sve)moćnog E vitamina. Iako se najviše koristi kao grickalica, dok se gleda film ili utakmica, njegov potencijal za kombinovanje je ogroman.
“Rado viđen gost” je u musliju, jogurtu, posut po salati, u palenti, pirinču, domaćem hlebu. Dobro se slaže sa semenkama bundeve, susama i lana. Ako se kratko tostiraju na suvom tiganju, dobijate pravi delikates.
Za one nešto slobodnijih shvatanja – pokušajte da ga usitnjenog uključite u preliv za picu. Semenke čuvajte na tamnom mestu, u zatvorenoj staklenoj posudi. Osim u obliku semenki, suncokret je dostupan kao ulje i kao puter.
Izvor: Dr Biljana Savić/Vijesti
Kada dolazi do odstranjivanja materice (histerektomija)
Uklanjanje materice, u medicini poznatije kao histerektomija, obavlja se usled pojave fibroida, mioma i hormonskih poremećaja. Međutim, postoje i rizičnije situacije koje zahtevaju odstranjivanje materice, poput opuštanja karlice, abnormalnog krvarenja, endometrioze (hormonski proces rasta izraslina u vidu zrnaca ili cisti), usled odstranjivanja raka i predkancerogenih izraslina.
Statistike su pokazale da oko pola miliona žena godišnje umre od raka grlića materice, a u Srbiji je taj broj oko 500. Bolest se može sprečiti, samo je potrebno da je otrkijete na vreme redovnim odlaskom ginekologu.
Materica se odstranjuje vaginalno ili histerektomijom abdomena. U normalnim slučajevima, zahvat se u (pred)menopauzi, dok se jajnici odstranjuju ako su zahvaćeni bolešću.
Kod mlađih žena, ovaj zahvat može prouzrokovati depresiju, smanjenje seksualne želje, promenu ličnosti i gojaznost. Lekari stalno napominju da je posle ovog zahvata vaginalni kanal manje elastičan i suv, pa se zbog toga preporučuje korišćenje masti i krema. U suprotnom, polni odnosi postaju manje prijatni, pa samim tim, i ređi.
Oporavak nakon operacije traje od dve nedelje do dva meseca. Stupanje u seksualne odnose savetuje se tak nakon dva meseca, nikako pre. Lekari savetuju šetnju, kako ne bi došlo do zgrušavanja krvi, ali isto tako izbegavajte saginjanje i dizanje teških predmeta.
Izvor: srbijadanas.com
Sindrom “Alisa u zemlji čuda”- jedno je od najfascinantnijih neuroloških stanja
Sasvim iznenada, izgledalo je da su objekti mali i udaljeni, ili da su ogromni i sasvim blizu. Osećao sam se kao da se smanjujem, a da istovremeno ni ljudi oko mene nisu veći od kažiprsta. Ponekad vidim kako se roletna podiže ili spušta, ili da mi se ruka ili noga nevoljno ljuljaju. Mogu da čujem da su zvuci prilično glasni u mojoj blizini, ili da su udaljeni i bledi. Povremeno imam migrene, propraćene crvenilom u očima, svetlosnim bljeskovima i vrtoglavicom. Uvek sam svestan tih neopipljivih promena unutar mene i okruženja. [Opis sindroma Alise u zemlji čuda iz iskustva sedamnaestogodišnjeg muškarca]
Sindrom Alise u zemlji čuda jedno je od najfascinantnijih neuroloških stanja ikada opisanih u medicinskoj literaturi (i školskoj lektiri). Čini ga skupina povezanih simptoma, među kojima su najčešće promene u percepciji. To je simptom izmenjene slike tela: delovi tela ili objekti iz okruženja ne percipiraju se u veličini u kojoj jesu. Osoba ima doživljaj da fizički postaje manja ili veća u odnosu na okruženje, ili ima utisak da okruženje raste ili se sužava oko nje. Često se čini da su ruke i glava u disproporciji. Uopšteno govoreći, ljudi češće percipiraju kako im delovi tela rastu, nego da se smanjuju. Kada se objekti percipiraju manjim nego što zaista jesu, to je simptom koji se naziva Liliputanske halucinacije (po malim ljudima koji naseljavaju istoimeno ostrvo u Guliverovim putovanjima). Moguć je i gubitak osećaja za vreme – osoba ima utisak da vreme presporo ili prebrzo protiče. Kod nekih ljudi javljaju se i halucinacije. Kako vizualna percepcija postaje iskrivljena, isto se dešava i sa drugim čulima, naročito sa sluhom i dodirom. Kretanje nepomičnih stvari može biti još jedan od rezultata iskrivljene percepcije, a ponekad se javlja prolazan osećaj distrofije (koji nije u vezi sa trajnim niti privremenim invaliditetom).
Iako precizan uzrok stanja nije još uvek tačno ustanovljen, glavno obeležje sindroma Alise u zemlji čuda jesu migrene. Alisino iskustvo često dele osoba koje imaju epilepsiju, povrede glave, Epštajn-Barov virus ili konzumiraju psihoaktivne supstance. Važno je istaći da ovi prolazni simptomi nisu najava mentalne niti cerebrovaskularne bolesti. Učestala pojava ovih simptoma može biti upozoravajući znak da postoje lezije potiljačnog režnja ili intoksikacija supstancama koje utiču na centralni nervni sistem. Vrlo često neurolog ili psihijatar ispituju promene u percepciji, pre nego da ih pacijent sam prijavi. Tokom uobičajenog razgovora sa neurologom, procenat u kome osobe prijavljuju iskustva Alisinog sindroma veći je nego što je očekivano među opštom populacijom, što može biti rezultat same činjenice da izmenjena percepcija ima identitet i ime. Sindrom je prvi put opisao engleski psihijatar Džon Tod 1955. godine i nazvao ga je po čuvenom romanu Luisa Kerola, koji je i sam imao žestoke migrene, pa je Alisa najverovatnije autobiografski zapis iskustava Kerolove izmenjene percepcije.
Izvor: portaloinvalidnosti.net
Šta su ciste na jajnicima i kako se leče
Jajnici su deo ženskog reproduktivnog sistema. Oni se nalaze u donjem stomaku sa obe strane materice. Žene imaju dva jajnika koja proizvode jajne ćelije, kao i hormone estrogen i progesteron.
Ponekad, se razvije formacija ispunjena tečnošću u jajniku koja se zove cista.. Mnoge žene će razviti barem jednu cistu tokom svog života. U većini slučajeva, ciste su bezbolne i ne izazivaju simptome.
Podela cisti na jajnicima
Postoje razne vrste cisti jajnika, kao što su dermoidne ciste i endometriotične ciste (čokoladne ciste). Međutim, funkcionalne ciste su najčešći tip. Ove dve vrste funkcionalnih cista se dele na folikularne ciste i ciste žutog tela (Luteinske ciste).
Folikularne ciste (Perzistentni folikul ili Vodena cista na jajniku)
Tokom menstrualnog ciklusa žene, jajna ćelija raste u jednom od folikula koje se nalaze u jajnicima. U većini slučajeva, folikul pukne tokom ovulacije i oslobodi jajnu ćeliju.. Ali ako folikul ne pukne, tečnost unutar folikula može formirati cistu na jajnicima.
Cista žutog tela (Luteinska cista ili Corpus Luteum cista)
Folikul se nakon oslobađanja jajne ćelije resorbuje. Ali ako se folikul koji je oslobodio jajnu ćelije ne resorbuje i otvor na folikulu se zatvori, dodatna tečnost može da se sakupi i ova akumulacija tečnosti izaziva stvaranje luteinske ciste. Ponekad može doći do pucanja krvnog suda i tada se krv može “izliti” u cistu kada se ona naziva hemoragična cista.
Druge vrste cisti jajnika uključuju:
Dermoidna cista (dermoid ili teratom jajnika) : Cistična izraslina na jajnicima koje mogu da sadrže kosu, mast i različito ostalo tkivo.
Cistadenom jajnika (Cystadenoma ovarii): cista koja ima svoju kapsulu unutar koje se akumulira tečnost (mogu se razviti i na spoljašnjoj površini jajnika).
Endometriotična cista (čokoladna cista) – Endometrijum (sluzokoža materice) koji normalno raste unutar materice, može razviti izvan materice i ukoliko se nađe u jajniku formiraju čokoladnu cistu.
Neke žene imaju stanje koje se naziva sindrom policističnih jajnika. To znači između ostalog da jajnici sadrže dosta malih cisti zbog čega mogu biti uvećani.
Simptomi ciste na jajniku
Najčešće, ciste na jajnicima ne izazivaju nikakve simptome. Međutim, simptomi mogu se pojaviti kako cista raste. Simptomi mogu uključivati:
Nadimanje stomaka
Bolna peristaltika creva
Bol u maloj karlici pre ili u toku menstrualnog ciklusa
Bolan seksualni odnos
Bol u donjem delu leđa ili butina
Osetljivost grudi
Mučnina i povraćanje
Ozbiljni simptomi ovarijalnih cisti koje zahtevaju hitnu medicinsku pažnju uključuju:
Jak ili oštar bol u karlici
Groznica
Slabost ili vrtoglavica
Ubrzano disanje
Ovi simptomi mogu ukazivati na rupturu ciste (pucanje ciste) ili torziju jajnika (uvrtanje jajnika).. Obe komplikacije mogu imati ozbiljne posledice ukoliko se ne interveniše na vreme.
Komplikacije ciste na jajnicima
Većina cisti na jajnicima su benigne i prirodno će proći same od sebe bez lečenja. Ove ciste izazvati male, ili nikakve, simptome. U retkim slučajevima, Vaš ginekolog može da otkrije cističnu formaciju na jajniku koja može da izazove sumnju na maligni proces tokom rutinskog pregleda.
Torzija jajnika je još jedna retka komplikacija cisti jajnika. To se dešava kada velika cista prouzrokuje da se jajnik okrene, uvrne ili pomeri sa prvobitnog položaja. Cirkulacija (protok krvi) jajnika je poremećena i ukoliko se ne leči, može da dovede do oštećenja ili odumiranja tkiva jajnika. Iako su retke, operacije uvrnutih jajnika sastvaljaju skoro 3 procenata svih hitnih ginekoloških operacija.
Ruptura ciste, koje se takođe retko javljaju, mogu izazvati jak bol i unutrašnje krvarenje. Ova komplikacija povećava rizik od infekcije i može biti opasna po život, ako se ne leči.
Dijagnostikovanje cisti na jajnicima
Vaš ginekolog može da otkrije cistu na jajniku tokom rutinskog pregleda male karlice ispitivanja.
Ultrazvučni pregled (ultrazvuk) koristi visoko-frekventne zvučne talase za stvaranje slike vaših unutrašnjih organa. Ultrazvučni pregled će pomoći da se odredi veličina, lokacija, oblik i sastav ciste (solidna ili ispunjena tečnošću).
Ostale dijagnostičke metode koje se koriste za dijagnozu ciste na jajnicima su:
CT: koristi se za izradu slika poprečnih preseka unutrašnjih organa.
MR: koristi magnetna polja za proizvodnju detaljne slike unutrašnjih organa
Zbog toga što će većina cisti nestati nakon nekoliko nedelja ili meseci, Vaš lekar verovatno ne može odmah preporučiti plan lečenja. Umesto toga, može Vam ponoviti ultrazvučni pregled za nekoliko nedelja ili meseci da se proveri stanje.
Ako ne postoje promena ili ako dođe do povećanja veličine ciste, Vaš lekar može tražiti dodatne testove za određivanje drugih uzroka cisti.
Oni uključuju:
Test na trudnoću: da se uverite da niste trudni.
Hormonalni status: da proveri stanje sa hormonima – kao što su visok nivo estrogena ili progesterona.
Tumor markeri: skrining za rak jajnika
Lečenje
Vaš lekar može da preporuči operativno lečenje ukloniti cistu ako ne nestane sama ili ako nastavi da raste.
Kontraceptivne pilule
Ako se često javljaju ciste na jajnicima, Vaš lekar Vam preporučiti oralne kontraceptivne pilule da se zaustavi ovulacija i spreči razvoj novih cisti. Oralni kontraceptivi mogu smanjiti rizik od raka jajnika. Rizik od raka jajnika je veća kod žena u postmenopauzi.
Laparoskopija – Laparoskopska cistektomija
Ako je vaša cista bez sumnje na rak, ginekolog koji se bavi endoskopijom može izvesti laparoskopiju da hirurški ukloni cistu. Procedura podrazumeva vaš lekar pravi mali rez blizu pupka, a zatim malim instrumentima uklanja ciste.
Dermoidna cista – laparoskopija – udaljenje ciste laparoskopskim putem.
Laparotomija – Klasična abdominalna operacija
Ako imate veliku cistu koju nije moguće udaljiti laparoskopijom, vaš lekar može hirurški odstraniti ciste kroz rez u stomaku. On će sprovesti biopsiju, a ukoliko se utvrdi da je cista nije benigna operacija se može raširiti.
Prevencija
Neke ciste na jajnicima se ne mogu sprečiti. Međutim, rutinski ginekološki pregledi mogu da otkriju ciste na jajnicima u ranoj fazi. Simptomi raka jajnika mogu imitirati simptome benigne ciste jajnika. Zbog toga je važno da posetite svog ginekologa da bi dobili tačnu dijagnozu. Upozorite svog lekara na simptome koji mogu da ukažu na problem, kao što su:
Promene menstrualnog ciklusa
Bol u maloj karlici
Gubitak apetita
Neobjašnjiv gubitak težine
Rast stomaka.
Kakvi su dugoročni izgledi?
Kod žena u premenopauzi prognoza cisti jajnika je dobra. Većina cisti nestanu u roku od nekoliko meseci. Ponovljene ciste na jajnicima se mogu javiti kod žena u premenopauzi i žena sa disbalansom hormona.
Ako se ne leči, neki ciste mogu smanjiti plodnost. Ovo važi za endometriotične ciste i kod sindroma policističnih jajnika. Da bi se poboljšala plodnost, Vaš doktor može ukloniti ciste. Funkcionalne ciste ne utiču na plodnost.
U postmenopauzi Vaš doktor može preporučiti operaciju za uklanjanje ciste da bi ispitao svaku cistu ili rast koji se razvija na jajnicima posle menopauze. To je zato sto se rizik od razvijanja kancerogene ciste ili rak jajnika povećava posle menopauze. Neki lekari će preporučiti da se cista ukloni ako je veća od 5 cm u prečniku.
Izvor: palmoticeva.com
Stendalov sindrom – bolest ljubitelja umetnosti
Ovaj poremećaj ime je dobio po francuskom piscu koji je prvi opis tog fenomena dao tokom svoje velike turneje po Italiji 1817. opisane u knjizi “Napulj i Firenca: put od Milana do Reggia”.
Stendal je zapisao da je neobičan emotivni stadijum doživeo nakon susreta sa “senzacionalnim delima umetnosti”. Lupanje srca i osećaj da ga “život napušta zbog prevelike lepote” doživeo je u firentinskoj crkvi Santa Croce.
Zanimljivo je da je to stanje i kasnije u Firenci češće uočavano nego drugde i da je istraživanje o misterioznoj bolesti pokrenuto nakon otkrića da obolevaju turisti koji su posetili baš taj deo Evrope.
Jedna žena koja je posetila firentinsku galeriju Uffizi tvrdi da je pod uticajem Botičelijeve slike “Rođenje Venere” osetila da joj se muti vid, preplavljuju je emocije i liju suze.
Ozbiljniji oblici Stendalovog sindroma manifestuju se znojenjem, tahikardijom, bolovima i kontrakcijama u stomaku. Sve je praćeno osećajem teskobe ili neopisivom euforijom, uzbuđenjem, konfuzijom i izgubljenošću.
Napad može potpuno poremetiti osećaj za stvarnost, izazvati mešanje boja i gubljenje osećaja za prostor.
Iako je bolest prisutna od početka 19. veka, Stendalovim sindromom ju je nazvala 1979. psihijatar Gracijela Magerini. Ona je napisala i knjigu u kojoj je opisala više od stotinu slučajeva te bolesti kod turista koji su posećivali Toskanu.
Stendalov sindrom najviše pogađa osetljive osobe koje putuju same ili imaju izražena religijska osećanja .
Vaginalni sekret : Kada je potrebno da se obratite ginekologu?
Vaginalni sekret ima važnu funkciju u održavanju higijene ženskog reproduktivnog sistema. Tečnost koju proizvode žlezde unutar vagine i grlića odnosi mrtve ćelije i bakterije. Ovo održava vaginu čistom i sprečava infekcije.
Vaginalni sekret je normalna pojava. Količina može da varira, kao i miris i nijanse boje (boja može da varira od prozirne do mlečno belkaste), u zavisnosti od menstrualnog ciklusa. Telo luči različite izlučevine, ipak, treba znati kada je to normalna pojava, a kada se radi o promeni koja zahteva lečenje.
U reproduktivnom životnom dobu sve žene neposredno pre ili posle menstruacije imaju normalni, jedva primetni sekret iz polog organa. Nakon menstruacije, sekret je oskudan i bistar, pre i za vreme ovulacije bistar i nešto pojačan, a nakon ovulacije malo zamućen. Te promene u izgledu iscetka veliki broj žena jedva opaža, ali pažljivim i upućenijim može pomoći da odrede plodne dane.
Vaginalni sekret (fluor genitalis) je sekret u vagini , koji postoji bez obzira na to u kojem je žena dobu. Normalan iscedak u vagini zdrave žene ima različite funkcije od kojih je najvažnija zaštita gornjih delova genitalnog trakta od infekcije. Pre prve menstruacije devojčice nemaju iscedak iz polnog organa, a ako se ipak pojavi posledica je loše higijene, nošenja prljave odeće ili češanja po intimnom mestu.
Prilikom menstruacije dolazi do porasta Ph vrednosti što pogoduje razvoju patogenih bakterija. Vrednost Ph raste i ukoliko dođe do infekcije genitalnog trakta (endometritis, cervicitis, piometra) i prilikom normalnih poremećaja. Dugotrajna primena antibiotika, trudnoća, ispiranja i strana tela u vagini su stanja u kojima je žena osetljiva na infekcije. Neracionalnom upotrebom antibiotika i drugih lekova u obliku vaginaleta može se uništiti vaginalna flora, a time i osnova prirodne odbrane od infekcije.
Redovna pH vrednost vagine je kisela, što destimuliše pojavu infekcija. Neposredno pre i tokom menstruacije vagina je manje kisela. U tim danima je sklonija infekcijama. Promeni normalne vaginalne flore doprinosi i seksualni odnos tj. dospevanje sperme koja smanjuje kiselost vagine. Ovo može izazvati disbalans vaginalne flore, što rezultira rastom nepoželjnih bacila koji su odgovorni za neprijatan miris.
Kod žena u zrelim godinama hormoni estrogena podstiču bujanje površinskog sloja vagine i time ona postaje otporna na mnoge bakterije. Kada je vagina ugrožena čestim nadražajima – npr. učestalim polnim odnosima, pogotovu sa više partnera, lekarskim zahvatima koji povređuju polni organ, kao odstranjivanja polipa i izrezivanja sumnjivog tkiva, kao i upotrebom unutravaginalnih uložaka ili dijafragme za zaštitu od trudnoće – u nju se mogu naseliti različiti mikroorganizmi.
Pojačan vaginalni sekret je jedan od najčešćih ginekoloških problema sa kojima se sve žene u nekom periodu svog života suoče.
Kada je potrebno obratiti se ginekologu?
Sekret neugodnog mirisa je uvek znak disbalansa vaginalne flore. Higijena je važna, ali imajte na umu da je zdrava higijena ravnoteža između previše i premalo higijene. Ako imate čudan, beli iscedak bez neugodnog mirisa, i osećate svrab, verovatno imate vaginalnu gljivičnu infekciju.
Nekoliko saveta za sprečavanje vaginalnih infekcija koje mogu dovesti do abnormalnog sekreta:
-
Održavajte vaginu čistom tako što ćete je redovno prati blagim sapunom i toplom vodom.
-
Nakon odlaska u toalet, uvek brišite od napred ka nazad kako bi sprečili da bakterije dođu u vaginu i izazovu infekciju.
-
Nosite pamučni donji veš 100 % i izbegavajte preterano usku odeću .