Kako naterati muškarca da vas sluša?
Osećate se loše jer nikako ne dopirete do svoga partnera i stalno imate utisak da vas ne sluša? Možda morate malo prilagoditi način na koji razgovarate sa njim.
Komunikacija je najvažniji element odnosa između muškarca i žene. No muškarci i žene različito funkcionišu, a to znači i da komuniciraju na različite načine. Upravo zbog toga, vrlo često dolazi do konflikata u kojima zapravo niko nije kriv. Ako želite da vas vaš muškarac sluša i čuje, moraćete malo da prilagodite svoju komunikaciju. Kako? Evo konkretnih saveta stručnjaka.
Birajte pravo vreme za razgovor
Za razliku od žena, muškarci ne mogu raditi više stvari istovremeno. Isto tako, ne mogu razmišljati o više stvari istovremeno. Ako mu želite reći sve ono što vas brine dok je on koncentriran na nešto drugo (na primer, gleda utakmicu), znajte da nećete dobiti njegovu punu pažnju. Ma koliko se vama njegova aktualna aktivnost činila glupa, morate imati poštovanje za stvari koje on voli. Dakle, to nije vreme kada trebate razgovarati s njim, ako zaista želite da se problem reši.
Emocije izrazite na konstruktivan način
Jesu li suze i verbalni izlivi boli česti pratitelji vašeg razgovora s njim? Ako je to zaista slučaj, znajte da vam to ne pomaže, jer on neće saosećati s vama kad ste u takvom stanju. Tačnije, njega će to umoriti, jer većinu muškaraca umara žensko neprestano kukanje i negativnost. Njihov mozak funkcioniša na drugačiji način i njima je zaista teško shvatiti zašto morate plakati kad je vreme za razumno delovanje. Vreme je da promenite takav pristup. Umesto pomalo dečijih emotivnih ispada, kontrolišite svoje emocije i ono što imate reći izrazite mirno i verbalno. Dakle, slobodno recite da vas određena situacija rastužuje, ali nemojte plakati kao dete dok to govorite. Dobro je i da pokušate da predložite rešenje sporne situacije.
Izbegavajte manipulisanje
Neke žene koriste se manipulacijom kako bi od svoga muškaraca dobile ono što žele, uključujući i razgovor. Takav pristup neko vreme deluje, ali muškarci na kraju shvate šta im činite i tada se povlače. Od svih loših pristupa komunikaciji, ovaj je najdestruktivniji, jer kod muškaraca ostavlja osećaj izigranosti i iskorištenosti. Manipulacija je kada ga, na primer, suptilno ucenjujete uskraćivanjem seksa dok ne razgovara s vama i uradi ono što želite. Manipulisanje je loše, jer dovodi i do udaljavanja partnera te na kraju i prekida veze. Razmislite zašto se koristite manipulacijom. Je li to jedini način na koji znate komunicirati? Ovo je problem koji je mnogo više vaš nego njegov. Vreme je da naučite pristojno komunicirati, da pritom uvažavate i sebe i partnera.
Izbegavajte agresivne ispade
Kada razgovarate s njim borbenim i napadačkim tonom, on oseća da ga vređate i ne poštujete. Takav način vam neće pomoći da dobijete to što želite. Tačnije, agresivnim razgovorom ugrožavate svoju vezu, jer će i on tada odgovoriti agresivno ili odbrambeno. U svakom slučaju reakcija neće biti dobra. Umesto agresije, odaberite mirniji pristup. Recite mu ono što želite, ali recite to mirno i staloženim nastupom.
Izvor: pressserbia.com
I ovo će proći!
U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašni Kinez koji je cijeli život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kog je neizmerno volio.
Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro. Neposredno prije nego što je izdahnuo, otac je izvadio dve kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu: “Nažalost, nemam šta da ti ostavim sem ovoga.
I zapamti – dobro ih čuvaj. Kada ti jednoga dana bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu čuvaj, i otvori je kad osjetiš da si najsretniji u životu.”
Mladić je dostojno ispratio oca, a onda je spakovao svoju činiju za hranu, štapiće, jednu preobuku i one dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove kod gazda koji su ga izrabljivali, nesretan i beznadan. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jednog jutra se probudio, potekle su gorke suze i mladić je riješio da se ubije. Sjetio se očeve bijele kutijice. Otvorio je i drhtavom rukom razvio malu pirinčanu hartiju na kojoj je pisalo: “I ovo će proći!”
Shvativši ovo kao očev amanet za dalje življenje, nije se ubio. Zaputio se ka obližnjem gradu. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih seljaka koja nije mogla da uđe kroz gradsku kapiju, jer niko nije znao da pročita šta piše na velikoj tabli. Mladić je prišao, pročitao im glasno šta piše i pomogao da prođu. Kroz nekoliko dana provedenih po gradskim trgovima, potražio ga je maleni Kinez i rekao mu da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna da čita i piše. Dobio je posao kod strogog plemenskog starešine. Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca.
Svima je izlazio u susret. Gradski starješina je bio pravedan čovek i znao je da uzvrati svome pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je odvojio i dio u svojoj kući gde je mladić počeo da živi. Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, radio je sve umjesto samog gradskog starešine, koji mu je poverio i svoju kćer. Zajedno, u ljubavi, njih dvoje su rodili mnogo dece. Složno su uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera.
Jednog dana sjedio je na tremu, gledao bezbrižno u daljinu i shvatio da je savršeno sretan. Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojevremeno umre, sjetio se oca. I one druge kutijice koju mu je otac na samrti dao.
Otvorio je i drhtavom rukom razvio malu pirinčanu hartiju na kojoj je pisalo:
“I ovo će proći!”
Izvor:NKP.ba
Dr Zoran Milivojević: Zašto su jake žene naporne?
Kada se žena nađe u ulozi koja joj se ne sviđa, ona počinje da se takmiči sa muškarcima, dokazuje se, protestvuje…
Ne frustriraju jake žene svoje partnere, već one nakon nekog vremena mogu da im postanu naporne – tvrdi psihoterapeut Zoran Milivojević. Ovu teoriju on objašnjava i potkrepljuje brojnim primerima, ali podseća i na iskustva njegovih kolega iz celog sveta.
Tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka o ovoj temi je pisao i austrijski psihijatar Alfred Adler i to je nazvao „muški protest“. Adler je govorio o tome kako mlada žena, kad malo bolje sagleda svet oko sebe shvata da su muškarci u blagoj prednosti. Nakon toga ona se po pravilu oseća inferiorno, kao da je manje sposobna. Kad se žena nađe u ulozi koja joj se ne sviđa, ona počinje da se takmiči sa muškarcima, dokazuje se, protestvuje, pokazuje da može bolje od njih da radi neke stvari. I zaista, danas imate one žene koje su bolje od mnogih muškaraca na raznoraznim poljima. Čak je i sistem takav da su ih istisle iz tradicionalnih muških zanimanja – napominje Zoran Milivojević u intervjuu za BGonline.
Trude se da budu samostalne, nezavisne od muškarca, ali neretko svesno ili ne one preuzimaju njegove uloge. Antički koncept objašnjava androgini karakter- muškarca koji je heteroseksualan, razvijen, nežan. On kuva, održava kuću, piše poeziju, bavi se naukom,dok žena neguje svoje ženske osobine – nežna je, privlačna, ali pri tom je i direktor velike kompanije, ume da bude oštra, pa i da komanduje. Problem sa androginim karakterom je što se u njemu izgubila prednost polnih uloga. U islamskom svetu su tradicionalne uloge, zna se ko je žensko, ko muško i teraju ih da odbace atribute koji pripadaju suprotnom polu. Po tom principu on treba da potisne ženske osobine i da ga bude sramota ako ih nosi i obrnuto. Kultura tako deformiše polne uloge. Kod adrogina postoji razmišljanje da ako su muško i žensko njima ne treba žena, ali kad su ljudi komplementarni, onda imaju potrebu za drugom stranom. Takva društva su mnogo skladnija.
Zoran Milivojević kaže da je “ugovorni brak” koji je nekad bio vrlo čest i nije loša solucija kako bi se sačuvalo “zdravo tkivo porodice”.
Takve ljude upoznaju i spoje roditelji, od malih nogu su pripremljeni da će se to dogoditi. Raduju se tome, pa iako se ne partneri međusobno ne poznaju dobro, oni dobro finkcionišu jer on igra ulogu muškarca, a ona žene i te uloge su komplenmentarne. Njih dvoje tako prave tim u kome su jasno podeljene uloge. Među njima zaljubljivanja po pravilu nema, emotivno se povezuju vremenom, rađaju se deca i gradi ljubav. Takvi parovi su biloški produktivniji, imaju koncept porodice i to su društva u kojem ima dece. Društva u kojima želimo da ostvarimo svoje potencijale i razvijamo se kao ličnosti su dosta narcisoidna. U njima se rađa malo dece, ljudi se “nalaze”, ali i razilaze.
Dve jake ličnosti mogu ostvariti zdravu porodicu – kaže Zoran Milivojević, ali i dodaje da je naročito važno da se oboje slažu oko temeljnih životnih vrednosti i oko toga kako brak treba da izgleda.
Jaki ljudi se ne takmiče između sebe, oni već znaju da su jaki. Dokazuje se onaj koji sumnja u sebe i svoje kvalitete. Sve te jake žene nisu samo žene, već su pomalo i muškarci pošto su preuzele delove muških polnih uloga. Muškarci se pored njih možda osećaju malo nepotrebno ili nekorisno, pošto nemaju ulogu nekoga ko je glava porodice, ko treba da zarađuje, donosi “lovinu i novac” jer ona više zarađuje od njega. Takve žene, bez obzira na svoje ljudske osobine, obično imaju i neku svoju romantičnu predstavu o tome da će ih on držati za ručicu, voditi, zabavljati… Kao takve, one muškarcu umeju da budu malo naporne. Ako je ona dama, onda on mora biti džentlmen. U realnom životu on treba da se vrti oko njenih želja, potreba i kaprica. Pravi dženlmen kaže: “Vaša želja je za mene zakon”. Dešava se da kad on u vezi postane džentlmen, žena počinje da ga prezire jer je to znak njegove slabosti (a ona bi ona htela muškarca koji bi je povremeno odbacio da bi ona patila za njim). Kako joj džentlmen nudi sigurnost i prihvata je, ona više nema taj momenat izazova. Postaje joj sve obično i dosadno. Muškarci kažu da je među takvim jakim ženama mnogo fenomenalnih osoba koje su lepe i zanimljive, ali su im nekad jako naporne. Dok je zaljubljen, muškarac se jako trudi oko nje, ali vremenom shvata da je ona super, ali i da mu ta vrsta veze ne odgovara. Tad hoće da ode od nje ili zaista odlazi kad mu se sve to smuči.
Da li žene mogu nešto da promene da do toga ne bi došlo?
One mogu da se isprave, a za to postoje dva preduslova. Jedan je da on shvati da postoji problem i da on ima deo odgovornosti za to, i nakon toga da počne da radi na sebi. Ali, ona se često zakači za konstataciju da je on bio “pogrešan muškarac”, i nakon što se trudio, postao je u njenim očima slabić koji nije izdržao. Upravo je problem u tome jer ljudi ne uče u ljubavi, sve greške pripisuju drugoj strani, veruju da će se pojaviti neko bolji i najčešće kažu da biraju pogrešne partnere.
Čarli Čaplin: Kada sam zaista počeo voleti sebe…
„Kada sam počeo da volim sebe
Shvatio sam da sam uvek i u svakoj datoj situaciji
Na pravom mestu i u pravo vreme
I razumeo sam da je sve sto se događa ispravno –
Od tada sam mogao biti miran
Danas znam. To se zove – POVERENJE
Kada sam počeo da volim sebe
Shvatio sam koliko može da uvredi nekoga
Kada pokušavam da ga nateram na nešto što ja hoću
iako znam da trenutak nije pravi
I da osoba nije spremna za to
čak i kad sam znao da sam ta osoba – Ja
Danas znam – To se zove- POŠTOVANJE
Kada sam počeo da volim sebe
Shvatio sam da su emotivni bol i tuga
Samo upozorenja da ne smem da živim protiv sopstvenih uverenja
Danas znam – To se zove- AUTENTIČNO POSTOJANjE
Kada sam počeo da volim sebe
Prestao sam da žudim za drugim životom
I video sam da je sve oko mene samo podsticaj za boljim
Danas znam – To se zove- ZRELOST
Kada sam počeo da volim sebe
Prestao sam da sebi uskraćujem slobodno vreme
I da stalno skiciram nekakve veličanstvene planove za budućnost
Danas radim samo ono u čemu uživam i što me zabavlja
što volim i od čega se od srca smejem
Na moj način i u mom ritmu
Danas znam – To se zove- ČASNOST
Kada sam počeo da volim sebe
Pobegao sam od svega što nije zdravo za mene
Od ždranja, ljudi, stvari i situacija
I od svega što me spušta i odvlači dalje od mene
U početku zvao sam to – Zdravi egoizam
Ali danas znam to je – LjUBAV KA SEBI
Kada sam počeo da volim sebe
Prestao sam da želim da sam uvek u pravu
Iako sam ruku na srce manje grešio
Danas znam- To se zove- SKROMNOST
Kada sam poceo da volim sebe
Prestao sam da živim u prošlosti i da brinem za buducnost
Sad živim samo u ovom momentu u kojem se sve događa
Tako živim svaki dan i zovem to OSVEŠĆENOST
Kada sam počeo da volim sebe
Prepoznao sam da me moje razmišljanje može učiniti jadnim i bolesnim
Ali kada sam tražio podršku srca
Um je postao važan partner
Danas tu vezu zovem – MUDROST SRCA
Mi ne treba da se plasimo predstojećih svađa
Sukoba i problema sa nama i drugima
Jer čak i zvezde ponekad lupe jedna u drugu i stvore neke nove svetove
Danas ja znam – TO JE ŽIVOT!“
Čarli Čaplin
12 MOLBI JEDNOG PSA
1) Moj zivot traje 10 do 15 godina. Svaki rastanak od tebe za mene znaci patnju. Razmisli o tome pre nego sto me uzmes.
2) Voli me onakvog kakav sam, jer si me ti birao. Ja nemam tu mogucnost, da biram prijatelja i gospodara.
3) Daj mi vremena da shvatim sta od mene trazis.Pre nego sto me, u toku obuke, izgrdis – preispitaj sebe, mozda ti gresis ili ja ne mogu da shvatim sta ti zelis.
4) Voli me, ja živim od tvoje ljubavi.
5) Ne ljuti se na mene i ne kaznjavaj me.Ti imas svoj posao, svoje prijatelje, svoju razonodu, a ja imam samo tebe.
6) Pricaj sa mnom! I ako ti se cini da te ne razumem, ja ipak znam sta ti mislis i osecas.
7) Znaj da ja ne zaboravljam kako se sa mnom postupa.
8) Pomisli, pre nego sto me udaris, da te ja sa lakocom mogu ugristi, ali ja to nikada ne radim.
9) Ne uzimaj me kao igracku, dok sam mali i sladak, da bi me kasnije odbacio, jer je moja ljubav prema tebi vecna.
10) Brini o meni kada ostarim, ostanem bez zuba, ogluvim i prestanem da se krecem. I o tebi ce se neko brinuti – starost je ista za sve.
11) Prati me na mom poslednjem putu… Nemoj nikada reci: „Ja to ne mogu da gledam“ ili: „Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti“. S tobom je za mene sve lakse. Neka ti to bude dug za moju vernost i nasu lepu mladost.
12) Kada me vise ne bude bilo, nemoj tugovati, vec usreci nekog novog psa i voli ga kao sto si mene voleo.
Osobine koje će svaku ženu učiniti neodoljivom
Lepota je reč snažnija od bilo kog prideva. Zbog nje žene padaju u očaj. Ona ih tera da drže stroge dijete i podvrgavaju se plastičnoj hirurgiji. Međutim , zar ta reč ne podrazumeva nešto više? Zar nije u pitanju “ono nešto” što se ne može svesti samo na naš spoljašnji izgled? Šta je to što ženu čini lepom, a ne izazovnom ili seksi?
Ne kaže se bez razloga da je lepota u oku posmatrača. Ljudi koji na prvi pogled izgledaju lepo mogu nam postati veoma ružni kada ih malo bolje upoznamo, dok neke osobe za koje bismo rekli da su prosečnog izgleda, čine nam se najlepšima na svetu. To je dokaz da lepota nije samo fasada i da je u pitanju nešto što se ne može svesti na genetiku.
Način na koji žena hoda, priča, drži do sebe. Način na koji zrači iznutra. Ona iskra koju poseduje. To je lepota žene. Takve devojke muškarci možda ne primećuju na prvi pogled, ali im se polako “uvlače pod kožu” svakim pogledom i razgovorom.
Ovih 10 osobina svaku ženu će učiniti neodoljivom:
Njena strast je definiše više nego fizički izgled
Nema ništa lepše od strastvene žene. Devojku koja živi punim plućima i koja radi stvari sa velikom strašću vredi poznavati. To je osoba sa kojom bi muškarac radije pričao u krevetu nego je odvukao u njega. Strast je zarazna i ona predstavlja jedan od najvećih kvaliteta koje čovek može posedovati.
Pokazuje svoje pravo lice
Šminkanje je stvar izbora i u tome nema ništa loše. Međutim, lepa žena ne oseća potrebu da sakriva svoje nedostatke pomoću mejkapa. Ona će to uraditi zbog sebe, ne zbog drugih.
Ne želi da bude centar univerzuma
Ona ne želi po svaku cenu da bude u centru pažnje. Čini to nesvesno jer poseduje samopouzdanje i skromnost, a te osobine privlače pažnju drugih više od isforsiranih gestova.
Ume da se izrazi
Nema ništa gore od devojke koja nije elokventna i ne ume da kaže šta misli. Dama koja ima svoje mišljenje može da bude očaravajuća, i dokaz je da je mozak najjači afrodizijak.
Samostalna je
Žena kojoj nije neohodan muškarac kako bi živela svoj život je žena koja je sigurna u sebe. Samopouzdanje je ključ za istinsku lepotu. Njoj ne treba odobrenje drugih za svoje postupke.
Misteriozna je
Ona ne otvara usta bez razloga i ne otkriva sve svoje tajne. Nije od onih koje pričaju samo da bi čule svoj glas. Nema ništa intrigantnije od žene obavijene velom misterije. Ona je puna iznenađenja i što je više upoznajete, postaje sve lepša i lepša.
Saosećajna je
Ona ne misli samo na sebe. Saosećajna je i brižna. Žrtvovaće se zbog drugih ljudi. Ne slama srca, već ih zeceljuje. To je istinska lepota.
Otvorena je za nove izazove
Lepa žena ne zna za ograničenost. Otvorena je za nove ideje, ljude i mesta. Njena hrabrost i otvoren um su očaravajući.
Ima dušu
Svi znamo šta znači kada neko ne poseduje unutrašnju lepotu. S druge strane, postoje osobe koje prosto sijaju i u čijoj blizini bismo uvek želeli da se nalazimo.
Ima “ono nešto”
Ova osobina se ne može izraziti rečima. Ona poseduje nešto, ali ne možete to definisati. Ona ima taj specijalni kvalitet i ne možete ga objasniti zbog toga što to nikada u životu niste doživeli.
Izvor: lepotaizdravlje.rs
Vedrana Rudan: Sreća
Čitav se život pitam što je sreća. Kako je prepoznati? Uhvatiti za glavu ili rep i reći, eto, to je to!
Uvijek mi je bilo jednostavnije definirati nesreću. Ne želim nabrajati što je sve za mene bilo ili još uvijek jest, nesreća. Popis bi bio dugačak.
Jedna od nesreća često su mi bila djeca. “Da se još jedanput rodim nikad ne bih imala djecu.” To su moja djeca i svi oko mene slušali preko trideset godina.
Djeca su davež. Ili su zdrave bebe pa ti piju krv bez slamke ili su bolesne pa umireš od užasa. Školovanje. Susret sa učiteljima. Tko može ikad zaboraviti onaj užas kad nakon razgovora sa razrednicom odbauljaš doma i odlučiš, odrobijati ću ih!
Odrobijat ću ga! Neka me na smrt osude ali on idući dan dočekati neće! Tri topa u drugom pologodištu četvrtog razreda srednje škole. Zašto sam ga rodila?
Da ga nema sad bih lakirala nokte na nogama i jedino bi me do bijesa dovodila vata među mojim prstićima koja bi se pomaknula previše lijevo ili desno.
A velike ljubavi njihove? Prva cura, druga cura, treća cura, četvrta…Dečko broj jedan…Ni jedna majka neće, kad govori o svojoj kćeri, krenuti dalje od broja jedan. Osim kad razgovara sama sa sobom i proklinje dan kad joj je ginekolog čestitao.
Školarine, stanarine, maturalna putovanja u Španiju a ti nemaš ni za struju. Pa otplatiš jedno putovanje a onda moraš još jedno jer su djeca odlučila da će umjesto na maturalni ples krenuti u Prag.
Cijena astronomska jer moraš platiti i putovanje i proviziju za profesora koji je izabrao agenciju. Osjećaš se bespomoćno i bijesno a onda pomisliš, da nemam djece…Sama sam kriva. Digneš kredit, onda osam mjeseci otplaćuješ riganje tvoga zlata na Karlovom mostu.
Jebena djeca! Kome ona trebaju? Kad odrastu jedva čekaju da crkneš da konačno usele u ono što si ti čitav život gradio. I da, imaju fakultete, samo ti znaš koliko su koštali, ali nemaju plaću od koje mogu živjeti.
Ti si kriva. Da si im na vrijeme rekla da samo kriminalci mogu živjeti od svoga rada bilo bi lakše i tebi i njima. Vjenčanja. Da li je njihov izbor najbolji mogući?
Okom zle ptičurine gledaš svaki pokret partnera svoje djece. Griješe? Ne griješe? Djeca su davež, tlaka prevelika, bacanje u vjetar najboljih godina života.
A opet…Kad su bili majušni, imaš fotografije, sitnim su zubima grizli tvoju bradu. Smijali su se glasno dok njihov smijeh ne bi prešao u štucanje.
Prvi koračići. Ulazak u prvi razred, stručak poljskog cvijeća na klupi tvoje male kćeri. Pismo mami za neki od Dana žena, otisak u gipsu stopala i malih ruku.
Sinovljeva ručica u tvojoj ruci dok čekate da puran koga svakoga dana odlazite gledati izađe iz nekakvog kokošinjca. A on jednoga dana ne izađe. Ali se ukaže susjeda i tvom sinu kaže kako su purana ispekli za ručak.
Plač. Urlanje. Kako djetetu objasniti zašto se ubilo pa ispeklo ono što se do jučer tako neodoljivo glasalo? Tako glasalo da su tvome sinu suze od smijeha dolazile na oči.
Spavanje sa malim sinom na trbuhu. I tako cijelu noć. Gledanje u plavokosu kćer kako tiho spava. Šetnja Korzom sa kćerkom. Uspravljaš leđa, uvlačiš trbuh i ti si još uvijek lijepa jer si autorica te ljepote.
Stupanje uz sina visokog dva metra koji te pita da li ti je neugodno jer si tako mala. A ti si uvijek mislila da je žena visoka metar i sedamdeset i devet, na petama, žirafa.
Brojevi njihovih telefona na zaslonu tvoga. Spoznaja da te danas nitko ne naziva osim muža i tvoje djece. Da te nitko i ne zanima osim njih. Kako je lijepo imati posla sa odraslim ljudima koji znaju toliko toga o čemu ti pojma nemaš.
Staviti fotku na zaslon mobitela, srediti ti web stranicu, govore engleski i talijanski i njemački. Pročitali su knjige za koje ti nikad čula nisi, mnogo znaju o muzici, filmu.
O djeci razgovaraju drugačije nego si to ti činila. Ne uzdišu, ne pušu, ne kukaju, ne govore okolo, da se još jednom rodim…A za rođendan svoje kćeri…
Danas? Zašto danas? Ne znam. Dogodilo se danas. Prvi sam put u životu svome sinu rekla da sam sretna, presretna zapravo, što imam njega i njegovu sestru.
Zašto danas? Zato jer mi je sin na mobitelu pokazao kako izgleda naslovnica njegove knjige koja će izaći za koji dan. A kći mi je poslala fotografiju torte koju je kćeri ispekla za rođendan.
Koja torta! Na Pipi Dugu Čarapu. Nikad nisam uspjela saznati kako se rade torte. Kako može od jaja, brašna i pitaj boga čega još nastati torta i još na Pipi?
Kako može dijete, moje dijete, napisati knjigu koja se meni sviđa iako ju je napisao moj sin. Evo, to se dogodilo danas.
Ponosna sam na sebe. Rodila sam dvoje krasnih ljudi. I sigurna sam, ništa što sam u životu postigla ne da se usprediti sa srećom koju sam osjetila danas dok sam razgovarala sa svojim sinom piscem i sa svojom kćeri koja je svojoj kćeri satima pekla tortu. Ta mlada žena prije bi umrla nego rekla, da se još jedanput rodim…
Da li to meni za sreću treba malo ili jako, jako mnogo? Da se još jedanput rodim…Da, sigurna sam, otišla bih slušati onoga purana i gristi tortu na Pipi.
Izvor: rudan.info
