Naslovna Blog Stranica 405

Hajdučka trava pomaze kod: upale jajnika, oboljenja materice, neredovnih i obilnih menstrualna krvarenja…

0

Ovo lekovito bilje spada u red najvrednijih i najcenjenijih lekovitih biljaka kod nas. Poznata je još pod imenima kunica, sporiš, stolisnik, romantika. Naziv Hajdučka trava dobila je po tome što je bila veoma popularna medu hajducima za previjanje rana. Ako pogledamo latinski naziv ove biljke, Achillea Millefolium, uočićemo da se vezuje za ime Ahila, grčkog ratnika, koji je takodje koristio ovo lekovito bilje za previjanje rana.Ovo latinsko ime je dobila i po svojoj snazi, nalik Ahilovoj, u rešavanju problema. Ova uspravna biljka raste do metar visine, a odaje prijatni miris.

Prepoznatljiva je po svojim mnogobrojnim belim cvetovima koji se razvijaju od juna do avgusta. Berba ove biljke krece od cvetanja, dok se listovi mogu ubirati do jeseni. Hajdučka trava je samonikla biljka koja raste na prostorima cele Evrope generalno duž puteva i na livadama. Pravilo je da se cvetovi ove biljke sakupljaju kada je sunce najjače jer tada sadrže etericnog ulja koje je ponekad plave boje zbog azulena koji je glavni sastojak u pripremi krema i ulja za sunčanje, jer je potvrdeno da leči i neguje kožu. Ova biljka je bogata i taninima, vitaminima K i C kao i mineralima kalijumom i natrijumom. Korisna svojstva ove biljke se ne završavaju ovde već ova biljka svoju primenu nalazi i kod regulacije i jačanje organa za varenje.

Hajdučka trava svoju primenu nalazi i u narodnoj medicini jer je poznato da od davnina se koristi za lečenje neredovnih i obilnih menstrualnih krvarenja kao i drugih nelagodnih simptoma klimaksa. Spremljeno u čaj, ovo lekovito bilje, leči veoma veliki broj problema kod pripadnica lepšeg pola kao što su belo pranje, upale jajnika, oboljenja materice kao i mioma. Hajdučka trava se može koristiti i kao kupka jer otklanja bolove u rukama i nogama.

Delotvornost ove biljke ne prestaje ovde, potvrđeno je da leči migrenu, nesvesticu, krvarenja iz nosa, kao i hemoroida. Preporučeno je konzumirati je i kod lečenja jetre, slezene, pankreasa, kao i žutice.

Retki su slučajevi kada ovo lekovito bilje može da dovede do nekih neželjenih reakcija. U većini slučajeva su to alergijske reakcije i tada je preporučeno da se ova biljka koristi u manjim količinama kao i da je bitno da ista bude ubrana u ranom razvoju cveta.

Napravi sam recept:

4 kašike ove biljke i kantariona pomešati sa po 2 kašike koprive, nevena, ivanjskog cveća, mlevenog oraha, majčine dušice, bosiljka i kamilice. Dodaje se i po malo matičnjaka i macine trave. Tako spremljena mešavina se prelije sa litar ključale vode i ostavlja da odstoji poklopljena par sati. Kasnije se višak proceđuje a čaj se konzumira 3 do 4 puta dnevno. Ova terapija se koristi minimum 28 dana i delotvorna je kod upala materice i jajnika.

Izvor: herbamedicanatural.com

Mejkap saveti kako bi vaše oči izgledale veće

0

Žene s manjim očima ulažu veliki trud u šminkanju kako bi njihove oči izgledale veće i dobro oblikovane. Svi znamo da oči privlače veliku pažnju, pa je i njihovo isticanje sa mejkapom veoma važno

Ukoliko i vi imate male oči, mi vam donosimo nekoliko saveta koji će vam pomoći da vaše oči izgledaju veće.

Senka za oči

Morate koristiti svetlu nijansu senke za oči, jer one mogu učiniti da vaše oči izgledaju veće. Ovo je jedan od najboljih make – up saveta koji će uraditi čuda. Na primer, koristite belu senku za oči, posebno u unutrašnjem uglu očiju. Pored toga što će izgledati veće, vaše oči će izgledati i svetlije.

Uvijte  trepavice

Ovo je još jedan trik kojim možete učiniti da vaše oči izgledaju veće. Uvijanje trepavica će ih oblikovati i učiniti ih većim.

Ajlajner

Postoji veliki broj načina kako uz pomoć senke možete povećati vaše oči. Međutim, morate razaznati na koji način će ajlajner najbolje izgledati na vama. To može biti na gornjem ili donjem kapku. Ajlajner daje iluziju dugih i oblikovanih očiju.

Oblik obrva

Možete privući dodatnu pažnju oblikujući obrve prema vašem obliku lica. Zaobljene i istaknute obrve izgledaju savršeno, a takođe izgledaju dobro s crnim ili svetlim mejkapom.

Pokušajte sa ovim mejkap savetima kako bi vaše oči izgledale velike i dobro oblikovane. Osim toga, možete skrenuti pažnju sa vaših malih očiju, nanoseći ruž za usne.

Adnana Kutlovac, Ljepota.ba

Ovsene pahuljice – Za zdravo srce i krvne sudove, regulaciju šećera u krvi, krvni pritisak, regulaciju probave

0

Ovas i proizvodi od ovsa su promovisani u „super hranu“ na osnovu istraživanja koja kažu, da beta-glukani snižavaju holesterol i sprečavaju razvoj srčanih oboljenja. Beta-glukani su vlakna rastvorna u vodi, kojih u ovsu ima oko 3-5 %. Preporučeni unos beta-glukana je oko 3 grama dnevno, što znači da treba da unesete oko 90 grama ovsa svaki dan u cilju regulacije holesterola.

Popularnost ovsa, ovsenih pahuljica, keksa od ovsa (kod nas Wellness i O’cake su medju najpoznatijima), ovsenog brašna i drugih proizvoda od ovsa stalno raste. Posebno posle januara 1997. kada je američka Agencija za hranu i lekove, odobrila da ovakvi proizvodi mogu nositi natpis da proizvodi od ovsa mogu smanjiti rizik za srčana oboljenja, uz ishranu sa smanjenim unosom masti.

Dakle, evo nekoliko razloga zbog kojih treba ovsene pahuljice, ovsene kekse… da uvrstite u svoju ishranu:

Za zdravo srce i krvne sudove

Ovsene pahuljice su značajan izvor dijetnih vlakana, i rastvornih,  i nerastvornih u vodi. Jedna od komponenti koje sadrži ovas jesu beta-glukani, koji snižavaju holesterol. Tačan način delovanja beta-glukana se ne zna, ali se pretpostavlja da ova rastvorljiva vlakna kada dospeju u donje delove creva, stvaraju gel koji vezuje u sebe neke žučne kiseline, koje su potrebne za usvajanje masti u crevima. Na taj način, manje holesterola se usvoji u krvotok na nivou creva. Tako se loš holesterol LDL, smanjuje bez uticaja na dobar HDL holesterol.

Sem toga ovas je i jedan od najbojlih izvora tokotrienola, jedne od podvrsta vitamina E. Ustanovljeno je da tokotrienoli smanjuju stvaranje holesterola u jetri i tako dodatno utiču na smanjenje holesterola.

Dakle, jedite ovsene pahuljice ili druge proizvoda od ovsa svaki dan i imaćete zdravo srce i krvne sudove.

Za regulaciju šećera u krvi

Ako jedete proizvode od ovsa neće naglo doći do povećanja nivoa šećera u krvi, kao kad jedete proizvode od belog pšeničnog brašna koji su dominantni u našoj ishrani. Kada se šećer sporije oslobađa u krv, nije potrebno da organizam naglo oslobodi insulin iz pankreasa. Da podsetimo, insulin je neophodan da uvede šećer u ćelije. Kontrola šećera u krvi je vrlo bitna da bi se smanjile komplikacije dijabetesa. Obroci od ovsa utiču na sporije povećanje nivoa šećera u krvi i usporavaju njegov pad na vrednosti pre obroka.

Za sprečavanje malignih promena

Ovas, kao i druge žitarice i povrće sadrži mnoge komponente, koje smanjuju rizik za nastanak kancera. Lignani iz ovsa, koji maju fioestrogeno dejstvo su dovedeni u vezu sa smanjenjem rizika za rak dojke. Iako je većina istraživanja bila usmerena na rak dojke, slični efekti se postižu i kod drugih hormon-zavisnih tumora (endometrijum, jajnici, prostata). Studije su pokazale da žene koje unose više dijetnih vlakana, imaju manje cirkulišućeg estrogena, koji je faktor rizika za rak dojke. Pretpostavlja se i da vlakna iz ovsa smanjuju koncentraciju karcinogena u crevima.

Za krvni pritisak

Dnevna doza ovsenih pahuljica snižava i krvni pritisak, i smanjuje potrebu za anti-hipertenzivnim lekovima. Smatra se da svaki treći odrasli stanovnik ima povećan pritisak. Simptoma obično nema, dok ne dođe do komplikacija na srcu ili krvnim sudovima.

Za regulaciju probave

Zbog visokog sadržaja vlakana, ovas je dobar i za regulaciju peristaltike i pražnjenja creva. Nerastvorna vlakna sadržana u ovsu, služe kao sunđer koji usvaja vodu, bubri i postaje nekoliko puta teži u odnosu na težinu samih vlakana. Tako dolazi do povećanja crevnog sadržaja i stimulacije pasaže creva i pražnjenja, tj. Do sprečavanja zatvora.

Za kontrolu težine

Kako se vlakna rastvorljiva u vodi vare dovode do formiranja gela, koji povećava viskoznost crevnog sadržaja. Tako se usporava pražnjenje želuca, pa ćete se duže osećati siti, te ćete manje jesti i lakše kontrolisati težinu. Istraživanja kažu da deca koja su koristila ovas u ishrani su imala 50% manje šanse da kasnije tokom života budu gojazna, u odnosu na decu koja nisu jela ovas.

Za opšte zdravlje i dugovečnost

Ovas ima veću koncentraciju dobro balansiranih proteina nego druge žitarice. Sadrži i fitohemikalije (biljne hemikalije) koje imaju zaštitno dejstvo, te sprečavaju nastanak hroničnih oboljenja kao što je rak. Imaju dobro izbalansirane esencijalne masne kiseline, koje obezbeđuju dugovečnost. Njihov amino kiselinski sastav je najbolji u odnosu na druge žitarice. Ovas sadrži i vitamin B1, B5, folnu kiselinu, biotin, vitamin E, kao i cink, magnezijum, bakar, gvožđe, mangan. Beta-glukani su dokazani kao imunostimulatori, koji ubrzavaju oporavak od infekcija.

Izvor: prirodnilek.com

Kako da smanjite tegobe izazvane kamenom u bubregu (recepti)

0

Za samo 10 dana smanjite tegobe izazvane kamenom u bubregu ili sprečite njegovu pojavu uz pomoć efikasnog napitka od prosa…

Pored brojnih metoda za razbijanje i izbacivanje kamena iz bubrega koje nam nudi zvanična medicina, postoje i brojne lekovite recepture i čajevi na bazi lekovitog bilja, koji nam svakako mogu olakšati tegobe.

Proso je žitarica naročito dobra za urinarne infekcije i čišćenje bubrega. Ovaj prirodni lek za kamen u bubregu jako dobro čisti sav nataloženi mulj koji se tu godinama skupljao i rešava problem za samo 10 dana.

Sastojci:

  • 200 grama žitarice proso

  • voda

Priprema:

U toploj vodi isprati 200 grama žitarice proso i presuti u staklenu teglu zapremine 3l. Dosuti prokuvane vode do dve trećine tegle i dobro poklopiti. Teglu toplo umotati i tako ušuškanu ostaviti da odstoji celu noć.

Izjutra ćete primetiti bledunjavu tečnost koja i nije najlepšeg izgleda… Upravo je ona prirodni lek za bubrežni kamenac koji trebate piti bez ikakvih ograničenja tokom dana! Sada prespite tu tečnost u drugu teglu, trudite se da proso ostane u prvoj, ali ga nemojte bacati, već ga iskoristite kao izuzetno zdrav doručak.

Napravite kašu od prosa tako što ćete na jednu šolju prosa dodati tri šolje vode i kuvati petnaestak minuta. Terapija prosom traje 10 do 15 dana i to tako da svako veče pravite novu turu napitka. Bubrežni kamenac će se uspešno istopiti i izmokrićete ga.

Sav mulj, sluz, kao i pesak u bubregu će izaći napolje. Napominjemo da i pesak može biti itekako neugodan, naročito ako zakrči mokraćovode. Probadanje u bubregu prestaje već nakon par dana od primene terapije, jer je napitak efikasan kod urinarnih infekcija i upala, te će uspešno obnoviti napadnuto tkivo.

Ova dostupna i jeftina namirnica je odlična prevencija za kamence u bubrezima, te je svakako napravite i isprobajte kod kuće. Pored efikasnog napitka od žitarice proso možete isprobajti još nekoliko odličnih receptura koje otapaju bubrežni kamenac:

  • Kupka od rastavića za izbacivanje peska i manjih kamenčića. Potopite 100 grama rastavića u litar hladne vode i ostavite tako da odstoji celu noć. Sutradan malo zagrejte, procedite i dodajte vodi za kupanje, pa sedite u kadi oko 20 minuta tako da voda doseže nešto iznad bubrega. Nakon kupke se ne trebate brisati, već samo umotati u peškir i utopliti u krevetu naredni sat vremena. Za vreme ovog tretmana potrebno je i da pijete piti topao čaj od rastavića a mokraću zadržavajte što duže, da bi ste bubrežni kamenac nakon toga izbacili pod jakim pritiskom.

  • Mešavina limuna i maslinovog ulja podstiče razlaganje bubrežnih kamenaca. Može se koristiti i kao dresing za salatu.

  • Lubenice sadrže 90 odsto vode i veoma efikasno ispiraju bubrege sprečavajući tako da nastane bubrežni kamenac. Posebno su korisne za one koji imaju pesak u bubregu.

Pored rastavića, može pomoći čaj od kukuruzne svile, listova i pupoljaka breze, uve, korena zečjeg trna, selena, celera, peršuna…

Treba imati na umu da lekoviti čajevi ne mogu zameniti terapiju koju propisuje lekar i svakako su neophodne konsultacije.

Izvor: Dijetamesecevemene.com

 

Upalna stanja koja zahvataju mozak (Encefalitis)

0

Encefalitisi su upalna stanja koja zahvataju mozak i koja su uzrokovana uglavnom virusima.

Encefalitis može uzrokovati veliki broj virusa. Praktično svaki virus bi mogao, pod određenim okolnostima, pokrenuti proces zapaljenja u centralnom nervnom sistem. Neki, ipak, pokazuju poseban tropizam (afinitet) za ovaj sistem. Iako je dobro zaštićen lobanjskim kostima i barijerom između krvi I mozga, mozak je veoma osetljiv na viruse. Vrsta virusa koji uzrokuju encefalitis može se klasifikovati na njihovoj geografskoj zastupljenosti, insektima koji ih prenose, putevima prodora u centralni nervni sistem (putem krvi, preko nerava, ili direktno) i pratećim bolestima (grip, osipne boginje, zauške i dr.). Najčešći i klinički najznačajniji virusi uzročnici encefalitisa su koksaki B , herpes simplex virus, HIV, citomegalo virus, ECHO, virus infektivnemononukleoze, varicela zoster virus, rubela virus, virus Zapadnog Nila i dr. Praktično svaki virus pod određenim okolnostima može napasti mozak i uzrokovati encefalitis. Kod velikog broja encefalitisa uopšte se i ne utvrdi koji je virus bio uzročnik. U našoj zemlji su najaktuelniji herpes simpleks encefalitisi, enterovirusni (ehoikoksaki) encefalitisi a u poslednjih nekoliko godina u letnjem period i virus Zapadnog Nila. Virusni encefalitis je teška bolest sa smrtnim ishodom u oko 3-30% pacijenata. Kod izvesnog broja pacijenata posle izlečenja mogu ostati teže neurološke posledice. Na virusni encefalitis treba posumnjati kada se tokom povišene temperature javi poremećaj svesti koji može varirati od obične pospanosti do brze pojave kome. Pacijenti mogu biti i jako uznemireni čak i agresivni. Često se javljaju i generalizovani grčevi. Može se javiti glavobolja, a u zavisnosti od dela mozga koji je zahvaćan virusom mogu nastati različiti neurološki ispadi u vidu slabosti ili oduzetosti nerava na glavi ili perifernih nerava, epileptički napadi, poremećaji govora, čula vida, sluha dodira i dr. Ukoliko su istovremeno zahvaćene i moždane ovojnice (meningoencefalitis) javlja se mnogo jača glavobolja, povraćanje, nepodnošenje svetlosti (fotofobija).

SIMPTOMI

  • Povišena temperature

  • Glavobolja

  • Poremećajsvesti

  • Neurološkiispadi

DIJAGNOZA    

  • Kliničkaslikaipregledpacijenta

  • Lumbalnapunkcijaianalizalikvora (ćelijska, biohemijskaimikrobiološka)

  • CT i/ili NMR mozga

  • Elektroencefalogram (EEG)

LEČENJE

Encefalitisi su bolesti koje mogu ugroziti pacijenta i potrebnoih je lečiti u jedinicana intezivne nege. Lečenje je složeno i obuhvata nekoliko aspekata: procenu stanja vitalnih funkcija, praćenje i lečenje psihomotornog nemira, lečenje i prevenciju konvulzija, antiedemsku terapiju, prevenciju i lečenje komplikacija, antivirusnu terapiju.

Vitalni parametri se moraju redovno pratiti i korigovati u slučaju poremećaja. Za grčeve i psihomotorni nemir mogu se dati različita sredstva (diazepam, midazol). Važna je borba protiv edema (otoka) mozga i u tu svrhu se najčešće koristi manitol.

Antivirusna terapija korisna je samo ako je upala mozga uzrokovana sa virusima iz grupe herpes (herpes simplex, herpes zoster) i tada se intravenski koristi lek aciklovir.

Izvor: belmedic.rs

Mik Džeger: Rock and roll kao način života

0

Priča se da je spavao sa četiri hiljade žena, kao i da mu ljubavni odnos sa muškarcem nije stran, dok je konzumiranje droga predstavljalo njegovu svakodnevicu, ali sve što je Mik Džeger tokom života radio, inspiriše ga da i danas nastavlja u istom stilu.

 Da bi ga opisali i doživeli onakvim kakav jeste, potrebno je da pogledate neko multimedijalno izdanje o njemu u kome se vidi Mikova energija, ponašanje na sceni, osmeh u komunikaciji, jedinstven stil i sve ono što ga danas čini ikonom popularne kulture i jednom od najdominantnijih figura muzičke današnjice. Proslavio se pevajući u bendu The Rolling Stones, u međuvremenu oformio je još jedan muzički sastav, a iako ga ponekad na društvenoj mreži Twitter sahrane kako bi izazvali senzaciju, Mik Džeger ne prestaje da intrigira svetsku javnost. O njemu su napisane dve biografije, nekoliko puta pojavio se na filmu i poslužio je kao inspiracija mnogim muzičarima, a na osnovu pojedinih detalja koji su poznati o njegovom privatnom životu, samo je moguće naslutiti šta je sve proživeo. Ženio se dva puta, sa Bjankom De Masias i Džeri Hol, ima sedmoro dece, međutim, mnogo više od osoba koje nose njegove prezime spominju se ljubavnice s kojima je ovaj megastar varao svoje supruge. Linda Ronstadt, Merijen Fejtfuj, Karli Sajmon, Margaret Trudo, Mekenzi Filips, Krisi Šrimtom, Anita Palenberg, Marša Hant, Pamela Des Bers, Karla Bruni, Uma Turman, Sofi Dal, Anđelina Džoli i mnoge druge pripadnice lepšeg pola navodno su sa slavnim pevačem završile u krevetu.

Mik Džeger rođen je 26. jula 1943. godine u Dartfordu, u Engleskoj. Njegovi roditelji bili su profesori, a tri godine nakon Mika dobili su još jednog sina, njegovog mlađeg brata Krisa. Kao dečak obožavao je da peva, bio je član crkvenog hora i nije propuštao da sluša radio-emisije putem kojih je pomno pratio pevače koji su nastupali. Za vreme školskih dana upoznao je Kita Ričardsa, s kojim je kasnije oformio slavni bend The Rolling Stones, a iako ga je školovanje upućivalo na bavljenje novinarstvom ili politikom, on ističe kako je oduvek znao da će biti deo muzičke scene. Mik i Kit su osvojili koncertne bine najvećih svetskih gradova i dosta vremena provodili su zajedno, pa su na taj način svetskim medijima neretko davali povod da izveštavaju o njihovim svađama i prekidima saradnje.

Mik Džeger je prvi put sa Rolling Stonesima nastupio u londonskom klubu Marquee, 12. jula 1962. godine, ne sluteći da će danas ovaj datum zlatnim slovima biti upisan u istoriju rokenrola. Njegov glas ilustrovao je duh londonskih ulica, a od već tada popularnih Bitlsa, njegov sastav izdvajala je drskost, eksplicitnost tekstova i pravljenje skandala kojima su samo uvećavali svoju popularnost. Sredinom 2011. godine Džeger je oformio novu grupu pod nazivom Super Heavy, u kojoj mu se pridružuju poznata pevačica Džos Stoun, sin Boba Marlija Damian Marli, bivši član benda Eurythmics Dejv Stjuart, kao i A. R. Rahman.

Ovaj novi angažman Miku Džegeru omogućio je da ide u korak s vremenom, ali po već dobro utabanoj pompeznoj stazi, a u poslednjem spotu nove grupe pojavljuje se u roze odelu čime je samo potvrdio svoju ekscentričnost. Kako sam kaže u jednoj od pesama: Bog mu je dao sve što želi. S obzirom na to da je seksualnost mnogih popularnih muškaraca večito dovođena u pitanje, slične spekulacije nisu zaobišle ni pevača Stonesa. Međutim, da se ne radi samo o spekulacijama, u svojoj knjizi Mik: The Wild Life and Mad Genius of Jagger tvrdi i njegov biograf Kristofer Andersen koji navodi da su Mik Džeger i Dejvid Bouvi sedamdesetih godina bili ljubavnici.

Spomenuta knjiga predstavlja neautorizovanu biografiju frontmena Stonesa, a autor tvrdi da su dvojica slavnih pevača započeli vezu nedugo nakon što su se upoznali. Tadašnja Dejvidova supruga, Endži Bouvi, navodno je jednog jutra njih dvojicu zatekla u krevetu i mada začuđena situacijom u kojoj se našla, ona im je poslužila kafu i sok od pomorandže, piše u biografiji. Da su dvojica pevača imali odnos koji prevazilazi onaj kolegijalni, potvrdila je jedna od tadašnjih pratećih pevačica Dejvida Bouvija koja je priznala da su njen kolega i Mik Džeger bili seksualno opsednuti jedan drugim. Slavni engleski muzičar i skandal majstor nekoliko puta pojavio se na filmu i u TV serijama, među kojima su Performance, Freejack, Bent, The Man From Elysian Fields, a nedavno je i čuveni glumac Džoni Dep pozvao Mik Džeger da bude deo novog nastavka ostvarenja Pirati sa Kariba.

Iako je svoje seksualne fantazije isprobao i sa muškim polom, Mik Džeger poznat je kao zvezda u čijem su se zagrljaju našle i brojne manekenke, glumice, a neretko je bio opsednut i partnerkama svojih prijatelja. Poznati pevač isticao je da nema ništa zavodljivije od prelepe žene koja pripada drugome. Ipak, u gore spomenutoj biografiji, jedan od najatraktivnijih detalja svakako je informacija da je dve godine proveo u strastvenoj vezi s Angelinom Jolie, jednom od najpoželjnijih svetskih dama. Tokom snimanja spota za numeru Anybody Seen My Baby, Džeger je upoznao lepu glumicu koja je u ovom video ostvarenju glumila striptizetu.

 – Malo me je uplašila na početku, to volim – rekao je Džeger kada je upoznao Angelinu. Glumica se u to vreme udala za svog britanskog kolegu Džonija Li Milera, ali istovremeno je imala aferu i sa Timotijem Hatonom. Sve navedeno samo je još više zaintrigiralo Džegera koji je počeo da je opseda i ostavlja poruke na telefonskoj sekretarici. Ubrzo nakon toga njih dvoje započeli su romansu koja je trajala dve godine, navodi se u knjizi Christophera Andersena.

U vreme kada je bio u braku sa Jerry Hall s kojom ima četvoro dece, Džeger je oko bacio i na tadašnju atraktivnu manekenku Karlu Bruni koja je u vezi bila s njegovim prijateljem, čuvenim gitaristom Erikom Kleptonom.

– Molim te, Mik, samo ne nju, mislim da sam se zaljubio – govorio je Klepton starom prijatelju, a i pre Karle, Džeger je pokušavao da zavede dve Kleptonove simpatije.

  – Veza Mika i Karle nije mi izlazila iz glave do kraja te godine. Bilo mi je neprijatno kada bih gostovao na koncertima Stonesa znajući šta on radi iza scene – objasnio je Klepton.

Roker i party maniac družio se s mnogim slavnim ličnostima, o čemu svedoče i brojne fotografije na kojima je rame uz rame sa Lu Ridom, Bobom Marlijem, a u tom ruhu živi i danas, pa je održao mini koncert pevajući sa predsednikom SAD-a Barakom Obamom.

  Budući da vihor rokenrola sa sobom nosi i konzumaciju opojnih sredstava, tako je i pevač Stonesa neretko uživao u korišćenju droga, a 1967. godine bio je uhapšen zbog posedovanja amfetamina. Gostujući u jednoj emisiji, Džeger je javno pozvao Vladu Velike Britanije da legalizuje upotrebu marihuane na ostrvu Man, što bi, po njegovim rečima, verovatno smanjilo stopu kriminala.

– Mnoge negativne stvari i zločini događaju se upravo zbog toga što je droga ilegalna pa baš zbog načina njihove nabavke, posedovanja i prodaje nastaje nasilje – istakao je u intervjuu za američku televiziju roker koji je oduševljen Jamajkom kupio kuću na ovom ostrvu.

  Iako se u potpunosti uklapa u profil kontroverzne ličnosti, Džeger je u jednoj drugoj biografiji predstavljen kao fin, pristojan i poslušan lik. BackStage Pass VIP, naziv je knjige u kojoj autorka Debra Šeron Dejvis pevača The Rolling Stonesa opisuje kao maminog sina i uštogljenu osobu koja nosi roditeljima cveće pred večeru i čoveka koji je molio bivšu suprugu da nosi brusthlater ispod providne košulje u slučajevima kada idu u posetu njegovoj porodici.

  – To je potpuno suprotno od onoga što publika misli o Džegeru. On je tako fin, pristojan, pažljiv… Često je u grupi išao na svoju štetu zbog zajedničkog uspeha – otkriva autorka knjige i na taj način osvetljava poznatog muzičara u neočekivanom izdanju.

  Mada je okusio gotovo sve životne sokove, energični pevač danas leti po sceni kao da mu je dvadeset godina, a publiku impresionira kako svojim glasom, tako i izgledom i stilom. Frontmen Stonesa ne zaobilazi ni aktuelne modne trendove.

  – Nije važno da li tek počinjete ili ste već godinama u poslu. Nema potrebe da se mnogo doterujete ako svirate u klubu sa 500 mesta. Ali, ukoliko nastupate pred 50.000 ljudi, nema smisla da budete odrpani – objašnjava pevač koji je poznat po tome što nosi kreacije koje potpisuju poznate modne kuće, među kojima je i Dior.

Stefan Tošović

Izvor: glossy.espreso.rs

Džon Lenon: “Ne znam šta će duže izdržati – rokenrol ili hrišćanstvo” (biografija)

0

Malo je muzičara koji su tokom svog života stekli toliko priznanja i pohvala kao što je Džon Lenon, najslavniji član nekadašnjeg liverpulskog benda Bitlsi čija popularnost ne jenjava ni posle tragične smrti kada ga je u napadu ludila 8. decembra 1980. godine ubio obožavalac Mark Čepman. Iako je živeo samo četiri decenije, njegovo ime ostalo je upamćeno i zabeleženo u istoriji muzike, a njegov doprinos pop kulturi prepoznali su mnogi širom planete, pa je tako po njegovom imenu nazvan aerodrom u Liverpulu, najveći park u Havani, park u Barseloni, u njegovu čast podignuti su mnogi spomenici, a o njegovom životu napisano je desetak biografija.

Džon Lenon je rođen 9. oktobra 1940. godine u Liverpulu kao jedino dete Džulije Stenli Lenon i trgovca Alfreda Lenona po čijem ocu je i dobio ime. Brak njegovih roditelja od početka je bio veoma nestabilan i ubrzo se pokazalo da neće dugo trajati. Naime, njegov otac otputovao je na jedno od svojih službenih putovanja, a kada se posle godinu dana vratio, svoju suprugu, Džonovu majku, zatekao je trudnu sa drugim muškarcem, što je uzrokovalo brzi razvod. Pošto porodica njenog novog supruga nije želela da prihvati Džona, ona ga je kao četvorogodišnjeg dečaka dala sestri Meri Mimi Smit koja je, pošto nije imala svoje dece, pokušala da mu pruži svu potrebnu ljubav.

– Odrastao sam bez osećaja pripadnosti roditeljima i domu, što me je vrlo rano učinilo buntovnim i pomalo problematičnim. Zavideo sam deci koja su imala mamu i tatu za čim sam čeznuo celog života – priznao je u jednom intervjuu čuveni Bitls nekoliko dana pred smrt.

Iako je njegov otac pokušavao da dobije starateljstvo nad njim, to mu nikada nije pošlo za rukom, pa je muzičar rastao okružen ženama. Majka ga je redovno posećivala, i upravo ona mu je usadila ljubav prema muzici, kupivši mu na poklon prvu gitaru.

– Sećam se da me je to učinilo veoma srećnim. Tada mi je rekla da zapamtim kako je divno umeti svirati, ali da se od muzike ne može živeti. Kao i uvek, nije bila upravu. Ipak, iako nije bila prisutna u mom životu, bio sam vezan za nju, a nakon što je umrla pošto ju je 1958. godine pregazio auto, stvarno sam plakao. To je trauma koju nikada neću zaboraviti – govorio je Lenon koji je svojoj majici posvetio nekoliko pesama od kojih su mu najdraže bile Julia i Mother.

U školi je bio veoma loš đak, najviše zbog loše reputacije koju je stekao podsmevajući se kako učenicima tako i profesorima. Stalno je smišljao kako da napakosti drugima.

– Vrlo mi je drago što sam bio takvo dete. Borio sam se za ljubav drugih onako kako sam umeo i znao, pa svoje ponašanje ne doživljavam kao nešto strašno – pričao je Džon koji je zbog loših ocena u školi mogao da upiše jedino srednju umetničku školu koja mu je obeležila život.

– Baš tu upoznao sam devojku Sintiju Pauel sa kojom sam se vremenom zbližio, a 1957. godine, pošto me nisu interesovali časovi kaligrafije, sa nekoliko prijatelja osnovao sam bend Quarrymen. Nedugo zatim upoznao sam i Pola Mekartnija koga je otac savetovao da se nikako ne druži sa mnom jer sam već uveliko bio obeležen kao mladić koji pravi razne probleme. Onda su nam se pridružili Džordž Harison i Stjuart Sjutkfil i promenili smo ime grupe u The Beatles – objasnio je Džon kako je nastala jedna od najboljih muzičkih grupa svih vremena.

Vrlo brzo sastav je preko nastupa po lokalnim mesnim zajednicama stigao i do Hamburga u Nemačkoj gde su imali prvi koncert van svoje zemlje, a nedugo zatim postali su popularni i u celoj Evropi. Svojim perfekcionizmom i drskošću Džon se postavio kao vođa benda, što niko od kolega nije dovodio u pitanje. Pošto je njihova popularnost rasla iz dana u dan, momci su našli i menadžera Brajan Epštejna koji je bio homoseksualac i ponajviše zaslužan što su Bitlsi snimili svoj prvi sing Love me do. Pošto je bio izuzetno posvećen muzici, vezu sa devojkom iz srednje škole Sintijom shvatao je vrlo površno, ali kada je ona ostala u drugom stanju, rešio je da se njome oženi.

– Šokirao sam se kada mi je Sintija saopštila da je trudna jer je to bilo apsolutno neplanirano, uradio sam ono što bi uradio svaki muškarac –  oženio sam se njome iako mi iskreno do toga nije bilo stalo – pričao je Džon koji je sudbonosno da svojoj školskoj ljubavi izgovorio u opštini u Liverpulu 23. avgusta 1962. godine, a kum mu je bio Brajan Epštajn. Sedam meseci kasnije rodio se njegov sin Džulijan za koga slavni muzičar nikada nije bio previše vezan. Baš tih šezdesetih, kada je počela prava bitlmanija, Lenon je počeo da konzumira LSD, drogu koja je potpomagala njegovu kreativnost, ali isto tako razvijala agresiju zbog koje je najviše patila njegova supruga Sintija koju je vrlo često tukao. Po rođenju deteta, njihov brak postao je pravi horor. Muzičar je počeo da spoznaje u sebi ljubav prema osobama istog pola, i veoma brzo je shvatio kako je zaljubljen u svog kuma Brajana. Njih dvojica su otputovali u Španiju, a svetom su počele da kruže spekulacije o njihovoj romansi.

– To je bila gotovo prava homoseksualna ljubav. Nas dvojica jesmo gajili emocije jedan prema drugome, ali nikada nismo konzumirali našu ljubav, nismo imali seksualne odnose, što znači da nismo ni bili u vezi – objašnjavao je Lenon.

Ipak, njegova supruga je zbog ljubavi trpela sve, tvrdeći da je Džon loš samo kada popije ili konzumira narkotike, ali kada je 1966. godine saznala da se on polako zaljubljuje u devojku Joko Ono, rešila je da se razvede od njega, dok je poznatom muzičaru ostalo da plaća sto hiljada funti mesečno za alimentaciju. I dok je on uplovljavao u vezu sa ekscentričnom Japankom koja je bila trinaest godina starija od njega, popularnost Bitlsa već je dostigla tolike razmera da bi, gde god bi se pojavili, članovi ovog benda izazivali toliku pažnju da nisu smeli da izlaze bez obezbeđenja.

– Popularniji smo od Isusa Hrista. Ne znam šta će duže izdržati – rokenrol ili hrišćanstvo – jedna je od najčuvenijih izjava slavnog muzičara iz tog perioda.

Pošto je pronašao ženu u koju se beskrajno zaljubio i sa kojom se osećao kao voljeno biće, spoznao je šta znači ljubav.

– Joko Ono je najsavršenije biće koje korača ovom planetom, pored nje sam shvatio ko sam i šta sam – govorio je Lenon za svoju ljubavnicu koja mu je ubrzo postala supruga.

Samo nekoliko dana pošto se Džon razveo od prve supruge, Joko Ono je pobacila njihovo prvo zajedničko dete. Iako je na svoju novu partnerku gledao kao na pravo božanstvo, ona je vezu sa muzičarem postavila tako da je drugima delovalo kao da ga nimalo ne voli. Uz to, Joko je u svojim intervjuima često izjavljivala kako je muzičar homoseksualac koji to ne želi da prizna i nastavila da izlazi sa drugim muškarcima. Uprkos tome, Lenon i Ono venčali su se 20. marta 1969. godine na Gibraltaru, a medeni mesec proveli su u Amsterdamu gde su i nastale fotografije i spot u krevetu pod nazivom Bed in for Peace kojim su zagovarali ideju mira u svetu. Pod uticajem žene koja ga je nipodaštavala, Lenon je počeo da se oseća sputano u grupi koja ga je proslavila, pa ju je napustio 1969. godine, što je razbesnelo mnoge njegove obožavaoce.

– Pre poznanstva sa Joko mislio sam da su žene niža bića, pa sam se u skladu sa tim prema njima i ophodio. Priznajem da sam bio nasilan i često nepravedan, ali mi je moja druga supruga otvorila oči i pomogla mi da shvatim kako nisam bio u pravu – govorio je tada Lenon, a kako bi dokazao svojoj ženi koliko je voli, zvanično je promenio ime u Džon Vinston Ono Lenon.

Iako je prvobitno bio veoma vezan za svoju suprugu, fascinacija njom počela je polako da bledi. Lenon je na njen nagovor a 1973. godine započeo vezu sa njihovom saradnicom Mej Fang Ji, a kada je posle osamnaest meseci Joko odlučila da je njen suprug dosta uživao u ovoj mladoj devojci, rekla mu je da mora da je ostavi, što je on bez pogovora i učinio.

– Veza sa Mej bila je jedan promašeni vikend u mom životu. Oduvek sam voleo samo jednu ženu, a to je Joko. Mada mi je Mej pomogla da uspostavim odnos sa sinom Džulijanom koga dugo nisam ni video ni čuo, ona jednostavno nije bila kao Joko, a to je dovoljno da je više nikada i ne pogledam – rekao je Džon.

Kontroverzna Japanka ponovo je preuzela kontrolu nad muzičarevim  životom kada se 1975. godine rodio njihov sin Šon, pošto mu je prethodno pretila da će abortirati ako ne obeća da će svom detetu biti potpuno posvećen.

– Od prvog dana Šonovg života bio sam mu predan bez trunke rezerve. Svaki dan sam ga fotografisao, crtao mu i pevao, i on je moja najveća životna ljubav. Šon je dete ljubavi, dok mi se prvi sin jednostavno dogodio i zato sam ga i zapostavio, ali to ne znači da ga ne volim – objasnio je jednom prilikom slavni muzičar.

Ipak, Lenon nije imao puno vremena da uživa u svom porodičnom životu jer je ubijen 8. decembra 1980. godine u Njujorku pred ulazom u zgradu u kojoj je živeo. Ubio ga je njegov obožavalac Mark Čepman kome se samo nekoliko časova ranije pevač potpisao na svoj novi album Double Fantasy. Ovaj verni poštovalac njegovog dela ispalio je četiri metka u muzičareva leđa, a iako je hitna pomoć stigla za nekoliko minuta, doktori su u obližnjoj bolnici Roosvelt samo mogli da konstatuju smrt. Džonova supruga je narednog dana saopštila da neće biti sahrane i da će njegovo telo biti kremirano, a pepeo posut po Central parku gde se danas nalazi i spomen ove muzičke legende – obeležje Strawberrz Fiedels Memorial. Njegov egzekutor osuđen je na kaznu od dvadeset godina do doživotne robije, a i dan-danas nalazi se iza rešetaka. U testamentu koji je ostavio, čuveni Bitls je sve ostavio svojoj supruzi Joko Ono i njihovom sinu, dok njegova prva žena i njihov sin nisu dobili ništa.

Priredila: Aleksandra Dimitrijević

Izvor: glossy.espreso.rs

Erik Klepton: Neke rane nikad ne zarastu

0

Život slavnog bluz i rok kantautora Erika Kleptona uglavnom su krojile žene koje su mu pomagale da odustane od droge i alkohola, ali i da preboli smrt četvorogodišnjeg sina Konora kojeg je prethodno dugo čekao.

Staru izreku da nas ono što nas ne ubije ojača, na svojoj koži osetio je i bluz i rok kantautor Erik Klepton. Njegov život obeležila je stalna borba sa osećajem griže savesti zbog preranog gubitka sina, pa iako su postojali dani kada od tuge nije mogao da ustane iz kreveta, uspeo je da smogne snage i uz pomoć rada nastavi dalje. Još u najranijem detinjstvu otkrio je svoj muzički talenat koji mu je utro put velike popularnosti. Rođen je 30. marta 1945. godine u Ripliju u Engleskoj, kao prvi sin šesnaestogodišnje Patriše Moli Klepton i dvadesetčetvorogodišnjeg vojnika Edvarda Voltera koji je po njegovom rođenju napustio porodicu. Erik je zato rastao u kući svoje bake Roze, dugo verujući da mu je majka zapravo starija sestra. Kada je napunio osam godina njegova mama se preudala i otišla za Kanadu, dok je malog Erika ostavila sa bakom. Prvu gitaru dobio je upravo od nje za trinaesti rođendan, pa iako mu je ovaj instrument izgledao teško i ružno, prvi put je uzeo u ruke tek kada je napunio sedamnaest godina i kada je oformio svoj prvi bend The Roosters.

– Moje detinjstvo bilo je sve samo ne tipično odrastanje. Iako se moja baka trudila da nadomesti sve što mi je falilo, oduvek sam osećao ogromnu prazninu u duši i u srcu. Nisam znao ko mi je otac, a za majku sam mislio da mi je starija sestra. Sve to i nije bilo tako strašno dok nisam krenuo u školu, a majka zauvek napustila naš porodični dom. Iako je to bilo neko prošlo vreme u kojem su ljudi bili mnogo smireniji, deca umeju da budu zla kao što nijedan odrasli čovek to ne zna. Nazivali su me pogrdnim imenima, trčali su za mnom i zadirkivali kad god su stigli, što im je izgleda bio neki hobi. Kada bih se vratio kući iz škole, trčao sam u svoju sobu i, da me niko ne vidi, plakao satima. Iz tih suza proistekla je želja da počnem da stvaram muziku – započinje Erik.

Iako mu je bilo teško da se uklopi sa drugom decom, sviranje gitare počelo je polako da mu donosi popularnost o kojoj nije ni sanjao.

– Kada sam sa sedamnaest godina počeo da sviram, svi su me odjednom zavoleli i javljali mi se na ulici, što me je pomalo bolelo. Još tada sam zbog nesigurnosti rešio da stvorim svoj svet u kome ću sebi biti glavni – objasnio je Klepton.

Devojke su volele njegov talenat za pevanje i u ranoj mladosti imao je dosta ljubavi zbog kojih je patio. Mnoge devojke koje je upoznavao, ostavljale su trag u njegovom srcu.

– Od sedamnaeste godine pa do dvadeset pete živeo sam punim plućima. Svašta sam radio, pio sam, drogirao se i menjao žene. U neke sam se zaljubljivao, a nekima se ne sećam ni imena. Stvarao sam predivne pesme, a neke od njih su danas veliki hitovi – iskren je muzičar.

Baš u tom periodu, sedamdesetih godina, Klepton je započeo svoju solo karijeru koja je naišla na ogroman uspeh. S druge strane, njegov privatni život počeo je da se ruši. Prva velika ljubav desila mu se sa Peti Bojd, ženom svog najboljeg prijatelja sa kojim je dugo godina sarađivao.

– Malo pomalo ona je postajala moja opsesija. Baš onako kada nešto ne može da vam izađe iz glave ma koliko se trudili da ne razmišljate o tome, a činjenica da je ona žena mog najboljeg druga stvarala mi je neki čudni osećaj, gorak i sladak u isto vreme koji me je izjedao – kaže Erik i objašnjava kako mu je jedan od najgorih dana u životu bio upravo taj kada je rešio da svom drugu Džordžu saopšti ko je njegova ljubav.

– Dugo sam razmišljao šta da radim. Nije da se nisam borio, ali sam svakodnevno osećao sve veću potrebu da Peti uzmem u naručje, da prodrem u nju i da bude samo moja. Njihov brak se i onako raspadao, i pomislio sam da nemam šta da izgubim. Nisam imao izbora, morao sam nešto da učinim. Možda će neko pomisliti da sam bio sebičan, ali nisam. Želeo sam da okončam agoniju koju smo sve troje stalno osećali, a koja se poput crnog oblaka nadvila nad našim glavama. Nas dvoje smo već bili u vezi i čini mi se da nimalo nismo bili diskretni. Odlučio sam da budem kavaljer i da svu krivicu prihvatim na sebe. Kada sam Džordžu saopštio da smo zajedno, činilo mi se kao da je on to već znao – priseća se legendarni muzičar dok je poput mnogih rok zvezda imao ogromnih problema sa bolestima zavisnosti koje su mogle da ga koštaju i života i karijere.

– Ne znam kako sam se upustio u sve to. Kada prvi put probate heroin, vrlo je teško da mu se kasnije oduprete, a i te sedamdesete bile su proklete u svakom smislu te reči. Nisam znao kud udaram. Stalno sam bio drogiran, a onda sam rešio da je došlo vreme da prestanem da od sebe pravim budalu i nađem način kako da sebi pomognem – istakao je muzičar.

Zajedno sa svojom voljenom Peti, Erik se jedno vreme povukao na imanje u Engleskoj, a njegova draga preuzela je brigu oko muzičara i učinila sve da ga izleči od heroinske zavisnosti. Svojom bezgraničnom ljubavlju to je i uspela, i par se venčao na privatnoj ceremoniji 1979. godine. Međutim, iako je droga za njega postala prošlost, ovaj muzički genije počeo je da srlja u novi porok.

– Dugo mi je trebalo da priznam sebi da sam alkoholičar. Posle heroina, piće je došlo kao laka zabava, ali sam mnogo pio. Nisam mogao da zamislim dan bez pića, a onda kada sam prvi put shvatio da ne mogu da pevam u alkoholisanom stanju, pozvao sam svog producenta i rekao mu da sam postao alkoholičar. Tada sam razmišljao o samoubistvu, ali bi me od toga odvratila pomisao da ukoliko se ubijem i budem mrtav neću više moći da pijem. Zbog toga sam odustao od samoubistva – pričao je Erik.

Uz pomoć prijatelja i supruge, 1982. godine otišao je u Minesotu na lečenje i tamo proveo nepunih godinu dana, a po povratku ponovo počeo da radi punom parom. Taman kada su svu pomislili da je njegov život potpuno sređen, 1984. godine priznao je da je u vezi sa manekenkom Ivon Keli, sa kojom je godinu dana kasnije dobio ćerku Rut koju nije želelo da prizna sve do početka devedesetih. Svađe između njega i Peti postajale su sve češće jer ona nije mogla da ostane u drugom stanju, a kada je njegova ljubavnica Ivon 1986. godine rodila i sina Konora, par se razveo u miru i bez grubih reči.

– Želeo sam da Peti ostane trudna i sve smo pokušali. Išla je i na vantelesnu oplodnju, ali jednostavno nije išlo. Želeo sam decu više nego išta, a ona je postala nesnosna i kao da više nije želela da se bori za naše potomstvo. Ivon se pojavila kao neko ko hoće i može da mi ostvari tu žarku želju. Nisam bio zaljubljen u nju, ali sam je vremenom zavoleo. Kada se rodio Konor, rekao sam joj da je ona žena mog života. Moj razvod je prošao mirno, i zahvalan sam najdražoj Peti jer mi je dva puta spasila život. Zahvalan sam joj jer je shvatila moju potrebu da budem otac. Ona je divan i veliki čovek – istakao je Klepton.

Jednog sumornog jutra, marta 1991. godine, strašna vest probudila je Kleptona. Vrisak njegove ljubavnice uticao je na muzičarevu dugogodišnju nesanicu.

– Šta god radio ili ne radio u životu, koliko god vremena prošlo, nikada neću prestati da plačem kada se setim tog sumornog strašnog dana kada je moj sin poginuo. Sećam se da je Ivon sa decom bila kod prijatelja, a da sam ja bio u našem stanu u Njujorku. Telefon je zazvonio. Čuo sam krik, a onda nešto nalik rikanju lavice. Nisam mogao da razaznam o čemu Ivon priča, a pošto se malo pribrala, saopštila mi je: Konor je mrtav! Nisam mogao da poverujem da je umrlo dete od četiri godine, a onda kada mi je objasnila da je ispao kroz prozor sa četrdeset devetog sprata, shvatio sam da ga više nema. Odmah sam otišao kod nje, policija je već stigla, a telo deteta su odneli. Otišao sam u obližnji bar, naručio sok od borovnice, plakao ceo dan i celu noć, a potom krenuo u mrtvačnicu da identifikujem telo. Sto je bio tako veliki, a on na njemu tako mali. Iako je njegovo telo bilo u komadima, lice mu je nekom srećom ostalo nepovređeno. Izgledao je tako mirno, kao da spava. Bilo je strašno i to je ogroman bol – sa tugom u glasu i suzama u očima opisao je muzičar.

Narednih deset godina Erik se povukao u sebe i tiho patio za svojim najdražim sinom, a za njega je napisao i pesmu Suse u raju koja je osvojila šest Gremija. Danima nije izlazio iz kuće, borio se sa sobom, svojim demonima i trudio se da ne potone, a rad mu je pomogao da se povrati.

– Više ne mogu da plačem nad svojom sudbinom. Jeste mi bilo teško, nisam imao snage da ustanem iz kreveta, nisam video smisao svog života, ali život ide dalje. Radio sam kao magarac što je bila jedina stvar koja me je činila srećnim, a onda sam sreo nju – rekao je Erik, koji je krajem 1999. godine upoznao dvadesettrogodišnju Meliju Mekenri koja mu je svojom dečjom nevinošću vratila želju za životom i pomogla mu da ponovo postane društveno biće.

– Osvojila me je. Sreli smo se u prodavnici i čim sam ugledao njene krupne oči, znao sam da je ona prava, a da su sve pre nje bile samo pauze u iščekivanju Melije. Njena pozitivna energija uplela me je u paukovu mrežu. Satima sam mogao da slušam samo njen glas. Njena koža je bila baršunasta, a mirisala je na vanilu. Nisam skidao osmeh sa lica – prisećao se kantautor koji se svojom novom dragom oženio 1. januara 2002. godine u svom rodnom mestu. Od tada su postali nerazdvojni, kako to on voli da kaže, postali su jedno telo sa dve glave.

– Ne mogu da zamislim svoj život bez Melije. Čekao sam je pedeset četiri godine i konačno dočekao. Neki ljudi nemaju sreće, pa nikada ne pronađu svoju idealnu polovinu. Meni je Melija pomogla da ustanem i otresem prašinu sa sebe, mada neke rane u duši nikada ne zarastu – tvrdi Erik koji sa Melijom ima tri ćerke, Džuli Rouz, Eli Mej i Sofi Bel.

– Njih tri i moja supruga smisao su mog života. Ne mogu bez njih. Trudim se da im ispunim svaku želju. Jesam ih razmazio, ali se ne kajem zbog toga, volim ih svim srcem i nikada ih neću ostaviti – tvrdi Erik Klepton .

Priredila: Aleksandra Dimitrijević

Izvor: glossy.espreso.rs

Kako prevazići strah od zubara: Imajte stalno na umu da vi kontrolišete situaciju

0

Jedan od najraširenijih strahova je strah od zubara. Ozbiljno izražen strah se smatra fobijom – dakle, “dental phobia” je “samo” jači stepen straha od posete stomatologu.

Ova fobija, kao klinički značajna anksioznost, koja je provocirana izlaganjem specifičnim zastrašujućim objektima ili situacijama (normalno) vodi ka izbegavanju toga što čoveka plaši.

Prema istraživanjima, ovaj strah značajno utiče na normalne rutine osobe, na profesionalno funkcionisanje, socijalne aktivnosti pa i međuljudske odnose.

A nemojte da vam sada cela ova naučna priča bude izgovor da NIKAD VIŠE ne odete kod zubara.
Normalno, nije potrebno posebno naglašavati da izbegavanje posete stomatologu ima za posledicu loše stanje zuba i desni, bolove i opšte zdravstvene probleme.

Ovakvo stanje nadalje uzrokuje osećanja stida, krivice pa i inferiornosti, dodatne probleme u socijalnom okruženju, i tu se krug zatvara…

Ohrabrujuća vest je da (prema istraživanjima Vassenda i Hakelmena) veliki broj pacijenata sa pravom “dental fobijom” IPAK redovno posećuje svog stomatologa.

Kako im to uspeva?

Stvar ide ovako: kod većine pacijenata koji se plaše zubara postoji određena ambivalencija, kolebanje:
– s jedne strane, oni se plaše, to je činjenica,
– sa druge strane – na svesnom nivou ZNAJU da treba da idu, zabrinuti su za zdravlje zuba i opšte zdravlje i svesni posledica.

U nekim zemljama pacijenti imaju i socijalnu podršku i razvijene strategije za pomoć, što sve pomaže jačanju unutrašnjih snaga pacijenta.

Osnovni strahovi od zubara su obično sledeći:
– strah od bola,
– strah od nepoznatog,
– strah od gubitka kontrole,
– strah od bilo čega povezanog sa posetom stomatologu i sa samom intervencijom: strah pacijenta od toga da će se osramotiti (plakanjem, recimo), od igle, od ugušenja ili davljenja, strah od paničnog ili histeričnog napada, od cene koštanja, od neosetljivosti na lokalne anestetike…

Uzroci straha mogu biti zaista brojni; od realnih loših iskustava u stomatološkoj zaštiti do loših iskustava sa drugim “belim mantilima”.
Imala sam bezbroj pacijenata sa vrlo teškim oboljenjima koji se zapravo ne plaše zubara – nego su prosto izmučeni dotadašnjim terapijskim postupcima u okviru osnovnog oboljenja.

Kako se boriti protiv ovog straha?

  1. Osvestite svoj strah.

    Pokušajte da ispišete šta vas (sve) plaši, i pokušajte da izdvojite šta je to konkretno.

    Probajte RACIONALNO da promislite o konkretnom strahu.

Ako je uzrok konkretan stomatolog – svakako da nisu svi takvi.
Ako je konkretna intervencija – normalno da ne mora da znači da će svaki put tako biti.
Ako nemate loša iskustva i ne možete da fokusirate uzrok straha – da li je moguće da vas plaše horor priče rođaka i prijatelja?
Ne možete da dišete na nos? To je rešivo.
Loše se osećate u poluležećem položaju? Ja sam taj slučaj, iako se ne bojim zubara :).
Sve je rešivo.

  1. Nađite pravog stomatologa.

    Ne mora biti najlepši na svetu, ali mora da “ima uši” – dakle, da vas sluša i reaguje na to što mu kažete.

    Dokazano je da empatični i duhoviti stomatolozi prosto lekovito deluju :).

Strah od zubara se lakše prevazilazi kad KAŽETE: na primer, da se plašite ako stomatolog želi da vas polegne u stolici, da vam je lakše kad znate tačno šta će da radi i koliko će to trajati i slično.

Nije redak slučaj da odrasli pacijenti koji se plaše traže dečjeg stomatologa – jer su oni naviknuti na ovakvo postupanje.

Lepo, krenite redom – makar progovorite neku reč sa stomatologom; ako vam deluje da odgovara vašim zahtevima, odlučite se za pregled.

  1. Imajte stalno na umu da VI kontrolišete situaciju.

    Ovo može da zvuči čudno prestravljenom pacijentu, ali realno – i zakonski i moralno – profesionalac mora da stane ako mu odrasla osoba kaže da dalje neće.

    Kraj priče.

Imate pravo da odbijete intervenciju, pod uslovom da vam se predoči na vama jasan način koje su moguće posledice.

Sa ovakvim pacijentima uvek prvo razgovaram daleko od zubarske stolice; svakom jednom otvoreno kažem da može slobodno da ustane i ode u ma kom trenutku.
Za 27 godina mog staža to je učinio samo jedan :).

  1. POSTAVITE PRAVILA.

    – da vam stomatolog na vreme kaže gde će vas zaboleti, kojim otprilike intenzitetom i na koliko dugo;

    – da možete npr. da podignete levu ruku ako ne možete dalje,

    – da vas doktor češće pita kako ste i može li da se nastavi,

    – da imate pravo da nastavak bude u sledećoj poseti, ako je ovo bilo previše.

  2. Zakažite se u što ranijem terminu (ako možete ujutru), i to – ne za ponedeljak.

    Dakle, ako je ikako moguće, gledajte da što manje vremena prođe između zakazivanja i termina odlaska, da se što kraće dvoumite :).

    Ako se zakažete u petak – postoji mogućnost da se ceo vikend plašite…

  3. Nemojte ići sami.

    Povedite osobu od poverenja, ali nekog ko će vas podržati.

    Dešavalo mi se da vidim prestravljenu devojku koju doprati “kuražni” momak, stoji u dovratku i govori: “Kad sam ja vadio zub, bio sam sav krvav DOVDE, ha-ha-ha”.

OVO NIJE PODRŠKA.
Dakle, pažljivo promislite ko će doći s vama, ma koliko vas voleo i bio vam blizak.

Vaša podrška ne sme da ima strah od zubara!

  1. Učinite bilo šta što vas opušta.

    Naučite relaksacione tehnike – vaš stomatolog zna bar par vrlo jednostavnih koje vam mogu pomoći.

Pitajte za anksiolitik.
Moj profesor iz kliničke farmakologije je govorio: Bolje jedan Apaurin, nego jedan infarkt, ne biste verovali koliko je ovo blizu istine, na žalost.

Anksiolitici imaju i mane i prednosti, ali od jedne tabletice za par poseta stomatologu vam neće biti Bog zna šta.

Ponesite slušalice s muzikom.
Imala sam pacijenata kojima ovo pomaže – u pitanju je zapravo odvraćanje pažnje.

  1. Krenite postepeno – od malih stvari.

    Na primer – od poliranja zuba.

    Ovo će vam dati priliku da vidite kako stomatolog radi, kakvu “ima ruku”, a kasnije sve ide lakše.

  2. I – na kraju: NAGRADITE SEBE :).

    Zaslužili ste!

Samo nemojte da to bude čokolada :).

Srećno!

Izvor: respecta.co.rs