Naslovna Blog Stranica 211

Kapi za oči koje šalju naočare i sočiva u zaborav

0

Svake godine sve je više pacijenata koji pate od refrakcionih mana oka. Međutim, naša epoha naučnih dostignuća doprinosi nastanku boljih načina oftalmološke pomoći.

Na primer, izraelski stručnjaci već su blizu primene suštinski novog metoda korekcije vida, koji će u bliskoj budućnosti pomoći u obnavljanju vida bez naočara.

Zajedničkim naporima istraživača sa Univerziteta Bar Ilan (Izrael) i medicinskog centra Shaare Zedek stvorili su jedinstvene kapi za oči koje su, zahvaljujući nanotehnološkoj komponenti, u stanju da obnove rožnjaču.

Kako bi nano kapi mogle da promene naš život?

Tokom poslednjih 700 godina naočare su pomogle milijardama ljudi, ali izgleda da njihovo vreme prolazi.

Oštećenje vida je izuzetno često, posebno u naše vreme kada mnogi od nas većinu vremena provode ispred ekrana. Osim toga, naš vid slabi kako vreme prolazi.

Prema međunarodnim podacima 93% starijih od 65 godina moraju da nose naočare ili sočiva. Ali, to bi se sve moglo promeniti zahvaljujući izraelskom izumu.

Prema rečima učesnika istraživačke grupe, rešavanje problema sa vidom pomoću “pametnih” kapi, odnosno nano kapi, spasiće pacijenta od posete optometristi, čiji će rad u potpunosti zameniti aplikacija.

Nano kapi koje koriguju vid – kako to funkcioniše?

Do sada je jedini način da se rešite naočara bila laserska korekcija vida. Bez obzira na to što je rizik od komplikacija minimalan, usled činjenice da intervencija zahteva uklanjanje dela rožnjače, mnogi to žele da izbegnu.

Nano kapi zvuče mnogo jednostavnije. Ali kako one zapravo rade?

  • Pomoću aplikacije pacijent proverava vid.

  • Na osnovu rezultata laser kreira uzorak rožnjače na osnovu kojeg se vidi gde se nalaze oštećenja.

  • Pacijent nakapa par nano kapi u oči koje koriguju refrakciju rožnjače, omogućavajući normalan vid.

Nano kapi ispravljaju sva oštećenja nastala na našoj rožnjači. Takođe mogu zameniti i ugao ulaska svetlosti u naše oči i na taj način ispraviti dalekovidost ili kratkovidost.

Dalekovidost i kratkovidost: Koja je razlika?

Kod dalekovidosti osobe imaju problema sa gledanjem predmeta na blizinu, recimo čitanje novina, poruka sa telefona. Za razliku od kratkovidosti, dalekovidost se javlja kada je svetlost koja ulazi u oko fokusirana iza mrežnjače umesto direktno na nju.

Kada se radi o kratkovidosti zraci svetlosti se fokusiraju ispred rožnjače. Upravo zbog toga na mrežnjači stvaraju nejasnu sliku predmeta koji posmatramo. Dakle, kratkovidi ste ukoliko imate problema sa gledanjem predmeta u daljini.

Kada ćemo moći da kupimo nano kapi?

Nažalost, proći će neko vreme pre nego što proizvod postane dostupan. Urađena su ispitivanja na životinjama koja su pokazala odlične rezultate, a naučnici su izjavili:

“Ovaj princip smo već testirali na svinjama i pokazao se veoma delotvornim jer sve svinje podvrgnute testu nisu imale problem sa vidom nakon korišćenja kapi”.

Nažalost, proći će još neko vreme pre nego što nano kapi postanu i nama dostupne. Za sada jedino trajno rešenje je lasersko skidanje dioptrije.

Nauka ne miruje – nano kapi nisu kraj

Nano kapi za korigovanje vida nisu jedino dostignuće koje nauka obećava. Američka kompanija “Ocumetrics” izumela je bionička sočiva koja će biti ugrađena pacijentima koji imaju kataraktu ili glaukom.

Ne samo da će korigovati vid koji je oštećen usled ovih bolesti, već će svojim korisnicima omogućiti znatnu oštrinu vida.

Takođe, u Japanu je izvedena prva operacija implantacije reprogramiranih matičnih ćelija za lečenje makularne degeneracije. Postupak je bio uspešan, a u bliskoj budućnosti planirano je još 5 sličnih operacija.

Izvor: mojvid.rs

Nova studija o KOVIDU donosi šokantne rezultate: Virus posebno napada jedan organ a nisu PLUĆA

Virus kovid-19 svakog napada drugačije, to smo se uverili na nizu različitih primera. Isto važi i za posledice koje ovaj virus ostavlja. Naučnici su saglasni oko toga da korona virus utiče na pluća, ali nedavno su otkrili da posledice mogu biti kobne i za bubrege.

Naučnici iz jedne nemačke klinike i holandski stručnjaci sa Univerzitetskog medicinskog centra “Radboud” otkrili su da virus SARS-CoVa-2 inficira bubrege, što dovodi do trajnih oštećenja na tkivu, piše u istraživanju objavljenom u magazinu “Cell Stem Cell”, prenosi “Science Direct”. Ovo istraživanje je pokazalo da takva posledica ozbiljno može da ukomplikuje čovekovo zdravlje, a može izazvati i trajno oštećenje bubrega.

U ovoj je studiji učestvovalo je 62 ljudi čija su bubrežna tkiva bila podvrgnuta biopsiji. Nakon toga je utvrđeno da je bubrežno tkivo pacijenata obolelih od korona virusa imalo nekoliko ožiljaka, što je naučnike dovelo do zaključka da virus nekako dospeva i do bubrega – zbog čega su uradili još jedno dodatno istraživanje.

Naučnici su u laboratoriji uzgajali mini bubrege (nazvali su ih organoidi) i zarazili ih koronavirusom, kako bi videli šta se događa u stanicama veštački oformljenih bubrega. Otkrili su da je razlog ožiljaka, koje su uočili kod pacijenata zaraženih korona virusom, bio upravo sam virus, a ne drugi faktori, piše “net.hr”.

Ovo istraživanje je veliki korak napred u naučnim krugovima koji rade na tome da što bolje “upoznaju” ovaj opasan virus.

Izvor: zena.blic.rs

Novak Đoković: Hvala vam svima što ste bili uz mene kroz sve ovo i ohrabrili me da ostanem jak

Najbolji teniser sveta Novak Đoković oglasio se na društvenim mrežama nakon što je australijski sud poništio odluku da mu se ukine viza. Đoković je zahvalio svima na podršci i poručio da želi ostane da se takmiči na ovogodišnjem Australijan openu koji počinje 17. januara.

Zadovoljan sam i zahvalan što mi je sudija poništio ukidanje vize. Uprkos svemu što se desilo, želim da ostanem i pokušam da se takmičim na Australijan openu. Ostajem fokusiran na to. Doleteo sam ovde da igram na jednom od najvažnijih događaja koje imamo pred neverovatnim navijačima. Za sada ne mogu reći više, ali hvala vam svima što ste bili uz mene kroz sve ovo i ohrabrili me da ostanem jak“, naveo je Đoković.

 

 

 

 

 

 

Travar Oliver Stanojević: Beskrajno se  radujem što imam priliku da pomognem drugima

0

“Sve lekovite biljke nam je savršena promisao dala na poklon. Ja nisam nikakav iscelitelj, ali se beskrajno radujem što imam priliku da pomognem drugima. Zato i učim ljude da sami naberu, pa će i mene biti više za one kojima stvarno treba.” – Oliver Stanojević.

Oliver poznaje i koristi 105 biljaka, a njegova kolekcija, najveća na prostorima stare Jugoslavije, broji više hiljada receptura. Lekovito bilje i preparati bio je njegov diplomski rad na Tehnološkom fakultetu. Živi na planini Tari, a radi i kao rekreator hotela “Omorika”, vodi ljude po planini i upoznaje ih s lekovitim biljem.

“Nemojte molim vas da pišete o meni senzacionalistički, voleo bih da ta priča bude ljudska, iz šumice, rumena kao obrazi seoske devojke s planine. Ne bih želeo da me neko doživi kao iscelitelja jer posle decenija rada s biljkama tek vidim koliko ne znam”, kaže Oliver. U vreme berbi ustaje u četiri, seda u svoju staru „dijanicu” koja se kreće protivno svim principima automobilske gerijatrije i veći deo godine provodi po šumama i proplancima Tare sakupljajući lekovito bilje. Rađanje sunca dočekuje na nekoj livadi ispijajući prvu jutarnju kafu skuvanu na plinskoj bočici. Čim se rosa podigne, počinje lagano da bere, zahvaljujući se i izvinjavajući se prirodi. Kući se vraća u sumrak.

“Berbu ne shvatam kao rintanje, u branju nalazim mnogo zadovoljstva. Sve što postoji u prirodi dato nam je iz najveće ljubavi, pa ono što iz nje uzimamo ne treba da otimamo, nego da primamo iz najveće ljubavi. Duboko verujem da za sve bolesti ima leka, ali nema za sve ljude jer mnogi ne veruju onome iz čega su sazdani: tamo gde vas je Bog dao, dao vam je i lek, samo morate verovati u to, i morate se pročistiti.

Čovek odveze kola kod automehaničara da mu promeni ulje i srećan je što je to uradio, a ne seti se da investira taj novac u pročišćavanje svog tela i duše. Ja berem pobožno i molim biljke da mi oproste, svestan da su i one žive i da imaju strah. Nikad ne čupam iz korena niti otimam čitavo nalazište, samo njegov deo, da bi biljka mogla da se obnovi i sledeće godina ponovo dâ. Osim toga, učim ljude da sami beru, jer nijedna biljka koju kupite ili je drugi ubere za vas neće biti tako moćna kao ona koju ste ubrali za sebe ili nekoga koga volite. S nadom da će vam pomoći.”

Oliver je rođen u malom selu Bosanska Crvica kod Bajine Bašte. Fakultet je završio u Banjaluci, živi na Tari i to su tri mesta koja ne bi menjao ‘za sva carstva ovog sveta’. Njegovi roditelji su bili učitelji u tom malom selu na levoj obali Drine, u kome je njegov otac gajio pčele. Godine 1967. opština je davala besplatne placeve na Tari s namerom da naseli i oživi tu čudesnu planinu. Na onom koji je pripao njima napravili su idiličnu kuću koja je Olivera i sestru iškolovala jer su je na početku izdavali.

Otac mu je rano umro, pa Oliver nije mnogo toga stigao da nauči od njega, ali se majka herojski borila za njega i njegovu sestru. Upisao je Tehnološki fakultet koji nije mnogo voleo, zato što mu se činilo da je najlakši i diplomirao je lekoviti bilje na Katedri za organsku hemiju i biohemiju. Počeo je da radi na fakultetu, ali budući da mu je bilo teško da prihvati činjenicu da je njegova majka ostala sama na planini, 1983. godine se vratio na Taru i nikada zbog toga nije zažalio.

“U Beogradu sam par godina kasnije u jednoj knjižari kupio knjigu o lečenju biljem Sadika Sadikovića koji je umro još 1928. godine, a bio je vrhunski travar i najveći autoritet za tu oblast s ovih prostora. To je bila prekretnica: narednih deset godina nisam pročitao nijedne novine, ništa osim literature vezane za trave. Kad sam naučio dovoljno da sam mogao sâm da počnem da pravim recepture, nisam ih naplaćivao. Umesto novca, prihvatao sam recepte, pa su mi ljudi donosili čitave sveske požutelih, oštećenih listova koje su skidali sa svojih tavana. Sakupio sam hiljade recepata koje pokušavam da obradim i to je naveće bogatstvo koje ću svojoj deci ostaviti. Jako mi je važno što sam svom selu vratio bar deo duga – roditeljima, komšijama, tim skromnim i časnim ljudima od kojih sam učio. Srećan sam što ih nisam izneverio.”

Zašto je Tara toliko posebna za vas?

“Srbija ima dosta planina, ‘dečake’ (Zlatibor, Kopaonik, Goč…) i ‘devojčice’ (Fruška gora, Bukulja…). Uvek sam više voleo pitome planine ženskog roda, a Tara je beskrajno umiljata, nije upropašćena prekomernim naseljavanjem, nema gradski prevoz, a ima asfaltne staze koje vas kroz nju usmeravaju. Kad izađete 200 metara iznad naselja imate utisak da ste sami na svetu. Na njoj raste više od 1.100 biljnih vrsta, što je gotovo trećina ukupne flore Srbije.

Analize su pokazale da biljke koje rastu na Tari, kantarion na primer, imaju 30 odsto više aktivnih materija od onih koje uspevaju na drugim mestima. Radiestezisti koji su je ispitivali kažu da ima najviše dobre energije u Evropi, naročito mesta Maljur i Dobro polje, a da bi neko kod Srba dobio ime ‘Dobro’, mnogo dobra je morao učiniti. Uostalom, ni Tarabićima se nije javljalo u podnožju gde su imali kuće, nego u Dobrom polju gde su, od Đurđevdana do Mitrovdana vodili stoku na ispašu.”

Znam da se plašite velikog novca, da ga ne priželjkujete – to je krajnje neobično, posebno u najmaterijalnijem trenutku ljudske istorije… ?

“Prijatelji kojima sam pomogao, a koji su se pre nekoliko godina iseljavali u instranstvo, u ime zahvalnosti su mi dali na poklon ključeve jednog od svojih automobila da se ‘ne brukam’ više sa svojom Sonjom kako zovu moju ‘dijanu’. Zahvalio sam im se, i rekao da svoju Sonju nikada ne bih izdao, jer svoje ranjene ne ostavljam na bojištu. Ona me nikada nije izneverila, sedim ovde sa vama jer me je ona dovezla, sve berbe sam sa njom odradio, u svemu što jesam ona je saučesnik.

Često tamo gde se zavlačimo nema puteva, pa se gega i hukće, a komšije me zadevaju da sam više pod njom, nego u njoj. Ali ide i zato sam joj strašno odan. Pre petnaestak godina, kada sam počeo da isporučujem čajeve biljnim apotekama, uhvatio sam sebe da ne razmišljam o tome da li će to nekome pomoći, nego o tome koliko ko kome duguje. Postao sam mali knjigovođa. Kada sam to shvatio, vratio sam se na ono što jesam.

Smatram svojim ličnim uspehom to što nisam podlegao novcu i onome što njime može da se kupi, što sam ostao onakav kakav sam bio onda kada sam otkrio lepotu bilja. Da nisam imao toliko ljubavi za ovo što radim možda bih danas bio salonski travar bez duše koji bi vozio džip i koga bi svakog jutra sačekivali redovi ljudi pred ‘ordinacijom’ kao mnoge koji su pročitali dve knjige o travama i počeli da izigravaju lokalne iscelitelje…

Izvor: sensa.mondo.rs

Novak Đoković je opet uhapšen i vlasti Australije nameravaju da ga deportuju…

Odluka o tome da li će najboljem teniseru sveta Novaku Đokoviću ponovo biti ukinuta viza za Australiju ili ne neće biti doneta danas, preneli su svetski mediji.

Federalni sud u Melburnu je ranije danas poništio odluku o ukidanju vize Đokoviću i naložio da se srpski teniser odmah pusti iz pritvora. Odmah po izricanja presude je najavljeno da bi ministar za imigraciju Australije mogao ponovo da razmotri ukidanje vize.

Nekoliko sati posle odluke suda, oglasio je portparol ministra za imigraciju koji je naveo da Aleks Hok i dalje razmatra da li da ukine vizu Djokoviću.

Posle današnje odluke suda, ostaje u diskrecionom pravu ministra za imigraciju da razmotri ukidanje vize. Ministar trenutno razmatra to pitanje i proces je u toku“, rekao je njegov portparol.

Kako je ranije preneo Bi-Bi-Si, Đoković je tokom saslušanja bio u kancelariji svojih advokata.

Po završetku suđenja ispred zgrade je bilo raspoređeno veliko obezbedjenje, a ubrzo su se okupili i predstavnici medija, kao i veliki broj navijača svetskog broja 1 koji su uzvikivali “Oslobodite Noleta” i pevali rodoljubive pesme.

Na dostupnim snimcima na internetu, videlo se da je nekoliko sati kasnije iz zgrade izašao crni automobil sa zatamnjenim staklima koji su okružili navijači skandirajući Đokovićevo ime. Ipak, nema zvanične potvrde da je u tom automobilu i bio Đoković.

Nakon što je policija uspela da isprati automobil kroz ulicu prepunu ljudi, došlo je i do incidenata kada je policija upotrebila biber sprej.

Pojedini mediji su prethodno preneli da je Đoković uhapšen, ali je ta informacija demantovana iz više izvora, uključujući i kancelariju ministarke unutrašnjih poslova Australije.

Đoković je u sredu uveče po lokalnom vremenu doputovao u Melburn, posle dobijanja medicinskog izuzeća za učešće na prvom grend slem turniru ove sezone, Australijan openu.

Odmah po dolasku ukinuta mu je viza, i nakon nekoliko sati ispitivanja granične policije smešten je u hotel, koji služi kao prihvatni centar za migrante u kojem je bio do današnje presude Federalnog suda.

Konačnu odluku doneo je sudija Entoni Keli posle saslušanja koje je počelo nešto posle ponoći po srednjoevropskom vremenu. Keli je presudio da odluka o ukidanju vize “nerazumna”, naložio je da Vlada Australije plati sve troškove i da se Đoković pusti na slobodu u roku od 30 minuta.

izvor:www.kurir.rs
FOTO: PROFIMEDIA

 

 

NIJEDAN SUSRET NIJE SLUČAJAN VEĆ SUDBONOSAN: Saznajte koju misiju ima osoba koja je ušla u vaš život!

Ako ste se više puta zapitali da li postoje slučajnosti ili se sve dešava s razlogom, s pravom ste u dilemi. Ono što je naizgled slučajno, poput susreta s drugom osobom, znači da je ona s razlogom ušla u naš život

Prema istočnjačkom veerovanju svako od nas ima svoj karmički zadatak koji je povezan s nekim drugim, jer naš život i delovanje utiče na mnoge druge. Kada se u nečijem životu pojavi neko nov, to nikada nije slučajno i tek tako. Svaki susret ima svoju svrhu, a najčešći razlog je da osoba treba da nauči određenu životnu lekciju

Osoba koja je ušla u naš život, naizgled slučajno, ima zadatak da nas nauči mudrosti. Svi smo doživeli određene neuspehe, razočarenja, u većoj ili manjoj meri, nesrećene ljubavi, izdaju prijatelja i slično. Svi ti problematični odnosi sa ljudima teraju nas da nešto naučimo – kome poklanjamo svoje poverenje, ko zaslužuje naše poštovanje, da je uvek dobro biti na oprezu.

Naizgled slučajni sastanci su osmišljeni da dokažu čoveku da greši, da mu promiče nešto što je veoma važno. Ako je u životu bilo koga od nas bilo veza koje nisu dovele ni do čega dobrog, to ne znači da nisu bile važne i korisne. Pripremile su nas za nešto bolje, naučili smo šta je ono što želimo, a šta ne želimo. Negativna iskustva nam pomažu da budemo ono što jesmo danas. Na primer, žena koja je nekoliko godina bila u vezi sa alkoholičarem, sledeći put će biti mnogo pametnija.

Osoba ne mora da vam bude  srodna duša ili prijatelj da bi uspela da dopre do vas. Ponekad slučajni poznanici igraju veoma važnu ulogu u našem životu. Na primer, dok čekate u pošti započnete razgovor s osobom do vas. Tokom razgovora, ta nepoznata osoba može reći nešto što će vas dirnuti, ganuti, naterati vas da se zapitate, da zastanete, možda promeniti vaš odnos prema životu. Slučajni poznanici mogu da nas inspirišu, daju nam neki korisni savet i kao neko ko nas ne poznaje, da sagledaju naš problem iz drugog ugla

Neko nam donosi patnju, a neko životne lekcije i svoju priču, koja drugog inspiriše na promene ili pruža pomoć u trenutku kada nam je najpotrebnija. Na primer, novi poznanik zna način da dođe do određenog lekara koji može pomoći u lečenju bolesti. Novo poznanstvo može nam u trenutku emotivno pomoći – dati savet i zauvek nestati iz našeg života. Neki bi rekli da je to bio naš anđeo čuvar.

Možemo zaključiti da život pokušava da spasi osobu od problema šaljući joj određene signale ili stavljajući joj na put određene osobe u vidu slučajnih susreta. To može biti samo prolaznik, neko ko je tu s određenom misijom, a može biti i vaša srodna duša. Stoga otvorite svoje srce i um za nove ljude, dopustite im da uđu u vaš život jer postoji razlog za to- da vam ukažu na grešku ili da ostanu zauvek!

Izvor: www.oazaznanja.com

Dugujem izvinjenje Bogu za sve što mi je darovao i nisam se radovao

Za sve što mi je dao i nisam uzeo.

Pa i za ono što mi je tražio i nisam Mu dao.

Iznad svega želim da se isplačem u Njegovom zagrljaju, za sve one dane u kojima nisam živeo, već preživljavao…

Da kažem “izvini” za toliko puta gde nisam izgovorio “volim te”, za zagrljaje koje nisam dao, za vrata koja sam zatvorio, za telefonske pozive na koje se nisam javio, za oči u koje nisam gledao, za poljupce koji se nisu ovaplotili, za molitve koje se ne javiše …

Na kraju da kažem, ako nađeš bar jednu osobu da te oseća, da te razume, da te voli, drži je, pa nek’ je i na drugom kraju planete.

Dovoljno je da si je našao…

Neće ti se to desiti puno puta u životu.

I da se setiš da za poklone kažeš “hvala”, pa makar ih nikad ne raspakovao.

Otac Livios

Danas je SVETI STEFAN: Veruje se da bi ovo trebali da uradite!

Srpska pravoslavna crkva i mi vernici danas slavimo Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana. Stefandan ili Stevanjdan je prva krsna slava nakon Božića i slave je brojne porodice. Uvek se slavi 9. januara. Obeležen je kao crveno slovo u kalendaru.

Bogorodica gledala Stefanovu mučeničku pogibiju

Sveti Stefan je u crkvenim spisima poznat kao Prvomučenik Stevan jer je prvi koji je nastradao za veru hrišćansku.

Bio je Jevrejin i rođak apostola Pavla. Prvi je od sedam đakona koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili na službu oko pomaganja sirotinje u Jerusalimu. Zato je i prozvan arhiđakonom.

Svojom verom činio je mnoga čudesa među ljudima, a svojim protivnicima Jevrejima suprotstavljao se mudrošću i silom Svetog Duha. Optužen je da je hulio na Boga i na Mojsija, a uz pomoć lažnih svedoka i osuđen.

Svetitelj se, ozaren svojom verom, obratio narodu i govorio o mnogim dobročinstvima koja je Bog učinio narodu Izrailja i nazvao ih izdajnicima i krvnicima Hristovim. Ubrzo posle toga izveli su ga iz grada i kamenovali.

Među mučiteljima nalazio se i njegov rođak Savle – kasnije apostol Pavle.

Stefanovu mučeničku pogibiju gledala je sa nekog udaljenog mesta i Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom i usrdno se molila Bogu za ovog stradalnika istine i vere.

– Gospode ne uračunaj im greh ovaj – bile su poslednje reči svetog arhiđakona.

Telo svetog Stefana krišom je uzeo i sahranio na svom imanju potajni hrišćanin i knez jevrejski Gamalil. Mošti svetog prvomučenika Stefana su pronađene blizu Jerusalima 415. godine.

Mnoštvo je narodnih običaja i verovanja o Stevanjdanu

Najvažniji posao na dan praznika je iznošenje božićne slame iz kuće. Slama se ne baca već stavlja, radi roda i napredovanja, u raklje voćnog drveća, pčelinjak ili pak privredne zgrade.

Veruje se da božićna slama ima plodotvornu moć i da štiti od grada.

U šumadijskim selima na Stevanjdan domaćin sa sekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, poseče nerodna stabla. Uzmahne sekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od seče, govoreći mu da ne seče, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla.

I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospešivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu.

U Vojvodini se božićna slama čisti odmah posle ponoći na Stevanjdan. Slamu prema narodnom običaju skupljaju žene koje treba da budu tihe i da ćute da se ne čuje kako odlazi Božić. Metla kojom je slama počišćena ne koristi se tokom godine već se čuva zbog zdravlja.

Slavski kolač za Stevanjdan mesi se dan pre slave i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom… Iznosi se na sto obogaćen sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama, a zatim posvećuje i seče ili lomi.

Za Stefandan se šaljivo kažu da je slave škrtice jer siti gosti posle Božićnog slavlja teško da mogu mnogo da pojedu i popiju.

Kult Svetog Stefana Prvomučenika je vrlo razvijen u srpskom narodu i podignuto je više od 40 hramova sa njegovim imenom. Pomen arhiđakonu Stefanu crkva daje četiri puta godišnje, a 15. avgusta se slavi Prenos moštiju Svetog Stefana ili letnji Sveti Stefan, ponegde poznat i kao Stevan Vetroviti.

Sveti Stefan bio je krsna slava dinastije Nemanjić i zaštitnik svih vladara iz ove porodice. Njegov lik se nalazio na reversu vladarskog pečata i na bazi kovanica.

Kao krsnu slavu svetitelja slavi i Republika Srpska koja je i osnovana 9. januara 1992. godine.

POKRENUTA GLOBALNA PETICIJA „Oslobodite Novaka Đokovića“- Peticiju možete potpisati ovde!

Na internetu je pokrenuta peticija pod nazivom „Oslobodite Novaka Đokovića“, u želji da se skupi što više potpisa kako bi najbolji teniser sveta bio pušten da igra na predstojećem Australijan openu.

Novak Đoković našao se u čeljustima australijskih političara koji skupljaju jeftine poene pred izbornu kampanju koja se očekuje narednih meseci.

Građani Australije veoma su nezadovoljni na koji način se vodi njihova država i Đoković je poslužio kao instrument da se povrati jedan deo biračkog tela, pošto su mnogi bili nezadovoljni time što je Novak dobio medicinsko izuzeće.

Međutim, Đoković tu nije ništa kriv, igrao je po pravilima, nezavisna dvočlana komisija nije znala čije zahteve pregleda jer je podnošenje bilo anonimno, i izuzeće mu je potvrđeno.

Ipak, po dolasku u Melburn kreće maltretiranje, zadržavanje na aerodromu, a zatim i pritvor u izbegličkom hotelu jer Đoković navodno nije imao potrebne dokaze za izuzeće.

Sve to dovelo je do veliko nezadovoljstva, kako god njegovih navijača, ali i kod neutralnih posmatrača.

Peticiju možete potpisati OVDE.