Naslovna Blog Stranica 21

Oni koji vladaju drugima nisu jaki – jaki su oni koji mogu da vladaju sobom!

Kada shvatite da svoju frustraciju i nezadovoljstvo ne treba da izbacujete na druge, onda ste zaista jaki. To je spoznaja koja vam omogućava da izgradite zdrave međuljudske odnose i da ne propustite mnogo lepih prilika u životu. Prava snaga dolazi iz unutrašnje svesti i odgovornosti za svoj život. Nije dovoljno samo prebaciti odgovornost na druge i očekivati od njih da reše vaše probleme.

Umesto toga, prava snaga dolazi od preuzimanja odgovornosti za svoje postupke i odluke. Shvatanje da ste odgovorni za ono što jeste i šta možete postati ključno je za lični rast. Osim toga, prava snaga ne zavisi od toga kako se upoređujete sa drugima. Svaka osoba ima svoj jedinstveni put i različite talente i sposobnosti.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Umesto da se stalno upoređujete sa drugima, snaga dolazi od samoprihvatanja i razumevanja da je svako od nas jedinstven i vredan na svoj način. Jaka osoba takođe ne koristi izgovore da opravda nedostatak upornosti ili doslednosti. Prepoznaje da su izgovori samo prepreke na putu ka ostvarenju njegovih ciljeva i da ih je važno prevazići.

Odlučnost i doslednost u onome što smatrate važnim čine vas snažnom osobom. Prestanak brige o prošlim problemima i budućim brigama takođe je znak snage. Fokusiranje na sadašnji trenutak i otpuštanje stvari koje ne možete kontrolisati pomaže vam da izbegnete nepotreban stres i anksioznost.

Najvažnije je da jaka osoba ne dozvoljava drugima da je iskoriste ili da je iskorišćavaju. Ona razume važnost postavljanja granica i odvajanja od ljudi koji joj ne pružaju podršku i pozitivan uticaj. Samopouzdanje i sposobnost donošenja odluka koje su u njenom najboljem interesu čine je istinskom samoupravnom osobom. Na kraju krajeva, snaga nije u vladanju drugima, već u vladanju sobom. To znači razumevanje sebe, preuzimanje odgovornosti za svoj život i donošenje odluka koje vas vode do ispunjenijeg i srećnijeg života.

Izvor: svezazenu.net

Ne dozvolite da izgubite DOSTOJANSTVO zbog bilo koga

Ljubav će uvek imati granicu, a to je dostojanstvo, jer to poštovanje koje svako od nas gaji prema sebi, ima veoma visoku cenu i nikada neće prihvatiti ljubav koja nas ne ispunjava, koja boli i čini nas ranjivima.

Pablo Neruda je rekao da je ljubav kratka, ali da se dugo zaboravlja. Međutim, u međuvremenu, uvek postoji ona “svetlost svitaca” koja prirodno blješti u mračnim noćima da nam pokaže gde je granica, da nas podseti da je bolje provesti dugo vremena zaboravljajući, nego na kraju prodati naše dostojanstvo.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Ponekad ne postoji drugo rešenje nego da zaboravimo ono što osećamo da bismo zapamtili šta vredi, jer dostojanstvo ne smemo nikad da izgubimo. Za ljubav se ne moli, i ponos i dostojanstvo ne smemo izgubiti ni po koju cenu.

Bez obzira da li verujemo ili ne, dostojanstvo je ta krhka, delikatna linija koju toliko puta ugrožavamo i mnogo puta smo neželjeno prešli tu granicu. Zanemarena je ekstremima u kojima naše moralne misli postaju slabe. Zato što su ljubav i dostojanstvo dve struje u nemirnom okeanu u kojem čak i najiskusniji mornar može izgubiti svoj put.

Ponos i dostojanstvo ljubavi prema sebi

Često se kaže da ego hrani naš ponos i duh našeg dostojanstva. U svakom slučaju, ove dve psihološke dimenzije su dva svakodnevna “stanovnika” naših emocionalnih odnosa i ponekad se na kraju zbune. Ponos, na primer, je neprijatelj kojeg mi dobro poznajemo i koji ima tendenciju da bude povezan sa ljubavlju prema nama samima. Ipak, to ide korak dalje od toga, jer ponos je arhitekta koji se specijalizovao za izgradnju zidova i tkanje bodljikave žice u našim odnosima, u ukrašavanju svakog detalja sa arogancijom.

Međutim, ispod svih ovih destruktivnih akcija, ono što je sakriveno je zaista nisko samopoštovanje. Što se tiče dostojanstva, to je upravo suprotno. Ono deluje tako što sluša glas našeg unutrašnjeg “ja” u svako doba, kako bi podržao samopoštovanje, ne zaboravljajući, pritom, na poštovanje prema drugima. Ovde, koncept samoljublja stiče svoj maksimalni smisao zato što se hranimo njime da bismo zaštitili sebe, a ne da bismo povredili druge: bez izazivanja “kolateralnih” efekata, ali potvrđujući naše samopoštovanje u svakom trenutku.

Dostojanstvo ima veoma visoku cenu

Dostojanstvo se ne prodaje niti se gubi ili odaje, jer će poraz u pravo vreme uvek vredeti više od pobede ako uspemo da izađemo iz te bitke u jednom komadu, uzdignute glave, sa čitavim srcem. Mučeništvo i rezignacija ne uklapaju se u zdravu i dostojnu ljubav. Kada se stavimo u njihovu senku, više neće biti mnogo lepih za naše srce niti hrane za naše nade. Iz tog razloga i da bi se izbeglo upadanje u ove konvulzivne emocionalne struje, vredi razmisliti o sledećim pitanjima koja vam nesumnjivo mogu pomoći:

U emotivnim odnosima, žrtve imaju granice koje treba označiti:

Mi nismo obavezni da odgovorimo na sve probleme naših partnera, da im ponudimo vazduh svaki put kada dišu, niti da isključimo sopstvenu svetlost, tako da on/ona može da sija. Zapamtite gde je prava granica: u vašem dostojanstvu.

Ljubav se oseća, dodiruje i stvara svaki dan:

Ako ne uočimo nijednu od ovih stvari, ona neće služiti bilo kakvoj svrsi; neće biti potrebe da sedimo i čekamo da se desi neko čudo koje nema smisla. Pretpostavka da nas partner više ne voli je čin hrabrosti koji će nas zaustaviti da ne uđemo u situacije koje su tako delikatne kao što su destruktivne.

Ljubav nikada ne sme biti slepa:

Bez obzira na to koliko se ova ideja brani u društvu, potrebno je zapamtiti da je uvek bolje ponuditi se nekome sa širom otvorenim očima, osvetljenim srcem i vrlo jakim dostojanstvom. Tek tada ćemo biti pravi kreatori tih dostojanstvenih odnosa koji su vredni truda, sa fokusom na poštovanje i stvaranje zdrave situacije bez igara moći ili iracionalnih žrtava.

Dostojanstvo jeste i uvek će biti priznanje da smo dostojni boljih stvari. Uvek će biti bolje imati dostojanstvenu samoću nego život sa nepotpunim odnosima. Ne dozvolite da izgubite dostojanstvo zbog bilo koga.

Izvor: Stil.kurir.rs

Kako patnja utiče na psihičko i fizičko zdravlje – Od čegažene najčešće obole u nesretnim vezama

Nesretne veze mogu imati razoran uticaj na žene, kako na psihičkom, tako i na fizičkom nivou. Kada su emocionalno iscrpljene, one često doživljavaju niz zdravstvenih problema koji proizlaze iz stalnog stresa i nesigurnosti. Ovi problemi mogu se manifestovati na različite načine, a najčešći oblici oboljenja uključuju anksioznost, depresiju, probleme sa spavanjem i hronične bolesti.

Prva i najčešća posledica nesretnih veza jeste anksioznost. Žene koje žive u stalnom stanju emocionalnog previranja često osećaju intenzivan strah i brigu. Ova anksioznost može biti povezana s partnerovim ponašanjem, neizvesnošću u vezi ili čak strahom od napuštanja. Anksioznost može dovesti do fizičkih simptoma kao što su ubrzan rad srca, znojenje, tremor i problemi sa varenjem. Dugotrajna anksioznost može ozbiljno narušiti kvalitet života i smanjiti sposobnost žene da se nosi sa svakodnevnim obavezama.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Depresija je još jedan ozbiljan problem koji često pogađa žene u nesretnim vezama. Osećaj bezvrednosti, gubitak interesa za aktivnosti koje su nekada donosile zadovoljstvo, kao i stalan osećaj tuge i beznađa, mogu biti posledica emocionalnog zlostavljanja ili nedostatka podrške u vezi. Depresija ne utiče samo na mentalno zdravlje, već može imati i ozbiljne fizičke posledice, uključujući umor, gubitak apetita, nesanicu i smanjeni imunitet.

Problemi sa spavanjem su česta pojava kod žena koje su u nesretnim vezama. Stalni stres i anksioznost mogu dovesti do nesanice ili lošeg kvaliteta sna. Nedostatak sna može pogoršati mentalne probleme, ali i izazvati fizičke zdravstvene probleme poput povećanog rizika od srčanih bolesti, dijabetesa i gojaznosti.

Hronični stres, koji je neizbežan u nesretnim vezama, može dovesti do hroničnih bolesti. Imuni sistem oslabljuje pod stalnim stresom, što povećava sklonost ka infekcijama i autoimunim bolestima. Takođe, dugotrajni stres može dovesti do povišenog krvnog pritiska, srčanih oboljenja i problema sa varenjem kao što su iritabilni kolon i gastritis.

Pored ovih zdravstvenih problema, žene u nesretnim vezama često zanemaruju svoje potrebe i zdravlje. Nedostatak podrške i ljubavi može dovesti do loših životnih navika poput pušenja, prekomerne konzumacije alkohola ili loše ishrane. Sve ove navike dodatno pogoršavaju zdravstveno stanje.

Izlaz iz nesretne veze je ključan za povratak fizičkog i mentalnog zdravlja. Pronalaženje podrške kod prijatelja, porodice ili profesionalaca može pomoći ženama da povrate osećaj samopouzdanja i unutrašnje snage. Terapija i saveti mogu biti od velike koristi u procesu oporavka i izgradnje zdravijih odnosa u budućnosti. Kroz ovaj proces, žene mogu naučiti kako da postave granice, prepoznaju toksične obrasce i pronađu unutrašnji mir.

Izvor: odmorimozak

Dr Zoran Milivojević: Strah od razdvajanja pokazuju i majka idete

Kada se uspostavi simbioza između majke i deteta, pojavljuje se strah da bi ona mogla da bude narušena ili prekinuta – da majka i dete mogu da budu razdvojeni. Kako je reč o razdvajanju ili separaciji, govorimo o strahu od razdvajanja ili separacionom strahu.

Deca se rađaju kao bića koja su potpuno nesposobna za samostalan život. Zbog toga je prirodno da deca zavise od odraslih osoba koje o njima brinu – prvenstveno od svojih majki. Trudna žena nosi dete devet meseci u svom trbuhu i navikava se na činjenicu da je dete deo njenog organizma. Kada se porodi, ona zadržava stav da je dete deo nje, ali ne deo njenog tela, već da je deo njene ličnosti. Već nekoliko nedelja nakon rođenja deteta, majka je snažno emocionalno povezana sa detetom. Drugo ime za ovu emocionalnu povezanost je ljubav. Smisao ljubavi je da omogući veoma čvrstu vezu koja će garantovati da će neka odrasla osoba nesebično brinuti o detetu u budućem periodu dok ono odrasta. Krajnji cilj roditelja je da dete pripremi za samostalan život u ljudskom društvu. To znači da je dete, sve do postizanja samostalnosti koja bi trebalo da se poklapa sa punoletstvom, u zavisnoj poziciji u odnosu na roditelje ili druge odrasle koji brinu o njemu.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Psihološka simbioza

Kao što se majka vezuje za dete, tako se polako i dete vezuje za majku. Već oko šestog meseca života, većina dece je čvrsto vezana za svoju majku. To znamo po tome što se tada, u slučaju da je majka duže odsutna, pojavljuje osećanje tuge. A da bi dete bilo sposobno da tuguje za majkom, ono mora znati ko mu je majka, znati da je nema, znati da zavisi od nje i želeti da mu se vrati.

Obostranu vezanost majke za dete i deteta za majku stručno zovemo psihološka simbioza. Kažemo da je simbioza kada dve osobe, majka i dete, funkcionišu kao jedan sistem, kao jedna ličnost.

Separacioni strah

Kada se uspostavi simbioza između majke i deteta, pojavljuje se strah da bi ona mogla da bude narušena ili prekinuta – da majka i dete mogu da budu razdvojeni. Kako je reč o razdvajanju ili separaciji, govorimo o strahu od razdvajanja ili separacionom strahu. Ovaj stah postoji kod oboje, i kod majke i kod deteta. Posebno je izražen u periodu prve ili primarne simbioze koja traje prve tri-četiri godine detetovog života, ali postoji i u kasnijim fazama razvoja. U prve tri-četiri godine dete je veoma malo i u značajnoj meri bespomoćno, tako da intuitivno zna da je svet izvan „sigurne zone“ koju čini prostor oko njegove mame (tate ili drugog odraslog od poverenja) na neki način opasan, tako da u slučaju udaljavanja od mame reaguje strahom.

Korak u samostalnost

Strah od razdvajanja pokazuju i majka i dete. Majčin strah je u tome da bi dete moglo da se izgubi, da mu se nešto desi, da ga neko ukrade ili kidnapuje, da bi ona mogla da se razboli i umre i da ostavi dete samo, da u slučaju razvoda pripadne njegovom ocu i slično. Međutim, već posle treće godine, majka shvata da dete treba da se uči samostalnosti i odvojenosti od majke, tako da stimuliše dete da se uključi u one aktivnosti u kojima majka nije prisutna: da ode kod bake, da tamo prespava i slično.

Detetov separacioni strah se ispoljava u svim situacijama kada dete počne da misli da bi roditelj mogao da ode i da ga napusti (posebno kod one dece koju odrasli plaše tom mogućnošću), da bi roditelju moglo nešto da se desi, da bi roditelj mogao da umre i slično. Dete se plaši i da bi do razdvajaja moglo da dođe tako što bi se njemu nešto desilo: da ga neko ukrade, da zaluta i da se izgubi, da dođu natprirodna bića i da ga odvedu, itd.

Ključni trenuci

Separacioni strah je normalna pojava kod deteta i roditelji treba da dete polako, u skladu sa njegovim uzrastom, navikavaju na samostalnost. Tipični problemi se pojavljuju u vidu straha od mraka, kada dete treba da spava u svom krevetu ili u sobi koja je odvojena od roditeljske. Kada se ugasi svetlo, dete veruje da se svet menja, a svaki šum u detetovoj glavi može izazvati strašne slike natprirodnih bića za koje dete veruje da postoje i da ga mogu odvesti od mame i tate. Iz tih razloga se mnoga deca plaše da spavaju sama, a ako i zaspu sama, noću kada se probude dolaze u krevet kod mame i tate, jer se tu osećaju sigurno.

Druga tipična situacija je polazak u vrtić, jer je uobičajeno je da deca u tom periodu plaču kada ih majke predaju vaspitačicama. To je zbog toga što dete na jednom simboličnom nivou tu situaciju doživljava kao napuštanje. Potrebno je neko vreme da ovo ponašanje prestane, i da dete počne da vrtić doživljava kao domaći teren na kojem se oseća sigurno.

Naglo razdvajanje od majke

Kada iz nekog razloga dođe do naglog odvajanja od majke, makar i privremenog, dete će reagovati separacijskim strahom. Tako na primer, u slučaju da se dete razboli, pa je potrebno da bude u bolnici, uobičajeno je da dete tako odreaguje. Iz tih razloga, savremeno lečenje malog deteta podrazumeva da je primljeno u bolnicu zajedno sa jednim od roditelja. Na žalost, mnoge dečje bolnice nisu dovoljno opremljene da bi u potpunosti sprovodile ovaj princip.

Na rađanje brata ili sestre dete takođe može reagovati strahom od napuštanja zbog toga što će mu prinova „ukrasti“ ljubav majke. Tako da je u dečjoj ljubomori osnova strah od separacije.

Manipulisanje strahom od razdvajanja

Različiti načini vaspitanja koriste izazivanje separacijskog straha kako bi roditelji lakše i „nenasilno“ upravljali detetom. Poznato je da malim detetom upravlja biološki usađen princip prijatnosti, što znači da dete želi da radi samo ono što mu je prijatno, jer veruje da je to sigurno i korisno i dobro, dok ne želi da radi stvari koje su neprijatne, verujući da su one negativne i štetne. Roditelji moraju da nauče dete da postoje prijatnosti koje nisu dozvoljene, jer su štetne, ali i da postoje neprijatne stvari koje dete mora da počne da radi, jer su korisne i pozitivne. Zbog toga je prirodan konflikt između deteta kojim upravlja princip prijatnosti i roditelja koji mu nameće princip realnosti. U tom konfliktu mnogi roditelji shvate da će dete biti veoma poslušno ako mu zaprete razdvajanjem ili tačnije – odbacivanjem. To su izjave tipa da će roditelji dati dete ciganima jer je neposlušno i slično. Kako je malom detetu najvažnije da ostane sa mamom i tatom, ovakve pretnje izazivaju snažnu neprijatnost, mnogo veću od one neprijatnosti koju izaziva ponašanje koje roditelji detetu naređuju, tako da ono iz straha postaje veoma poslušno.

Opasne igre

Ovakav način upravljanja detetom je veoma efikasan, ali ga ne preporučujemo, jer dete razvija bazičnu nesigurnost. Ono počinje da misli da nije dovoljno dobro da bi zaslužilo stabilnu ljubav i da zbog toga može biti odbačeno. Tako roditelji koji nikada ne zaprete detetu separacijom dobijaju dete koje je veoma sigurno u ljubav svojih roditelja i koje odbija da im se podredi i da ih sluša. Zato oni moraju da primenjuju različite kazne što čini da srah od kazne zameni strah od razdvajanja i postane ona neprijatnost koja je potrebna da bi dete izvršilo roditeljske zahteve koji su korisni, ali koji se detetu ne sviđaju. 

Psihoterapeut Dr Zoran Milivojević jedan je od autora priručnika za vaspitavanje dece Mala knjiga za velike roditelje, autor knjiga EmocijeFormule ljubavi, Uloviti ljubav i Igre koje igraju narkomani.

Izvor: detinjarije.com

10 znakova UMORNE DUŠE – Ignorisanje može dovesti doozbiljnijih problema!

Jeste li znali da i duša može biti itekako umorna, željna pažnje i nege da bi funkcionisala kako treba?

Stres se smatra bolešću broj 1 modernog doba, pa opet, ne pridaje mu se dovoljno značaja niti se o tome dovoljno razgovara. Stres nagoni na mnoge fizičke bolesti, da, ali isto tako, jedan je od najvećih – ako ne i najznačajniji – okidač za pojavu umorne duše. I, kao što je našem telu potrebno vreme za oporavak nakon prehlade, virusa, bolesti, isto važi i za dušu. Samo, pre nego što pomislite da ste oboleli ili da simptomi koje osetite znače depresiju – proverite ove znake o kojima govorimo, a koji se odnose na umor duše.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Ignorisanje ovih znakova može dovesti do ozbiljnijih problema, poput anksioznosti, problema sa mentalnim zdravljem, pa i same depresije.

10 znakova umorne duše

#1 Tokom dana osećate konstantan umor i samo biste da ležite. Imate potrebu za čestim dremkama i ponekad imate problem sa razbuđivanjem i ustajanjem. Tokom noći nemirno spavate jer imate intezivne snove i košmare koji vam se čine realnim.

#2 Često imate osećaj svraba i žmaraca po čitavom telu. Pored toga, možete osećati tenziju, vrtoglavicu, bol u stomaku, zamućen vid i glavobolje bez ikakvog razloga.

#3 Kad vas neko pita šta nije u redu, ne umete da odgovorite jer ne znate kako se osećate. Znate i umete da prepoznate da se nešto dešava unutar vas, ali ne i da jasno verbalizujete i, još važnije, kako toga da se rešite.

#4 Često se osećate nepotpuno i dezorijentisano jer vam telo i um ne funkcionišu jednako.  

#5 Sve emocije su vam prenaglašene i sve osećate previše, čak se možete naći u situaciji da plačete bez razloga. Isto tako, osećate da bi vam srce u jednom trenutku moglo eksplodirati od ljubavi, a u drugom pući od iste.

#6 Često doživljavate blage napade panike ili anksioznost.

#7 Osećate se duboko usamljeno kad god ste među ljudima. Zbog toga se nalazite u situaciji da se preispitujete možete li verovati ljudima oko vas.

#8 Često se dešava da budete zajedljivi, sitničavi, ljubomorni ili ljuti oko stvari koje vam se dešavaju dok ste obično saosećajna, brižna i pomirljiva osoba.

#9 Telo vam se oseća slabo i bilo koji pokret vas umara. Imate nedostatak energije i više vas ne zadovoljava vežbanje i odlazak u teretanu jer vam predstavlja pretežak posao.

#10 Često osećate strah i nesigurnost po pitanju sopstvene budućnosti.  Ponekad se osećate toliko isceđeno i iznureno da samo želite da spakujete stvari i započnete život iz početka jer vam sve one stvari koje volite više ne predstavljaju zadovoljstvo.

Ako ste se prepoznali u nekom od opisanih simptoma, krajnje je vreme da odredite prioritete i povedete računa o svojoj duši, svom umu, ali i svom telu. Stisnite pauzu, povucite ručnu i posvetite se sebi. Meditirajte, pročitajte knjigu koja vas već dugo čeka, stavite CD sa omiljenom muzikom; šta god da vas čini da se povežete sa sobom i budete u tom trenutku srećni.

Prestanite sa samokritikom, otresite se negativnih misli i vežbajte da balansirate svoju energiju. Oslušnite svoju dušu i učinite ono što će joj doneti mir. A potom to zapamtite i naučite da redovno praktikujete.

Bertrand Rasel: Što manje znate, to burnije reagujete – Ko je obrazovan i vaspitan ne ponaša se kao divljak

Jednom davno, bila je zanimljiva priča o situaciji kada je sin doveo tri devojke u kuću svoje majke da ih upozna.

Među njima je bila samo jedna njegova verenica, dok su druge bile samo prijateljice. Majka je bila zadužena da pogodi ko je od njih verenica njenog sina. Dok su svi zajedno sedeli, razgovarali i pili čaj, sin je na kraju upitao majku da li je uspela da pogodi koja mu je verenica.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Majka je uzdahnula i rekla da je pogodila, ali da nije oduševljena činjenicom. Ipak, bez obzira na osećanja majke, sin je odlučio da se oženi tom devojkom. Često se dešava da deca ne poslušaju savete svojih roditelja, ma koliko bili iskusni i mudri. U ovom slučaju, uprkos majčinom proročanstvu, sin je ipak nastavio put sa svojom verenicom.

Ali kako su godine prolazile, ljubav koja je na početku izgledala tako jaka postepeno je nestajala. Sada se postavlja pitanje: kako je majka mogla da zna toliko posle samo jednog razgovora? Da li je bila neka vrsta čarobnjaka ili ima neverovatne sposobnosti? Istina je zapravo vrlo jednostavna.

Kako ljudi sazrevaju i stare, počinju da kanališu i kontrolišu svoju energiju, ne trošeći je na beskorisne stvari, već jačajući svoju intuiciju. Bertrand Rasel je veoma mudro sažeo tu teoriju u jednoj rečenici koju bismo danas želeli da podelimo sa vama.

Rekao je: “Stepen emocionalne reakcije je obrnuto proporcionalan saznanju o činjenicama. Što manje znate, to burnije reagujete.” Drugim rečima, što je vaše znanje ograničenije, to su vaše emocionalne reakcije intenzivnije. Dugo nisam razumeo zašto me neke stvari toliko nerviraju, poput vriske, vike i buke. Ali onda sam negde pročitao da se čovek koji je obrazovan i vaspitan neće ponašati kao divljak. Takva osoba neće dozvoliti sebi da uznemirava druge, glasno priča na mobilni ili se preglasno smeje u javnosti.

Kako razlikovati anksioznost od depresije-simptomi koje ne treba zanemariti!

    

Psihološkinja otkriva koja je razlika između anksioznosti i depresije – simptomi koje ne treba zanemariti!

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Ustresnoj svakodnevnici, ponekad nam se čini skoro i nemoguće da izbegnemo strah i napetost, a raspoloženje se menja nekoliko puta dnevno. Prva dva stanja na koja mnogi pomisle kada je reč o mentalnom zdravlju jesu anskioznost i depresija – ali ova dva stanja se jako razlikuju.
Ukrajinska psihološkinja Julija Medvedeva otkrila je kako možemo najlakše razlikovati ova dva stanja:

„Anksioznost nam je data za preživljavanje. Male doze straha aktiviraju našu sposobnost da donosimo odluke i delujemo proaktivno. I što je još važnije: normalna anksioznost je uvek adekvatna okidaču.“

Potpuno je drugačije sa anksioznim stanjem koje je konstantno i koje narušava kvalitet svakodnevnog života. Psihološkinja ističe da konstantna anksioznost, ukoliko ne možete da se odvojite od straha, može prerasti u depresiju.

Evo koji signali ukazuju na rizik od depresije:

Ujutru i uveče osećate depresivno stanje, teško je obavljati uobičajene stvari, kao što je pranje zuba ili nameštanje kreveta.
Umorni ste – unutrašnja napetost je veoma jaka.
Opsesivne negativne misli kojih ne možete da se oslobodite
Čak i obične reči ili postupci vas nerviraju. Kao rezultat toga, odnosi sa ljudima mogu se urušiti.
Pojavile su se opsesivne radnje: pomeranje stvari, pranje ruku itd.
Nesanica
Pojava opsesije: opsesivne melodije ili fraze u glavi, postoji i konstantan strah od približavanja nevolji.

Ukoliko se suočavate sa nekim od navedenih simptoma ili osećate da je vaše mentalno zdravlje narušeno, neophodno je da se obratite stručnjaku. Što pre počnete da negujete svoje mentalno zdravlje, brže i lakše ćete uspostaviti ravnotežu.

krstarica.com

Otkriven genetski uzrok gojaznosti – Ovaj jeftin lek bi mogao da pomogne

Tim istraživača, predvođen stručnjacima sa Univerziteta u Ekseteru, otkrio je da ljudi sa neispravnim genom zvanim SMIM1 sagorevaju manje energije dok se odmaraju, što ih stavlja u nepovoljan položaj kada pokušavaju da održe zdravu težinu.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

U proseku, žene sa ovim stanjem teže su za 4,6 kg, a muškarci imaju dodatnih 2,4 kg masti.

SMIM1 je identifikovan tek pre 10 godina, dok se tragalo za genom koji kodira za određenu krvnu grupu, poznatu kao Vel. Jednom od 5.000 ljudi nedostaju obe kopije gena, što ih čini Vel negativnim.

Ovo novo istraživanje sugeriše da je veća verovatnoća da će ova grupa biti gojazna, a ova spoznaja bi jednog dana mogla dovesti do novih tretmana.

Jeftin i široko dostupan lek za disfunkciju štitne žlezde može biti efikasan u lečenju gojaznosti kod ljudi koji nemaju obe kopije SMIM1, a to tek treba da bude naučno potvrđeno, saopštio je Univerzitet u Ekseteru.

Studija je otkrila da ljudi bez obe kopije gena imaju druge pokazatelje gojaznosti, uključujući visok nivo masti u krvi, znake disfunkcije masnog tkiva, povećane enzime jetre, kao i niži nivo hormona štitne žlezde.

Mattia Frontini, vanredni profesorna Medicinskom fakultetu Univerziteta u Ekseteru, rekao je:

“Stope gojaznosti su se skoro utrostručile u poslednjih 50 godina, a predviđa se da će do 2030. godine više od milijardu pojedinaca širom sveta biti gojazno. Povezane bolesti i komplikacije stvaraju značajno ekonomsko opterećenje za zdravstvene sisteme. Gojaznost je rezultat neravnoteže između unosa i potrošnje energije, često složene interakcije načina života, životne sredine i genetskih faktora.

Kod manjeg broja ljudi gojaznost je uzrokovana genetskim varijantama. Kada je to slučaj, ponekad se mogu pronaći novi tretmani koji će koristiti ovim ljudima – a sada se nadamo da ćemo pokrenuti kliničko ispitivanje kako bismo saznali da li široko dostupan lek za zamenu štitne žlezde može biti koristan u lečenju gojaznosti kod ljudi koji nemaju SMIM1.”

Da bi došao do otkrića, tim je analizirao genetiku skoro 500.000 učesnika u bazi podataka UK Biobank, identifikujući 104 osobe sa varijantom gubitka funkcije u SMIM1 genu (46 žena i 44 muškarca). Tim je takođe koristio NIHR National BioResource za dobijanje svežih uzoraka krvi i od Vel negativnih i od pozitivnih pojedinaca.

Izvor: Jutarnji.hr

U ovaj grad odlazi bezbroj ljudi zbog “čudotvornog leka” za astmu

Bezbroj ljudi obolelih od astme odlazi u indijski grad Hajderabad jer je, navodno, mala živa riba punjena određenim biljkama, “čudotvorni lek” za astmu, piše AP.

Agencija navodi da svakog leta, na dan koji se astrološki smatra povoljnim, ljudi koji pate od astme i drugih respiratornih oboljenja odlaze u Hajderabad kako bi progutali malu živu ribu punjenu “različitim čudotvornim biljkama” koje pravi porodica Batini.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Prema legendi, 1845. godine lutajući svetac predstavio je tajnu formulu čudotvornog bilja čoveku koji je živeo u gradu Hajderabadu, Veranu Gudu i rekao mu da formulu besplatno da pacijentima sa astmom.

Od tada, Gudovi potomci, poznati kao porodica Batini, sačuvali su tradiciju i biljnu formulu. Svaka riba košta 40 rupija ili oko 50 centi.

Kada se kupi, živa riba se stavlja u plastičnu kesu napunjenu vodom i nosi se porodici Batini, koja ribi u usta ubacuje smesu biljaka.

Izvor:b92.net