Tako je govorio Raša Popov: Kad Novak pobeđuje, bolesnici ozdravljaju, treba ga prepisivati kao lek u svakoj terapiji
Unoseći birane misli Marije Montesori u svoju knjigu saznao sam da za razliku od muškaraca žene poseduju izvanredan dar za planiranje i organizaciju. Obično se misli da su glavni planeri u društvu muškarci, a to je zabluda. Ona i porodicu drži na okupu, neguje je, podiže
– Moja najnovija knjiga pesama zove se “Život je sladak, brate, ko bi želeo na groblje da ga prate.” U Londonu sam video taj natpis. Treba naći zadovoljstvo u malim stvarima
Sudbinom se moze upravljati – Zoran iz Zemuna
Poznati ezoteričar kreirao je sopstvenu metodu “reprogramiranja verovanja” jer smatra da je nedostatak pozitivnih ubeđenja glavni uzrok neuspeha i nezadovoljstva u životu
Koliko puta smo se zapitali zašto nam sudbina nije naklonjena i zbog čega nam se mnoge stvari dešavaju po nekom šablonu koji podrazumeva negativan ishod.
U pokušaju da to promenimo, tražimo savete od drugih, ili sledimo njihove primere, no, jednostavno nam ne ide. Možda zvuči čudno, ali za takvo stanje sami smo krivi jer je svaki čovek kovač svoje sreće.
Pod budnim vođstvom ega ne želimo da se lišimo svoje zone komfora i uzmemo život u ruke, kao što to rade uspešni ljudi. Zoran iz Zemuna jedan je od njih: ovaj zdravstveni radnik nije bio zadovoljan životarenjem, pa je odlučio da preuzme kontrolu nad svojom sudbinom.
Proučavajući razne ezoterijske metode, meditaciju i jogu, kreirao je sopstvenih tehniku kojoj danas podučava ljude čiji je cilj da pronađu sreću i zadovoljstvo u životu.
“Cilj mojih predavanja jeste izlazak iz negativnog toka, odnosno promena verovanja koja su godinama ukorenjena u našoj podsvesti. Čovek je energetsko biće i poput magneta privlači slične energije što se odražava na njegov život.
Ako je tužan, depresivan, namćorast, sigurno ne može da privuče lepe stvari i stalno mu se dešavaju neki maleri. Mi smo robovi ega koji stalno analizira okruženje i hrani se mislima koje su posledica našeg iskustva. To je začarani krug lažnih verovanja”, otkriva naš sagovornik na početku razgovora.
Lažna verovanja
Zoran ističe da je ljudima privlačna ideja o “radu na sebi” zahvaljujući kojoj mogu da ostvare svoje želje, ali je još uvek ne razumeju u pravom smislu te reči.
“Dođe mi čovek i kaže da ne može da se ostvari u poslu uprkos trudu i moli me da mu kažem kada ću sa grupom da radim to poglavlje jer njega ostale stvari ne interesuju. Bojim se da to ne ide baš tako.
Proces promene podsvesti vrlo je kompleksan i ne može se preko noći eliminisati ono što je godinama ukorenjeno u nama. Jedno od najčešćih pogrešnih verovanja jeste to da se do novca ili uspeha dolazi teškim i napornim radom, te da su pare loše, prljave…
Takav obrazac utisnut je u našoj podsvest, njime odišemo, a univerzum nam odgovara tako što nam upravo to i materijalizuje”, objašnjava Zoran.
Negujte misli
Kada krenemo da menjamo svoja ubeđenja, odnosno sebe, otvoriće nam se i neki novi vidici.
“Korak po korak, očistićemo sve ono što nam sputava napredak. Kao kada vrtlar počupa sav korov i prekopa zemlju da bi posadio nove biljke.
Ukoliko ostane i trag korova to će da ošteti nove biljke, koje, kada se posade, moraju i da se neguju. Tako i mi moramo da negujemo naše misli i emocije, a u tome mogu da pomognu afirmacije.
Najbolje je raditi ih ujutro, pre nego što se ustane iz kreveta, dok se misli još nisu razbistrile. Tada je najlakše u podsvest utisnuti ono što želimo.
Na primer, ako tog dana imate važan sastanak ili vas očekuje bitan događaj, dok ste još u krevetu, onako bunovni, pustite u mislima sopstveni film u kome se sve odvija onako kako ste zamislili. Verujte da rezultat neće izostati,” naglašava zemunski ezoteričar.
Pazite šta želite!
Zoran upozorava na to da čovek treba da ima svoje želje, a ne da stremi dostizanju tuđih ciljeva.
“Mnoge devojčice, gledajući pevačice koje se šepure na TV ekranima žele da žive njihov život, a možda bi bile odlične lekarke, pisci, profesorke…
Žalosno je to što će zbog takvih uzora bataliti sve svoje talente i veštine i krenuti tuđim putem da bi se uklopile u neku prividnu sliku srećnog života. Važno je pratiti određene signale koji nam kazuju da li smo na pravom putu.
Ukoliko nam prilikom ostvarenja nekog cilja sve ide s lakoćom to je znak da smo krenuli u dobrom smeru, a ako to nije slučaj, imaćemo poteškoća čak i kod nekih banalnih stvari...
http://www.magicnazona.rs/
ŽENSKE BOLESTI: Postupak odstranjenja cele dojke, mastektomija
Kao posledica ove operacije javljaju se manje ili veće deformacije dojke i slabljenje.
-
Obična mastektomija (tzv. totalna mastektomija) podrazumeva odstranjenje cele dojke, ali su grudni mišići i limfne žlezde ostavljeni. Negativni efekti ove operaciju su psihicka trauma zbog gubitka dojke, trnjenje kože i ožiljak. Ova operacija dozvoljava mogućnost rekonstrukcije dojke.
-
Modifikovana radikalna mastektomija izvodi se kao i obična mastektomija, ali ova metoda podrazumeva otklanjanje i donjih podpazušnih limfnih žlezda. Propratne pojave su iste kao i kod obične mastektomije, mogući su problemi sa rukom izraženi u obliku zamaranja, otoka, teškoće pri potpunom podizanju ruke iznad glave i nošenju težih predmeta, kao i smanjenje opšte otpornosti na infekciju.
-
Radikalna mastektomija uključuje odstranjenje dojke, mišića grudnog koša i svih područnih limfnih žlezda. Problemi posle operacije su isti kao i kod prethodno opisane, s tim što su problemi sa pokretljivošću ruke mnogo izraženiji i stalno prisutni. Rebra i pluća koja više nisu zaštićena mišićnim slojem postaju osetljivija na povrede i bolesti.
Postoje i različite modifikacije opisanih hirurških zahvata, koje imaju različite nazive, što može da zbuni ženu i veoma joj oteža donošenje odluke o operaciji. Zato je neophodno od lekarke ili lekara koji predlažu operaciju tražiti da potanko objasne šta će operacijom biti uklonjeno i koje su posledice takvog postupka.
Izvor: ordinacija.tv
ŽENSKE BOLESTI: Popuštanje mišića male karlice i spuštanje (prolaps) materice
Popuštanje mišića male karlice je stanje kada mišići poda male karlice slabe i nisu više u stanju da odgovarajuće pridržavaju organe. U izraženijim slučajevima materične veze i tkivo koje drži matericu u normalnom položaju popuštaju i materici dozvoljavaju da se spusti u vaginu. Ovo se dešava posle jednog ili više teških porođaja, ali pojava može biti i nasledna. Spuštanje materice često je praćeno spadom mokraćne bešike i čmarnog creva.
Prvi znak ispadanja materice je nemogućnost da se zadrži mokraća pri kašljanju, kijanju ili smejanju. Pritisak u vagini i osećaj da nešto ispada takođe su simptomi ovog stanja koje se obično pogoršava dugim sedenjem.
Sprečavanje i samopomoć
U sprečavanju ovog stanja najefikasnije su vežbe kojima se jačaju mišići poda male karlice i stomaka. Stanje mišića male karlice najbolje se može proveriti zadržavanjem i puštanjem mlaza mokraće. Ako mlaz ne može da se zaustavi zadržavanjem znak je da su mišići popustili. Vežbe treba raditi redovno, posebno u trudnoći kada ovaj deo tela trpi pritisak trudne materice. Spuštena materica se može vratiti na mesto posebnim vežbama.
Lečenje
Obično nije potrebna medicinska pomoć kod popuštanja mišića male karlice, ni kod blagog spuštanja materice. Ukoliko je materica izrazito spuštena i žena ima izražene smetnje pomoćiće stavljanje materičnog prstena, pesara od gume koji se stavlja oko grlića pomažući tako da se materica podigne. Nezgodna strana pesara je što je tesko podesiti pravu veličinu, neki put izaziva smetnje i infekciju, a često se mora vaditi i prati. Spuštena materica se može trajno podići operacijom, a istim zahvatom podižu se mokraćna bešika i debelo crevo. Histerektomija, iako je ponekad preporučuju, nije neophodna i treba da bude uzeta u obzir samo kao metoda poslednjeg izbora.
Izvor: ordinacija.tv
ŽENSKE BOLESTI: Načini lečenja raka dojke
Danas je lečenje raka dojke jedno od najdiskutabilnijih područja medicine. Prvo pitanje se tiče neophodnosti operacije – treba li samo ukloniti čvor, ukloniti čvor i okolno tkivo ili celu dojku? Drugo pitanje se tiče sistemske terapije zračenjem ili hemoterapijom.
Većinu invazivnih procesa prate metastaze na drugim organima što skraćuje ženin život, pa nam se čini da u ovim slučajevima hemoterapija, čiji je cilj da lokalizuje ili otkloni bolest, ima puno opravdanje. Do sada je dokazano da hemoterapija kod žena u ferilnoj fazi smanjuje stopu mortaliteta za 25%. Kod žena u menopauzi ova stopa iznosi 15%.
Postavlja se pitanje koliko dugo treba primenjivati ovo lečenje i kada ga započeti (pre ili posle operacije), koje lekove je najbolje kombinovati, da li hemoterapiju treba kombinovati sa hormonskom terapijom.
Trebalo bi da se razjasni da li će ikakvi lekovi biti deo terapije pre nego što se preduzme operativni zahvat, ograničeni ili radikalni. Ako postoji bojazan da bi se mogle pojaviti metastaze treba prihvatiti hemotrapiju. Kod žena koje imaju male tumore, manje od jednog santimetra, odnosno imaju veoma dobru prognozu bolesti, hemoterapija će malo koristiti. Međutim, žene koje imaju lošu prognozu bolesti treba da prihvate ovaj način lečenja. Budući da svaka žena sa ovom dijagnozom može da očekuje i pojavu metastaza, ovo pitanje treba dobro i sveobuhvatno raspraviti sa lekarkom ili lekarem specijalistom da bi se razmotrile prednosti i rizici. Uobičajeno je da žene, kada treba da donesu odluku, dolaze u ozbiljnu dilemu šta je za njihovo zdravlje najbolje da učine.
Nije lako doneti takvu odluku, pogotovo ako na nju istovremeno utiče više faktora. Neki put na odluku utiču lekarka ili lekar, drugi put ženina intuicija, zatim poverenje u određenu bolnicu, a nije retkost da presudi iskustvo bliske drugarice. Dakle, zahvaljujući svim tim faktorima konačna odluka je često kompromisna. Najbolje bi bilo da žena odluku donese po sopstvenom opredeljenju ako je prethodno dobro informisana i ima prijateljsku podršku onih koje voli i koji nju vole.
Lečenje raka dojke najčešće se sastoji od četiri uobičajena medicinska postupka: operacije, zračenja, hemoterapije i/ili hormonalne terapije. Otklanjanje čvora, mastektomija i zračenje su tzv. lokalno lečenje, dok se sistemsko lečenje vrši primenom lekova koji putem krvi treba da stignu u udaljene delove organizma i unište maligne ćelije koje, možda, već postoje na tim mestima.
Razlike u lečenju zavisiće od stadijuma bolesti, vrste tumora i nekih činjenica kao što su godine starosti i opšte stanje zdravlja. Neki oblici lečenja se sprovode u cilju izlečenja, a neki da bi se produžio život i/ili poboljšao kvalitet ženinog života. U lečenju se još primenjuju lekovi koji otklanjaju ili smanjuju bol ili uklanjaju simptome koji prate drugu primenjenu terapiju. Neophodno je da ženi bude objašnjeno koji je cilj lečenja, koja su moguća neželjena dejstva i posledice po zdravlje ako se predloženo lečenje ne prihvati.
Mogućnosti lečenja kada je bolest lokalizovana
Klinički stadijumi 0, I i II
Postupci kada se ne uklanja cela dojka
-
Operacija kojom se odstranjuje maligni čvor (segmentalna resekcija, delimična mastektomija). Ovom operacijom se odstranjuje tumorski čvor i manje ili više okolnog tkiva. Posle ove intervencije ostaje ožiljak koji manje ili više deformiše dojku u zavisnosti od njegove veličine i od veličine dojke.
-
Obično se lečenje, nakon gore pomenutog hirurškog zahvata, nastavlja zračenjem. Ono se sprovodi pet uzastopnih dana tokom jedne sedmice i tako pet ili šest, do šest i po nedelja nakon vađenja čvora. Propratna delovanja zračenja su: zamor, bol u mišicima, suvoća, crvenilo, i svrab kože i izražena preosetljivost na sunčevo svetlo. Zračenje kod oko 5% žena može da proizvede krtost rebara koja postaju podložna lomljenju. Kod otprilike 10% žena može da razvije stanje na plućima slično bronhitisu, koje traje i do mesec dana, ali je prolazno i ne ugrožava život.
