Naslovna Blog Stranica 18

Vrtoglavice – Zašto se javljaju i da li mogu da se leče

0

Vrtoglavica najčešće nastaje naglo, što osoba obično opisuje da je odjednom počelo sve da se pomera od nje, kao da je na vrtešci, a ako bi sišla sa te vrteške – ne može da stoji jer i dalje sve nastavlja da se okreće oko nje. Dodatnu poteškoću predstavlja to što se javlja mučnina i najčešće povraćanje. Nagli početak, nemogućnost kretanja i stajanja, padanje, povraćanje i mučnina su već dovoljni da čovek oseća strah. Ljudi obično kažu da ne znaju odakle se to sve pojavilo, a prve misli budu najstrašnije, pa lekarima govore: „Mora da je neki tumor na mozgu, šlog, neka strašna bolest.”

Kako ističe dr Galina Joković, specijalista ORL i supspecijalista audiolog, sam nagli početak, tok, trajanje vrtoglavice, prateći simptomi i strah koji prati ovo stanje koje ne može da se kontroliše u prvom momentu govore da se radi o nečem opasnom po naše zdravlje. Uzroci mogu biti ozbiljni, ali i manje ozbiljni. Vrtoglavicu mogu da izazovu moždani udari ili neka druga oboljenja malog mozga. Početak nekih neuroloških oboljenja kao što je multipla skleroza može da bude vrtoglavica. Tada se govori o centralnim vrtoglavicama, kada su uzrok oboljenja centralnog nervnog sistema.

– Drugi uzrok je, na sreću, mnogo češći i da kažemo manje opasan, a radi se o poremećaju funkcije čula za ravnotežu koje se nalazi u unutrašnjem uhu. Tada mislimo na periferne vrtoglavice. Uzrok je u poremećaju funkcije perifernog čula za ravnotežu u unutrašnjem uhu. Klinička slika je vrlo slična kod centralnih i perifernih vrtoglavica, što ih čini teškim za dijagnostikovanje. Situacije mogu da budu i vrlo kompleksne, tako da nekad bude kombinacija centralnih i perifernih vrtoglavica. Pomoć lekara treba potražiti u svakom slučaju odmah. Prva pomoć je da se vrtoglavice što pre zaustave, da se smanje mučnina i povraćanje. Sledeći korak je dijagnostikovanje mogućeg uzroka – pojašnjava dr Joković.

Lečenje vrtoglavica zavisi od uzroka, a od toga zavisi i hitnost lečenja, posebno ako se radi o vrtoglavicama izazvanim moždanim udarom.

– Vrtoglavice koje nastaju zbog poremećaja vestibularnog sistema, tj. poremećaja u unutrašnjem uhu su jedan širok dijapazon dijagnoza. Možemo da govorimo o dobroćudnim povremenim položajnim vrtoglavicama koje nastaju prilikom promene položaja glave. Ove vrtoglavice se dešavaju najčešće tokom spavanja, okretanja u krevetu, ustajanja. Napadi položajnih vrtoglavica se ponavljaju, vrtoglavice traju kratko, ali prave nestabilnost pri kretanju i često su praćene mučninom i povraćanjem. Dijagnostikuju se manevrima kojima menjamo položaj glave, na taj način izazivamo vrtoglavicu da bi otkrili da li je problem u desnom ili levom uhu, a zatim u kojem delu unutrašnjeg uha. Kad dijagnostikujemo problem, sledeći korak je da opet određenim manevrima pomeranja glave izlečimo ovu položajnu vrtoglavicu – naglašava naša sagovornica

Ona kaže da ako je reč o naglom prestanku funkcije čula za ravnotežu, što se manifestuje naglim početkom vrtoglavice koja traje nekoliko dana, terapijom žele da zaustave napad vrtoglavice i što pre omoguće pacijentu kretanje. Što pre pacijent počne da šeta i ustaje, tada će oporavak biti brži, jer se tada svi drugi sistemi koji učestvuju u održavanju ravnoteže angažuju i pomažu. Postoje i hronična stanja, ponavljane vrtoglavice koje su praćene postepenim gubitkom sluha i zujanjem u uhu, Menijerova bolest.

– Lečenje Menijerove bolesti je dugotrajno i vrlo složeno. Jedan napad vrtoglavice kod čoveka prouzrokuje strah, ponavljani napadi vrtoglavica pored straha značajno remete kvalitet života, jer napadi dolaze iznenada. Ljudi koji su iskusili ovakva stanja često razviju strah od kretanja, napade panike, i stalno imaju osećaj ljuljanja, neravnoteže, lošu prostornu orijentaciju. Ovo stanje je poznato pod dijagnozom PPPD ili hronična nestabilnost, koja se leči psihoterapijom i antidepresivima.

Vrtoglavice mogu biti praćene glavoboljama, pa je ovo stanje poznato kao Vestibularna migrena, koja se teško dijagnostikuje. Često se ne misli na ovu dijagnozu pa se sa lečenjem počne kasno. Lečenje je složeno, a nekad zahteva kombinacije različitih lekova antimigrenoznih, antidepresiva, analgetika. Ovo je samo nekoliko najčešćih uzorka vrtoglavica, a postoji još mnogo različitih uzroka – pojašnjava dr Joković.

Nemoguće je prevenirati napade vrtoglavica kakvog god da su uzroka.

Ali je važno pružiti podršku pacijentu, objasniti mu mogući uzrok, naučiti ga kojim lekom može da zaustavi napad vrtoglavice ukoliko se radi o ponavljanim vrtoglavicama.

– Najvažniji deo dijagnoze pacijenta je u razgovoru, tj. uzimanju istorije bolesti. Dobro vođenim razgovorom sa pacijentom dobijamo najvažnije informacije o početku tegoba, trajanju napada, pratećim simptomima, o tome da li se radi o ponavljanim tegobama ili se tegobe javljaju prvi put. Čak 90 odsto dijagnoze je u dobro uzetoj anamnezi, a zatim u otoneurološkom i neurološkom pregledu. Koriste se različiti funkcionalni dijagnostički testovi i nekad je obavezna radiološka dijagnostika, skener ili magnetna rezonanca glave – pojasnila je dr Joković.

Izvor: politika.rs 

Kad član porodice ili partner zaćuti: „Tihi tretman“ je za mnoge bolniji i teži od svađe

Iako možda nije uvek namera da se druga osoba povredi, posledice tihog tretmana ili zida ćutanja mogu biti duboko bolne za onog ko mu je izložen

Tihi tretman ili namerno ignorisanje druge osobe često se koristi kao oblik emocionalne manipulacije ili izbegavanja direktnih sukoba u porodici i partnerskim vezama. Ima veliku psihološku težinu i može da ostavi velike posledice na međusobne odnose.

Tihi tretman u porodici i partnerskim vezama

Tihi tretman je oblik pasivne agresije gde jedna osoba izbegava komunikaciju s drugom, često kao odgovor na svađu, neslaganje ili konflikt. Međutim, to nisu i jedini uzroci za ovakav vid psihološke igre. Taj obrazac ponašanja poznat je i kao „zid ćutanja“, a može imati ozbiljne posledice na emocionalno zdravlje i kvalitet odnosa, bilo da se dešava u porodici ili u partnerskim vezama.

Kako objašnjava psiholog John Gottman, svetski poznati istraživač, tihi tretman može biti način da se izbegne sukob, ali takođe može imati mnogo zlokobnije motive, kao što su kontrola i najčešće kazna.

Zašto nas neko stavlja na tihi tretman

Jedan od osnovnih razloga za pribegavanje tihom tretmanu je osećaj povređenosti, besa ili nemoći. Umesto da direktno razgovara o problemu, osoba se povlači i zatvara komunikacijske kanale, nadajući se da će time poslati poruku ili kazniti drugu stranu.

Iako možda nije uvek namera da se druga osoba povredi ili da se njome manipuliše, posledice tihog tretmana mogu biti duboko bolne za onog ko mu je izložen.

– Tihi tretman je užasan, gori od mučenja. Na kraju, više nisam mogao da izdržim – pišu na psihološkim forumima i grupama osobe koje su ga iskusile. Osećaj psihičkog bola koji ovaj tretman izaziva često je nevidljiv drugima, ali veoma stvaran. Jedna osoba opisuje taj osećaj kao najgori: bol je unutra, jak je ali ga niko ne vidi.

Ponavljanje obrasca

Tihi tretman se često ponavlja u odnosima, što može dodatno oslabiti emocionalnu otpornost osobe koja ga doživljava. Na primer, jedna osoba je ispričala svoje iskustvo iz 30-godišnjeg braka:

– Svakog puta kada bismo moj muž i ja imali svađu ili neslaganje, ignorisao bi me i ne bi razgovarao sa mnom i po nedelju dana. Osećala sam se kao dete, izgubljeno, poniženo, nevidljivo.

Tihi tretman u porodici ostavlja velike posledice na psihu deteta

Zid ćutanja može se javiti u mnogim odnosima, ne samo romantičnim (partnerskim). Česte su situacije da se zaćuti u porodičnom okruženju, sa roditeljima, braćom, kolegama i prijateljima. Zabeležena su i brojna iskustva iz detinjstva, poput ovog:

– Moja majka je koristila tihi tretman kao kaznu kada sam bila tinejdžerka, ako se nisam uvek povinovala njenim željama. Jednom nije sa mnom govorila gotovo mesec dana zbog toga što sam imala poremećaj u ishrani.

Kao što pokazuje ovo iskustvo, tihi tretman često možemo doživeti u detinjstvu, kada tišina može ostaviti dugotrajne posledice na nečiju psihu, uz pogrešne emocionalne obrasce.

– Naučila sam da je povlačenje tihim tretmanom odličan način da se nekome amputira ona prava, izvorna ljubav. To može da uništi nečiju psihu – kaže Karolin, jedna od žena koje su ga iskusile kao dete

Na osnovu ovog bolnog iskustva, dodaje da je naučila važnu lekciju: kako biti dobra, pouzdana i majka puna ljubavi svojoj deci. Nažalost, nisu svi istog kova i ne mogu se na isti način suočiti sa problemima…

Posledice na odnos

Tihi tretman često izaziva osećaj izolacije i frustracije  kod onih koji su mu izloženi. Jedan ispitanik u studiji doktora Gotmana je opisao:

– Posle 22 godine napustio sam suprugu nakon što mi je godinama govorila da, ako mi nešto ne odgovara, treba da spakujem kofere i odem. Isto toliko sam bio i na tihim tretmanima. Jednog dana sam to i uradio.

Njegova priča ukazuje na moć koju tihi tretman može imati kao sredstvo za kontrolu i prekid komunikacije. Uz to, česte su i dalekosežne posledice.

Kada tihi tretman postane obrazac ponašanja u detinjstvu, on često prelazi u koncept ponašanja kasnije u životu. Ljudi koji su bili žrtve takvog ponašanja kao deca često ga kasnije koriste u svojim odnosima kao odrasli. Učesnici kroz bračnu terapiju ponekad shvataju da je tihi tretman koji su praktikovali prema partneru bio obrazac koji su naučilo kao deca.

Kako prekinuti ciklus tihog tretmana i stvoriti zdravu komunikaciju

Prekid ciklusa tihog tretmana zahteva svest i trud, posebno zbog toga što se tihi tretman ima tendenciju da se ponavčja. Međutim, takva dinamika može postati destruktivna, dok jedino otvorena i iskrena komunikacija pruža mogućnost za zdravije odnose. Ispoljavanje ljutnje ili besa i izbegavanje sukoba mogu oštetiti odnos, ali stručnjaci naglašavaju važnost pravog načina za izražavanje emocija i to da tihi tretmani mogu urušiti nepovratno. Rešenje je:

  • komunikacija (otvoren razgovor o osećanjima i potrebama je ključan; umesto izbegavanja, partneri ili članovi porodice treba da pokušaju da se suoče sa problemima direktno i sa poštovanjem)
  • razumevanje emocija (važno je razumeti da je tihi tretman često odraz unutrašnje borbe osobe koja ga primenjuje; empatija i podrška mogu pomoći u prevazilaženju ovog ponašanja)
  • traženje pomoći (u ozbiljnijim slučajevima gde tihi tretman postaje obrazac ponašanja koji se ponavlja, može biti korisno potražiti pomoć psihologa ili terapeuta).

Izvor: eklinika.telegraf.rs

Epidemiolog dr Slavica Maris: “Nalazimo se u sedmoj pandemiji KOLERE”- Ovo su simptomi!

0

Posle 103 godine u Bugarskoj je zabeležen slučaj obolevanja od kolere, dok je u Crnoj Gori kod nekoliko pacijenata dijagnostikovana kju groznica. Bolesti za koje se mislilo da su odavno iskorenjene nalaze se u komšiluku, pa mnogi građani imaju bojazan da ova oboljenja ne zakucaju i na vrata Srbije.

 Koliko smo ugroženi od pojave ovih oboljenja?

Kako za “Politiku” ističe primarijus dr Slavica Maris, epidemiolog i načelnik Jedinice za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti Gradskog zavoda za javno zdravlje u Beogradu, naši građani nisu ugroženi jer postoji mali rizik od širenja ove bolesti, zato što je u zemljama u Evropi stanovnicima dostupna bezbedna voda za piće i obezbeđena je osnovna sanitacija.

– Mogu se javiti importovani slučajevi, kao što je slučaj u Bugarskoj, jer je tamo reč o indijskom državljaninu koji je oboleo. Ali lokalno širenje bolesti i epidemija, odnosno mogućnost da ova bolest bude stalno prisutna na našem području zaista ima jako mali rizik. Kolera je akutna, crevna infekcija koja je izazvana bakterijom Vibrio cholerae i koja je prisutna širom sveta. Trenutno se nalazimo u sedmoj pandemiji kolere, koja je krenula 1961. u Južnoj Aziji, zatim se 1971. prebacila u Afriku, a 1991. stigla u Ameriku. Na godišnjom nivou, prošle godine, ukupan broj obolelih je bio 535.000 širom sveta, a ova bolest je izazvala oko 4.000 smrtnih ishoda – ističe dr Maris.

Simptomi kolere

Smatra se da je ovaj broj obolelih i umrlih znatno veći, tako da prema procenama Svetske zdravstvene organizacije, na godišnjom nivou, dodaje naša sagovornica, ima 1,3 do četiri miliona obolelih od kolere, i ukupno 21.000 do 143.000 smrtnih ishoda širom sveta. Većina obolelih ima blage simptome i oni se mogu uspešno lečiti oralnom rehidratacijom, jer je u kliničkoj slici dominantna vodenasta dijareja, što znači da obolela osoba ima veliki broj tečnih vodenastih stolica. Mogu se i javiti i povraćanje, i povišena temperatura koja ide do 38 stepeni Celzijusa, ali uglavnom je oko 37 stepeni.

– U nekim slučajima kada imamo jako veliki broj tečnih stolica i povraćanja, može da dođe do dehidratacije i šoka, i ako se na vreme ne prepozna bolest i ne leči, može da dovede do smrtnih ishoda, koji se registruju širom sveta. Ova bolest se vezuje za siromašne zemlje koje nemaju obezbeđenu bezbednu vodu za stanovništvo, kao i osnovnu sanitaciju, jer se bakterija koja je uzročnik bolesti najčešće prenosi putem kontaminirane vode, ali može i putem hrane. Školjke se često povezuju sa obolevanjem od kolera – dodaje dr Maris.

Osim od kolere, strahuje se i od pojave KJU groznice, bolesti koja spada u zoonoze i koja ima već registrovane slučajeve u Crnoj Gori. Dr Maris kaže da od ovog oboljenja obolevaju i životinje i ljudi. Najčešće obolevaju ljudi, što znači da ova infekcija prelazi sa životinja.

– I ova bolest je širom sveta rasprostranjena. Uzrokovana je bakterijom Coxiella burneti. Registruje se i u brojnim zemljama sveta kao i u Evropi, u Francuskoj, Nemačkoj, Španiji, Mađarskoj, Holandiji. I u našoj zemlji se ovo oboljenje sporadično registruje. Za deset godina na teritoriji Beograda imali smo tri slučaja obolevanja od kju groznice koja su registrovana. Jedan slučaj je bio 2018. godine, a dva slučaja 2015. Infekcija kod ljudi je obično asimptomatska, ali može imati i blaži tok, kao i teški, a jako retko može da bude i smrtonosna. Manje od jedan odsto je smrtnost od ove bolesti – navodi dr Maris.

Osobe koje razviju simptome oboljenja, obično imaju tegobe kao u slučaju gripa, poput iznenadne pojave temperature, groznice, bolova u mišićima, umora, noćnog znojenja, gubitka u težini, bolova u zglobovima, a mogu se javiti mučnina i povraćanje. U nekim slučajevima može se razviti i upala pluća, a neki simptomi, kao što je umor, mogu da traju duže vremena i nakon ove infekcije.

Lečenje kju groznice

– Lečenje je antibioticima, pre svega tetraciklinima koji su lek izbora minimum dve nedelje. Ukoliko se na vreme ne prepozna i ne leči ova bolest, može poprimiti hroničan tok sa komplikacijama, kada se javlja hronična upala jetre i srčanih zalistaka. Prenosi se najčešće aerogenim putem, putem vazduha, jer inhalacijom mi udahnemo čestice koje sadrže uzročnika ove bolesti, odnosno bakteriju Coxiellu burneti. Ove čestice mogu da se prenesu vazduhom na udaljenosti do 500 metara – pojašnjava sagovornica.

Najčešće se, osim aerogenim putem, bolest može preneti i direktnim kontaktom sa zaraženim obolelim životinjama, naročito prilikom porođaja ovih životinja, jer se sa onim tečnostima koje se izbacuju prilikom porođaja dolazi u kontakt sa dlakama, vunom, a najčešće se ovo oboljenje javlja kod goveda, koza, ovaca.

– Najčešće se primeti upravo spontani pobačaj ili mrtvorođeni plod i na taj način se najčešće otkrije bolest, infekcija kod životinja. Onda stigne obaveštenje, koje donose epidemiolozi, da imamo zaraženu životinju u domaćinstvu i onda mi obavljamo svoj deo posla, epidemiološko istraživanje. U najvećem riziku za obolevanje su članovi domaćinstva, i to osobe koje najviše i rade sa ovim životinjama, tako da su one najčešće uključene prvo u ovo istraživanje. Sem ovog puta prenosa, aerogenog i direktnim kontaktom sa zaraženim životinjima, odnosno sa njihovim izlučevinama, postoji moguća zaraza i preko kontaminirane hrane, preko kontaminiranog mleka, odnosno mesa, ali ovo možemo isključiti ako to mleko prokuvamo, odnosno koristimo za konzumaciju pasterizovano mleko i mlečne proizvode. Meso ćemo jesti termički obrađeno, tako da ćemo uništiti bakterije – kaže dr Maris i dodaje da osobe koje su u direktnom i najbližem kontaktu sa životinjama prvenstveno treba da slušaju savete veterinara i da prilikom porođaja životinja nose ličnu zaštitnu opremu, maske, kecelje i tu garderobu koja se koristi u takvim situacijama, nakon kontakta sa životinjom, odlože i operu.

Izvor:  Politika

Kako prepoznati poremećaje hormona kod dece?

0

Iako su veoma česte u dečjem uzrastu, endokrine bolesti se kasno otkrivaju zato što se klinička slika u većini slučajeva razvija sporo i može imitirati druga, daleko češća i lekarima poznatija oboljenja. Učestalost je naročito porasla posle pandemije. Endokrine žlezde mogu urođeno ili zbog stečenih razloga lučiti nedovoljno hormona. Tada se hormoni nadoknađuju tako što pedijatar-endokrinolog odredi tzv. dozu nadoknade (supstitucionu dozu).

Hormoni se mogu lučiti u većoj količini no što nam je potrebno i uzrokovati:

– ubrzan rast,

– preuranjeni pubertet,

– hirzutizam – pojačanu maljavost,

– feminizaciju dečaka,

– androidni izgled devojčica,

– mlečnu sekreciju,

– ginekomastiju.

Osnovno pravilo endokrinologije: “Nadoknadi ono što nedostaje i suprimiraj ono što je u višku”, rezultira fiziološkim lečenjem i najevidentnijim efektima terapije. Primer za to je nadoknada insulina detetu s dijabetesom koje onda vodi regularan život, nadoknada antidiuretskog hormona detetu kome on nedostaje i prekida danononoćnu preteranu žeđ i mokrenje tečnosti. Injekcija koja koči preteranu sekreciju hormona koji preuranjeno pokreću pubertet uspostavlja normalan pubertetski razvoj. Hormon rasta ubrzava rast niskog deteta, ali daje se samo onima kojima on zaista nedostaje.

Kada odvesti dete na endokrinološki pregled?

Mnogi roditelji se pitaju kada je pravo vreme za endokrinološki pregled deteta, a ovo su neki primeri:

– dete je nisko ili je njegov rast usporio,

– rođeno je s malom telesnom masom i nije nadoknadilo rast do druge godine,

– lako i brzo se goji, bez obzira na apetit,

– dete je postalo mirno i pospano, popušta u školi,

– pojavila se gušavost (uvećanje štitaste žlezde), nervoza, ubrzan rad srca,

– uočili ste znake preuranjenog  puberteta (rast dojki kod devojčica, pubičnu maljavost kod oba pola ili rast genitalija kod dečaka),

– pubertet kasni kod deteta u odnosu na vršnjake,

– često je žedno i obilno mokri, ustaje i noću zbog toga,

– za kratko vreme je dosta smršalo, neotporno je na stres,

– prva menstruacija kasni ili ciklusi izostaju,

– pubertetska pojava grudi kod dečaka traje neobično dugo,

– male dimenzije genitalija kod dečaka još od rođenja.

Kako prepoznati nizak rast?

Endokrinolog će utvrditi da li je rast deteta u normalnom opsegu za uzrast, a ako patološki zaostaje (ispod donje granice normale), tražiće i endokrine i neendokrine uzroke niskog rasta.

Najčešći endokrini uzroci niskog rasta su:

– deficit hormona rasta, koji može biti izolovan ili udružen i s deficitom drugih hipofiznih hormona,

– smanjena funkcija štitaste žlezde (hipotiroidizam),

– hipoparatiroidizam i pojačana sekrecija glikokortikoida spadaju u ređa oboljenja, kao i hipogonadizam kod devojčica, genetskog uzroka (Tarnerov sindrom).

Postoje i tzv. sindromski nizak rast u okviru dobro definisanih, genetski uzrokovanih sindroma. Tada se uz nizak rast nađu i specifične karakteristike oblika lica, glave, šaka, stopala i genitalija. Valja pomenuti i koštane displazije, gde je uzrok niskog rasta genetski uzrokovan neosetljivošću zona rasta dugih kostiju na faktore rasta. Ova deca su disproporcionalno kratkih ekstremiteta.

Kod gojaznog i niskog deteta, endokrinolog će utvrditi da li se radi o sledećim stanjima:

– prekomernom unosu hrane,

– endokrinoj gojaznosti,

– genetski uzrokovanom sindromu kada je dete, osim što je gojazno, još i slabovido, mentalno usporeno, kasni s početkom puberteta.

Endokrinolog će tražiti i podatke o tempu rasta i koštanom sazrevanju. Tragaće i za gastrointestinalnim, bubrežnim, metaboličkim i drugim poremećajima koji mogu dovesti do niskog rasta. Normalan rast odlika je zdravog i srećnog deteta koje se pravilno hrani i odgaja u zdravom okruženju.

Izvor: Stetoskop.info/Prof. dr Ljiljana Šaranac

Vladeta Jerotić:  Samo ovako možemo znati da li je nam je neko prijatelj ili neprijatelj!

Kada tražimo prijatelje, često se oslanjamo na to da imamo slična interesovanja, da su dobri ljudi, da imamo zajedničke vizije, da je to neko na koga možemo da se oslonimo. Ali, šta se desi kada nam prijatelj ukaže na našu grešku? Kako onda reagujemo?

Akademik Vladeta Jerotić je govorio: „Tražite ljude koji će vas pravedno kritikovati i koji će vam reći nešto što će vas trgnuti i vi ćete reći – „Hvala.“; „U pravu si, gledaću kako da se popravim.“

U ovome se može skrivati i test prijateljstva. Pravi prijatelj je iskren, to je odnos gde nema maski i pretvaranja, pa nas legendarni Jerotić podseća – „od neprijatelja učimo, a ne od prijatelja“:

„Mi ne volimo protivnike da slušamo uopšte. A to ste znali odavno: Od neprijatelja učimo, a ne od prijatelja. Pa ko ti je prijatelj? Prijatelj ti je onaj koji ti kaže, NASAMO: „Šta ti je bilo juče da si ono rekao? Šta ti je bilo da si ono uradio?“ Ovaj prijatelj drugi malo razmisli, pa kaže: „U pravu si, dragi moj. Hvala ti beskrajno.“ A ako je samo bio lažni prijatelj, reći će: „I ti meni to da kažeš! Ti više nisi od danas moj prijatelj.“ Eto vam test za prijateljstvo. Čujte od prijatelja, ako se usudio da vam kaže. Boji se prijatelj da vam kaže istinu neku u oči. Boji se da će izgubiti prijatelja. Pa onda ćemo od neprijatelja čuti neku istinu o sebi. Naravno, jednim delom, jer i oni preteruju. Razume se“, zaključio je.

Izvor: kurir.rs

Kako disciplinovati dete bez batina i vikanja – Pet dobrih načina koja naučno dokazano rade!

Roditeljstvo je najvažniji posao u životu i nije lako biti roditelj. Pored svih lepih strana, to podrazumeva i da mame i tate ponekad moraju da disciplinuju decu, kada mališani pokazuju nepoštovanje ili se ne ponašaju lepo. U tome mogu da vam pomognu saveti, odnosno primeri pet načina disciplinovanja koja naučno dokazano rade.

1. Preusmeravanje ili ometanje

Prefrontalni korteks deteta koji pomaže u donošenju odluka i racionalnom prosuđivanju još uvek nije u potpunosti formiran kod dece. To u praksi znači da kada svom dvogodišnjem detetu 50 puta u toku dana kažete da je preblizu šporeta, te da bi moglo da se pecne, imajte na umu da njegove sposobnosti samoregulacije još nisu razvijene. U tom smislu, jedino što će pomoći jeste da ga preusmerite ili mu nečim odvratite pažnju, piše za YourTango terapeutkinja Kim Openo.

2. Uzimanje “tajm-auta”

Кada osetite da bes preti da vas preplavi i da biste možda mogli da u naletu te emocije udarite dete, najbolje što možete da uradite jeste da se udaljite i napravite kratak “tajm-aut”. Uzimanje kratke pauze će vam pomoći da budete svesniji svojih emocija, te da shvatite da li su frustracija, umor ili nervoza ono što vas tera da udarite dete.

3. Model ponašanja koje želite da vidite

Stručnjaci stalno ističu da fizičko disciplinovanje odnosno kažnjavanje dece ne samo da ne donosi željene rezultate, već je štetno po mališane. Studija objavljena u stručnom časopisu “Žurnal porodične psihologije” pokazala je da su deca koja su češće dobijala batine od roditelja često loše ponašanje ponavljala već u roku od deset minuta.

Ako želite da vas dete sasluša i razume šta je pogrešno uradilo, potrebno je da ga tome naučite. Jedina stvar koja se postiže udaranjem je da vas se dete plaši, ali ga to ne uči posledicama njegovog ponašanja ili kako da ga kontroliše.

S tim u vezi, najbolje je da detetu budete uzor, tj. da se ponašate onako kako želite da se ono ponaša, jer mališani imitiraju ponašanje svojih roditelja.

4. Postavite jasna pravila

Za decu je vrlo zbunjujuće ako jedan roditelj smatra da je skakanje po krevetu zabavno i dozvoljeno, a drugi to ne dozvoljava i kažnjava ga zbog toga. Da biste izbegli takve situacije, najvažnije je da s partnerom postavite jasna pravila koja se tiču roditeljstva, te da ih se oboje pridržavate – tako će dete uvek znati šta sme, a šta je zabranjeno.

5. Uzmite u obzir razvojnu fazu deteta

Deca od najranijeg uzrasta pa nadalje prolaze kroz različite razvojne faze, i to uvek treba da imate na umu. U tom smislu, kažnjavanje bebe zato što stavlja nešto u usta, a to je u tom uzrastu naprosto način na koji istražuje okolinu, nema nikakav efekat, osim što potiskuje njen razvoj. Dakle, dajte joj nešto što je bezbedno da stavlja u usta, a ostalo sklonite.

S druge strane, ako petogodišnjak stavi u usta nešto što ste mu rekli da ne sme, onda je u redu da ga disciplinujete – pri čemu se opet ne misli na fizičko kažnjavanje.

Na kraju krajeva, vikanje i udaranje, grubo kažnjavanje dece, ne podstiče kod njih dobro ponašanje, niti ih njemu uči, već samo stvara distancu između vas i mališana. U disciplinovanju mnogo više pomažu primeri koje dajete i alternative koje podstiču decu da vas slušaju i poštuju.

Izvor: yumama.rs

Karl Gustav Jung: Svako može da ostvari ono što želi ako pripremi plodno tlo


Čuveni psiholog Karl Gustav Jung razvio je teoriju sinhroniciteta, po kojoj, ako čovek nešto zaista želi i radi ka svom cilju, onda će se u njegovoj sudbini svakako desiti događaji koji će dovesti do ostvarenja tog cilja.

Na prvi pogled, događaji mogu izgledati nasumični i potpuno nepovezani sa snom. Ali vremenom, sve će se spojiti u jednu tačku kao samo od sebe. Odnosno, desiće se obično čudo.

Na primer, službenik banke sanja da postane pesnik i već dugo piše pesme. Jednog lepog dana donosi čvrstu odluku da svoje stvaralaštvo pokaže poznatom piscu, ali nema ga među svojim prijateljima. Dva dana kasnije, nadobudni pesnik slučajno upoznaje iskusnog pisca i uz njegovu pomoć objavljuje svoju prvu zbirku. Da, susret sa piscem se pokazao srećnim, ali ne slučajno, već manifestacijom sinhroniciteta.

Samo, ništa ne bi vredelo da pesnik nije radio da svoj san ostvari.

Dakle, da bi mehanizam sinhroniciteta funkcionisao, potrebno je prisustvo 3 važne komponente, potpuno zavisne od osobe: snovi, ciljevi i rad ili delanje.

San

Ovo bi trebalo da bude najjača i najsvetlija želja, samo pominjanje koje podiže vaše raspoloženje. Štaviše, o tome morate razmišljati bez straha. A ako vam ništa ne padne na pamet, onda možete da uradite ovu vežbu. Pitanje na koje treba da odgovorite glasi: „Šta bih uradio da imam čarobni štapić?“ Odgovor će se sigurno naći, bez obzira što se u ovoj situaciji ovaj san čini nemogućim.

Cilj i plan

Jasna formulacija cilja i nekoliko tačaka u vezi sa njegovim postizanjem vezuju efemernu želju za stvarnost. Nema potrebe da razmišljate o sredstvima da biste ostvarili svoje snove. Sam život će se pobrinuti za njih.

Rad

San i plan nisu dovoljni. Morate da delujete. Čak i ako je cilj veoma daleko, uvek možete napraviti neki mali korak ka njegovom ostvarenju. To jest, nakon što ste doneli odluku, morate da počnete da delujete ovde i sada najbolje što možete. Na primer, ako sanjate da idete u Pariz, možete samo sedeti i gledati fotografije ovog divnog grada, ili se možete prijaviti za strani pasoš, naučiti francuski i naučiti sve o tom gradu. Verovatno će posle nekog vremena život doneti iznenađenje – avionske karte za Pariz.

Jung je verovao da je univerzum naklonjen čoveku i da uvek podstiče njegove dobre namere. Ali da bi se ostvario san, nije dovoljno samo imati cilj. Važno je ne ležati na kauču, već naporno raditi u pravom smeru. Tada će vam okolnosti svakako pomoći da postignete ono što želite.

Izvor: sensa.mondo.rs

Već 30 godina čekam sina koji neće da me poseti: Kad bi mogle, moje suze bi izbrisale bol koju sam naneo sebi dajući sve deci

0

Ispovest čoveka koji 30 godina čeka sina koji neće da ga poseti prepuna je emotivnih detalja.

Preterano ugađanje drugima, a posebno deci, ljudima se zna obiti o glavu, o čemu nam neretko svedoče i naši čitaoci.

Jadan je onaj ko sebe uvek stavlja u drugi plan, ne bi li najpre zadovoljio potrebe svih oko sebe, potvrdio je penzioner Davor. “Prvo deca, pa ja”, razmišljao je i on za života, o čemu iskreno piše.

“Kad bi mogle, moje suze davno bi izbrisale bol koju sam naneo samome sebi upravo zato što sam mislio da mogu sve dati i svima ugoditi. Bio sam i sebi i drugima zadnji, jedini koji ni od koga nije ništa primao, niti prima danas. Deca su sve uzela, i otišla”, napisao je utučeni otac.

Sina, svedoči, nije video 30 godina. “Stvarni razlog ne postoji. Sinu sam dao sve što otac dati može, pa i više od toga, život sam mu posvetio. Sada sam bolesni starac koji sjedi u kući, pokraj prozora, i gleda u daljinu nadajući se da će ugledati sina. I ne samo sina, volio bih upoznati i njegovu porodicu, pre svega moju unučicu za koju znam da postoji, ali je nikada nisam video”, izrazio je svoju bol.

“Koliko je sve to teško, znam samo ja, koji živim s hiljadu pitanja koja me muče iz dana u dan, koji trpim svoju bol gledajući u daljinu”, tužne su reči kojima je gospodin Davor završio pismo. Do tvrda je srca teško dopreti, ali nada umire poslednja, možemo zaključiti i na primeru ove nesretne sudbine.

Izvor: Moje vrijeme

Ginekolog otkriva –  Šta se dešava sa ženskim telom ako dugo nema intimne odnose

0

Nedostatak intimnih odnosa često može uticati na raspoloženje žene, međutim ginekolog Liz Lister je otkrila šta se dešava sa ženskim telom ako dugo nema intimne odnose:

– Ovo nije nešto što moje pacijentkinje često pominju, verovatno zato što ih je sramota, ali to je jedan veliki problem! Što duže budete bez seksa, to će vam intimni odnosi biti neprijatniji – rekla je Liz i objasnila zbog čega je to tako.

– Ovo se dešava jer tkivo postaje opušteno i dotok krvi se u tom području smanjuje, jer telo nema naviku da se pripremi za polni odnos. To vam je kao i vežbanje, prostaje prijatnije kada steknete naviku. Ovo se dešava ženama u bilo kom životnom uzrastu – navodi doktorka i dodaje:

– Međutim, ne zaboravite da su seks i orgazam povezani sa jačim imunitetom i većim zdravljem srca. Ako je prošlo neko izvesno vreme od poslednjeg seksualnog iskustva, koristite lubrikante! A ako ste solo, nađite zanimaciju i pomagala.

Kada je kontracecpija u pitanju Liz Lister kaže:

– Što se manje petljate u rad svojih hormona to bolje. Mnoge žene se plaše spirale jer se ona koristi preko 40 godina, ali današnje spirale su mnogo efikasnije i savremenije od ranijih. Anketa iz 2013. godine objavljena u časopisu Američkog kongresa akušera i ginekologa je otkrila da ginekolozi tri puta češće biraju spiralu u odnosu na druge oblike kontrole rađanja. Postoji razlog za to: ne samo da su u 99 posto efikasnije, već mogu da kontrolišu obilne menstruacije i menstrualne grčeve, te oslobađaju hormone lokalno, a ne sistemski, kao što to rade kontraceptivne pilule – tvrdi ova doktorka.

Izvor: kurir.rs