Zašto dete žvaće majicu – Kada se treba zabrinuti!?
Možda vas izluđuje to što dete žvaće majicu, ali ako se prisetite faze kada je bilo beba i stavljalo u usta sve što uspe da dohvati, možda će vam stvari postati jasnije. Bebe to rade da bi naučile kako izgleda svet oko njih, kada ih muči izbijanje zubića, ali ako pričamo o godinama kasnije, zašto dete stavlja majicu u usta? Koji je razlog što deca to rade?
Nekada deca imaju naviku da stavljaju rub majice ili rukav u usta. Oni mogu da sisaju ili zvaću materijal i to do mere da ga progrizu. Verovatno vas ova pojava nervira i nekada impulsivno reagujete, a moguće i da ste zabrinuti da će nastavnik ili učitelj prekoreti dete zbog ovog ponašanja, kao i da će mu se vršnjaci rugati. Možda čak pomisliti da ima neki problem u razvoju.
Zašto dete zvaće majicu?
Oralna stimulacija je veoma važna u razvoju deteta. Prvih godina dete se smiruje tako što je dojeno, sisa palac ili pak koristi cuclu. Deca koriste svoje ukorenjene navike da bi zadovoljilo osnovne potrebe gladi i žeđi, ali i da bi se smirilo. Neka deca i u kasnijim godinama traže način da stimulišu usta i vilicu kako bi se umirila. Moguće je da dete tada poseže sa majicom, obzirom da mu je lako dostupna.
Kada treba da brinete zašto dete stavlja majicu u usta?
Bez obzira što je ovo prirodno ponašanje, ne treba ga ignorisati i puštati da traje kako dete raste. Do treće godine deca uglavnom prestaju da stavljaju stvari u usta i istražuju na ovaj način, ali neretko možemo videti desetogodišnjake kako drže svoje majice u ustima.
Stručnjaci tvrde da je žvakanje majice samo bezopasan način da dete traži senzorne informacije ili se smiruje i fokusira. Slično kao odrasli koji žvaće žvaku ili grlicka nokte kada je nervozan ili se koncentriše.
Postoje ređi slučajevi kada što što dete žvaće majicu ima negativan uticaj jer ga ometa u svakodnevnim rutinama. Ako uništava garderobu, trebalo bi da intervenišete. Ovo nekada može biti i znak anksioznosti, razvojnih problema ili ADHD-a.
Razgovajte sa detetom
Preporučuje se da porazgovarate sa detetom o ovoj navici i bitno je da se ne postavite osuđivački. Prvi cilj jeste da naučite dete da bude svesno svoje navike i utvrdite da li postoje obrasci kada to radi. Nema potrebe da dete žvaće majicu, a da se oseća posramljeno zbog toga. Može pomisliti kako je loša osoba i graditi potpuno pogrešnu sliku o sebi.
Možda dete žvaće majicu ali toga nije svesno. Nekad je potrebno da im pažljivo skrenete pažnju na neku naviku da bi oni shvatili da je uopšte imaju. Ako je dete svesno svoje navike, pitajte ga kako se oseća kada to radi. Možda je ovo odbrambeni mehanizam kada naiđe na zadirkivanje vršnjaka ili mu je iz drugog razloga neprijatno.
Kako postupiti da dete prestane da zvaće majicu?
Možda ćete zaključiti da ovo nije velika stvar, već samo prolazna navika. Ali, ako utvrdite da je ovo nešto što ometa dete u svakodnevnici, onda bi trebalo da razmislite o tome što dete žvaće majicu i potrudite se da ta navika prestane.
Utvrdite kada dete žvaće majicu:
-
Da li dete to radi kada je gladno pre užine?
-
Dete žvaće majicu kada se koncentriše na zadatak ili nešto što u tom trenutku radi?
-
Da li to radi kada je u društvu drugih i nervozno je zbog reakcije iz okruženja?
Kada utvdite šta je uzrok, lakše ćete uspeti u tome da se dete reši ove navike. Ako je uzrok glad, potrudite se da uvek ima zdrave grickalice. Držanje ruku zauzetim će smanjiti verovatnoću da zvaće majicu, pa mu dajte neku igračku da drži.
Ukoliko vam se učini da niste u mogućnosti da se sami nosite sa problemom, a da on uzima maha, posavetujte se sa stručnjakom.
Nije neuobičajeno da deca prolaze kroz ove faze tokom odrastanja. Kada su mali sisaju, a onda se dešava da žvaću odeću u sledećoj razvojnoj fazi. Raspitajte se kod pedijatra ili specijaliste ako ova navika postane nešto što dete ometa u svakodnevnim aktivnostima, ali nemojte vikati na dete niti ga osuđivati.
Izvor: demetra.rs
Deca koja zlostavljaju svoje roditelje – iza maske siledžije nalazi se uplašeno dete koje se bori sa brigama i strahovima!
Naravno, dečije ličnosti su suviše složene da bi mogle da se svedu na krute kategorije, ali ovi stilovi maltretiranja mogu vam poslužiti kao sočiva kroz koja ćete bolje sagledati ponašanje svog deteta.
Deca koja zlostavljaju svoje roditelje dele se u osnovna tri tipa:
1. Prkosni siledžija
• Da li vam se dete uvek suprostavlja?
• Da li vas dete ucenjuje?
• Bojite li se detetovog besa?
Najizazovnija vrsta siledžije su deca koja se direktno suprostavljaju i rade sve suprotno od onoga što im se kaže. Impulsivna su, nestrpljva i bezobzirna, i pokoravaju se samo sopstvenim hirovima. Naročito su agresivna prema samohranom roditelju, koji dobija “duplu dozu” maltretiranja.
Nadmena i puna lažnog samopouzdanja, ova deca uživaju da se raspravljaju i moraju uvek da budu u pravu. Kada probate da stanete na put njihovom maltretoranju, mogu postati opsesivna i kinjiti vas dok ne popustite. Ne prezaju ni od čega kad treba isterati svoje.
Dobre vesti i loše vesti
Prkos nije sam po sebi problematična crta – imaju je mnogi umetnici, pronalazači i mislioci, ali u zdravom obliku. Baš zato što se suprostavljaju konvencijama, imaju originalne ideje. Svoj prkos pretvorili su u kreativnu silu.
Prkosna deca imaju mnogo rasute i neobuzdane energije i izazov je za roditelja da je kanališe u dobrom smeru. Zapravo, svako dobro prilagođeno dete ima zdravu dozu prkosa. Nije dobro svima ići niz dlaku i uvek se slagati sa drugima, već treba imati sopstveni stav.
S druge strane, mnogo je teško dete sa stavom prkosnog siledžije naterati da na odnos gleda kao na dvosmernu ulicu. Što duže je gajilo svoje nasilništvo, duže će trebati i da se odvikne od njega. Navike se teško menjaju.
Šta pokreće prkosnog siledžiju?
Iza maske prkosa krije se dete koje se, iz nekog razloga, oseća nedovoljno cenjenim i uvažavanim. Boji se da će biti zaboravljeno i zanemareno. Koliko god pažnje da mu se daje, neće biti dovoljno.
Ovakva deca dobro kriju svoju ranjivost, a zapravo, prkos je oblik zavisnosti. Da bi se osećala potpunim, ovakva deca moraju naći nešto čemu će se suprostavljati. Prkošenje im daje lažni osećaj snage. Ako se upirete o zid, šta će se desiti kada se taj zid izmakne? Slično je i sa prkošenjem – bez zida u koji ćete se upirati, nećete moći da održite ravnotežu.
Šta dobijaju deca iz svog prkosa?
Prkos predstavlja mehanizham odbrane, pružajući privremeni identitet deci koja nisu sigurna u to ko su i šta su. Lako im je da zavaraju okolinu, delujući jako i sigurno, ali ako provedete više vremena sa njima moći ćete da nazrete njihove nesigurnosti skrivene iza prkosa.
2. Nervozni siledžija
• Da li vam je dete neprestano na ivici živaca?
• Treba li mu mnogo ohrabrivanja i tešenja?
• Umaraju li vas njegovi monolozi puni gorčine?
Nervozna deca osciliraju između hrljenja u roditeljsko naručje i udaljavanja od njih. Normalno je da se deca za utehu okreću roditeljima, ali ova deca to rade na iscrpljujuć način. Nisu razvila sposobnost da umire sama sebe, i onog momenta kada se osete uplašenim trče kod roditelja po dozu sigurnosti. Čim je dobiju, opet odbacuju roditelje, i tako u krug.
U svojoj duši, ona ne žele da zavise od roditelja, ali nikako ne uspevaju da se odvoje. Na prvi pogled su manje agresivna od prkosnih siledžija, ali maltretiranju jednakom snagom. Što je najgore, ako ne nauče da se oslanjaju sama na sebe, roditelji će biti osuđeni da večito brinu o njima – takva deca slabo se snalaze u svetu van roditeljskog doma i zato ga slabo i napuštaju.
Dobre vesti i loše vesti
Za razliku od otvoreno prkosne dece, nervozna se previše plaše da bi se upuštala u opasne situacije i neće praviti mnogo problema. Pre će se dešavati da njih roditelji mole da izađu iz sobe i potraže društvo. Ali, što ih roditelji više guraju napolje, to se ona dublje ukopavaju u svojoj sobi. Za njih je ono što je poznato uvek bolje od nepoznatog koje čeka napolju.
Loše vesti: Nervozna deca ne odrastaju tako lako. Sve što je rizično samo im povećava nervozu. Zato izbegavaju sve prilike za sazrevanje.
Šta ih nagoni da maltretiraju?
Roditelji ovakve dece uglavnom se pitaju sledeće:
• Da li je moje dete rođeno takvo?
• Činim li nešto loše?
• Postoji li neki skriveni uzrok nervoze?
Umesto da lupate glavu pitajući se da li su to geni ili vaspitanje, uzmite u obzir oba i razmislite:
• Ima li nervoznih osoba u vašoj familiji?
• Jeste li i sami skloni anksioznosti?
• Da li je vaše dete oduvek takvo, ili je naglo došlo do promene?
Ako već imate nervozu u familiji, po svemu sudeći vaše dete je nasledilo ovu crtu. Ne zaboravite i da je ona zarazna: ako su roditelji nervozni ili u porodici vlada napetost, deca lako mogu postati anksiozna.
Čak i ako deluje da je nervoza urođena, postoje načini da se borite protiv nje. Za početak, razmislite da li su neke od promena u okruženju mogle isprovocirati nervozu:
• Je li bilo promena porodičnih rutina, poput selidbe, menjanja škole, promene razreda?
• Kada je dete počelo da biva nervozno?
• Da li je doživelo nešto traumatično?
Nagle promene raspoloženja ili temperamenta obično imaju jasne uzroke, koje je lako prepoznati jer utiču na celu porodicu. Teže je, međutim, prepoznati razvojne uzroke, kao što su hormonske promene u pubertetu koje menjaju psihu deteta i izazivaju mnogo nesigurnosti. Smirena, samouverena deca lako postaju zbunjena i nesigurna u adolescenciji. Psiholozi to zovu razvojnom krizom.
3. Manipulativni siledžija
• Da li vam je dete vešt lažov?
• Zna li da koristi vaše strahove?
• Da li preti da će nauditi sebi?
Ako ste nesigurni kao roditelj, manipulativno dete brzo će nači način da izvuče iz toga korist i izazove vam osećaj krivice. Lažne bolesti i povrede, intrige i zapleti, iznuđivanje, ucenjivanje – sve to su metode manipulativnog siledžije koji strahove roditelja koristi da ostvari svoje ciljeve.
Mada zvuči kao da manipulatori žele da unište porodicu ciljajući na njene slabosti, oni zapravo samo pokušavaju da se izbore sa sopstvenom nesigurnošću. Način na koji to čine jeste – kontrolišući okolinu i ljude oko sebe. Najbolji način da manipulator promeni način na koji se odnosi prema okruženju, jeste da spozna svoje strahove i da svoj problem izrazi rečima.
Od sukoba do saradnje
Naravno, dečije ličnosti su suviše složene da bi mogle da se svedu na krute kategorije, ali ovi stilovi maltretiranja mogu vam poslužiti kao sočiva kroz koja ćete bolje sagledati ponašanje svog deteta. Što jasnije definišete problem, bolje ćete razumeti detetov unutrašnji život i lakše naći način da popravite međusobni odnos.
Uvek imajte na umu da se iza maske siledžije nalazi uplašeno dete koje se bori sa brigama i strahovima. Nasilje je ispoljavanje unutrašnjih nemira. Kada jednom shvatite šta ga izaziva, naslutićete i šta treba da preduzmete da bi popravili stvar.
Šon Grouver je psihoterapeut i pisac knjige “Kad deca vode glavnu reč”
Izvor: detinjarije.com
Starinski Recept za Čorbu od Korive- SKIDA UMOR, ČISTI KRV, SNIŽAVA ŠEĆER
Poboljšava rad sistema za varenje, obavlja detoksikaciju organizma, dobra je za čišćenje krvi i bubrega, pozitivno deluje na pankreas i pomaže snižavanju šećera u krvi. Kopriva cveta od proleća do jeseni i izvrstan je dodatak testenini i rižotu, ali najpopularnija je ipak u gustoj krepkoj supi.
U kojem god jelu da je pripremate, koprivu nije potrebno kuvati već je dovoljno izdinstati je najduže dva minuta. Tako će se maksimalno sačuvati njena hranjiva i lekovita svojstva, a brojni su razlozi zbog kojih je dobro jesti koprivu.
Nabrojimo samo neke: poboljšava rad sistema za varenje, obavlja detoksikaciju organizma, dobra je za čišćenje krvi i bubrega, pozitivno deluje na pankreas i pomaže snižavanju šećera u krvi, leči upale urinarnog trakta i stimuliše rad creva zbog čega deluje i kao diuretik, sadrži vitamine C i A, kalcijum, kalijum, gvožđe, fosfor i druge vitamine i minerale.
Čaj od koprive koristi se za bolesti jetre i žuči, poremećaje sna, grčeve u stomaku, čireve, bolesti pluća itd. Ako se odlučite da sami berete ovaj rasprostranjeni dragulj, nemojte to da radite uz autoput ili na drugim mestima gde postoji opasnost od zagađenja i obavezno nosite rukavice.
Kao što je poznato, listovi i peteljke koprive pokriveni su žarnicama zbog čega ih je jako neprijatno dodirnuti jer izliju oštar sok na kožu koja nakon toga peče. Takođe, bez obzira na lekovita svojstva, kopriva se ne konzumira sveža jer tada može da izozve probleme sa sistemom za varenje i crvenilo kože. Recept za izvrsnu čorbu od koprive čija je priprema toliko jednostavna da je mogu napraviti i deca.
Sastojci za četiri osobe:
300 grama koprive
5 krompira srednje veličine
nekoliko kapi maslinovog ulja
so, biber
Postupak:
Krompire isecite na četvrtine i stavite ih da se kuvaju. Pred kraj kuvanja dodajte koprivu koju treba samo prodinstati. Dodajte maslinovo ulje i dobro usitnite štapnim mikserom. Začinite po želji.
Savet: Po želji poslužite prepečeni hleb, a po želji maslinovo ulje možete zameniti pavlakom.
Izvor: alo.rs
Najbolji prirodni lek za bolove – Posle dve nedelje, prestaće da vas bole zglobovi, kosti, čukljevi (RECEPT)
Najbolji herbalista na svetu, čuveni rusku stručnjak u oblasti narodne medicine i autor brojnih stručnih knjiga, Genadij Petrovič Malahov otkriva jedan od najboljih prirodni lekova za učestale bolove u zglobovima i kostima. Kako objašnjava ovaj pobornik narodne medicine, zglobovi i kosti nas bole zato što se vremenom u njima nakupe kalcifikati soli koje bi trebalo izbaciti. Donosimo njegov recept za prirodni lek od lovora za bol u kostima i zglobovima, pre svega čišćenje soli iz kostiju.
Ovaj recept za čišćenje soli iz organizma koji je veoma jednostavan. Ovu kuru lečenja bi, međutim, trebalo sprovesti, po mogućstvu, nakon čišćenja debelog creva. Recept se zasniva na lekovitim svojstvima lovorovog lista.
Najbolji prirodni lek za bolove – Posle dve nedelje, prestaće da vas bole zglobovi, kosti, čukljevi (RECEPT)
