Zašto ljudi veruju u Boga – Odgovor se krije u MOZGU!
Da li su religiozna uverenja neizbežna posledica evolucije? Endru Njuber, neuronaučnik koji proučava mozak u svetlu religioznih iskustava proveo je čitavu svoju karijeru izučavajući taj fenomen.
– Ako dovoljno dugo razmišljate o bogu, nešto iznenađujuće počne da se dešava u vašem mozgu. Nervne funkcije se menjaju. Drugačiji tokovi se aktiviraju, dok se drugi se gase. Formiraju se nove dendrite, nove sinaptičke veze, a mozak postaje osetljiviji na suptilna područja iskustva. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Menja se percepcija, uverenja počinju da se menjaju, a ako bog ima značenje za vas, onda bog postaje neurološka stvar – smatra Njuberg.
On kaže da religiozno iskustvo zadovoljava dve osnovne funkcije mozga – samoodržavanje (kako ćemo preživeti kao pojedinac ili vrsta) i samotranscendenciju (kako ćemo nastaviti da evoluiramo i da se menjamo). Njuberg i njegov tim skenirali su mozgove učesnika u religioznim iskustvima, poput molitve ili meditacije. On ističe da nema samo jednog dela mozga koji podržava ta iskustva.
– Ako postoji duhovni deo, to je onda čitav mozak – kaže Njuberg, koji se fokusirao na dva dela mozga.
Prvi, parijetalni režanj smešten u gornjem delu korteksa, je područje koje obrađuje čulne informacije, pomaže u stvaranju osećaja sebe i uspostavljanju prostorne veze između sebe i ostatka sveta. On je prisustvovao deaktivaciji parijetalnog režnja tokom određenih ritualnih aktivnosti.
– Kad započnete neku religioznu praksu, poput rituala, tokom vremena to područje mozga izgleda da se gasi. Kako se ono stišava, s obzirom da ono pomaže u stvaranju osećanja svog sopstva, taj osećaj počinje da bledi i granice između sebe i nečeg drugog – osobe, grupe, boga ili univerzuma – počinju da nestaju i vi se osećate kao jedno – objašnjava Njuberg.
Drugi deo mozga koji je značajno povezan sa religioznim iskustvom je prednji režanj, koji normalno pomaže da se fokusiramo i koncentrišemo na stvari.
– Kad se to područje ugasi, teoretski bi mogli iskusiti to kao gubitak voljne aktivnosti, da mi više nismo stvaraoci dešavanja već da se nešto događa nama – kaže Njuberg.
On smatra da će snimci mozgova koje je sakupio pomoći da se otkrije zašto je mozak napravljen tako da podržava duhovna iskustva.
– Ako ste duhovni ili religiozni, odgovor je očigledan – kaže on.
Ali, ako ostavimo boga po strani, i dalje moramo da se zapitamo zašto se mozak razvio na takve načine da ne samo što podržava već promoviše iskustva koja Njuberg proučava. Izgleda da su ta iskustva neizbežan deo ljudskog postojanja. Autor Paskal Bojer kaže da se objašnjenje za religiozna uverenja nalazi u načinu na koji funkcionišu svi ljudski umovi. Kognitivni naučnik Džastin Baret proveo je karijeru proučavajući kognitivnu arhitekturu koja se naizgled prirodno daje religioznim uverenjima.
Evolutivni psiholog Robin Danbar ukazuje da moral prethodi religiji, ali da ostaje pitanje zašto je postao eksplicitno povezan sa njom. Bojer stavlja tu povezanost u našu intuitivnu moralnost i uveranja da su bog i umrli preci zainteresovane strane u našem moralnom izboru.
– Moralna intuicija ukazuje da ako bi mogli sagledati celinu situacije bez iskrivljavanja, odmah biste shvatili da li je to ispravno ili pogrešno. Religiozni koncepti su samo koncepti osoba sa trenutnom perspektivom celine situacije – smatra Bojer.
Danbar kaže da je religija evoluirala kao način koji omogućava da mnogo ljudi odjednom učestvuje u aktivnostima koje aktiviraju endorfin.
– Mnogi rituali povezani sa religijom su ekstremno dobri aktivatori endorfinog sistema jer telu nanose stres ili bol – ističe Danbar.
Kakva god da je budućnost, trenutno izgleda da će ljudi biti u njoj, sa svim svojim nadama i strahovima, osećajima i društvenim normama. Religija je toliko povezana sa svime što znamo o našoj vrsti da deluje skoro nemoguće zamisliti budućeg čoveka bez religioznih osećanja.
– Skeptičan sam po pitanju nestanka religije. Mislim da to nije realna opcija za ljudsku vrstu. Možda može biti zamenjena nečim boljim, ali ne može nestati – kaže primatolog Frans de Val.
Izvor: blic.rs