Naslovna Blog Stranica 5

Trombofilija – Poremećaj zgrušavanja krvi dovodi do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija kao što su srčani i moždani udar, plućna embolija…

Trombofilija obično ne izaziva nikakve specifične simptome dok ne dođe do stvaranja krvnih ugrušaka, kada se mogu pojaviti bol, oticanje i crvenilo na nogama

Trombofilije su kompleksna grupa urođenih i stečenih poremećaja koagulacije krvi koji povećavaju sklonost ka pojavi tromboze. Tromboza je stanje praćeno formiranjem krvnih ugrušaka unutar krvnih sudova, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija kao što su srčani i moždani udar, plućna embolija…

Dr sci. med. Tijana Relić, specijalista mikrobiologije sa parazitologijom i načelnik Jedinice za molekularnu dijagnostiku Gradskog zavoda za javno zdravlje, kaže da su urođene trombofilije uzrokovane nasleđenim mutacijama u genima koji regulišu proces koagulacije krvi. Ove mutacije mogu biti prisutne i kod ljudi koji nemaju nikakve simptome, ali u određenim okolnostima, kao što su trudnoća ili operativni zahvati, mogu izazvati ozbiljne probleme.
– Najčešće detektovane mutacije gena odgovornih za nastanak trombofilija se uočavaju kod nekoliko faktora. Stečene trombofilije mogu nastati u stanjima poput antifosfolipidnog sindroma, trudnoće ili malignih bolesti, tokom kojih dolazi do izmena u procesu koagulacije krvi. Antifosfolipidni sindrom karakteriše prisustvo antitela koja napadaju fosfolipide u krvi, što može dovesti do formiranja krvnih ugrušaka u arterijama i venama, dok je trudnoća prirodno stanje, koje povećava rizik od tromboze zbog hormonskih promena koje utiču na koagulaciju krvi – navodi naša sagovornica.

Trombofilija obično ne izaziva nikakve specifične simptome dok ne dođe do stvaranja krvnih ugrušaka. Zavisno od toga gde se ugrušak formira, mogu se pojaviti različiti simptomi.
–To su bol, oticanje i crvenilo na nogama (dublja venska tromboza). Nekada se javi kratkoća daha, bol u grudima ili kašalj (plućna embolija). Pacijenti se nekada žale na pojavu jakih bolova u glavi, probleme s vidom, oduzetost ili gubitak ravnoteže (moždani udar). Može doći do gubitka ploda tokom trudnoće (spontani pobačaj). Dijagnoza trombofilije obično se postavlja kroz analize krvi koje mogu otkriti prisutnost specifičnih mutacija, deficita proteina ili drugih faktora zgrušavanja. Takođe, pri donošenju završnog mišljenja, lekar mora uzeti u obzir osim porodične anamneze i postojanje faktora rizika – dodaje dr Relić.
Prevencija i lečenje trombofilija su kompleksni procesi koji uključuju primenu više strategija, zavisno od uzroka ili prisutnih faktora rizika. Osobe sa genetskim predispozicijama mogu biti savetovane da primenjuju mere prevencije kao što su izbegavanje dugotrajnog sedenja ili uzimanje antikoagulantnih lekova. U slučajevima stečenih trombofilija, lečenje može zahtevati terapiju antikoagulantima ili druge specifične medicinske intervencije.
–Trombofilije predstavljaju značajan medicinski izazov za globalno zdravstvo koje zahteva sprovođenje kontinuiranih naučnih istraživanja i edukacija, kako bi se unapredili dijagnostički i terapijski pristupi i kako bi se smanjio uticaj ovih poremećaja na kvalitet života pacijenata širom sveta. Većina ljudi s trombofilijom može voditi normalan život, uz redovno praćenje zdravstvenog stanja i primenjivanje odgovarajućih preventivnih mera. U okviru dijagnostičkih procedura koje imamo u zavodu nalazi se i panel za detekciju mutacija gena odgovornih za nastanak trombofilija – pojasnila je dr Relić.

Izvor: politika.rs

Budite se OTEČENOG LICA – Evo kako da to sprečite!

0

Iako je natečeno lice ujutru za većinu najpre estetski problem, činjenica je da ono ponekad može biti znak i nekog zdravstvenog problema.

Jedan od razloga zašto se ujutro budite sa natečenim licem je gravitacija. Dr Zakia Rahman, klinička profesorka dermatologije na Medicinskom fakultetu u Stanfordu, objašnjava za HuffPost da gravitacija povlači tečnost u telu, zbog čega mnogi na kraju dana imaju otečena stopala ili noge.

Međutim, dok spavamo, gravitacija ne vuče tečnost ka nogama, već ostaje u licu. Međutim, natečeno lice se lako može rešiti – evo kako.

Šta može izazvati natečenost lica ujutru?

Slano ili slatko jelo za večeru

Internistkinja Dona Kejsi objašnjava za Livestrong da velike količine natrijuma i šećera mogu da izazovu zadržavanje tečnosti, zbog čega ujutru imate natečeno lice.

Otok može biti posebno ozbiljan oko očiju, stomaka, šaka i stopala, prema Klivlendskoj klinici. Ovaj problem možete rešiti tako što ćete piti puno vode, koja će, prema klinici Klivlend, podstaći vaše telo da oslobodi višak tečnosti koju zadržava i smanji otok.

Alkohol

Alkohol u početku deluje kao diuretik koji podstiče vaše telo da izluči više tečnosti što može izazvati dehidraciju. Kao rezultat toga, vaše telo će raditi više da zadrži što više tečnosti, ostavljajući vas natečenim i otečenim.

Kao i u prethodnom slučaju, voda vam može pomoći. Pijenje više tečnosti će vašem telu poslati signal da niste dehidrirani, a zauzvrat će osloboditi višak vode koju zadržava, piše Harvard Health Publishing.

Previše sna

Previše sna može izazvati zadržavanje tečnosti u licu. Ležanje na stomaku satima može izazvati nakupljanje tečnosti u licu. Plus, objašnjava Kejsi, zadržavate višak vode jer još niste imali nuždu.

Ali natečeno lice bi trebalo da nestane kada ustanete i počnete da se krećete. Nacionalna medicinska biblioteka preporučuje uzimanje dodatnog jastuka jer će spavanje na uzdignutom sprečiti nakupljanje viška tečnosti oko lica i očiju.

Pored toga, spavanje na leđima ili boku takođe može smanjiti zadržavanje tečnosti u licu.

Menstruacija

Hormonske promene koje se dešavaju u danima ili nedeljama pre menstruacije mogu učiniti da vaše lice (kao i ostatak tela) bude natečeno.

Takođe je normalno da imate promene raspoloženja, razdražljivost, žudnju za hranom, osetljivost grudi, glavobolje i umor koji su samo neki od najčešćih simptoma predmenstrualnog sindroma (PMS).

Možete da ublažite nadimanje zbog PMS-a tako što ćete paziti na unos soli i ograničiti unos kofeina i alkohola.

Američko udruženje akušera i ginekologa savetuje da svoj tanjir napunite zdravim ugljenim hidratima bogatim vlaknima kao što su integralne žitarice, pasulj, sočivo i povrće.

Ova hrana može smanjiti želju za slanom ili slatkom hranom koja može pogoršati nadimanje.

Kontaktni dermatitis

Ako ste se probudili sa otečenim licem sa crvenilom, svrabom ili iritacijom, možda imate alergijsku reakciju. Kejsi objašnjava da su grinje, perut kućnih ljubimaca i novi deterdženti za pranje posteljine ili jastuka uobičajeni krivci.

Krivci mogu biti i nova krema za lice ili nakit

Hladne obloge i nanošenje hidrokortizonske kreme mogu pomoći u smanjenju otoka i ublažavanju svraba. Takođe, prema klinici Mejo, kremu možete ohladiti u frižideru pre nanošenja da bi bila dodatno umirujuća. I ako možete da identifikujete uzročnik alergena, obavezno ga izbegavajte.

Vaša koža bi trebalo da izgleda i oseća se bolje za nekoliko dana.

Infekcija

Kejsi napominje da infekcije sinusa, zubne infekcije, pa čak i teške akne mogu izazvati upalu na ili oko lica, a drugi simptomi će zavisiti od vrste infekcije koju imate.

Infekcije sinusa mogu izazvati začepljenje i bol ili pritisak oko nosa ili ispod očiju, dok infekcije zuba obično izazivaju bol i osetljivost u ustima.

Akne obično karakterišu bolni crveni bubuljice koje mogu biti ispunjene gnojem.

Potražite medicinsku pomoć ako infekcija uzrokuje oticanje lica. Lekar može da utvrdi šta uzrokuje infekciju i koja vrsta lečenja je potrebna, kao što su antibiotici za infekciju sinusa ili stomatološka operacija za infekciju zuba.

Ako su u pitanju akne i one vas muče, razmislite o poseti dermatologu.

Apneja

Apneja tokom spavanja može da izazove glasno hrkanje i umor tokom dana ili glavobolju, ali i otečenost lica ujutru.

“Ovo se dešava kada ljudi uspore ili prestanu da dišu dok spavaju”, objašnjava Kejsi.

Od apneje u snu može da pati svako, ali se najčešće javlja kod starijih ili gojaznih osoba.

Obratite se svom lekaru ako osetite simptome apneje za vreme spavanja. Blagi simptomi se često mogu kontrolisati gubitkom težine ili promenom položaja spavanja.

Ako su vaši simptomi teški, vaš lekar može preporučiti uređaj za kontinuirani pozitivan pritisak u disajnim putevima (CPAP) kako bi vaš disajni put bio otvoren dok spavate, prema klinici Klivlend.

Drugi uzroci

U nekim slučajevima, buđenje sa natečenim licem može biti znak ozbiljnog zdravstvenog problema. To može uključivati: ‌

  • Hipotireoza, koja se javlja kada štitna žlezda proizvodi premalo tiroidnih hormona (tiroksin i trijodtironin). Uobičajeni simptomi uključuju umor, povećanje telesne težine, suvu kožu i osetljivost na hladnoću, ali neki ljudi imaju i blagi otok lica. ‌
  • Kušingov sindrom, stanje u kojem telo proizvodi previše hormona kortizola i, prema klinici Mayo, može prouzrokovati da lice izgleda okruglo ili natečeno. Takođe može izazvati neočekivano povećanje telesne težine, strije, akne, sporo zarastanje rana i zaobljenu grbu između ramena.
  • Ozbiljna alergijska reakcija, koja u retkim slučajevima izaziva iznenadno oticanje lica, naziva se anafilaksa. “Ovo je izuzetno opasno jer može izazvati poteškoće pri gutanju”, kaže dr Kejsi. Ostali simptomi mogu uključivati osip na koži, mučninu, povraćanje, vrtoglavicu ili otečeni jezik ili grlo. Pozovite 911 ako imate ove simptome.

Kako sprečiti natečeno lice ujutru?

Koliko dugo će vaše lice biti natečeno zavisi od toga šta ga uzrokuje, ali generalno, zdrave životne navike mogu pomoći u smanjenju rizika od nadutosti. Dr Kejsi savetuje da: ‌

Pazite na unos soli i šećera.‌ Ograničite unos visoko prerađene hrane, upakovanih grickalica i slatke hrane ili pića. Ove namirnice imaju tendenciju da imaju visok sadržaj natrijuma i šećera, što podstiče zadržavanje tečnosti i može izazvati nadimanje.

Umesto toga, jedite hranu koja pomaže kod nadimanja, kao što su voće i povrće. ‌

Ako odlučite da pijete, činite to umereno, ne više od jednog do dva pića dnevno. ‌

Ostanite hidrirani.‌ Pijte puno vode tokom dana, posebno ako ćete jesti nešto slano ili slatko ili ako ćete konzumirati alkohol. ‌

Podignite glavu dok spavate.‌ Koristite drugi jastuk da biste držali glavu podignutom. Ovo će podstaći tečnost da teče dole umesto da se nakuplja na vašem licu dok spavate. ‌

Dovoljno spavajte, ali ne preterujte.‌ Ciljajte na sedam do devet sati sna tokom noći. Prekomerno spavanje može povećati rizik od zadržavanja tečnosti.

Izvor: HuffPost, livestrong.com, 24sata.hr

Apstinencija od SEKSA može imati ove posledice na zdravlje

Apstiniranje od seksa može imati negativan uticaj na vaše mentalno zdravlje, upozoravaju stručnjaci.

Apstinencija od seksa dovodi do povećanog rizika od depresije, anksioznosti i razdražljivosti.

Specijalista za seksualno zdravlje i psihijatar Šam Sing naveo je da seks pomaže u ublažavanju stresa oslobađanjem endorfina i oksitocina, prenosi “Dejli mejl”.

Sing je takođe naveo da ljudi osećaju stid, anksioznost i depresiju  ukoliko ih druge osobe percipiraju kao nekoga ko ne može pronaći seksualnog partnera.

Upozorio je na činjenicu da može doći i do problema s fizičkim zdravljem.

“I kod žena i kod muškaraca, odsustvo seksa može dovesti do povećanog nivoa napetosti koji se manifestuje u napetosti mišića, preosetljivosti na dodir i slično”, rekao je.

Osobe koje izbegavaju intimnost isto tako mogu patiti od problema sa spavanjem i preterane gladi.

“Dugotrajna apstinencija od seksa može imati različite efekte na nivoe energije, apetit i san, što je povezano s hormonalnim promenama”, objasnio je.

Uticaj apstinencije

Uticaj apstinencije je potpuno individualan i ne postoji nikakvo pravilo. Kako će naše telo da reaguje umnogome zavisi od godina, perioda života, mnogih životnih okolnosti, strukture ličnosti i opšteg zdravstvenog stanja.

Takođe zavisi i od imuniteta, životnog stila, uverenja, ukidanja telesnog u korist duhovnog

Seksualna apstinencija neće kod svih ljudi izazvati ni približno iste efekte.

Ponekad ljudi godinama apstiniraju i nemaju nikakav zdravstveni problem. Dok kod nekih žena neredovan seksualni život može da pokrene mnogo tegoba.

Recimo, neke žene već posle mesec dana seksualne apstinencije imaju lupanje srca, probadanje u grudima, glavobolju, nesanicu, depresiju, kočenje ruke i mnogobrojne druge somatske manifestacije ovog stanja.

Izvor: Klix.ba

Lekovito BLATO sa 28 minerala pomaže kod REUMATSKIH bolesti, KOŽNIH oboljenja…

Slana voda u kombinaciji sa lekovitim blatom predstavlja pravo mesto za sve, od mališana do penzionera.

Iako mnogi Beograđani ne znaju za ovo čudo koje je iznedrila priroda u Ovči, lekovita svojstva nadaleko su poznata među starijom populacijom. Upravo zbog svojih lekovitih svojstava, mnogi ovaj deo nazivaju Ovčanska banja.

Kažu da je izvorište otkriveno kada je neki neimenovani žitelj Ovče krenuo u potragu za naftom i naišao na sasvim drugu vrstu blaga.

Istraživanja su pokazala da je u pitanju termalna voda koja na izvorištu ima 25 stepeni i sadrži čak 28 minerala. Zbog ovih svojstava se već decenijama unazad koristi kao ispomoć svima onima koji pate od reumatskih bolesti, raznih kožnih oboljenja, a neki kažu i – očnih bolesti.

Ljubitelji ovog lepog mesta u Pančevačkom ritu uvereni su da kupanje u ovoj lekovitoj vodi pomaže u lečenju raznih bolesti, a posebno se preporučuje kao prevencija.

Oni koji žele da posete ovo mesto mogu doći autobusima gradskog saobraćaja linijama 105 koja do Ovče dolazi od Bogoslovije ili linijom 105L koja spaja Ovču i Borču.

Izvor: b92.net

Šta je to ZVUČNI TOP i kako utiče na zdravlje

Zvučni top je oružje koje nije smrtonosno, emituje intenzivne zvučne talase u određenom pravcu, a kod pogođenih osoba može izazvati glavobolju, mučninu, dezorijentaciju, ali je moguća posledica i trajno oštećenje sluha.

Zvučni top je uređaj koji koristi intenzivne zvučne talase kako bi postigao određene efekte, najčešće u svrhu kontrole mase, odvraćanja ptica ili uništavanja projektila.

Postoji nekoliko vrsta zvučnih topova, a njihova upotreba zavisi od frekvencije i jačine zvuka koji proizvode.

Jedan od njih je visokofrekventni zvučni top koji se koriste u vojne i policijske svrhe za kontrolu nereda, odbijanje napada ili komunikaciju na velikim udaljenostima. Emituju izuzetno glasne i usmerene zvučne talase koji mogu izazvati bol, dezorijentaciju i privremeni gubitak sluha kod ljudi.

Osim toga, postoje akustični topovi za kontrolu ptica, koji emituju niskofrekventne eksplozivne zvukove kako bi oterali ptice sa aerodroma, farmi ili industrijskih postrojenja, kao i oni koji proizvode niskofrekventni zvukove koji mogu izazvati nelagodnost, anksioznost, pa čak i fizičke efekte poput mučnine kod ljudi. Ovakvi uređaji su istraživani u vojne svrhe, ali njihova efikasnost nije u potpunosti potvrđena.

Zvučni topovi mogu izazvati nelagodnost, bol u ušima, dezorijentaciju, mučninu i vrtoglavicu, a dugotrajna izloženost može oštetiti sluh ili izazvati druge zdravstvene probleme.

www.ordinacija.tv

15 ključnih motiva oblikuje ljudsko ponašanje: Evo kako donosimo odluke

Ljudsko ponašanje oblikovano je brojnim unutrašnjim impulsima i potrebama, ali šta nas zapravo pokreće? Od Maslovljeve hijerarhije potreba do savremenih psiholoških teorija, istraživači su pokušavali da razumeju osnovne motive koji upravljaju ljudskom prirodom. Međutim, većina modela do sada nije u dovoljnoj meri uzimala u obzir evolutivne osnove motivacije.

Novo istraživanje, koje su sproveli naučnici sa Nacionalnog istraživačkog univerziteta, Visoke škole ekonomije (HSE) i Londonske škole higijene i tropske medicine, donosi sveobuhvatan evolutivni model motivacije. Njihova studija, objavljena u časopisu Personality and Individual Differences, identifikovala je 15 ključnih motiva koji oblikuju ljudsko ponašanje i pokazala kako se oni međusobno prepliću u svakodnevnom životu. Ovi nalazi ne samo da nude dublji uvid u način na koji donosimo odluke, već imaju i praktičnu primenu u oblastima poput marketinga, psihoterapije i razvoja veštačke inteligencije, piše SciTech Daily.

Tradicionalni modeli motivacije, poput Maslovljeve hijerarhije potreba, naglašavali su društvene i psihološke faktore koji utiču na ponašanje. Međutim, autori ove studije pristupili su problemu iz evolutivne perspektive, pretpostavljajući da su svi motivi koje danas posedujemo rezultat adaptacija koje su pomogle našim precima da prežive i uspešno se reprodukuju. Prema njihovom modelu, motivi kao što su strah, brižnost, radoznalost i status nisu samo psihološke karakteristike već duboko ukorenjeni evolutivni mehanizmi koji su se oblikovali tokom hiljada godina.

Da bi testirali ovu hipotezu, istraživači su sproveli onlajn anketu sa više od 500 učesnika, koji su zamoljeni da ocene 150 izjava o svojim svakodnevnim preferencijama, strahovima, željama i društvenim težnjama. Ove izjave su se temeljile na prethodnim istraživanjima i uključivale primere poput „Uživam u vožnji na rolerkosterima“, „Hrana mi nije toliko važna kao većini ljudi“ i „Provodim puno vremena održavajući kontakt s prijateljima“. Nakon analize dobijenih podataka metodom mrežne analize, istraživači su identifikovali 15 osnovnih motiva koji pokreću ljudsko ponašanje i podelili ih u pet širokih kategorija: motivi povezani s okruženjem, fiziološki motivi, reproduktivni motivi, psihološki motivi i društveni motivi.

Motivi povezani s okruženjem uključuju potrebu za sakupljanjem resursa i stvaranjem, što su ključni instinkti za preživljavanje. Fiziološki motivi obuhvataju strah, gađenje, glad i potrebu za udobnošću, dok su reproduktivni motivi vezani za požudu, privlačnost, ljubav i brižnost. Psihološki motivi uključuju radoznalost i igru, koji podstiču razvoj novih veština i adaptaciju na promene. Društveni motivi, među kojima su pripadnost, status i osećaj za pravdu, igraju ključnu ulogu u oblikovanju društvenih interakcija i hijerarhije.

Istraživači su primetili da određeni motivi imaju jake međusobne veze. Na primer, motiv pravde tesno je povezan sa brižnošću i radoznalošću, što sugeriše da se osećaj za pravičnost razvija iz brige za druge i želje da se razume svet. Takođe, igra i status pokazali su se kao ključne tačke povezanosti – status omogućava pristup resursima koji povećavaju šanse za uspeh, dok igra pomaže u razvoju veština potrebnih za održavanje statusa.

Zanimljivo je da ljudi u mlađim godinama više vrednuju status i igru, dok stariji prioritet daju strahu i udobnosti. Žene su sklonije motivima brižnosti i udobnosti, dok muškarci više vrednuju status i privlačnost. Istraživači su objasnili ove razlike kroz evolutivnu perspektivu, ističući da su žene kroz istoriju imale veću ulogu u očuvanju zajednice i podizanju potomstva, dok su muškarci bili fokusirani na obezbeđivanje resursa i društveni prestiž.

Motiv straha pokazao se kao faktor koji može smanjiti radoznalost, što objašnjava zašto ljudi koji su skloniji anksioznosti često izbegavaju nove situacije. Takođe, status nije samo samostalni motiv već i sredstvo za postizanje drugih ciljeva – omogućava pristup resursima koji poboljšavaju životne šanse, uključujući i privlačenje partnera. Održavanje statusa zahteva sakupljanje resursa, strah od njihovog gubitka i efikasno upravljanje njima u različitim situacijama.

Praktična primena ovih nalaza može se videti u mnogim oblastima. U marketingu, razumevanje motivacije pomaže u ciljanju različitih grupa potrošača – mlađi ljudi reaguju na reklame koje ističu status i igru, dok stariji preferiraju sigurnost i udobnost. U razvoju veštačke inteligencije, modeli mogu biti prilagođeni različitim korisničkim potrebama, nudeći igre kao motivaciju mlađima i jednostavnost starijima. U psihoterapiji, prepoznavanje osnovnih motiva može pomoći terapeutima da bolje razumeju pacijente i prilagode terapijske pristupe njihovim specifičnim potrebama.

– Razumevanje evolutivnih motiva koji pokreću naše ponašanje omogućava kreiranje rešenja koja ljudima čine život udobnijim, sigurnijim i zanimljivijim – objašnjava Albina Galjamova, istraživačica na Centru za sociokulturna istraživanja HSE-a.

Ova studija ne samo da pruža dublji uvid u ljudsku prirodu, već otvara vrata za buduća istraživanja o tome kako se naši instinkti oblikuju u savremenom društvu i na koji način možemo bolje razumeti sopstvene postupke kroz prizmu evolucije.

Prekomerno znojenje samo je jedna od posledica visokog hemoglobina, koji može da dovede i do krvnih ugrušaka

  • Hemoglobin prenosi kiseonik kroz telo i ugljen-dioksid u pluća
  • Lečenje visokog hemoglobina zavisi od osnovnog uzroka, može uključivati flebotomiju
  • Hemoglobin (Hgb) pomaže u prenosu kiseonika kroz telo i ugljen-dioksid u pluća a visok nivo – policitemija, javlja se kada crvena krvna zrnca imaju neobično visoku količinu ovog proteina u krvi

Hemoglobin daje crvenim krvnim zrncima njihovu crvenu boju. Na nivo hemoglobina, između ostalog utiču i faktori životne sredine kao što je nadmorska visina, zatim doba dana ali i koliko je osoba hidrirana.

Visok nivo hemoglobina treba shvatiti ozbiljno. Ponekad visok hemoglobin ukazuje na ozbiljno osnovno stanje. Čak i ako ono ne postoji, važno je lečiti visok nivo hemoglobina, jer ako je čest, može dovesti do komplikacija kao što su krvni ugrušci.

Razlika između visokog hemoglobina i hematokrita

Hematokrit je zapremina crvenih krvnih zrnaca u poređenju sa drugim krvnim zrncima. Ljudi sa visokim hemoglobinom često imaju i visok hematokrit, što znači da imaju visok broj crvenih krvnih zrnaca.

Nivoi hemoglobina koji se smatraju visokim

Na nivo hemoglobina utiču i pol i starost. Obično se nivoi hemoglobina smatraju visokim ako su:

  • Iznad 16,5 grama po decilitru (g/dL) kod odraslog muškarca
  • Iznad 16 g/dL kod odrasle žene
  • Iznad 16,6 g/dL kod deteta
  • Iznad 18 g/dL kod novorođenčeta

Simptomi visokog hemoglobina

Test krvi je jedini način da se sazna da li visok hemoglobin. Neki od simptoma koji su posledica visokog hemoglobina su:

  • Vrtoglavica
  • Lako stvaranje modrica ili krvarenje
  • Prekomerno znojenje (hiperhidroza)
  • Umor
  • Glavobolja
  • Oticanje zglobova
  • Neobjašnjiv gubitak težine
  • Žućkaste oči ili koža (žutica).

Najčešći uzroci visokog hemoglobina

Visok hemoglobin zbog zdravstvenog stanja:

  • Hronična opstruktivna plućna bolest (HOBP)
  • Urođena srčana bolest
  • Emfizem
  • Rak bubrega
  • Rak jetre
  • Policitemija vera
  • Plućna fibroza

Drugi faktori koji mogu dovesti do visokog broja hemoglobina uključuju:

  • Izloženost ugljen monoksidu
  • Dehidracija
  • Lekovi kao što su anabolički steroidi ili agensi koji stimulišu eritropoetin
  • Život na velikoj nadmorskoj visini
  • Pušenje

Nega i lečenje visokog hemoglobina

Lečenje visokog broja hemoglobina varira u zavisnosti od osnovnog uzroka.

U nekim slučajevima, zdravstveni radnik može preporučiti flebotomiju – ubacuje se igla u venu i uklanja višak crvenih krvnih zrnaca. Nekada je potrebno više flebotomija dok nivo hemoglobina ne budu u uobičajenom opsegu.

Saveti za smanjenje rizika od visokog hemoglobina

  • Izbegavanje lekova koji mogu da podignu nivo hemoglobina
  • Ishrana sa puno voća i povrća
  • Hidriranost – piti puno vode i drugih tečnosti
  • Izbegavati pušenje

izvor: zdravlje.blic.rs

Šta žene žele od muškaraca?

U ovom tekstu govoriću o tome šta žene najviše privlači kod muškaraca i zašto mnoge često ne dobiju ono što su želele. Tema je jako interesantna i korisna za žene i muškarce podjednako. Ženama može biti korisno da razmisle šta je to što njih najviše privlači, koji su njihovi prioriteti u potrazi za svojim “princem”. Muškarcima može poslužiti kao ček lista da se preispitaju šta im nedostaje, gde su “tanki” i na čemu mogu da rade kako bi bili privlačniji svojim budućim lepšim polovinama.

Ovaj tekst ne treba shvatiti kao sterotipiziranje, generalizovanje i podsticanje idealizovanja. Svaka osoba (žena ili muškarac) je individua za sebe i ima svoj specifičan ukus. Ali čak i uprkos inidividualnim razlikama, postoje neka opšta mesta, neke zajedničke karakteristike i faktori privlačnosti.

Sadrž

Šta žene žele od muškarca?

Kao i muškraci, kada žene biraju muškarca, one žele da dobiju SVE, ceo “paket”. Zašto da ne?Međutim u praksi to često nije moguće, jer takav muškarac ne postoji. To bi bio savršen muškarac i “podvojena ličnost” u isto vreme. Drugo, kada pogledate spisak osobina shvatićete da su neke od njih međusobno isključive.

S obzirom da žena ne može dobiti sve, ona obraća pažnju na neke faktore koji čine da joj muškarac bude privlačan.

Faktori privlačnosti su:

  1. Dobar izgled – žene kao i muškarce privlači fizički izgled, fizička lepota, atraktivnost. Muškarci nešto više pridaju značaj fizičkom izgledu nego žene ali to ne znači da žene ne privlače zgodni muškarci. Žene kao i muškarci posmatraju muškarce i komentarišu njihove fizičke karakteristike. Šta je zgodan muškarac to je stvar ukusa, ali svakako da zgodnog muškarca odlikuju maskuline crte, visina, simetrija, lepo lice i markantne cte lica, široka ramena i sl.
  2. Sigurnost – mnoge žene tragaju za sigurnošću. One žele da se osećaju sigurno i zaštićeno pored svog muškarca. U sigurnost se ubraja novac, stambena obezbeđenost, materijalna dobra ali i muškarčevo zaštitničko ponašanje, pomaganje ženi da reši probleme i sl.
  3. Socijalni status – odavno je poznato da mnoge žene teže da budu sa muškarcima visokog društevnog statusa. To su obično direktori, menadžeri, političari, preduzetnici, lekari, sveštenici, popularne ličnosti itd. Visoki socijalni status je stvar prestiža, retkosti, a često je i u vezi sa materijalnim dobrima i bogatstvom. Žena čiji je muškarac VIP, poznata ličnost i sl., se oseća važno, posebno i zapaženo u društvu. Mnoge žene joj zavide, dive joj se, ona je njihov uzor, predmet divljenja i kritike.
  4. Lojalnost – većina žena teži da ostvari sa muškarcem duboku, intimnu, stabilnu emocionalnu vezu. To podrazumeva očekivanje žene da joj muškarac bude lojalan, veran i da bude samo njen.
  5. Samopouzdanje – žene preferiraju samopouzdane muškarce, često one koji imaju više ili bar jednako samopouzdanja kao i one. Retko koja žena će pristati da bude sa muškarcem koji ima manje samopouzdanja od nje. Mnoge žene (ne sve) imaju manjka samopouzdanja pa ih privlače samopouzdani muškraci jer se one sa njim osećaju moćnije, sigurnije, vrednije i samopouzdanije. Neke žene (naročito one manje iskusne) ne umeju da prepoznaju samopouzdanog muškarca. One brkaju samopouzdanje sa narcizmom i ego tripom.
  6. Humor – žene vole humor, zabavu i emocionalnu stimulaciju. Muškarac koji ne daje emocionalnu stimulaciju je dosadan, previše regularan i ozbiljan. Većina žena voli zabavne muškarce, one koji umeju da joj podignu raspoloženje kada se ona ne oseća dobro.
  7. Nedostupnost -žene privlače muškarci koji su nedostupni, ili bar nisu lako dostupni. Svakako ih ne privlače muškarci koji su lepljivi, očajni, napadni, dosadni, skloni ljubomori i kontrolisanju. Ono što nije lako dosptuno više se želi od onoga što je lako i uvek dostupno. To je razlog zašto mnoge žene “odlepe” za muškarcima koji su misteriozni, ne pričaju mnogo, koji su često zauzeti ili odsutni i sl. Neke devojke ili žene se zaljube u oženjene, “rezervisane” muškarce jer oni nisu uvek i lako dostupni i za njih moraju da se bore.
  8. Avantura – žene privlače avanturisti, “opasni” momci, koji stvaraju ženi uzbuđenje i razbijaju svakidašnje rutine. Oni ženi podižu adrenalin, stvaraju iznenađenja, nepredvidivi su (nisu dosadni) i stimulišu njenu radoznalost.
  9. Duboki, intimni i strastveni seks – žene kao i muškarci jako pridaju značaj seksu i seksualnom uživanju. Jedina razlika je u tome što žene manje o tome otvoreno pričaju. Žena će se lako vezati za muškarca koji ume da je seskualno zadovolji, koji ume da je uzbudi, otkrije joj neke nove stvari i probudi u njoj svu njenu strastvenost.

Da li je to realno?

Kada pogledate ovaj spisak privlačnih osobina, logično je da se pitate da li je to jedna osoba? Da li postoji muškarac koji sve to ima? Iako postoji on je statistička greška i verovatno je već zauzet. To je i razlog zašto žene (kao ni muškarci) retko (gotovo nikada) ne dobiju ceo paket.

Da li možete da zamislite avanturistu, zabavljača, šarmera atraktivnog izgleda koji je u isto vreme lojalan, veran i spreman da se veže samo za jednu ženu i pruži joj emocionalnu i svaku drugu sigurnost. Sigurnost i avantura su prilično suprostavljene, kao avantura i lojalnost, na primer.

Žene se dosta razlikuju među sobom i stoga se ne može definisati neki univerzalni ženski profil, to bi bila preterana generalizacija, što znači neistina. Žene različito vrednuju gore navedene faktore.

Kako žene biraju muškarca?

Koji će faktori doći više do izražaja zavisi i od toga da li žena traži dečka, vezu, seks avanturu ili bračnog partnera. Svakako da su za brak atraktivnije osobine: sigurnost, lojalnost i socijalni status, dok su za avanturu privlačnije: humor, avanturizam, dobar seks i privlačan fizički izgled.

Ono što kod žena izaziva strast i zaljubljenost su: samopouzdanje, humor, avanturizam, nedostupnost i strastvenost. Muškarci koji poseduju sve ili većinu ovih osobina su pravi zavodnici, šarmeri i švaleri. Oni mogu gotovo lako da zavedu bilo koju ženu, čak i onu udatu za muškarca visokog statusa. Da je to cela priča oni bi bili prototip muškog savršenstva. Međutim uvek postoji i ona druga strana, ne tako atraktivna, manje vidiljiva na prvi pogled. Problem sa takvim muškarcima je u tome što oni teško da mogu biti lojalni, često su narcistički tipovi ličnosti, emocionalno praznjikavi i ne baš mnogo empatični. Oni nisu baš skloni emocionalnom vezivanju, nisu baš rođeni za brak i roditeljstvo. Ali su svakako uzbudljivi i zabavni za avanture. Problem je što život u celini, brak i porodica nisu avantura.

Seksualna strastvenost je takođe jako važna. Dobar seks može da kompenzuje brojne nedostatke sa gornjeg spiska. Žene vole seks, kao i muškarci. Neke su manje a neke više iskusne. One manje iskusne vole da imaju partnera koji će da bude lider, učitelj i koji ći ih naučiti da se oslobode i slobodno ispolje svoju ženstvenost, svoju seksualnost. S druge strane postoje žene koje su vrlo iskusne u seksu, žene koje nisu inhibirane i one tragaju za muškarcima koji će moći da ih isprate i zadovolje. Duboki, intimni seks je mnogo više od tehnike, “gimnastike”. Dobar seks podrazumeva iskustvo, emocionalnu dubinu, spremnost da se pokažu emocije, spremnost da se prepusti strasima itd.

Postoji još jedna osobina koja podjednako privlači i muškarce i žene. To je harizmatičnost. Harizmatine osobe gotovo magnetski privlače ljude oko sebe. Oni ne moraju nešto specijalno da učine, da bi bile privlačne.

Šta je u osnovi harizmatičnosti?

Harizmatičnost je spoj autentičnosti i strastvenosti. Harizmatična osoba je samopouzdana, ne trudi se da bude neko drugi i stoga je autentična, ona je ono što jeste. Ljudi vole autentične, neisfolirane osobe, osobe koje se ne forsiraju da budu nešto što nisu. U isto vreme harizmatična osoba je strastvena osoba. Njena strastvenost se ogeda u gotovo svemu što radi, načinu na koji govori, temi o kojoj govori, onome što radi i sl.

Najčešća greška koju žene čine pri odabiru svog muškarca jeste da u njemu traže nešto što one nemaju, on ima, a one žele to da imaju i dobiju to preko i kroz njega. To je nezrela strategija. Žena koja to čini nije samopouzdana.

Samopouzdana, uspešna žena treba da bude nezavisna, što znači da se oslanja više na sebe, da teži samu sebe da izgradi a sa muškarcem da to podeli. Uspešna, samopouzdana žena ne zavisi od muškaraca ni emocionalno ni finansijski, ona je slobodna, ispunjena i sigurna u sebe. Ona traži istog takvog muškarca. Suprotnost tome je simbioza, zavisnost i nezrelost. U simbiotskoj, zavisnoj vezi se niko ne oseća srećno, ni muškarac ni žena. Zato žena treba da radi na sebi, da bude samopouzdana, nezavisna i srećna, sa ili bez muškarca.

Dr Vladimir Mišić

psiholog i psihoterapeut

email: onlinepsihoterapija@gmail.com

“Dosada je važan faktor razvoja deteta” – Ranko Rajović

Doktor Ranko Rajović je jedan od najvećih stručnjaka u našem regionu kada je u pitanju rani razvoj dečje inteligencije. Član je Mense i Veća za darovitu decu. Kreirao je i NTC program za edukaciju roditelja i učitelja koji se sprovodi u 17 zemalja Evrope. Doktor Rajović za B92 govori o faktorima koji utiču na razvoj inteligencije kod dece, greškama koje roditelji prave pri odgajanju deteta, funkcionalnom znanju i uticaju savremenih tehnologija na sreću dece.

Koje greške najčešće prave roditelji pri odgajanju dece?

Posle skoro 20 godina rada u ovoj oblasti, mogu da grupišem greške u nekoliko kategorija. To je kada roditelji sebi olakšavaju i smanjuju obaveze oko deteta i rešavaju problem dosade svom detetu, a da ne znaju da je dosada važan faktor razvoja. Posebna grupa grešaka je prezaštićivanje.

Razumem roditelje koji imaju puno obaveza i onda gledaju da sebi malo olakšaju neke stvari, ali moraju da znaju da to može da ošteti razvoj deteta.

Dešava se da roditelji guraju dete u kolicima do druge, treće ili čak četvrte godine života. Kada ih pitam zašto to rade, obično dobijam odgovor “Lakše nam je”.

Drugo, daju mekanu, pasiranu hranu do druge ili treće godine i odgovor je isti – “Lakše nam je”.

Takođe, recimo, roditelji po podne žele malo da se odmore. Došli su konačno kući posle osmočasovnog radnog vremena, doveli dete iz vrtića, a dete im skače po glavi, po stolovima, stolicama. Hoće da ide u park ili na igralište. Onda nekako najlakše rešenje jeste uključititi TV, gde dete pronalazi nešto interesantno i što mu okupira pažnju.

Međutim, važno je da roditelji razumeju šta se detetu dešava u glavi kada ima problem dosade (više o tome: Dečji sat drugačije kuca)

Dosada je neprijatno stanje i dete traži da mu roditelji pomognu. Pre 20 i više godina dete je samo rešavalo problem dosade tako što ide na igralište ili u park, pronalazi vršnjake i igra se. Danas su tu roditelji koji pomažu detetu da savlada problem dosade tako što ih animiraju, kupuju video-igrice ili igračke koje dete poželi, ili mu organizuju pet različitih aktivnosti. Tako dete nema vremena da zaviri u svoj svet, da istražuje, da rešava problem dosade, a ono čak i ne zna šta znači reč “dosada”.

Često ističete da je prezaštićivanje velika prepreka za razvoj deteta. Zašto je važno da se roditelji ne ponašaju tako?

Mi smo biološka bića i razvijamo se u interakciji sa prirodom i moramo da budemo izloženi okruženju. Dete mora da trči, da preskače, možda i da padne i izguli kolena i laktove. To je zato što se dete u tom procesu razvija i povezuje motoričke i misaone procese.

Imam primer kada su u jednoj školi u Somboru roditelji peticijom tražili da se ukine kros, jer dete kada trči kroz šumu može da zapne za koren drveta, da padne ili da stane na neku neravninu i da ugane nogu, da doživi neku težu povredu, pa da će roditelji da tuže školu ukoliko dođe do povređivanja.

Pozvali su me iz škole, održao sam predavanje roditeljima, tako da su već sutra povukli peticiju.

Generacije dvadesetog veka odrasle su uz, uglavnom, strože režime vaspitanja, dok se današnji roditelji kritikuju da su prevše blagi. Šta je zlatna sredina?

Traženje granice prezaštićivanja i strogog vaspitanja je zapravo mudrost roditeljstva. Dete mora da ima jasne granice koje postavljaju roditelji. Prirodno je da dete pokušava da pređe preko te granice, ali granica je tu, pa ćemo lako vratiti dete. Ukoliko roditelji ne postave granicu i dozvole detetu da radi šta hoće, onda ulazimo u problem, jer dete sebi ne može da odredi granicu. Ako ovo znamo, onda uz puno ljubavi i strpljenja nećemo da pogrešimo.

Opšta navika roditelja, čija deca odrastaju uz pametne tehnologije, jeste da im daju telefon ili tablet u ruke kada nemaju vremena ili načina da ih animiraju. Kako savremena tehnologija utiče na razvoj dece?

Nove tehnologije su korisne, ali roditelji moraju da znaju da mogu biti štetne ako ih dete puno koristi.

Štetnost je u tome što dete gubi osećaj vremena, pa može da igra i po 20-30 minuta, ima slučajeva da dete igra igrice i po dva ili tri sata. Uz gubitak osećaja za vreme ii nedostatka dosade, dete prima preko video-igrica stotine impulsa i svaki uspešno urađen zadatak u video-igrici ispunjava ga srećom. Onda nastavlja dalje sa igrom puno uzbuđenja i iščekivanja, pa opet pređe novi nivo i opet je srećno. To prelazi u naviku i niko više ne može da zameni video-igricu.

Tada roditelji pokušavaju da izvuku dete iz tog začaranog kruga. Zato je važno da se u startu defnišu granice i da se drži tog dogovora.

Nasuprot ranijim istraživanjima, pojavila su se nova koja tvrde da za razvoj inteligencije nije važna samo genetika, već i okruženje deteta. Vi kažete da je genetika važna 100 posto, a okruženje skoro 100 posto. Šta je još značajno za razvoj inteligencije i da li propušteno može da se nadoknadi?

Uz genetiku i okruženje, važna je ishrana trudne žene, kao i majke koja doji bebu.

Isto tako značajna je i hrana koju dajemo detetu. Genetiku ne možemo da menjamo, ali zato okruženje i ishranu moramo da uvažavamo.

Poznato je da je formiranje mozga najintenzivnije tokom trudnoće i u prvim godinama života deteta. Profesor Lajtman sa Harvarda čak i tvrdi da su ljudi fetusi do treće godine, jer mozak još nije završio razvoj.

Zato je najvažniji period za razvoj mozga upravo taj – trudnoća i prvih nekoliko godina života. Važno je da ishrana bude mešovita, sa što manje industrijski prerađene hrane. O tome se puno toga zna i piše, ali jedan oligoelement je izuzetno važan za povezivanje neurona, a njega nema dovoljno u ishrani. To je jod. Upravo zbog manjka joda u ishrani, uvedena je jodizacija soli, ali poznato je da trudnice, kao i mala deca ne mogu da unose puno soli.

Zato je važno da se izvor joda pronalazi u namirnicama (morski proizvodi, jaja, mlečni proizovodi…), a ne u soli.

Pojedine namirnice mogu da blokiraju unos joda u organizam (kelj, karfiol, kikiriki i pojedini lekovi), pa je najbolje da se jod unosi kroz mineralne vode koje sadrže prirodno rastvoreni jod.

Bolje je da o tome roditelji vode računa dok je dete malo jer se kasnije neke stvari ne mogu popraviti.

Upravo za roditelje sam napisao knjigu “IQ deteta – briga roditelja”, da nauče šta je korisno, a šta štetno za razvoj deteta u prvim godinama života.

Kritikovali ste način na koji je koncipirano obrazovanje u zemljama bivše Jugoslavije. Naveli ste da je naš region među slabijima u Evropi na skali Međunarodnog programa provere učeničkih postignuća, a to je tako jer đaci imaju slabo funkcionalno znanje. Ono je usko u vezi sa aktivnostima deteta, pa kako te aktivnosti treba da izgledaju?

Ono što kritikujem je nedostatak neuronauka u pedagogoji, jer smatram da moramo da uvodimo savremenije metode i da pomognemo deci.

To znači da prvo edukujemo roditelje i da ih naučimo koje su aktivnosti dobre, a koje štetne za razvoj deteta, pa tek onda da naučimo vaspitače i na kraju učitelje.

Roditelji su često zbunjeni. Pojavljuje se čitava jedna industrija koja nudi rešenje roditeljima. Nude se “proverene” metode, a niko ne zna ko je to proverio, ni koji je to naučni časopis objavio.

Roditelji, zbunjeni, vode dete na dve-tri različite aktivnosti, a da pritom, ne znaju šta da očekuju, kakav će biti rezultat, da li je to korisno ili nije za dete. Neka uvek dobro razmisle šta je korisno, šta dete voli, da li dete rado ide na tu aktivnost ili odbija da ide.

Kada roditelji urade svoj deo posla, onda dete prelazi u školu, pa moramo da uvodimo nove metode, kako bismo razvili funkcionalno znanje, tj. da osposobimo dete da povezuje naučene informacije.

Funkcionalno znanje je važno za budućnost, jer već danas možemo da vidimo da puno zanimanja koja su među najtraženijima nisu ni postojala pore 10 godina. To znači da je priroritet svake države da razvija funkcionalno znanje i da učimo decu da povezuju informacije koje su naučili, jer od toga zavisi i njihova budućnost.

Često govorim da dete već sa tri godine, kada nauči svoj jezik (što je najteže što ćemo naučiti u životu), može da radi i neke kompleksnije stvari kroz igru i tako aktivira neke misaone procese i sposobnosti koje mu ostaju ceo život. Ako propusti taj period, onda neće da razvije biološke potencijale u punom obimu.

Gledajte da dete bude spretno i okretno, pričajte mu odmalena priče, čitajte im knjige, provodite puno vremena u prirodi, neka hodaju bosi kad god to mogu, neka nauče neke veštine (da sade cveće, da šiju, da pecaju, da znaju da zakrpe gumu na biciklu) i postavljajte im pitanja za razmišljanje.

Izvor: b92.net