PAS KAO LIJEK

Bilo jednom jedno usamljeno,

bolešljivo djete.

Tamo negdje do godine pete od doktora do kreveta,

ozbiljnoga, tužnog svijeta,samo.

Bdjeli su nad njim,

bolesnim djetetom tim.

Rekao je djed – njemu treba pas kao spas!

Svi su rekli – pas????

A bakterije, bolesti dodatne, dlake, slina?

Kakav pas! Ti si poludio! U staroj glavi propuh,

ccc, milina…

Ali, djed je, jednoga dana, donio psa

pod kaputom.

Mama je bila bjesna, baka se činila ljutom,

otac je prijetio, ali djed se sjetio –

neka pas bude moj, a djete neka ga gleda iz “daleka”, pa da vidimo što nas čeka!

I bilo je tako.

Štene nejako, dijete bolešljivo, blijedo

i jedno lice naborano, sjedo,

hodali su svako jutro šumom.

Štene drumom, djete umom,

djed za njima, ekipa na čuđenje svima.

Vidi stari deda, glava sjeda, a malo pameti!

Bolesnom djetetu psa donijeti…

A djete… napokon se glasno smijalo.

Štene mu je tu i tamo poljubac dalo,

djete njemu, rodila se ljubav sve u svemu.

Djete je dobilo u licu boju.

Pas je brzo rastao.

Odnos je tu divan nastao.

Prva posjeta doktoru i iznenađenje –

nastalo je začuđujuće ozdravljenje.

Preporuka – pas kao lijek!

Eto…to sam vam htjela ispričati tek…

Autor: Mirela
Hvala ko podjeli

Poslednji tekstovi