NaslovnaPsihologijaMuško ženski odnosiOsećanja aseksualnih osoba, posebno u adolescenciji često vode u samoprezir, depresiju, povlačenje...

Osećanja aseksualnih osoba, posebno u adolescenciji često vode u samoprezir, depresiju, povlačenje iz društva

Pojava aseksualnosti je dosta retka i nedovoljno istražena. Međutim, ono što je evidentno jeste da se mi rađamo sa seksualnim nagonom, da je to jedan od osnovnih bioloških nagona i da nedostatak seksualnosti odnosno seksualnog nagona i seksualne privlačnosti može biti prouzrokovan samo potiskivanjem tog nagona.

važno je naglasiti da aseksualna osoba može biti u vezi samo sa istom takvom osobom i da nedostatak seksualnog nagona obično podrazumeva i nedostatak nagona za reprodukciju tj. za potomstvo.

Mnoge aseksualne osobe su u dugogodišnjim vezama ili brakovima, ne osećaju potrebu za seksom, ali zbog društvenih konvencija, očekivanja partnera, pristaju na odnose. Upravo je rad na vidljivosti ove grupacije ljudi ključan za prihvatanje i razumevanje i ovakvih potreba u intimnoj vezi.

Zbog činjenice da živimo u dramatično seksualizovanom društvu i kulturi, aseksualni pojedinci se osećaju izolovano, a već sama reč za mnoge ima negativan predznak, ukazuje na neki poremećaj, nedostatak, nešto što se mora „izlečiti”.

Ovakva osećanja aseksualnih osoba, posebno u adolescenciji kada prvi put postaju svesni da su drugačiji od većine svojih vršnjaka, često vode u samoprezir, depresiju, povlačenje iz društva, ali i u eksperimentisanje u seksu, problematično i opasno ponašanje. Dugoročno, posledice su nesagledive, posebno u slučaju trauma koje mogu nastati kao rezultat ovakvog ponašanja.

Uzrok nepostojanja seksualnog nagona je neka patološka pojava koja se može povezati sa ranim seksualnim traumama, emocionalnim lišavanjima i zbog toga nekakvim osećanjem nesigurnosti ili stvaranjem loše slike o sebi ili potpunim odsustvom shvatanja sebe kao seksualnog bića. Hormonski ili hemijski disbalansi nisu potvrđeni kao izazivači aseksualnosti, a ni genetska predispozicija, iako ova mogućnost nije do kraja naučno isključena.

Strah od veze se često navodi kao pravo lice aseksualnosti, iako praksa i životni stil aseksualnih osoba ovu tvrdnju opovrgavaju. Strah od intimnosti ili nedostatak poverenja u partnerski odnos ne vode u aseksualnost. Ovi problemi mogu koegzistirati sa aseksualnošću, ali nisu njeni uzročnici.

Najčešći komentar seksualne većine je – ne znate šta propustate. Međutim, neke aseksualne osobe su upražnjavale seksualne odnose i shvatile da ih to ne ispunjava, da ne osecaju želju ni potrebu za takvom vrstom odnosa. Druge seks nisu probale jer nisu osećale želju za tim, jednostavno im seks nije izgledao privlačan, zanimljiv, uzbudljiv.

Ukoliko se aseksualne osobe jave seksologu postoji šansa da se taj potisnuti seksualni nagon kod njih probudi.

„Naravno, za to su potrebni određeni uslovi, odnosno dobra motivacija, upornost i prihvatanje sugestije terapeuta“.

Psihološkinja  Ljiljana Filipović
www.psihoterapija.biz

Poslednji tekstovi