Ljudi su jedina vrsta na planeti u kojih žene žive duže od muškaraca. “Ne znamo razlog”, kaže profesor Steven Austad sa Univeziteta u Alabami, koji se dugo bavi ovim problemom, “a iako je ovo jedinstven fenomen, retko koji naučnik se bavio njim”.
Dokazi za tvrdnju da žene žive duže su brojni, a najvažniji je Human Mortality Database, koja sadrži podatke o dužini života muškaraca i žena iz 38 zemalja u poslednjih stotinu godina (podaci iz Švedske su od 1751 do danas, a iz Francuske od 1816 do danas). Dužina preživljavanja je prisutna čitav životni vek (u uzrastu od rodjenja do 5 godina, kao i od 50 do 70 godina). U grupi osoba koje žive preko 110 godina, 90% su žene. U statistikama Irske, koja je posebno bila pogodjena visokom srtnošću usled prirodnih katastrofa, žene su se pokazale u svim uzrastima rubostnije od muškaraca, a višom stopom preživljavanja. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Od 15 glavnih uzroka smrtnosti u SAD, žene imaju nižu smrtnost za 13, samo za jedan (moždani udar) istu kao muškarci, a samo za Alzheimerovui bolest je smrtnost viša. Razlika u dužini života je relativno nov fenomen, koji se javio tek od XIX veka.
Ono što je još neobičnije je činjenica da tokom čitavog života, žene imaju višu stopu oboljevanja. One znatno češće imaju oboljenja kostiju i zglobova, osteoporozu, bolove u kičmi.
Evolucioni psiholog profesor David Geary je proučavao sklonost ka oboljenjima u muške i ženske dece. Polovi se razlikuju i po ponašanju i sklonosti ka odredjenim poremećajima od rodjenja. Na primer, ženske bebe vole da posmatraju lica ljudi, dok su dečaci više usmeren i na oblike u okolini. Žene imaju bolje verbalne sposobnosti. U jednom ispitivanju na deci od 9 do 15 godina, devojčice su bile superiorne u verbalnim testovima, uz potpuno različitu aktivaciju delova mozga uključenih u proces verbalizacije. Ali, ovaj proces je podložniji uticajima sredine. Na primer, prevremeno rodjene devojčice će imati veće probleme sa govorom od dečaka, dok će dečaci imati veći deficit od devojčioca u veštinama vezanim za prostornu orijentaciju (u čemu su inače dečaci bolji).
Razlike u veličini i strukturi mozga muškaraca i žena postoje, ali usled političke korektnosti postoji tendencija da se razlike relativizuju. Muškarci imaju nešto veći mozak (nezavisno od telesne mase), kako je pokazano u istraživanju sa Harvarda 2001. godine. Osim mase, razlika je bila i u strukturi, frontalni region (deo mozga zadužen za rešavanje problema) i limbički deo kore velikog mozga (centri za emocije) su bili razvijeni u žena. U muškaraca su bili razvijeniji parijetalni deo kore (zadužen za prostornu orijentaciju), kao i amigdala (regulisanje socijalnog i seksualnog ponašanja). Muškarci imaju oko 6,5 puta više sive mase, a žene desetak puta više bele mase mozga. Ovo utiče na način na koji muškarci i žene razmišljaju. Muškarci razmišljaju sivom masom (neuronima), a žene belom (neuronskim vezama). Stoga je funkzionisanje ženskog mozga komplikovanije, ali brže od muškog (ovo zna svaki oženjen muškarac). Drugi razlog za brži rad ženskog mozga je “gušće pakovanje” neurona. Oni su bliže jedan drugom, što ubrzava komukaciju izmedju njih. Psiholog Sandra Witelson je potvrdila da je ova gustina posebno visoka u delovima mozga gde se primaju i odašilju signali. Stoga žene imaju višu sposobnost verbalizacije i komunkacije od muškaraca.
Muški i ženski mozak potpuno različito funkcionišu, koristeći različite delove pri aktivaciji. Pri rešavanju problema, muškrci koriste mali deo kore sa leve strane, dok žene koriste obe strane mozga.
Dakle, pitanje da li su muškarci inteligentiji od žena je pogrešno. Ova dva pola imaju potpuno različite vrste inteligencije. Činjenica da su muškarci bolji u fizici ili matematici ne znači da su inteligentniji, već da je njihov mozak podesniji za ovakve aktivnosti. Mnogi naučnici opovragavaju ovo stanovište (a mislim da je delimično u pitanju pomenuta politička korektnost), smatrajući da se radi o posledicama društvenog statusa, a ne urodjenim osobinama. Radi se o stereotipu da se devojčice oblače u roze, dečaci u plavo itd. U jednom ispitivanju, devojčice su izgubile interes za matematiku, kada ima je pokazan video da je odnos muškaraca i žena matematičara u svetu 3 prema 1. Objašnjenje bi bilo da ne žele da učestvuju u nečemu u čemu neće imati uspeha. Takodje, muškarci su bili lošji na testu iz matematike, kada im je rečeno da će biti uporedjivani sa Azijskim skoring sistemom (poznato je da su Indijci genijalni matematičari, pa je primena ovog skora obeshrabrujuća za bele matematičare). Pomenuta Sandra Witelson,smatra da je objašnjenje o uticaju sredine netačno. Ona kao primer iznosi mozak Alberta Einsteina, koji je bio veoma posebne strukture (koja je bila urodjena).