NaslovnaPsihologijaMuško ženski odnosiDa li se može živeti bez ljubavi?

Da li se može živeti bez ljubavi?

Ne, rekli bi vam svi pesnici ovog sveta. U kategoričkom “ne” slažu se i ostali umetnici, jedinstveni u oceni da život bez ljubavi nije život, kako je jezgrovito rekao Leonardo Da Vinči. Kada se sa umetnosti, loptica prebaci na teren realnosti, nestaje saglasnost. Dok se romantične duše slažu sa Da Vinčijem, ima i onih koji svesno odbijaju ulazak u ozbiljne veze. Motivi su raznovrsni – od razočaranja poslednjom vezom, do egoizma i nespremnosti na kompromise, neophodne za svaki odnos.

A šta kažu stručnjaci? Teško je dati jednoznačan odgovor, primećuje sagovornica “Života plus”, psiholog Anđelija Simić. Zavisi od individualnog definisanja sreće i značaja koji svako od nas pridaje partnerskoj ljubavi kao vrednosnoj kategoriji.

– Međutim, ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da čovek jeste socijalno biće i da na različite načine teži da zadobije ljubav i pažnju partnera, teško je odgovoriti da ljudi mogu biti zaista ispunjeni i srećni ako su sami. Na hijerarhiji motiva koju je još davno uspostavio psiholog Maslov, možemo primetiti da se više potrebe, npr. za samoostvarenjem i sticanjem, zadovoljavaju tek nakon što su zadovoljene one koje se nalaze na lestvici ispod. To su fiziološke, potrebe za sigurnošću i one za ljubavlju i pripadanjem. Dakle, teško da ćemo osećati mentalno blagostanje ukoliko imamo život u kom nema partnera. Naravno, to ne znači nužno da ćemo biti nesrećni, ali svakako da će nam život biti kvalitetniji ukoliko imamo “srodnu” dušu – ističe Simićeva.

Ipak, nedostatak partnera ne utiče isto na sve ljude. Očekivano, oni koji misle da je smisao života u ljubavi, teško će podneti činjenicu da nemaju “drugu polovinu”. Nekima, pak, partner nije preduslov za sreću, a postoje i oni koji nedostatak ljubavi kompenzuju drugim stvarima.

– Kako će nedostatak partnera uticati na nas zavisi u mnogome od potreba koje zadovoljavamo u vezi. Ako sve psihološke potrebe “kačimo” za partnera, ukoliko on ode, dolazi do urušavanja sistema. Važno je i koliko je naš život obogaćen drugim stvarima, kao što je vreme za sebe, sopstvene hobije, odmor, prijatelje, posao. Sve to može da pruži smisao životu. Mnogi žive veoma kvalitetno bez partnerske ljubavi, kao da su tu potrebu zamenili nekim drugim. Međutim, psiholozi se ipak slažu da je za osobu i njeno psihološko blagostanje poželjnije da se ostvari u domenu partnerskih odnosa. Jer, rastemo i razvijamo se u odnosu sa drugima. U suprotnom, ostajemo uskraćeni za doživljaje koji se mogu proživeti jedino kroz partnerske relacije – naglašava psiholog.

Razočaranje prethodnom vezom može mnoge naterati da stave tačku na ljubav. Izneverena očekivanja od partnera, veze, ali i života ponekad nas nateraju da kažemo da nam niko ne treba i da ćemo biti mnogo srećniji ako smo sami. Da li je zaista tako?

– Često kod ovakvih osoba možemo sresti i upuštanje u kratke veze, pretežno seksualnog karaktera i bežanje iz istih ukoliko dođe do emotivnog zbližavanja. U korenu svesnog odricanja od partnerske ljubavi najčešće stoji strah od ponovnog vezivanja i povređenosti, biranje lakšeg puta i ostajanje u zoni komfora koje se objašnjava krilaticom “bolje i sam, nego u lošem društvu”. U svakom od ovih slučajeva, moje lično psihološko iskustvo ukazuje da ljudi nisu zadovoljni životom u kome nema trajnijeg i dubljeg emocionalnog vezivanja. Naravno da osobe često vrlo dobro znaju da funkcionišu i da racionalizuju svoje izbore, dok je na nama stručnjacima da im ukažemo na njihove mehanizme – podseća psiholog.

Neki su otišli tako daleko da su razvili i filofobiju, strah od ljubavi. Reč je o ljudima koji se plaše emocionalnog vezivanja i boje se da će ako nekog zavole, izgubiti svoju slobodu i deo sebe. Drugi ubeđuju okolinu da ne beže od ljubavi, već da se tako prosto desilo ili da se “pravi” nije pojavio. Ipak, naša sagovornica u to ne veruje.

– Moj lični stav je da ne postoji sticaj okolnosti, već izbori koji (ne) vode u život bez partnerske ljubavi. Ukoliko zaista želimo, i pre svega, ako smo spremni da napravimo određene kompromise, možemo imati partnersku ljubav. Sve što radimo, kako se osećamo, ponašamo jeste neka vrsta našeg izbora. Mi biramo da budemo srećni i na koji način. Zato smatram da je od presudne važnosti da upoznamo sami sebe i da razumemo zašto nešto biramo – ističe Simićeva.

Argument koji protivnici ljubavi često potežu su sve češći razvodi, neverstva, ali i brakovi u kojima parovi nisu srećni jedno sa drugom, a ipak ostaju u njima. Ali, ima istine i u onoj staroj “lakše je i lepše u dvoje”.

– U većini slučajeva jeste tako. Svakako da taj život nosi određene obaveze i odgovornosti prema osobi sa kojom smo, ali donosi i mnogo dobrih momenata i omogućava nam da oplemenimo život i redefinišemo svoje stavove o ličnoj egzistenciji, pripadanju i smislu – zaključuje naša sagovornica.

“BAJKA ZA BUDALE”

Popularna kultura podupire uverenje da se ne može živeti bez ljubavi. Uveravaju nas u to romantični filmovi, ljubavni romani, mediji koji ne prestaju da nas bombarduju savetima kako naći Gospodina pravog. Ali, pripadnici kontra-pokreta tvrde da je ljubav precenjena i citiraju Čarlsa Bukovskog “Ljubav je bajka za budale”. Svoj stav podupiru sledećim argumentima: ozbiljne veze mogu narušiti finansijsku stabilnost jer prihvatate sve od partnera, pa i njihove kredite i dugove; umanjuju mogućnost napredovanja u karijeri; “kradu” vas od prijatelja; ukidaju raznovrsnost u vašem životu, i to ne samo seksualnom, jer ostajete uskraćeni za toliko novih doživljaja. Takođe, od partnera ne možete očekivati bezuslovnu ljubav.

USEDELICE I NEŽENjE Nije svejedno ko bira da ostane sam – muškarac ili žena. Uprkos emancipaciji, vrednost žene, pogotovo na Balkanu, i dalje se gleda kroz brak. Razlike ima i u terminima. Dok se za neudatu ženu koristi pežorativni termin usedelica, muškarac se naziva prosto neženja. – Veći socijalni pritisak da pronađe životnog partnera je svakako na ženi, jer kod nje postoji i biološki momenat do kog može postati majka. U tom slučaju, žene teže podnose samački život i više su usmerene ka sticanju i traženju ljubavi – podseća naša sagovornica.

Izvor: novosti.rs

Poslednji tekstovi