Disfagija predstavlja poremećaj gutanja hrane i zadržavanja u ustima iste. Nastaje kao posledica poremećaja neuroloških, mišićnih, anatomskih i fizioloških procesa koji sprečavaju normalan akt gutanja. Rano otkrivanje poremećaja gutanja je od velikog značaja, jer nedovoljno unošenje neophodnih količina tečnosti, proteina, masti, ugljenih hidrata, minerala i vitamina dovodi do gubitka telesne težine, brzog zamora, malaksalosti i pospanosti.
Koji su simptomi Disfagije?
Teškoće pri započinjanju gutanja, pojava kašalja ili gušenje pri gutanju hrane, osećaj zastoja hrane u grlu, bol u predelu grudi, nazalna ili oralna regurgitacija, slinavljenje, otežano disanje, otežan govor ili promuklost. Upale pluća su često su posledica aspiracije hrane u toku jela.
Kako reagovati prema pacijentu koji ima problem sa gutanjem?
Pacijentima sa otežanim gutanjem treba posvetiti posebnu pažnju. Psihička priprema pacijenta i porodice veoma je bitna zbog posebnog načina pripremanja hrane. U toku hranjenja neophodno je strpljenje osobe koja hrani pacijenta kao i moralna podrška pacijentu.
Kako hraniti pacijenta sa otežanim gutanjem ?
Neposredno pre hranjenja pacijenta postaviti u polusedeći položaj sa savijenim vratom ka bradi, ovaj položaj održati u toku jela I pola sata posle jela.
Kod pacijenata koji otežano gutaju neophodno je da hrana bude meka ili kašasta.
Hraniti pacijenta kašičicom , pri tom pratiti akt gutanja.
Hrana ne sme da bude previše vruća niti previše hladna, učiniti je prijatnom za bolesnika.
Od velike važnosti je nadoknada tečnosti, ako nemože da pije po gutljaj iz čaše , pacijentu davati tečnost putem kašičice.
Preporučuje se uzimanje gaziranih pića jer povoljno deluju na kontrakcije farinksa.
Pri hranjenju jako je važno da pacijent ne aspirira –udahne hranu koju jede.
Nakon hranjenja od velike važnosti je nega usne duplje zbog mogućnosti zaostajanja hrane u usnoj duplji, kao i higijena proteze.
Pacijenima sa otezanim gutanjem treba posvetiti posebnu paznju . Kod osoba koje se zamaraju ili imaju smetnje u gutanju sa normalnom ishranom, hrana mora biti iseckana ili pasirana i ne previse gusta. Birati samo hranu koju možete ispasirati tako da ne predstavlja problem bolesniku pri konzumaciji.
Ukoliko pacijent sa otezanim gutanjem mora da leži , potrebno je da glava bude pod uglom od najmanje 45°. Nakon hranjenja potrebno je da pacijent bude u tom polozaju 30 -60 minuta.
Koji načini ishrane su još mogući ?
Ukoliko problem sa disfagijom dovodi do značajnog gubitka na težini usled neadekvatnog uzimanja hrane, neophodno je obezbediti ispravan način unošenja hrane.
Plasiranje nazogastrične sonde – specijalnog creva koji se ubacuje kroz nos i ide u želudac ili plasiranje perkutane endoskopske gastrostrostome – kroz otvor u nivou želuca, omogućava dugoročno rešenje problema pri isharani pacijenta.
Postavljanje nazogastrične sonde može biti neprijatno za pacijenta, ali je bezbolno. Pacijent treba da bude adekvatno pripremljen, a uz anesteziju nosa dobija i posebne instrukcije o tome kako da sarađuju sa operatorom u toku postupka.
Ukoliko pacijent ima prepreku u predelu jednjaka, ili na bilo koji način ne toleriše nazogastričnu sondu, koriste se druge metode kojima se omogućava ishrana direktno preko želuca tj. enteralna ishrana.
Klinika za neurologiju
klinicki centar Srbije