Tumori testisa

Tumori testisa  su relativno retki i javljaju se u 9 muškaraca na 100 000 muškaraca. Ovo je podatak Američke asocijacije urologa. Najčešći primarni tumori testisa su  tumori germinativnih ćelija. Oni se dele na seminomske i neseminomske tumore. Oni čine od 90 do 95% svih tumora testisa, a ostatak su tumori lajdigovih ćelija, sertolijevih ćelija i gonadoblastomi. Preživljavanje bolesnika sa tumorima testisa se dramatično popravilo poslednjih godina . Razlog za to je efikasna hemoterapija koja se primenjuje nakon operacije kod ovih pacijenata. Incidenca tumora testis se jako razlikuje među različitim zemljama i regioima, rasama i različitim socioekonomskim klasama. Skandinavske zemlje objavljuju  6,7 novih slučajeva na 100000 muškaraca godišnje; Japan objavljuje 0,8 na 100000 muškaraca. U Americi ¼ tumora testisa se javlja u afroamerikanaca u odnosu na belce. Pojedinci u višoj socioekonomskoj klasi imaju  dva puta veću učestalost pojave tumora testisa nego oni u nižim socioekonomskim klasama. Tumor testisa se nešto malo češće pojavljuje sa desne strane, što je u korelaciji sa povećanom incidencom kriptorhizma  (nespuštenog testis) sa desne strane. Od svih primarnih tumora testisa 1-2% su obostrani i oko 50% ovih slučajeva se dešava kod muškaraca sa unilateralnim ili bilateralnim kriptorhizmom Primarni bilateralni tumori testis se mogu javiti sinhrono ili asinhrono to jest u različitim vremenskim periodima ali imaju tendenciju da budu istog histološkog tipa. Najčešći tipovi ovih primarnih tumora su seminomi dok je maligni limfom najčešći bilateralni tumor testis.

Uzroci pojave tumora testisa

Iako su uzroci pojave tumora testisa nepoznati, oba faktora kako kongenitalni tako i stečeni se mogu dovesti u vezu sa rizikom za nastanak ovih tumora. Najveća povezanost sa nastankom tumora je nespušteni testis ili kriptorhizam. Otprilike 7 -10% testikularnih tumora se razvija kod pacijenata koji imaju u istoriji bolesti pojavu kriptorhizma. Seminom je najčešća forma koja se javlja kod ovih pacijenata. Relativni rizik je  veći za intraabdominalne testise(1 od 20), i značajno manji za ingvinalno lokalizovane testise ( 1od 80). Operacija kojom se spuštaju testisi u skrotume ne menja maligni potencijal nespuštenih testis ali se na ovaj način omogućava ispitivanje i lakše otkrivanje tumora. Administracija estrogena majki tokom trudnoće je udruženo sa povećanim relativnim rizikom za tumor testis u fetusa. Drugi udruženi faktori kao što je trauma i infekcija koja dovodi do atrofije tesisa može biti udružena sa pojavom tumora. Medjutim uzročni odnos izmedju ovih stanja nije dokazan.

Dijagnoza

Primarni testiskularni tumor može brzo i sa velikom preciznošću biti vidjen pomoću skrotalnog ultrazvuka. Ultrazvučna dijagnostika je značajno promenila mogućnost dijagnoze ove bolesti. Pacijenti se obično javljaju zbog bezbolne tvrdine u testis. Nakon toga se promena može videti na ultrazvučnom pregledu  kojim se diferenciraju intratestikularne promene u odnosu na promene u pasemniku odnosno epididimu koje  samo fizikalnim pregledom testis i skrotuma nekada mogu zbuniti i samog urologa koji vrši pregled. Za ultrazvučni pregled se koristi linearna sonda  i može se otkriti i postojanje promene u ovojnicama testis kao što je hidrocela (vodena kila), varikocela ( proširen venski splet). Pored toga abdominalnim ultrazvukom se odmah mora proveriti i stanje ilijacnih i aortokavalnih limfnih žlezda pošto je prvo mesto metastaziranja za ove tumore upravo ovaj region.

Prof. dr Dejan Dragičević

Poslednji tekstovi