Idemo malo o breskvama – ali ne, ne dragi moji, ovo nije priča o bilo kakvim breskvama. Radi se o sorti koje gotovo više nigdje ni nema, Šefteliji.
Znači ovo je jako stara sorta slična vinogradarki – ili možda i je vinogradarka, al opet – nema ono klasično bijelo meso, već jako žuto i po prst debelo, ukusno, preslatko i sočno… Okus je mrak, fantazija i pravi raskoš za nepce. Med medeni!!!
Jednom davno su mi moje cure Bosanke otkrile da posjedujem pravi dragulj što se bresaka tiče. Zapravo ta dva stabla smo naslijedili s kupnjom kuće i nisam puno razmiljšala o tome da ćemo jednog dana ostati bez jednog stabla.Nisam se bojala jer su breskvice ispod njih nicale ko korov. Dijelila sam ih tu curama po fb-u, a onda najednom prestale su i one nicati iako smo redovito bacali sjemenke okolo njih…
Kako ne bi ostala bez te rijetke ljepote uzela sam stvar u svoje ruke i krenula ih ciljano sijati. Ono što sam očekivala, to se i dogodilo, mojoj sreći nema kraja – evo trenutno uzgajam 15 mladica te divne breskve. Ako Bog da sreće, rast će mažene i pažene, pod kontrolom, a onda kad ojačaju, idu sve na vrt..
Zaboravih još reći, jedna samonikla damica ove sezone dolazi po prvi puta u rod.
Ako ste breskvoljupci ko mi, onda morate znati i to, da su to stabalaca koja brzo dođu u rod, ali isto tako brzo i prođu, odnosno, brzo propadaju pa ih je dobro stalno pomlađivati/ posijavati nove kako nikad ne bi ostali bez njih..
Šaljem vam jedan breskvasti pozdrav, iako još nije njihovo vrijeme, al’ brzo će i to doći…
P.S. – iz ovoga svega sam izvukla i naučila da odsad čuvam svaku dragocjenu sjemenku i pobrinem se da joj pomognem/ dovedem ju do stabalca..
Izvor: facebook.com/zelenivrt.hr
